newbie

Vaš očuh nije osoba s roditeljskim pravima (a skrbnik nije jer ste imali osobu sa roditeljskom skrbi nad vama i koja je izvršavana), iako je živio s vama i odgajao vas brižno kao da ste njegovo dijete. Odreći se oca možete (tko bi vas spriječio da pokušate nekim neformalnim načinom) ako vam to rješava problem kojeg osjećate, ali bez kakvog mogućeg pravnog učinka. Za posvojenje prilikom kojeg je mogao biti upisan (uz suglasnost oca, a prema ovome što navodite je postojalo sasvim dovoljno i viška razloga da se vašeg oca liši prava na roditeljsku skrb), od vaše punoljetnosti nadalje je prekasno. Predlažem vam da sada u ovoj odrasloj dobi promijenite kut gledanja, pa neka vas to ime na rodnom listu podsjeća na sve ono bitno: brižnu skrb o djetetu kojeg očekujete i činjenicu da mu ni jedno slovo na bilo kojem papiru neće pomoći da odraste u odgovornu i zrelu odraslu osobu, već upravo osobe koje se djetetom kontinuirano bave...

Za dijete je sigurno dobro i na njegovu dobrobit kad mu roditelji postižu nekakav dogovor, za razliku kad ga ne postignu nikakvog pa je to nešto neostvarivo. Ali (!) ni pod razno na njegovu dobrobit nije kad jedan manipulira pomoću svoje tvrdokornosti i prijetnje da će biti još problematičniji nego li jest ako se njegove želje ne ispune, a šteta od TOGA djetetova jer od roditelja u tom slučaju može dobiti manje, a ne jednako ili više. To ne može biti na dobrobit djeteta. S druge strane, jako je lijepo i dirljivo što brinu o potrebama majke, ali bi bilo još ljepše kad bi se bavili (i) potrebama djeteta jer im to posao je, a ono prvo nije... Iz "traženja czss" da susreti i druženja budu često a kratko po 10min, ispada da se stavljaju iznad odluke suda o dobrobiti djeteta, a nije problem izračunati za koje vrijeme i koliki manjak nepotrebne "kontrole" (roditelja s kojim bi se tad trebalo družiti, neizbježno i djeteta) je dijete - zakinuto. Teško da nisu tijekom svog školovanja (a i kasnije) educirani kako i na koje sve načine dijete nastoji ispuniti očekivanja svojih roditelja, a naročito onog s kojim vremenski dulje boravi, sve do mjere da nagađa prema njegovom sveukupnom ponašanju ili neverbalnim pokazateljima njegov stav o drugome, te mu se prilagođava želeći ispuniti njegova očekivanja ili u najmanju ruku smanjiti/izbjeći svoj problem s njim. Tada se dijete kontrolira, suzdržava biti toplo i otvoreno, izbjegava pokazati da se osjeća dobro u njegovom društvu, da želi s tim drugim biti blisko, suzbija potrebu izreći svoje želje naglas. Bilo bi jako zanimljivo čuti "objašnjenje" iz navedene ustanove kako je prisustvo oba roditelja koji su u konfliktu dobro za dijete, kako to pozitivno utječe na njegov odnos s roditeljem s kojim ne živi, kako mu osigurava njegovanje i daljnje kontinuirano unaprijeđivanje bliskosti s njim, a ukratko: što je tu uopće na dobrobit djeteta- osim da roditelja uopće vidi?! Ovakvo što je (možda) prikladno za uvjeravanje dok odluke suda još nema, čisto da se ne gubi dragocjeno vrijeme neostvarivanjem kontakta, a s onim koji se protivi slobodnom druženju djeteta s roditeljem se unatoč svim mogućim (a upotrijebljenim) sredstvima ne uspjeva izići na kraj, ali (!) sve i uz činjenicu da to može trajati još vrlo vrlo kratko vrijeme jer je odluka suda na vidiku uskoro, pa će biti moguće upotrijebiti i druga sredstva "uvjeravanja" da dijete nije igračka za manipulaciju, a ni predmet na kojem će biti izvršeno kloniranje svojih stavova prema nekome.

CZSSovci jako dobro znaju da sud odluku donosi upravo zato da netko ne bi mogao manipulirati djetetom na način da se beskrajno dogovara, dogovor ne postigne, ali ostvari nešto sasvim drugo- da dijete s roditeljem ne provodi vrijeme. Dakle, upravo to bi trebalo tupiti gospodi kad započnu manipulacije emocijama roditelja. Istina da nije loše ne krenuti s destruktivnim roditeljem odmah na nož već mu dati vrlo kratak period (par tjedana) da shvati kako je dužan djetetu omogućiti minimalno onoliko koliko je sud odlučio. Razlog tome je upravo u činjenici da to NIJE dozvola roditelju koji s djetetom ne živi da tad i tad bude s djetetom, nego ZAŠTITA prava djeteta na tog roditelja i prava na svoj vlastiti odnos s njim. Ako je roditeljski orah tvrd, onda je bezočno izlaziti na ruku roditelju više nego djetetu, jer je to također podlijeganje njegovoj manipulaciji ili podržavanje, a ni jedno ni drugo nije u opisu djelatnosti tih ustanova ni osoba koje u njima rade... Sve ovo ne vrijedi samo za već donesene odluke, već dijete kao takvo. Upravo stoga jer djetetova potreba postoji, spada u primarne (ne sekundarne), pravo ima, a sudska odluka samo daje dodatnu mogućost zaštite minimalne realizacije tog prava. Za svaku stvar koju vam kažu, savjetuju ili "savjetuju", morali bi moći odgovoriti na pitanja "Kako je to na dobrobit mog djeteta?" ili "Kako će to doprinijeti dobrobiti mog djeteta?". Izostanak suvislog, a vrlo konkretnog stručno utemeljenog odgovora... nije odgovor. Nitko nije blesav (pa ni ljudi koji rade na czss ili su njihovi honorarci), pa da ne zna kako je vrlo lako biti fleksibilan, kad god nije na štetu djeteta, a oboje roditelja poštuju svog malog potomka. Međutim, fleksibilnost a na štetu djeteta ili na njegovu manju dobrobit (što nije u njegovom interesu), je ono čime se ni oni ne bi smjeli baviti.

Ovo je već samo po sebi problem, a i kad bi se realiziralo, ne bi imalo nikakvu pravnu snagu. Naime, niti jedan roditelj se svoje roditeljske skrbi tek tako odreći ne može, čak kad bi to silno želio. Roditeljsku skrb roditelji dijele ravnopravno, dakle oboje, živjeli zajedno ikad ili nikad, u braku ili razvedeni, potpuno je svejedno i s kojim od roditelja dijete živi. O skrbništvu i skrbniku nema riječi kad postoje roditelji koji pravo roditeljske skrbi imaju, pa bi bilo izvedivije da vam je susjed imenovani skrbnik djetetu (ako nema adekvatnu roditeljsku skrb ni jednog od roditelja), nego da roditelj bude imenovan djetetovim skrbnikom. Nadalje, Obiteljski zakon smatra da jedan roditelj sam skrbi o djetetu isključivo ako je drugi umro, lišen prava na roditeljsku skrb (a to ne ide bez težih zanemarivanja i zlostavljanja djeteta od strane tog roditelja), nepoznat je ili spriječen (ne živjeti s djetetom ne znači spriječenost u smislu roditeljske skrbi). Samohrani roditelj je pak onaj koji sam skrbi o djetetu (vidjeti ovo prethodno) i k tome ne živi u bračnoj ni izvanbračnoj zajednici, a te se činjenice utvrđuju kako bi osoba bila imenovana samohranim roditeljem u svrhu ostvarivanja prava na neki oblik socijalne pomoći. Obiteljski zakon pojam samohranog roditelja ne poznaje, a Zakon o socijalnoj skrbi ga poznaje s tom prethodno navedenom svrhom. I da na kraju zaključimo, to što bi otac djeteta izjavio da ste vi djetetov skrbnik ne znači baš ništa (ionako imate roditeljsku skrb i imat ćete ćete, on ionako ima a imat će i dalje). To da izjavljuje kako ste samohrana majka bi vam eventualno mogla biti neka vrsta interne privatne diplome za kućnu izložbu i ništa više od toga. Baka se ne bi imala što prijetiti, jer može zatražiti da sud odredi susrete i druženja djeteta s njom, što bi sud i odlučio ako bi ustanovio da je to na djetetovu dobrobit. Ali, mali je problem to što otac djeteta živi s njom, pa bi moglo lako biti prevedeno kao vaša zabrana druženju djeteta s ocem. Razgovarajte i dogovarajte izravno s njim. CZSS vam je mogao pomoći utoliko da vas pozovu oboje da se dogovorite, a dogovor evidentiraju, potom poprate realizaciju ako bude daljnjih problema...

Brisanja radi duljine nema, niti će biti, jer jedno izneseno iskustvo može pomoći mnogima koji naiđu...

Koliko se dalo primjetiti, donose odluke prema podacima koje imaju, a to je najčešće situacija kad roditelji žive u blizini (ako već netko nije odselio). Potom jedno odseli, a odluku nije moguće provoditi na način na koji je odlučeno. Promijeni djeci mjesto prebivališta služeći se klauzulom pravomoćnosti na odluci suda o povjeravanju djece njemu/njoj, a biva zanemareno da je odluka donesena prema postojećim okolnostima a ne nekim drugim. Potom roditelji ili nađu mogući dogovor ili se traži nova odluka radi promjenjenih bitnih okolnosti unutar realno ostvarivih okvira (o povjeravanju, o susretima i druženjima, ovisno o situaciji). Ukažite na namjere majke djece na vrijeme...

Obzirom da korisnica navodi da je "razvod na početku" i da sljedeći tjedan imaju "razgovor kod socijalne" (dakle, posredovanje tek počinje), mogli bi sa 99,99% sigurnošću konstatirati da nema nikakve odluke o uzdržavanju, kamoli pravomoćne... a to (bez obzira na broj mjeseci neuzdržavanja) ne bi ispunilo najosnovnije uvjete za ostvarivanje prava na privremeno uzdržavanje djeteta od czss. Osim ako je neki sud bio toliko brz pa izrekao privremenu mjeru radi uzdržavanja prije svega drugoga, što je jako malo vjerojatno...

Podneske CZSSu se piše da bi ih mogli pritisnuti da reagiraju. Stoga se šalju poštom s urednom dostavnicom na kojoj je vidljivo da je (i kad je) poslano i primljeno, a "potpisao i donio" ne znači ništa ako niste uzeli i urudžbeni broj, jer doneseni papir "lako" nestane kao da ga nikad nije ni bilo pa ispada isto kao da ste došli i ispričali priču... Možete ih uredno obavještavati putem podnesaka, pod uvjetom da imate dokaz da jeste i o čemu... inače nema koristi (i kao da niste).

Nadam se samo da vam je jasno da privremeno uzdržavanje ne bi bilo isplaćivano da nije bilo (i) neuzdržavanja. K tome, to nije zamjena za roditeljevo neplaćanje, već vid djelomičnog zbrinjavanja djeteta za vrijeme koje ga roditelj ne uzdržava. Time roditelj nije oslobođen ni dugovanja ni odgovornosti... Što se kaznenog tiče, pitanje je samo jeste li u vrijeme neplaćanja izbjegavali obvezu ili ne, a obzirom na zatvorsku kaznu izgleda da nije riječ samo o nezaposlenosti. Što bijaše s vašom kaznenom radi zabrana susreta i druženja djeci sa vama?

Što će točno i kad biti ne znamo niti se može znati. I kod sporazumnog zahtjeva, svejedno ste obavezni proći posredovanje (imate zajedničko maloljetno dijete) na koje će vas uputiti na 1. ročištu, a kad to dokrajčite, nastavit ćete na sudu.

Na pitanje o "povijesti hr pravosuđa" mogu reći da znam nekoliko primjera s novčanom kaznom nezanemarivog iznosa.

Ovrhe radi uzdržavanja se provode prije naplate drugih tražbina, neovisno kad je koja nastala. To dovoljno govori o redoslijedu prioriteta...

U ovom slučaju tužiti radi utvrđivanja očinstva može samo dijete (do navršenih 25g). Svoje rokove su propustili podjednako i otac i majka vrlo davno. Okvirne informacije naravno da ne možete dobiti, jer nedostaje- sve. Počevši od toga je li riječ o ocu djeteta (prema podacima iz matice još nije utvrđeno i nema takvu obvezu), pa nadalje. Trajanje će svakako biti znatno kraće od dosadašnjih 17 godina i s tim nije ni približno mjerljivo, ali vam nitko ne može dati ozbiljnu prognozu u broju mjeseci. Iznos uzdržavanja se određuje prema potrebama djeteta i mogućnostima roditelja, uz neka ograničenja (npr ako osoba ima samo jedno dijete koje je dužan uzdržavati moguće je odrediti minimalan iznos najmanje, a niži od toga ako dijete ima svoj prihod ili npr moguće je i manje od minimalnog ali ne manje od 50% ako roditelj ima obvezu uzdržavati više djece ali i to ovisi o sveukupnoj procjeni). Kako baš nikakvih podataka nema koji bi mogli usmjeriti pretpostavku, o visini iznosa uzdržavanja bismo mogli samo reći da gledanje u kristalnu kuglu baš i nije zahvalan sport pa nam se nije običaj u njega upuštati... jer je sve drugo gatanje.

Ako je djetetu upisan podatak o ocu u maticu, jednostavnije nego ako bi očinstvo trebalo utvrditi. Dijete ima pravo na uzdržavanje, moguće je tužiti i za vrijeme prije tužbe, ali je zastarni rok 5g. Dakle, max. za 5g prije dana tužbe. Obzirom da dijete nije punoljetno, tuži u ime djeteta roditelj, iza 18.g i stjecanja poslovne sposobnosti dijete.

...slobodno nastavite ovdje, jer vaše objave i odgovori koriste svima onima koji se nađu u sličnim situacijama i razmišljanjima, a to im prilično olakšava daljnja razmišljanja, kasnije i postupke...

Zar nije ključna riječ rad? Doduše, ne sam rad nego stečeno njime.

Razlog odbacivanju tužbe za prestanak je sljedeći: on je redoviti učenik srednje škole, a kojemu doduše prijeti situacija da to uskoro više i ne bude, jer se u srednjoj školi može samo 2x pasti razred, a jednom isti. Potom sljedeći ne bi mogao upisati. Da je netko redoviti učenik koji ne izvršava svoje obveze onoliko koliko bi bilo dostatno da se takvim smatra bi također bio problem, jer nije riječ o procjeni njegove uspješnosti nego udovoljava li kriteriju minimuma. I godinu nakon prestanka školovanja (nevažno na koji je način školovanje prestalo: odustankom, gubitkom prava, uspješnim dovršetkom), bit ćete ga dužni uzdržavati ako se ne bude mogao zaposliti. Jest malo čudno ako se ne bi poduzelo ništa pa i dalje uzdržavanje za punoljetno dijete plaćalo na ruke majke naročito ako to obojica ne želite, ali... trenutno prestanka prava na uzdržavanje (još) ne bi trebalo biti. Doduše, kako ste naveli, vrlo skoro bi sam mogao u tom smjeru krenuti.

Nažalost se to prilično često svodi na razgovore kao da se vode na placu/ribarnici, a prečesto biva zaboravljeno tko treba biti u centru pozornosti i što uopće (dijete i njegova dobrobit). Ne zbiva se samo očevima ili samo majkama, već stvarno ovisi o tome na koga ljudi tamo nalete, a pa tim slijedom dobiju nadzor ili filmskog kritičara koji gleda film iz prikrajka i komentira na svoj način.

Evo jednog starog a lijepog posta na pitanje koje ste postavili... klik-ovdje

Da razjasnimo... Postoji mjera nadzora nad izvršenjem roditeljske skrbi, izriče je CZSS pisanim rješenjem. Ako je izrekne. Da su doista ozbiljno primali da postoji problem, a naročito takav da bi bilo neprimjereno da sa šetogodišnjim djetetom provodite vrijeme slobodno onako kako nije ograničeno odlukom suda, u najmanju ruku bi je izrekli u roku od keks. Sve drugo što su poduzeli (razgovori, ona rekla ovo, ono, oni prokomentirali tko zna što) je trla baba lan. Doslovce. CZSS nema ingerencija za postupke suprotne ili drukčije od onih u pravomoćnoj odluci suda. Nadalje, postoji mogućnost da sud donosi odluku kojom ograničava susrete i druženja s roditeljem na način da se odvijaju uz nadzor. Time nastoji štititi dijete od mogućih loših utjecaja tog roditelja, ali i dalje ne prekida njihov kontakt. Nadzorna osoba u tom slučaju nikako nije onaj drugi roditelj, već stručna osoba. Koliko se dalo primjetiti, to kod vas nije slučaj. Sasvim je duga stvar kad sud donosi odluku da maleno djetešce ostvaruje svoje susrete i druženja s roditeljem s kojim još nije uspostavilo svoj odnos u tolikoj mjeri da bi sa samostalno družili, a to je prikladno kao (isključivo) prijelazno razdoblje za dojenčad ili dijete koje oca tek upoznaje, a majka pri tom služi samo kao podsjetnik na primarnu socijalnu mrežu koja se tom prilikom širi, dakle onaj djetetu opuštajući element iz već poznate mu situacije. Ni ovo kod vas nije slučaj. CZSS bi eventualno mogao dobronamjerno predlagati ili podržavati zamisao o susretima i druženjima u prisustvu majke isključivo ako je riječ o takvom početnom pokušaju, a razlog da se pri tom dijete osjeća bolje, sigurnije i slobodnije, lakše ostvari početni kontakt. U situacijama konfliktnih odnosa roditelja ili samo latetntno konfliktnima, prisustvo oba roditelja je precizno postavljena nagazna mina... upravo i izravno djetetu. S druge strane, da bi CZSS nakratko a hitno zaštitio dobrobit djeteta, kojeg vi ugrožavate (kad biste ga ugrožavali) ili majka, morali bi programom u okviru plana mjere nadzora pisanim putem obrazložiti polazište i cilj sa razrađenim putem do njegovog postizanja uz predikcije i postupcima i vremenski. Dakle, iz toga bi moralo biti vrlo jasno: a) kako i čime ugrožavate dijete za samostalnog boravka s vama, odnosno majka koja dijete treba predati (ovisi o slučaju) *ili zašto susreti i druženja nisu ostvarivi na način točno kakav je određen odlukom suda (jer neslaganje drugog roditelja nije dozvoljen razlog, vrijeme koje mu ne odgovara također ne može biti razlog, konfliktni odnosi među roditeljima također nisu razlog, "tim danom czss ne radi" također nije razlog itd- on se nužno MORA nalaziti unutar odnosa djeteta i roditelja s kojim bi dijete trebalo provoditi vrijeme iz odluke suda, a stanje toliko panično i po dijete prijeteće da ga je potrebno hitno zaštititi ili mu pomoći), tek tad bi se eventualno moglo donekle prožvakati kakvu bitnu promjenu- i to pod uvjetom da je obrazloženo kao pokušaj saniranja odnosa djeteta i tog roditelja b) određen vrlo kratak period (jer bi inače o tome odlučivao sud) u kojem se tako snažnom i hitnom mjerom osigurava zaštita djeteta *ili kako će prisustvo nadzorne osobe iz CZSS povoljno utjecati na odnos vaš s djetetom i djetetov s vama, te uz koje i kakve poticajne postupke u skladu sa svojim stručnim kompetencijama. Sve što je vezano za želje majke ili u njene terapijske svrhe kako bi se privikla, primirila i slično, nije primjereno jer je CZSS dužan prvenstveno zaštititi dijete i osigurati mu realizaciju njegovih prava. Zahtjevajte da poštuju pravomoćnu odluku suda (i oni i majka djeteta), a ako majka smatra da nije odgovarajuća, neka pokuša zatražiti da sud donese drugu. Također, ako CZSS smatra da bi to trebalo, neka joj savjetuje da pokrene takav postupak pred sudom. Pa što god joj ne odgovaralo, neka pokuša promijeniti, taman se radilo samo o danima ili satima- ako uspije. Kako god bilo, do pravomoćnosti neke druge i drukčije odluke, na snazi je ova i- točka. Odluka suda se u ovom segmentu i donosi upravo zato da ne bi djetetovo pravo bilo podložno zabranama, izbjegavanju, te neovlaštenim zakidanjima djeteta, pa to što piše je minimum onog što je sud smatrao da je djetetu potrebno a roditelji mu dužni pružiti. Obvezuje oboje, a ne samo jednog. Obvezuje i CZSS da uporabi mjere obiteljsko-pravne zaštite da se to i takvo djetetovo pravo realizira, odnosno da ga svojevoljno ne zakida. CZSS može u okviru zaštite prava djeteta, a u djelokrugu mjere nadzora nad izvršenjem roditeljske skrbi, zadužiti nadzornu osobu da osigura mirnu primopredaju djeteta roditelju s kojim bi ono trebalo otići samostalno se družiti. Dakle, ne kao prepreku pa dijete ne ode, već osiguranje da roditelj s kojim ono živi ne predstavlja problem. Čak kad dijete i ne bi htjelo, dužnost voditelja mjere bi bila uporno raditi na tome da nakon izvjesnog vremena bez problema odlazi... Samo i isključivo to bi bio postupak CZSS primjeren programu nadzora nad izvršenjem roditeljske skrbi kao sadržaj plana te mjere, a koji poštuje pravo djeteta i pravomoćnu odluku suda, a uz stručni rad voditelja mjere nadzora.

Dakle, ne mijenja se ništa u skrbništvu jer ga nitko nije ni dobio ni izgubio (niti će). I do sada ste vi imali pravo roditeljske skrbi, majka također. Prije razvoda, nakon razvoda, a tako će biti i nadalje. Izjava kojom bi se toga odricala ne znači ama baš ništa. Vi trebate zatražiti da sud donese novu odluku o povjeravanju djeteta na zajednički život, sada vama, a radi promjenjenih bitnih okolnosti. Ta bitna okolnost bi svakako bila činjenica da majka ne želi da dijete nadalje bude povjereno njoj, a vi želite pa i predlažete da bude povjereno vama... U paketu s ovim bi trebalo i odlučiti kako i koliko će se dijete susretati i družiti s majkom, koliko i kako će sudjelovati u njegovom životu nadalje. Uzdržavanje također... Nakon pravomoćnosti takve odluke, svejedno ćete pravo roditeljske skrbi imati i dalje oboje.

Postupak koji je vođen ne znači da je otac oslobođen nastale obveze, već da nije i počino kazneno djelo, a to su prilično različite stvari... Nije isto ne izbjegavati i izbjegavati uzdržavati dijete (kazneni), ali je rezultat isti (obiteljski): ne uzdržava ga. Imajte na umu i da baka/djed mogu biti dužni uzdržavati dijete od dana takve tužbe nadalje, ne i prije toga.

Teret uzdržavanja djece jest bitna okolnost. Roditelj je dužan uzdržavati svoju djecu, djece ima onoliko koliko ih ukupno ima, a ne "stečenih" samo u bivšem ili samo sadašnjem braku ili samo izvanbračno. I ona ostala djeca jedu, oblače se, obuvaju, obrazuju, stanuju itd. Vrijedi za svako dijete. Glede roditelja, njegove mogućnosti nisu jednake ako je dužan uzdržavati jedno ili više djece, ma koliko novaca sveukupno imao. A možda neki roditelj može imati dostatno za uzdržavanje i povećanim iznosom svako od desetero svoje djece, ovisno od primjera do primjera... Da bi slikovitije opisali okolnost, postavimo hipotetsku situaciju roditelja koji ima jedno dijete i minimalac, ali su mu se jučer rodile trojke ili petorke i od tada ih ima četvero ili šestero. Koje od njih ne bi trebalo imati pravo na uzdržavanje i zašto? Ili... koje je od njih nebitno?

Jeste li stekli pravo na uzdržavanje nakon razvoda? Dakle, odlukom suda?

"Na ruke te-i-te-osobe" ne znači netko doći do nje i gurnuti joj novce u gotovini u ruku (ili po pola iznosa u svaku ruku), već je to izraz kojim se nalaže da plaćanje vrši posredno preko osobe koja svakodnevno skrbi za potrebe djece, a ona to još uvijek ne rade sve sama za sebe jer su maloljetna.