razvod:
1. ako je u pitanju skrbništvo nad djecom, ako majka adekvatno skrbi o djeci, a djeca njoj privrženija, šanse su vam nikakve.
2. razvod nije preskupa stvar u novčanomk iznosu, koliko je god preskupa u pitanju živaca, no ako je razlog "nepremostivih sukoba karaktera" dovoljno jak i autentičan, košta manje od nastavka predstave
3. sud određuje viđanja djece s roditeljem kojem nisu povjerena, ali postupak na sudu ide tako da se upita jedno što predlaže a drugo slaže li se s time. Neki standard je srijeda 3h tijekom poslijepodneva, svaki drugi vikend petak (ili sub) od toliko-i-toliko do nedjelje u toliko-i-toliko, tjedan zimi i dva tjedna ljeti.
4. toplo preporučam da se glede imovinske ako ikako možete sporazumiti sporazumite, na kraju shvatite da je i par desetaka eura štete manje od 3-5 godina potezanja po sudu, parnica, živaca i sl.
Da ne pomislite da govorim napamet: moj razvod je cirkusom oko srbi i alimentacije trajao 2,5 godina do pravomoćne presude, prije toga unajmila stan i pokupila djecu i odselila iz zajedničke kuće sa 2 stana, ostavila mu na raspolaganje za to vrijeme i lovu koju je brao od podstanara koje je uselio 3 dana po mom odlasku, strpljivo čekala da počne plaćati alimentaciju po presudi, ne ganjala kamate, poticala da viđa djecu.
A nakon takvog zbroja mi se zaista ne naganja i s imovinskom, makar pristajem da me isplati trećinom vrijednosti. Nekih se stvari isplati riješiti, pa taman i bile manje fair prema nama osobno.
Sretno!