newbie

Nadzor je mjera koja sigurno nije izrečena radi brakorazvodnog postupka, već zaštite djeteta i njegovih prava + dobrobiti. Minimalno moguće trajanje pri izricanju je 6 mjeseci, ali nije rijetkost da se provodi i dulji niz godina (ne samo 2x1g). Sasvim sigurno nije riječ o tome što se "roditelji ne mogu dogovoriti o susretima i druženjima", već radi roditeljskih postupaka prema djetetu a na njegovu štetu, možda vezanim (i) uz susrete i druženja ili s kojim će od njih dijete živjeti. Dakle, program mjere nadzora nad izvršenjem roditeljske skrbi po svoj prilici predviđa kod roditelja postići da dijete ne zakidaju i udovolje njegovim potrebama, dakle za oba roditelja što je više moguće, uredno, redovito, bez izbjegavanja i tisuću pregovora/natezanja treba li to djetetu ili ne (i bez obzira na (ne)postojanje odluke suda itd) Naime, kad se roditelji razvode, dijete se ne razvodi.

Po svoj prilici nećete dobiti odgovor. Prvo jer je tema razglabana predavno (2006.), a drugo... nastavak u tom smjeru bismo brisali kao reklamu koje ne smije biti Treće, a najvažnije, radije podsjetimo usputne namjernike da dokazivanje preljuba ne spada u pretpostavke prema kojima sud povjerava djecu (naime, traži se druga vrsta kompetencija)

1. Ne postoji način da se ocu koji je zainteresiran (i utvrdi se u postupku pred sudom da otac jest) onemogući upis očinstva u podatke državne matice, time i pravo roditeljske skrbi. 2. Odnos oca i majke djeteta nema veze s pravom na roditeljsku skrb, odnosno njegovim lišavanjem. 3. "Dogovor prilikom neupravnog postupka", kako to nazivate, može biti samo priznanje očinstva + suglasnost majke za upis tog očinstva. Drugih mogućih "dogovora" oko tog prava djeteta nema, niti čemu služe osim kao pokušaj manipulacije. 4. Alimentacija i "ako bi ga se teretilo" za uzdržavanje djeteta, s ovim blage veze nema, jer upravo očinstvom postaje dužan uzdržavati dijete, a inače ne bi bio (jer otac nije, pa nema ni dužnosti). Pri tom, neplaćanje ili neredovito plaćanje uzdržavanja ne predstavlja automatsku stavku koja bi onemogućila korištenje 50% uvećanja osobnog odbitka. Nadalje, porezne olakšice, a točnije uvećanje osobnog odbitka, u odnosu na "trošak imati dijete", su tolike da bi efekta imale eventualno ako je tata Bill Gates ili štogod sličnog. Majka koja odbija uzdržavanje djeteta "jer ne želi" ili "joj ne treba" griješi i to pucnjem u prazno, jer se uopće ne radi o njenom pravu već (isključivo) djetetovom. To je, ujedno, jedna od češćih fraza kojima se nastoji reći bivšem partneru "ne trebaš mi (meni)", a u te svrhe se služi djetetom. Međutim, ono nije majčin klon ili minijaturni dio majčine (ili očeve) osobe, već individua koja je radi svoje dobi nesposobna skrbiti o sebi sama i odlučivati. Na pitanje ima li to kakve snage ako dođe do postupka pred sudom, odgovor je- ne. Osim možda u smislu da se odmah može predvidjeti tko će biti u otporu i nezadovoljan odlukom suda ako nalazi pokažu da je doista riječ o djetetovom ocu. Nadalje, pretpostavka bi bila i da bi se majka slijedom odbijanja dati suglasnost za priznanje očinstva, pod izlikom da joj ne treba uzdržavanje djeteta jer ne želi imati išta s tom osobom koja ju je uvrijedila i povrijedila, po svoj prilici imala problem sama sa sobom kad bi dijete ostvarivalo svoje pravo na susrete i druženje s roditeljem s kojim ne živi, pa ne bi bilo zgorega da se i na to pripremi, jer mogući postupci koji se mogu poduzimati u tom slučaju nisu pretjerano ugodni.

Je li riječ o "razgovorima" prije tužbe radi utvrđivanja očinstva ili pokušava tvrdoglaviti unatoč postupku pred sudom?

Ako dijete ima oba roditelja, svaki od njih ima roditeljska prava i dužnosti. Prezimena su pri tom nebitna, a samo jedan roditelj nije ovlašten postupati samostalno u svemu, jer nije djetetu jedini. Ne, majka ne može sama "rješavati papire", bez obzira je li dijete rođeno u braku ili je očinstvo priznato. Brak i roditeljstvo su sasvim različite stvari, a prezimena stvar dogovora.

Prema Obiteljskom zakonu na snazi, ne bi mogao. Za trajanja braka i 300 dana nakon, ocem se smatra majčinog muža odnosno bivšeg muža (presumpcija očinstva). Očinstvo treba prvo osporiti, ali to nije postupak pred matičarem već sudom. Majčin rok za tužbu je 6 mjeseci od rođenja djeteta, očev 6 mjeseci od saznanja činjenice koja dovodi u sumnju istinitost upisanog očinstva (a najkasnije do navršene 7. godine života djeteta). Djetetov rok je znatno dulji (25g).

"...na ruke majke..." ne znači da će netko nekome staviti novčanicu u ruku, već da je novac za uzdržavanje djeteta (tj. njegovo pravo, ne roditeljevo) prošao "preko ruku" roditelja, jer ga se ne smatra već sposobnim skrbiti o svojim potrebama samostalno...

Razlika je u dvije izjave i par desetaka hrvatskih kuna u obliku biljega (umjesto da se ocem smatra majčinog muža). Po prava razlike nadalje nema (djeteta, oca, majke- svejedno).

Onda krenimo "nemoralizatorski", ali ćemo doći do iste stvari. Dijete ćete morati prijaviti, a podaci o oba roditelja se unose u državnu maticu. Matičar će vas upozoriti da je pravo djeteta da zna tko su mu roditelji, te da je njegovo pravo ostvariti svoja sva prava, roditelj mu ih dužan omogućiti jer ono to samo ne može. Moći ćete ne izjaviti koga smatrate ocem djeteta, ali će matičar o tome izvijestiti centar za socijalnu skrb, koji će pozvati vas i priča kreće iz početka. Sve to vas neće osigurati da otac ne zatraži da bude upisan ocem, ako bude potrebno utvrđivanjem očinstva sudskim putem, a tada dolazite do iste točke: pravo roditeljske skrbi (dakle skup prava i dužnosti prema djetetu) dijelite ravnopravno i jednako, živjeli zajedno ili ne, pa ćete se u tom slučaju opet naći na samom početku ali uz ove prethodne "uvertire"... "Ne želim novac od njega niti ga trebam" nije dovoljno dobar razlog za neimenovanje koga smatrate ocem djeteta, upravo stoga što to nije pravo nekog od roditelja već isključivo djetetovo, a ne traje isključivo dok roditelj o ostvarivanju razmišlja sa hoću/neću tj. njegove punoljetnosti. Vi pri svemu tome, naravno, za sebe ne morate tražiti ništa. Zaključno, ako je otac za dijete minimalno zainteresiran, osigurati se u onome u čemu ste htjeli ne možete, bez obzira koliki trud u to uložili.

Sud je dužan donositi odluke o djeci koja su na njihovu dobrobit, dakle posebno skrbiti upravo o djeci. Nažalost, nerjetko se odvija po šabloni koja djecu pretjerano ne uvažava, odnosno njihove potrebe. Donedavno (izvjesan broj godina) je bilo sasvim normalno da sud susrete i druženja s roditeljem s kojim dijete ne živi odredi jednom tjedno radnim danima po 2-3 sata, svaki drugi vikend i tjedan zimskih, 2 tjedna ljetnih praznika, a da se ne postavi upitnim je li to djetetu dovoljno. Ujedno su i mnogi roditelji slijegali ramenima prihvaćajući zdravo za gotovo takav stav. A naime, ne radi se o dozvoli pa je više od toga zabranjeno, nego osiguravanju prava djeteta pri realizaciji. Ipak, sa zadovoljstvom se može primjetiti korake naprijed, pa iako nisu masovna ili opća pojava, inicijativa su i trud roditelja pojedinaca kojih je sve više... Kad su dvoje roditelja različitih stavova: jedno koje želi da dijete boravi s drugim što manje a drugi predlaže više ili kad jedno smatra kako ima pravo odlučivati o djetetu bez konzultacija i suradnje s drugim itd., bitno je procijeniti i uočiti u kojem slučaju dijete dobiva više od oboje roditelja, a u okviru stvarnih njihovih mogućnosti i osobnih karakteristika u odnosu na dijete. Jer, želja roditelja i njihove vlastite potrebe nemaju znak jednakosti sa dobrobiti djeteta i njegovim najboljim interesom. Pitali ste za multidisciplinarno vještačenje- kako riječ sama govori, ne obavlja ga jedna osoba. Trebalo bi podrazumjevati pod obavezno i psihijatra i psihologa, cijelu seriju testova pomno i brižno odabranih, intervjue s djecom, vještaka (mn.) sa oboje roditelja , promatranje interakcije roditelja međusobno, a i svakog od njih dvoje s djecom. Netočno je da je to za djecu vrlo traumatično, iako je moguće da ga je netko negdje izveo na neodgovarajući način u neodgovarajuće pripremljenim okolnostima, a isto tako je sasvim moguće da dijete samo uoči kod jednog ili oba roditelja "neuobičajenu uznemirenost" radi onog što predstoji (dakle, i u situacijama koje nisu svjesna manipulacija djecom) i to je već dovoljno da se ne osjeća ugodno. Ne znači da je problem nerješiv, ali bi to trebalo djetetu predstavljati sasvim normalan razgovor (ovo osiguravaju i roditelji i vještak) a ne neku izvanrednu ili abnormalnu situaciju. Prvo, vještačenje ne bi trebalo biti uvreda ijednom od roditelja, već stručna pomoć sudu da utvrdi sve snage i rizike roditelja vezano uz roditeljske kompetencije i djecu, pa posloži za dijete najbolju kombinaciju koja uključuje oboje, a pri tom uvijek ostaje prostor za daljnje dogovore koji su na korist djeteta. Drugo, kad bi "fizičko skrbništvo" tj. pitanje kod kojeg je od roditelja dijete prijavljeno na adresi prebivališta (unatoč obimnom vremenu s oboje roditelja koje teži pola-pola) jednome stvaralo osjećaj ugroženosti, vrlo lako ga je umanjiti početnim dobronamjernim i upornim razmatranjem na koje je sve načine moguće kvalitetno skrbiti o djetetu + suradnjom koja ne isključuje ijednog niti ga stavlja u ulogu vaze na balkonu koja tamo stoji za ukras ali služi za uljepšavanje prizora.

...ako još uvijek ne može imati evidentirano prebivalište/boravište kod oboje roditelja istovremeno, onda po mogućnosti kod onog koji se radi toga ne osjeća "povlaštenim"? Jer, djetetu neće adresa visiti na ogrlici pa da bi mu to bilo od posebnog značaja ako je podjednako kod jednog i drugog, a oni pravo roditeljske skrbi imaju pa dakle i dijele ravnopravno...

1. pisanim se putem obratiti czss-u (jer se drugo često "nije dogodilo" ili "nije baš tako grozno kako se čini" ili "nismo pretpostavljali da je baš tako" i sl), slati poštom uz dokaz da jeste ili osobno urudžbirati i sačuvati urudžbeni broj (i ne obeshrabriti se ako to pokušaju izbjeći). U podnesku navedite sve što ste naveli (i ono o sestri i vama) + podsjetite da ste se im se već obraćali usmeno (i kada), što pokušali poduzeti uz njihovu pomoć (ako je bilo), ali bez rezultata po maloljetno dijete koje s roditeljima svakodnevno živi. 2. Čuvajte kopiju i urudžbeni broj, jer se s time obraćate kao prilogom nadležnom ministarstvu i pravobraniteljici za djecu. Ne morate jedno po jedno i čekati, već istovremeno zatražite njihovu aktivnost i pomoć. To nije "tuženje", nego put do nekog tko ih može "potaknuti" tj. natjerati da rade posao kojeg bi trebali odraditi. Da dijete ne završi više od 6 razreda osnovne škole, radi sve ono što ste naveli (ili desetinu toga) jer "se obitelj ne može promijeniti" i živi u tim okolnostima, nije prihvatljivo...

Mogućnosti su lišavanje oca prava na roditeljsku skrb i posvojenje uz očev pristanak.

Bovu vam je vrlo točno odgovorio: ako vam sud povjeri jedno ili dvoje djece, nećete biti samohrana majka, niti roditelj za kojeg se smatra da sam skrbi o djetetu/djeci, pa nema govora o vašim eventualnim pravima u tom smislu. Djecu sudovi ne dijele roditeljima na način kao noćne ormariće kojih je 2 komada, pa da rezultat bude fifty- fifty. Odluka bi morala osigurati dobrobit to dvoje djece i odgovoriti na pitanje "kako/zašto je baš ova varijanta dobra za ovu djecu i za njih bolja od neke druge razmatrane". Naime, iako djeca (možda) imaju poneka obilježja bračne stečevine, jer su: a) (možda) stečena :beba: za trajanja bračne zajednice i b) stečena činom kojeg će netko (možda) smatrati radom ona nisu imovina, a povjeravanje djece nije postupak nalik raskidu suvlasničke zajednice.

Bojim se da ne primjećujete razliku svog "stila" kad iznosite činjenice i kad interpretirate na svoj "osebujni" način. Savjet ste dobili, nema razloga doloptavanju na ovoj temi. U raspravljanju s moderatorom nemojte pokušavati "okretati pilu naopako"- to je prestara i najjednostavnija taktika pri pokušajima nastavaka. Ključem smo dokrajčili ovu gornju raspravu, a naputkom se poslužite ili nemojte, prema vlastitom nahođenju.

jaguar82, Prvo, itekako postoji razumijevanje (i to ne baš malo) za probleme tijekom postupka pred sudom, a vezane za dobrobit vašeg djeteta. Drugo, od početka nadalje, jasno da je tema Pomno smišljen plan vrsta vašeg dnevničkog zapisa, a preciznije rečeno mjesto na koje ostavljate linkove na file-ove koje uploadate drugdje s ciljem da ih što veći broj ljudi vidi/čuje, izlaske u medije, kao i druge aktivnosti koje poduzimate. Još je jasnije da je ta tema vaše mjesto na kojem vrlo pomno sabirete puna imena i prezimena soc. radnika, psihologa, sudaca, a iza svega stoji vaša osobna odgovornost za navode. Treće, Legalis je vrlo dugačak niz godina poznat po visokom pragu tolerancije i po okrenutosti upravo djeci, stoga vaše objede o nepodobnosti tema koje se dotiču ili jesu vezane za zaštitu prava djece i njihovo ostvarivanje, ne stoje niti približno. Ujedno, da postoji 1% netolerancije na Legalisu o kakvoj pokušavate insinuirati nezadovoljni odlukom moderatora Mrljavca, bili biste brisani (i to u potpunosti) najkasnije nakon 1/3 teme o kojoj govorite. Ne samo toj, već i drugima. Četvrto, lijepo je od vas da pratite broj otvaranja spomenute teme, ali "apsolutni rekorder" nije, ali možda ste to mogli postići s nekoliko godina više i stavljanjem više često traženih a ključnih riječi i imena u tekstove. Ujedno, možemo tvrditi da otvarana doista mnogo puta, a nažalost nezavidna situacija u obitelji traje kontinurano. Peto, napućujem vas da se sa zahtjevom kojeg ste ovako lijepo najavili korisnicima i usputnim prolaznicima (a ako želite i prigovorom na zaključavanje teme), obratite uredništvu. Jer naravno, poštujete pravila i uvjete ovog foruma.

Posvajanje je moguće do 18g života djeteta...

Koliko se dalo primijetiti, postupak je povjeravanja djeteta, određivanja susreta i druženja djeteta s roditeljem s kojim ne živi i visine mjesečnog iznosa uzdržavanja. Ne ide baš tako kako ste zamislili: doći, reći da se ne slažete s visinom iznosa i otići pa nek sudac odluči o iznosu. Ako vam onaj prvi dio baš i ne zaokuplja pozornost toliko, onda bi barem trebalo imati podatke prema kojima će biti procjenjene vaše mogućnosti...

U brakorazvodnoj parnici se to ne rješava...

E... počnite je poučavati njenim pravima: 1. Ima pravo tj dužnost uzdržavanje djece ne smatrati svojim pravom jer i nije njeno. 2. Sudovi odavno ne pišu u odlukama postotak od plaće nego nominalni iznos (djeci, naravno), pa to "pola plaće" nije baš način razmišljanja suda već: koliko djetetu treba a roditelj objektivno može. 3. Kako se bračna stečevina ne rješava u postupku razvoda braka, a ako to ne budete mogli financijski izdržati, hoćete li baš sve odraditi onako kako ste planirali? 4. Kako ste zamislili ustupiti svoj nasljedni dio u jednoj nekretnini njoj i djeci (dapače, želite ga i precizirati), a nije ni približno poznata (niti može biti) ostavinska masa iako ste jedino dijete svojih roditelja, jer... su očito vrlo živi i svojom imovinom mogu raspolagati?! Teoretski i praktično varijanti je mnogo, a jedna od krajnosti i činjenica kako postoje načini da vi nemate što ni naslijediti, što to ovisi o njima, ne vama.

Najobjektivnije možemo ukazati da će od 1.4. ove godine minimalni mjesečni iznos za uzrast od 0-6g biti 937,55 kn, a za uzrast 7-12g 1.103,00 kn. Ali, to ne znači da su to najniži iznosi koje sud može odrediti u slučaju da je osoba dužna uzdržavati više djece (i dvoje je "više"), već sud ne smije odrediti manje od 50% minimalnih iznosa. Bi sud i u vašem slučaju donio odluku sa smanjenim iznosom i koliko, ovisi o procjeni potreba djece ali i vaših sveukupnih mogućnosti. Druga je činjenica da se pitanje bračne stečevine ne rješava u postupku razvoda braka, već nekom sasvim drugom koji može i ne mora teći istovremeno (a uopće i ne mora ikada). Upoznajte ženu s ovim sitnicama, pa se možda lakše dogovorite...

Ako nema zajedničke djece, stvar bi trebala biti prilično jednostavna: brak se razvodi. Međutim, kako se navodi gore (nije dovčano doprinosila ali ne znamo razlog) možda postoji mogućnost da bi mogla tražiti uzdržavanje za sebe određeno vrijeme. Oko onog prvog nema baš nekog prostora za odugovlačenja, ali ovo drugo bi moglo rezultirati sa par "produžetaka". Kod razvoda braka ne postoji "ne dam ti razvod" ili "neću ti potpisati razvod", ali je sporazumni znatno brži nego tužbom. Značajna je razlika ako stranke imaju djecu ili je nemaju- jer je najednostavnija stvar utvrditi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni ili da su stranke suglasne da se brak razvede. Ostatak je to što znatno lakše "zapinje". Sasvim druga priča, koja ne spada u postupak razvoda braka je (izvan)bračna stečevna, pri čemu upitopostavljaču po svoj prilici nije u interesu pokretati taj postupak i dokazivati da je postojala izvanbračna zajednica u kojoj je stjecana imovina koja je zajednička u omjerima 50:50 bez obzira tko je od njih osiguravao sredstva uprihođena radom za to vrijeme. Ali, njegova buduća bivša žena bi mogla biti zainteresirana za takav postupak pred sudom. Za to nije nužno da prethodno ili istovremeno postane bivša žena...

Za sada ništa nova. A što će točno i kako biti, odgovor je najviše nalik gatanju...

Objavljeni minimalni iznosi (NN 35/14) potrebni za mjesečno uzdržavanje djeteta koje je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom, od 1.4.2014. iznose:

Imajte na umu i da se o ovome ne odlučuje u tom postupku...