newbie

Još jedna mala sitnica, možda vam pomogle ako bude nužno da promijenite kut gledanja. Ne postoji pravo roditelja viđati dijete, a da je imenovano pravom. Postoji pravo djeteta se susretati i družiti s roditeljem s kojim ne živi, provoditi s njim vrijeme... Postoji i dužnost oba roditelja djetetu osigurati i pomoći ostvariti to njegovo pravo, svaki na svoj način. Ovo za slučaj da se kad nađete u dvojbi o čemu je tu prvenstveno riječ: pravima vašeg djeteta. Odgovor na pitanje "Zašto je to za njega dobro/loše?" Kako to doprinosi dobrobiti ovog djeteta?" se mora odnositi na udovoljavanje njegovim potrebama.

Jasno da vam je stalo da on može dobiti uvjerenje o slobodnom bračnom stanju, ali koji je problem što je dijete i s jednim i s drugim roditeljem? Naime, najnesretnije je rješenje kad kod jednog povremeno hospitira. Biste li pojasnili "ping-pong lopticu" i ono ovisno "kako je tko raspoložen za njega"? Btw. razvod braka a postoji maloljetno dijete, plus roditelji koji nisu suglasni u detaljima, godinu i po nije previše za naše prilike i bez vještačenja...

Imate sva prava osjećati bol, tugu i sve ostalo, ali nastojte da to ne utječe na onaj dio u kojem ste roditelj(i). Niste 2 u 1, nego 2 individue, a možete naći način da olakšate djetetu, sebi i njegovom ocu. Uostalom, zašto kompliciranije ako može jednostavnije, naročito u vrijeme kad vam tek predstoji oporavak od svega? Nemojte se iznenaditi da uvijek jedno "povuče više", razmišlja više, pokušava iznaći kontruktivnih zamisli više nego onaj drugi, ali sve su to osobitosti prisutnog i pouzdanog roditelja. Glavu gore i- budite

...uz mali dodatak, nije vam nitko dao starateljstvo (skrbništvo), već roditeljsku skrb oboje dijelite, a vama je dijete (samo) povjereno na zajednički život. Otuda (roditeljske skrbi kao i prije) zapravo proizlaze obveze oca prema djetetu. Nebitno za rješavanje ove stvari koja vas muči, ali je dobro da znate što se to stvarno dobili.

Ured državne uprave, na kojeg ste upućeni se obratiti, vam neće naplatiti članarinu ni za što...

Da CZSS kojeg ste spomenuli imalo ozbiljnim drži to o čemu govorite da su procijenili a kontinuirano se ponavlja kao stanje, uz prethodna upozorenja u usmenom i pisanom obliku, brižno bi izrekao i mjeru nadzora nad izvršenjem roditeljske skrbi. Je li? Usput, CZSS nema nikakva prava odlučivati, pa nije riječ o odluci CZSSa, već samo savjet sudu mišljenjem kojeg su dužni dati. Nažalost (i iako vam se možda ne sviđa čuti) niste ispunili uvjete kojim bi vas Zakon o socijalnoj skrbi smatrao samohranim roditeljem. Obiteljski zakon, vas bez odgovarajućih odgovarajućih rješenja i/ili odgovarajućih upisa u matice rođenih/umrlih, ne može smatrati roditeljem koji sam skrbi o djetetu, jer ono roditelja s pravom roditeljske skrbi trenutno ima dvoje. Glede uzdržavanja, postoji mogućnost donošenja privremene i prethodne mjere radi uzdržavanja, ovisno u kojoj ste fazi postupka pred sudom. Za donošenje privremene mjere, potrebno je učiniti vjerojatnim postojanje obveze uzdržavanja, potom da bi bez donošenja takve mjere postojala opasnost po djetetove osnovni interese i da će biti otežano ostvarenje uzdržavanja. Kod prethodne mjere, treba učiniti vjerojatnim da će do ovršnosti odluke suda kojom se nalaže uzdržavanje, bez takve mjere biti dovedeni u opasnost ti isti osnovni interesi djeteta, odnosno ostvarenje prava biti spriječeno ili znatno otežano. U tom smislu osiguravani iznos ne bi trebao biti veći od minimalnog kojeg je dužan plaćati roditelj koji s djetetom ne živi, jer se povećane iznose tako osiguravati ne može. Naime, smatra se da opasnost po osnovne i bitne interese predlagatelja ovih mjera osiguranja postoji, ako se određuju u korist maloljetnog djeteta i ne za povećane iznose. Ova mogućnost vam je već spomenuta... Ali, napomenimo da ni ovo sudovi ne rade brzinom munje.

Odselimo u Radno i socijalno, možda još kome zatreba tema.

Naravno. Riječ je o pravu djeteta i upravo zato su roditelji dužni posebnu pozornost polagati na njegov život i odnose koje tek gradi, a ono nije u poziciji ni stanju to samo sebi urediti, pa su to dužni oni koji imaju pravo roditeljske skrbi nad njim.

Ako se ne pretvara u kontrolu vas (što i nije prevelika rijetkost zlouporabe iskaza brižnosti za dijete), bilo bi lijepo od vas. Iako, mogli biste dogovoriti kada i na koji način, a to ćete sigurno lakše postići ako ga uvjerite da to nema veze s uskraćivanjem informacija o djetetu. Koliko je za primjetiti, još ste "friški" tj. svega par dana živite odvojeno, dakle je na vrijeme barem pokušati postići sve ono što želite- i vaš mir i formirati (obostrano) dobronamjerne obrasce komunikacije... A o vremenu... radnim danima su djeca s roditeljima kad su roditelji slobodni od radne obveze posla kojeg rade. Kako ne živite u ista 4 zida i ne provodite vrijeme zajedno na hrpi svo troje, razdijelite ga tako da dijete dobije dovoljno i najviše moguće od oboje. Vikend je vikendom, blagdan blagdanom, a ono vrijeme koje je dulje od 2.5 dana vikenda također djetetu treba- i s jednim i s drugim. Zimske i proljetno-jesensko-ljetne sheme, odnosno prilagođene dnevnoj rutini djeteta su moguće, dogovorite ih...

Pojam samohranog roditelja poznaje Zakon o socijalnoj skrbi. Obiteljski zakon smatra da jedan roditelj (dakle, sam) skrbi o djetetu, ako je drugi roditelj: -nepoznat -umro -proglašen nestalim -lišen roditeljske skrbi -potpuno lišen poslovne sposobnosti ili djelomice u odnosu na roditeljsku skrb -spriječen. Jedan roditelj, onaj koji sam skrbi o djetetu (uvjeti popisani), a koji nije u braku i ne živi u izvanbračnoj zajednici, k tome svemu i sam uzdržava dijete, čini pojam samohranog roditelja, pa prema odredbama Zakona o socijalnoj skrbi može ostvariti neki od predviđenih oblika socijalne pomoći (+naziv služi u tu svrhu, a Obiteljskom je zakonu nepoznat).

CZSS vam neće odrediti vrijeme koje će dijete provoditi s roditeljem s kojim ne živi, a kako bilo (s njima ili bez njih), morat ćete se nastojati dogovoriti i dogovarati vas dvoje. Prvo, tvrdite da je otac djeteta dobar otac, dakle nema nikakvog razloga da bi ga "dolazio viđati", umjesto da dijete ode provoditi vrijeme zajedno s ocem. Drugo, razmislite o onom "razgovaranju o djetetu" i "kad ga dođe viđati", jer je to vrijeme predviđeno za djetetovo druženje s roditeljem s kojim ne živi i njihov odnos, a ne za druženje oca s njegovom majkom, niti za druženje djeteta s ocem uz majčin nadzor ili bilo što slično. Jedini mogući razlog da bi se druženje djeteta s ocem odvijalo uz prisustvo majke je iznimno niska kronološka dob djeteta mjerljiva samim početkom djetetovog života, a motvi za to proširenje primarnog socijalnog okruženja na dojenčetu što prijemčiviji način i to isključivo kao kraći prijelazni period koji se ne mjeri nizom godina. Vaše dijete tu svoju primarnu socijalnu mrežu, u kojoj je i otac, već ima uspostavljenu. Treće, to što vam se ne sviđa pomisao na "odvođenje daleko od stana" ćete morati riješiti sami sa sobom, jer to nije problem ni oca ni djeteta, a bilo bi više nego poželjno da to ne postane. Ukoliko to ne riješite sami sa sobom vi, morat će sud odlukom, a vi ćete se svejedno na to morati priviknuti i prihvatiti kao činjenicu. Četvrto, najnormalnija stvar je da djeca tijekom radnih dana provode 2 poslijepodneva (ne pola sata niti sat, a niti dva) s roditeljem s kojim ne žive i cijeli svaki drugi vikend. Plus svaki drugi državni blagdan, zimskim praznicima tjedan dva kako tko, ljeti nekoliko tjedana ili mjesec dana, kako tko. Sve je to rastezljivo i podložno dogovoru, prilagođavanju situacijama i djetetu, ne nužno šablona niti gotovi recept. Neka vam posluži za razmišljanje o onom vašem razmišljanju "pola sata, sat, dva". Peto, potpuno je nevažno jeste li u braku još uvijek ili ste započeli brakorazvodni postupak ili ga dokrajčili, jer dijete ni s jednim od vas nije sklopilo brak niti se od kojeg roditelja razvodi- ono je dijete i jednome i drugome (bez obzira tko je otišao a tko nije- jer se, naime, time ne mjeri tko "zaslužuje više/manje"). Jednako tako, vaš partnerski odnos, bio on skladan i divan ili nikakav i nepostojeći, nema nikakve veze sa roditeljstvom, a niti s djetetovim pravom na svakog od roditelja i svoj vlastiti uspostavljen/razvijan/ njegovan odnos sa svakim od njih. Na kraju, toplo vam preporučam da obratite pozornost na svoj stav kojeg možda i nesvjesno izričete riječima da je "iza sebe ostavio zajedničko dijete". Ne postoji znak jednakosti između djeteta i vas, niste jedno, već dvije osobe sasvim neusporedivih uloga i značenja. Ako iza sebe ostavlja vas, dijete ima i imat će unaprijed i naprijed, bez obzira što na kraju ispalo sa vas dvoje. Može vam zvučati kao fraza, ali strogo razlučivanje međusobnog partnerskog odnosa od odnosa dvoje roditelja je vrlo poželjno. Suradnički odnos/komunikacija roditelja će djetetu biti korisni sigurno, a vama (oboma) bi to moglo znatno olakšati život svodeći moguće daljnje konflikte na minimum tj. na ono što se tiče isključivo vas dvoje i vašeg međusobnog (nerazrješenog) partnerskog odnosa.

Moći ćete tražiti da sud donese privremeno rješenje, koje možda hoće a možda neće biti na vrijeme kad vam treba. Ali, vaše želje su za sada samo vaše želje i dijete će imati svoje mjesto u školi kojoj pripada prema upisnom području. U neku drugu može biti upisano ako u toj školi ima dovoljno slobodnih mjesta u razrednim odjelima (ili ima i uvjerenje o novom prebivalištu pa spada u to upisno područje). Naime, ako vaše dijete nije prijavljeno na adresi na kojoj sada stanuje imate broblem, a ako je prijavljeno onda ga nemate. Ako dijete nije prijavljeno na adresi na kojoj živi, a ako su u školi u koju želite ga upisati upućeni u propise koji ih obvezuju (a ne budete imali papir pomoću kojeg biste takvu odluku mogli donijeti bez suglasnosti drugog roditelja), zatražit će da zahtjev podnesu oba roditelja, a uvjerenje o promjenjenom prebivalištu ako nemaju slobodnih mjesta u predviđenim razrednim odjelima.

Prema onome što ste naveli, niste.

Brak i bračna zajednica nisu istoznačnice. Bračna zajednica traje dok dvoje ljudi koji su u braku žive zajedno i dijele novčanik, i/ili ostalo tome slično ili manje slično a svojstveno zajedničkom životu. Brak postoji i traje do pravomoćnosti razvoda braka. Bračna stečevina se stječe za trajanja bračne zajednice, a ne braka (koji može trajati i godinama nakon prestanka postojanja bračne zajednice). Ali, taj prestanak postojanja bračne zajednice mora biti lako dokaziv i vrlo jasan.

Prvo, na koji ste novi zakon mislili i što podrazumjevate pod pojmom brinuti? Drugo, prema Obiteljskom zakonu (koji je sve osim nov) punoljetno dijete je dužno uzdržavati roditelja koji nije sposoban za rad, nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine. Naravno, ako je taj roditelj to dijete uzdržavao kada je to bio dužan. Ako ste mislili na tu brigu, imate i odgovor.

Ako ne bude uzdržavao dijete, da. Ali za vrijeme nakon takve tužbe, ne i ono što eventualno bude dugovao prije toga...

Između ostalog, ne propuštajte se pisanim putem obraćati czss-u (uporno), doslovce svaki put kad opstruira susrete i druženja s djecom. Podneske ili otpravite poštom s dokazom da jeste i kada ili urudžbirajte u czss (kopija s brojem vama i čuvajte je). Usput se pozivajte na sva prethodna obraćanja, usmenim i pisanim putem. Spomenuli ste da je višekratno upozorena od czss i osuđivani obiteljski nasilnik, ali niste spomenuli je li joj izrečena i mjera nadzora nad izvršenjem roditeljske skrbi. Jer, višekratno... nije više za upozorenje, ni usmeno ni pisano, već za daljnje mjere i pojačanu aktivnost czss.

Ako sam dobro shvatila, imate jedno dijete, a ne više (i dvoje je "više"), pa sud trenutno nema mogućnost odrediti visinu nižu od minimalne za pojedini uzrast djeteta (osim ako dijete ima vlastiti prihod), a koja je bliža onoj koju ste dogovarali u početku, a ne ovim aranžmanom trampe. Iako matematički može ispasti i potpuno isto, radije vi plaćajte na ime uzdržavanja djeteta iznos koji bude, a ona vama uplati dio rate kredita. Jer, kažete, za sada ste u korektnim odnosima, pa dogovor štima. U slučaju da to tako ne ostane, dugovat ćete djetetu razliku... ne njoj. A takvu je stvar znatno lakše naplatiti, moguće i pomoću besplatne pravne pomoći, pri ovrhama ima prednost nad drugim tražbinama bez obzira na vrijeme njihovog nastank itd itd... Osim toga, "prebijanje" tuđeg/svog prava dječjim pravom nije moguće, a da teži više od usmenog dogovora. Ako ste u toliko korektnim odnosima, vi ćete iti zaštićeni plaćajući onoliko koliko sud može najniže odrediti, a ona uplaćivati vama iznos na ime sudjelovanja u otplati kredita- pri svakom drugom pokušaju trampe, za slučaj da vam se odnosi pogoršaju, bit ćete dužni djetetu. Čisti računi dugom ljubavlju rezultiraju...

Ako biste htjeli biti sigurni, moralo bi "iz aviona" biti jasno, vidljivo i lako dokazivo da je bračna zajednica prestala postojati prije kupnje stana, a da nije stečen nekim ...sredstvima koja su stečena radom (ne nasljeđivanjem, darom i sl.) iz razdoblja trajanja bračne zajednice. Naime, moguće je biti u braku ali ne i u bračnoj zajednici, dok obratni slučaj nije moguć. Bračna stečevina se stječe za trajanja bračne zajednice (ne braka). Zato je razborito osigurati dokazivost. Što jasnije, tim bolje.

Zakon o socijalnoj skrbi, čl.2, st.1, podst.4.: Samohrani roditelj je roditelj koji nije u braku i ne živi u izvanbračnoj zajednici, a sam skrbi i uzdržava svoje dijete. Pak, Obiteljski zakon smatra da jedan roditelj skrbi o djetetu ako je drugi umro, proglašen nestalim, lišen roditeljske skrbi, lišen potpuno poslovne sposobnosti, djelomice lišen poslovne sposobnosti u odnosu na roditeljsku skrb ili je spriječen. Dakle, onih koje Zakon o socijalnoj skrbi smatra samohranim roditeljima nije ni približno jednak broj onima kojima je dijete povjereno na zajednički život.

Najvjerojatnije radi kombinacije 3 razloga: jer se vuklja po novinama da će evo sad za koji mjesec... pa tako već 2g, jer će tek biti sastavljen konačni prijedlog a najavljena je nakana da stupi na snagu 1.7. i jer je nekoliko drugih propisa izmjenjeno od 1.1. Nova odluka suda je moguća ako se promijene bitne okolnosti radi kojih je donesena takva kakva je donesena...

Ne postoji nikakav automatizam. Naime, oni mogu dobiti i imati takvu obvezu, ali isključivo za vrijeme nakon takve tužbe, ne i vrijeme prije nje. Dakle, kad otac vašeg djeteta ne bi uzdržavao dijete par godina, a vi u djetetovo ime ne tužili podredno dužne osobe (baka/djed po tom roditelju), oni obvezu za to razdoblje ne bi imali. U međuvremenu ili umjesto toga, nakon 6 mjeseci neuzdržavanja neprekidno ili 6 neplaćenih mjeseci unutar razdoblja od 7 mjeseci (dakle, s prekidom), možete se obratiti CZSSu sa zahtjevom za privremenim uzdržavanjem, kojeg su onda dužni odobriti danom podnošenja, a iznos će biti 50% minimalnog za uzrast vašeg djeteta.

Jedno je sigurno: pokušaj je uvijek moguć. Kad budu imali pravomoćni papir u rukama, on će svakako pomoći ozbiljnije shvatiti svoje dužnosti, ali bez konstruktivne i djetetu naklonjene komunikacije će se suočiti s problemom i kod najmanje promjene ili najobičnije zamjene dana kad bude potrebno, termina praznika, godišnjih odmora itd. Pa nadalje... Sve to im ubuduće (i jako dug period) neće netko deseti rješavati niti pomagati rješavati, osim ako u eskalaciji ega bude nužna neka mjera obiteljsko-pravne zaštite tipa nadzor nad oboje i kakve slične...

Termini ne moraju biti fiksirano fiksni ali bi za početak bilo dobro da su barem donekle predvidivi... I dijete se treba navikavati da je s ocem često i kontinuirano, a tako će ga početi očekivati i iščekivati- je li vam sestra pokušala i na taj način objasniti ocu djeteta da bi bilo kvalitetno se dogovarati unaprijed, barem za pola tjedna ili tjedan umjesto "evo mene za pola sata"? Odluka o skrbniku i skrbništvu neće biti donesena jer dijete ima dva živuća roditelja s pravom roditeljske skrbi, toga bi trebali biti svjesni oboje. Oboje će i dalje imati to pravo koliko i do sada, iako će sud odlučiti s kojim će roditeljem dijete živjeti. Razlog tome je isključivo taj što mu roditelji ne žive više zajedno, a ne biti odgovarajući partner odrasloj osobi ne uzrokuje minus bodove nečijem roditeljstvu. Dapače, odluke koje budu donesene u vezi djeteta nisu vječne ni nepromjenjive. Bilo bi dobro da sastave plan roditeljstva kojim će predvidjeti sve (odnosno barem većinu) ključnih pitanja skrbi o djetetu i načina funkcioniranja, a to nije samo "viđanje" i "alimentacija", već svaki segment u kojem bi bilo koji roditelj trebao biti obaviješten i uključen. Pri tom moraju biti svjesni da dijete koje je od rođenja imalo oba roditelja (s pravom roditeljske skrbi), imat će ih i ubuduće, samo na različitim adresama. Moguće su privremene odluke, ali ako ne pokušaju uložiti trud prvenstveno njih dvoje roditelja (pri čemu onaj odgovorniji ulaže truda skoro redovito nekoliko puta više od onog drugog), teško da bi im netko čarobnim štapićem riješio problem. Možda je sada hit-tema vrijeme koje će dijete provesti s ocem (iznimno važna, pa dobro da je riješe prvu), ali će i sami uvidjeti da je to tek jedna od stvari u kojima će morati surađivati i komunicirati bez obzira na njihov međusobni odnos. Ako nije problem, biste li nam rekli kakvom je dinamikom bilo dogovarano da dijete bude s ocem: radnim danima, vikendima, praznicima i blagdanima? Rad u smjenama, kojeg ste spomenuli, čak zna biti vrlo povoljan za dijete u ovakvim kombinacijama jer je taj roditelj nerjetko slobodan u vrijeme kad osoba koja ne radi u smjenama nije...

Za početak, predložiti (kad već nisu do sada dogovorili) koliko će dijete boraviti s ocem i kada: tijekom radnih dana, vrijeme vikenda, praznika i blagdana. Inicijativa neće naškoditi nikome, a neka budu spremni i otvoreni razgovarati o tome. Dok najmanje jedno od njih ne pokaže volju, jedan će biti ogorčen a drugi uspaničen, a tada su moguće svakakve neželjene reakcije, s obje strane. Ionako će o ovome morati razgovarati na czss, kasnije i na sudu, pa bolje da odrade što god mogu prethodno sami. Ujedno, što dulje to odgađaju, tim će više biti uznemireni oboje, a to je vrlo loša predispozicija za postizanje dogovora. Bilo bi dobro da ih/je obitelj potiče u tom smislu i smjeru, a ako ne, bolje da se drže po strani jer neće pomoći već vrlo lako odnemoći...