fikus

Kameni! Znaš kako sam ja to riješio. Istu situaciju imam i ja sa alimentacijom, samo šro ja nisam podstanar i nisam ovisan ni o kakvom bankovnom kreditu niti bilo kakvim hirovima ove moderne birokracije (osim mjesećnih režija) pa sam ovdje u povoljnijem položaju. Što se tiče smanjivanja alimentacije, definitivno sam mišljenja da je to Sizifov pokušaj ishodovanja istoga, ali ima rješenje ovog problema. Svaki prihod koji nije evidentiran bilo kakvim knjigama ili platnim listama, staviti na stranu za svoje dijete. Inače su moja prosječna primanja iznad prosjeka R. Hrvatske, pa su mi odrezali 30% od plače. Što da radim?? Prihvatio sam se posla i van radnog vremena i pored svoje redovne plače, uspjevam zaraditi toliko - koliko trebam da namirim sve svoje tekuće troškove i troškove za svoje dijete koje su neminovne. Jasno, bivša misli da su svi troškovi za dijete obaveza oca mimo alimentacije i to sam uzeo zdravo za gotovo, jer je to moje dijete i sretan sam da mu to mogu omogućiti bez mnogo filozofiranja i depresivnih stanja. Samo da ti kažem da postoji svijeto na kraju tunela u ovom slučaju. Pozdrav

Upravo je liberalni kapitalizam i pohlepa dovela do ekonomskog apsurda i globalne ekonomske krize koja će izroditi katastrofalnim učinkom. "Uspjesi" liberalnog kapitalizma ogledaju se primjerom situacije u Sisku, koji je jedan perspektivan industrijski centar pretvoren u socijalnu bombu - grad očaja i bezperspektivnosti. Ovo je samo mali minijaturni primjer rezultata ovog bezočnog liberalnog kapitalizma koji nameće svoju "demokraciju i ljudska prava". Najveće kršenje ljudskih prava na koji se toliko poziva ovaj pokvareni banditski sustav liberalno-kapitalističkog ustrojstva u većini zemalja koji su upali u ovaj robovski odnos naspram krupnog kapitala je pravo na rad i egzistenciju običnog čovjeka. Ako je to ljevičarska demagogija, onda sigurno ulazim u grupaciju ljudi koji će zastupati vrijednosti demokratskog socijalizma, a koji neupitno dolazi bez obzira na razno-razne Felikse i njima slične. pozdrav

Definitivno, ovo je najveća i nastrašnija ekonomska kriza koja je pogadila svaki kutak ove zemaljske kugle. Najužasnije od svega toga je kriza morala i etike. Čovjek postaje roblje krupnog kapitala i kao takav više nije interesantan kao živo biće, već kao sredstvo za sticanje profita. Euro zona će se sigurno raspasti, Amerika će doživjeti slom kapitalizma, jer krupni kapital više nema oslonca ni u kakvim logičnim ekonomskim zakonima zdravog tržišnog privređivanja, već je dominantna pohlepa i zakoni jačega. Rezultat ovakvog bolesnog sustava imperijalističkog vođenja ekonomske politike je totalni raspad, koja će na kraju završiti ratnim epilogom. Treći svjetski rat može biti najveća tragedija čovjećanstva, ali je ipak logična slijedom političkih događaja i intencijama svjetskih sila, te zauzimanje strateških pozicija ćija je rezultanta opći ratni sukob. U ovoj konstalaciji snaga, euro je valuta koncentriranog krupnog kapitala koja je trebala izvršiti ulogu imperijalističkog osvajanja svijetom (ni u kojem slučaju altruističkim pobudama ekonomskih supersila) i kao takva nametati svoje percepcije razvoja narodima koji ne mogu u ovoj konstalaciji snaga ni o ćemu odlučivati. Eh sada se pojavljuju otpori unutar EU zone koje žele izaći iz ovog inferiornog položaja ekonomske fiskalne politike i postati neovisni poput Velike Britanije. Banke u slučaju raspada Euro zone će se orjentirati na valute koje se temelje na zlatnim rezervama i zlato će biti osnov obračunske jedinice, ali krediti koji su dignuti u Eurima nikako se neće ooprostiti tim dužnicima, već će doći do revalovizacije eura na osnovi zlatne poluge, a to je pak skok kamata na iznos duga do neslućenih razmjera. Zaključak! Odmah isti čas vratiti sve dugove koje su na odobreni deviznom klauzulom (pogotovu na bazi eura) i pratiti dalju situaciju na monetarnoj politici euro zone. Kuna će devalvirati, i to drastično, jer su proračunske rupe ogromne, a rezerve istrošene. Dizanje PDV-a na 25% je katastrofa i definitivan potop hrvatke privrede, ali izgleda da više u ovoj zemlji nema svjetla na kraju tunela, pzdrav

Da, Euro prolazi kroz najtežu krizu jer recesija u euro zoni nije niti blizu završetka. Naime mnoge države su ušle u dužničku krizu strahovitim rastrošnim birokratskim aparatom koji malo koja država može pokriti. Deficiti u vanjsko trgovinskoj razmjeni su dostigle alarmante razmjere i bude se lokalni nacionalizmi koje imaju tendenciju ekonomskog odvajanja od ove familije koji se zove Evropska Unija (Danska npr.). Mislim da neće doći do ukidanja Eura, ali da že doći do izvjesne deprecijacije, to bi vrlo skoro vjerojatno. Najtežu recesiju i užasan vanjskotrgovinski deficit imaju SAD i tamo je vrlo izvjesan skori bankrot koji će rezultirati strahovitim potresima u Evropi. Mi smo već u izbjesnom bankrotu, jer servisiranje dospijelih dugova sa kamatom više nije moguće. Eh sada vjerovnici će to raščistiti na različite načine, sve ovisi o kakvom bankrotu će se pribjeći. Ako je to anarhija, onda je moguća pljenidba svih nacionalnih dobara koji donosi još kakav - tajav prihod i od ćega bi se mogli djelomično namiriti dgovi vjerovnika, a narod tada pada u totalnu bijedu i neimaštinu. Oni koji imaju kredite, odmah treba razmišljati o tome kako se toga što brže riješiti, jer deprecijacija i hipeinflacija kune samo što nije krenula, pozdrav

Ova kriza koja se već ustalila u našem društvu je nažalost poremetila osnovne principe ljudskosti i osječaja za ono najvrijednije, a to je naše dijete/djeca. Sudovi i centri su postali totalno amorfne birokratske strukture, koja više razmišlja o vlastitom preživljavanju i prilogodbama ovoj rastučoj krizi, nego o bilo kakvim socio - ekonomskoj situaciji svakog građanina ove zemlje. Nikada nisam mogao ni u snu sanjati da bih mogao ostaviti svoje dijete zbog nemogućnosti susreta od strane bivše i zbog izuzetno lošeg sustava koje regulira takav odnos između bivših supružnika. Ja moram priznati da su mi pojedini natpisi od nekih forumaša za koje mislim da pripadaju tim birokratskim strukturama, ogavni epicentri svih socijalnih i psiholoških strahota koji se dešavaju svuda oko nas i ja reagiram tako kako reagiram, ovako ili u četri oka sa takvom osobom. Da bi dijete dobilo svog drugog roditelja, odnosno da bi se realizirao članak 88 Obiteljskog Zakona u kojem se govori da dijete ima pravo na oba roditelja, potrebno se ipak za to dijete boriti i izboriti na adekvatan i civiliziran način. Drugi centri u razvijenim evropskim državama i u Americi prate dijete cijelo vrijeme od početka rastave i svako malo pozivaju bivše supružnike na razgovor, kako bi se otklonile bilo kakve poteškoće u odgoju djeteta kod rastavljenih roditelja. Ovdje u ovoj državi je svako dijete rastavljenih roditelja ostavljeno na milost i nemilost i dijete je prepušteno samom sebi. Više od službenih institucija nitko i ne pita za ovakvo dijete, niti se upozoravaju roditelji na bilo kakve anomalije djeteta uzrokom rastave njegovih roditelja. Da bi se u ovoj kaljuži mogla realizirati pravo djeteta, uz ipak potrebno obračanje institucijama, potrebno je izgraditi svoj autoritet i znati što se u stvari hoče. Ja hoću vidjeti svoje dijete, Ja hoću ravnopravno sudjelovati u odgoju svoga djeteta, ja hoću ravnopravno sudjelovati odrastanju i razvoju svoga djeteta, ja hoću... Dakle ciljeve morate sebi postaviti, kako bi se mogli za te ciljeve izboriti. Ako je druga strana destruktivna u pogledu oduzimanja djetetovog prava na oba roditelja, dakle kršenja povelje UN-a i 88. članka OBZ-a, što znači i kazneno gonjenje takvog roditelja, tada su Vam na rspolaganju i ove opcije: - Prva opcija je obračanje institucijama sustava, što je nemoguća misija u mnogim slučajevima, pa je potreban jak autoritet i snaga da se stvari promjene u korist djeteta, jasno bez nasilja ili fizičkog obračuna. - Druga opcija je financijska. Da me nebi netko krivo shvatio, alimentacija se mora plačati bez obzira na odnos dviju bivših supružnika, inače kršite Zakon. Ali Vama dosuđena alimentacija je nažalost tolika da djetetu ne pokriva ni najosnovnije djetetove potrebe. U mojem slučaju je to dalo itekako poticaja bivšoj da surađuje samnom. Svakako da držite svoju kesu i sve opcije bilo kakvih dodatnih investiranja dolaze u pitanje, ako otac ne može vidjeti svoje dijete od bivše, pogotovo u vrijeme krize i opće neimaštine to bi se itekako moglo odraziti na standard druge strane. Za znak dobre volje ja sam bivšoj platio i registraciju njenog automobila i par puta natočio benzin do vrha spremnika kako bi dijete mogla odvesti u vrtić, doktoru, logopedu... te obukao dijete od glave do pete, što daleeeeko prelazi moj iznos zakonski dosuđene alimentacije i moja suradnja oko djeteta se sa drugom stranom normalizirala. Naravno da se ne treba u tome pretjerivati, jer bi moglo doći do zahtjeva koji ne bi smjeli ispunjavati, jer bi to bilo kupovanje prava oca da viđa svoje dijete. Nikakva tobože posuđivanja novca ne dolazi u obzir, Vaš je fokus samo Vaše dijete i njegov normalan i pravilan razvoj. Ako sam Vam dao neke smjernice u pogledu Vaših prava i želje da se viđate sa Vašim djetetom, bilo bi mi drago, pozdrav i

Pa kaj Vam nije jasno da pokretanje bilo kakvog oblika proizvodnje trebaju biti zadovoljeni neki osnovni fiskalni parametri. Ekonomska regulativa u ovoj državi koju Vi zovete "Lijepa naša" ne pospješuje niti daje bilo kakvu stimulaciju u pogledu otvaranja novih proizvodnih pogona. Moram priznati da sam ja još jedan od rijetkih koji se bavim ovim "Sizifovim" poslom, ali dokle? Prije dva mjeseca nas je bilo preko 600 radnika, a dana nas je ukupno 60. Vjerojatno ćemo i tu brojku smanjiti na tzv. hladni pogon i poslati ostatak ekipe na burzu, jer posla više nema. Ja jednostavno ovim putem apeliram na cijenjeno čitateljstvo ovog foruma, da se aktiviraju u izgradnji kozmodroma u Lučkom, pa da svi odletimo na drugu sretniju planetu. Bio bi to apel koji bi svi uvažavali, ali apel za proizvodnju u ovoj zemlji, zvuči kao apel na seks bez penisa. Pozdrav kao i uvjek FIKUS

Pa evo priključujem se pozivu ljudi sa legalisa koji bi mogli donirati nekoliko kuna za djecu Haitija, čiji su roditelji stradali u ovom tragičnom potresu. Ova akcija će biti kud i kamo ljepša i privlačnija, nego da pomažemo domaće hohštaplere i kreditno zadužene. Neka im Bog pomogne, ja sam za djecu Haitija, pozdrav,

Kada pročitam rezoniranje razno-raznih: Pahuljica, Snjeguljica, Ivica i Marica u ovoj zaista socijalnoj, obiteljskoj tragediji u kojem se nalazi jedan otac, opet mi se pod nos gura zastrašujuća ambrozija i evo me kišem i kašljucam. Pa čovjek je frustriran svojom pozicijom i ŽELI VIDJETI svoju djecu. Što treba učiniti da provede pravo djeteta na oba roditelja, članak 88 OBZ-a. Hvala Bogu da je kriza došla do tog stadija da će se sva kancerogena tkiva uključujući CZSS-ovi u ovoj državi morati odrezati, odstraniti, uništiti, zapaliti, razoriti..., jer je fakat sve manje radnih ljudi koji mogu plačati ovu totalno beskorisnu i amorfnu birokraciju. Čovjeka pozivate na red jer traži od VAS odgovore na koje nije dobio, već samo držanje moralnih prodika, tipično za hladnu, bezosječajnu, okrutnu, gramzljivu, pokvarenu, pohlepnu... birokratsku ambroziju koja kao termit nadgriza sve zdrave pore društva, poput metastaziranog karcinoma. Pozdrav Fikus

Upravo je to ogromna greška ovog možebitnog udruženja. Pa ljude treba konstantno educirati i predočiti im opasnosti koji proistječu svojim prekomjernim zaduživanjem (minusima, kreditima, lizinzima, karticama...). Mislim da nitko, a najmanje ja, nisam kadar pomoći, ni u kojem slučaju onima koji lakomisleno srljaju u ponor svojih vlastitih iluzija. Iluzija je lagodan život uz kreditne kartice, nenamjenske ili namjenske kredite, lizinge..., ali troškove te iluzije trebajju snositi oni koji su toj iluziji podlegli. Bilo bi dobro da Vaše možebitno udruženje počne djelovanjem u pravcu edukacije građana koji još nisu ušli u ovaj rašamon zaduživanja, izdavanjem brošura ili letaka u kojem bi se dalo naglasak na kvalitetu života bez tereta duga ili dugova. Velika kineska poslovica kaže"čovjeka treba učiti loviti ribu", pa iz toga proizlazi da bilo kakvo novčano pomaganje kroz nekakva udruženja bi izazvalo novi recidiv za novim zaduživanjima, a to ne želimo podupirati ni u kojem slučaju. Kriza koja izjeda ovu zemlju, je prije svega, kriza, MORALA. Iz te krize čovjek i društvo može izići samo spoznajom o novim moralnim vrijednostima života. Sve drugo su bajke i potonuće ovog društva je neminovno uz strašne socijalne turbulencije koje su već prisutne. Što znaći POMAGATI? To je plemenita odlika ljudskog karaktera koja senzibilizira svakog poštenog čovjeka, pa je prioritet za pomoć u ovom slučaju ipak za mene prioritet onima koji nisu svojom krivnjom ušli u bijedu, a takvih je mnogo. Iluzije su se rasplinule kao mjehur od sapunice i ostao je gorak osječaj ljudske gluposti, neodgovornosti i bespomoćnosti, kako za sebe, tako i za svoju obitelj u familiju, koji su žrtve neodgovornih ljudi. Dakle pomoći DA i uvjek DA, ali kreditno zaduženima NE, jer su trošili novac koji nisu zaradili, za kratkotrajnu nirvanu lagodnog života i luksuz. Tu se povlači i paralela sa alkoholizmom i porocima, iako je zaduživanje i šopingholičarstvo isto tako teška duševna bolest koja se lječi samo besprizornom bijedom i užasom koji nas očekuju. Tu treba biti ravnodušan i ponašati se prema Indijskim načelima indijskuh mudraca: USAMLJEN SE KREĆI KAO NOSOROG, LJUDI SU ZLI!

Da bih bio u situaciji tražiti kredit, (ali što je to u stvari kredit?), trebali bi se stvoriti pravni i sigurnosni bankovni i državni okviri koji će regulativima nivelirati divlje i nelogićne situacije koji se dešavaju prilikom svjesnog zaduživanja. Prema tržišnom mehanizmu, banka je ta koja plasira novac, a pravna ili fizička osoba je ta koja će taj novac koristiti. S obzirom da to nije zarađen novac, logično je da banka uvjetuje plasiranje svog novca svojom zaradom, a to je bankovna kamata. E sada tržište uvjetuje takvu kamatu i po financijskoj snazi države ili svih privrednih subjekata u ovoj državi, te naravno pravnoj sigurnosti kretanja kapitala. Visina kamata će se odrediti po kriterijama opće privredne i političke stabilnosti u državi. Banka ne može biti nikakva altruistička institucija kao npr. Caritas, već profitabilna organizacija koja će svoj novac oploditi prema svojem tržišnom nahođenju i situaciji. Ova situacija je takva da je bankama više isplativo investirati svoj novac u fizička lica, djeleći kredite, jasno po visokim kamatnim stopama, i tako cirkulaciju svog kapitala višestruko ubrzati sa ogromnim profitom, nego uložiti novac u svaki oblik proizvodnje. Ako banka nije Caritas, po ćemu bi trebali obični građani biti milosrdni prema onima koji nisu shvatili filozofiju kretanja kapitala i profita? Zašto pomagati takve ljude, sa uvjerenjem da je bankovni kredit, jedini mogući način da se realizira potrošaćki nagon kupovanja ili lagodnog života? Stvar je moralnog pristupa u cijeloj stvari i svaki takav oblik života je "Damaklov mač" nad sobom i svojom užom i širom obitelji. Više odgovornosti nad svojim životom i potrošiti onoliko koliko zaradiš je premisa jednog budućeg vremena koji nam dolazi, ali sa apokalipsom, pozdrav fikus

Svaka borba za ima svoje razloge zbog čega se to čini. Razlozi vaše borbe u ovom ratu je bila potpuna neupućenost i medijska histerija pripremljena sa zapada u svrhu rušenja jedne dosta dobro uređene države. Veliki broj ljudi je podlegao toj histeriji, a da se nije zapitao: zašto? Za koga? Za što? Koji je smisao ove borbe, kada je prije bilo bolje i kada je imao ono što danas mnogi građani ove zemlje nemaju. Od himne i zastave se ne živi. Život se sastoji od rada i zadovoljstva uživanja od svojeg rada, kreativni način poimanja života, obrazovanja i kulture ophođenja. Ah, sve je to nestalo u vihoru jednog nesretnog rata i sada kada ste stariji i kada pažljivije sagledavate stvar i analizu onoga što ste prošli, dolazite do pametnog zaključka kojega ste naveli. Da, bili ste bedaci u ulozi stranih sila i interesa, te ste za njih vodili ovaj bratoubilački rat, omogučili bogačenje domaćim kriminalcima i hohštaplerima koji su neviđeno poharali i opljačkali zemlju dok ste vi ginuli za njegove interese i interese stranog kapitala, kojem je bilo u interesu uništiti kompletnu industriju i eliminirati svaki oblik konkurencije, te ekonomski zavladati ovim prostorom. To je moja analiza jednog epiloga događaja na ovim prostorima.

Gosp Triton me je razveselio svojim komentarem da: "se nije borio za ovo, jer je bio premlad", što u prenesenom smislu znači nisam bio toliko glup da idem u rat za tuđe interese (interese zapada i njihovog kapitala). Dakle program gospodarskog oporavka sadrži: 1. Uništiti sav stvaralački potencijal ove države i ubiti svaki oblik kreativnosti dodatnim kriznim porezima i većim PDV-om. 2. Opljačkati posljednje resurse ove zemlje, izvršiti privatizacijski kriminal nad posljednjim privrednim subjektima u vlasništvu države Trulabije. 3. Donijeti mirovinskom reformom dekret o radu do iznemoglosti i izvršiti genocid nad penzionerima koji takvu regulativu ne mogu ispoštovati. 4. Povečati plače svim saborskim zastupnicima, te uvesti dodatne olakšice za kupnju novih luksuznih automobila za gradsku upravu. Jasno, za njih ne vrijedi mirovinska reforma. 5. Uništiti sva brodogradilišta u ovoj zemlji i izgraditi na njihovom mjestu apartmane za zapadne kriminalne oligarhijske strukture koje će ih kupovati (za povjerovati u tu kupnju) 6. U bescjenje ponuditi na eksplataciju stranim bankama obradive površine države Trulabije i obalne rajone u Istri za golf terene bogatih klijentela. 7. Prodati u koncesiju sve autoceste, lovišta i dr. strancima za šaku judinih škuda. 8. Izvršiti genocid nad svim radnicima i seljacima. Djeljenje mjesečno zarađene plače takvima je kontraproduktivno u ovom gospodarskom planu oporavka. 9. Svim djevojkama i mladićima oduzeti svako pravo da osnivaju bračnu zajednicu i da imaju djecu, jer dječiji doplatak je izuzetan stavak za državnu blagajnu. 10. Zaštititi što je više mogiće sve kriminalce, lopove i mafijaše kriminalne političke strukture i pokazati ih maksimalno žrtvama hajke pozitivnih snaga koji se usuđuju tražiti odgovornost i sankcije za njihovo djelovanje. 11. Ući u EU i reći: "Evo nas robovi u vaš mafijaški prostor." Naše kćeri smo pripremili da budu vaše konkubine - eskort pratilje i prostitutke, a mladiće za najgore poslove i robovske uvjete za šaku dolara ili eura. Ah! Lijepo je biti "neovisan". Živim u tom blaženstvu krvlju naših bedaka stećeno, nema šta!

Pa ne može meni biti utjeha činjenica da mi ta svjetska bankarska hobotnica dahće za vratom i da promatra svaki potez tzv. "Neovisne države Trulabije". Bimboslavija je bila dužna, sa 25 miliona stanovnika, oko 20 mlrd dolara, a Trulabiji se vanjski dug popeo na veći iznos od 60 mlrd. Eura. Moj sin fakat mora odmah prionuti učenjem njemačkog i engleskog dok je još u vrtiću, jer za njega ovdje nema budućnosti, osim da bude rob ovih oligarha zapadnog kapitalističkog sustava koji melje sve pred sobom. Gosp. Šuki danas izjavljuje na otvaranju jesenskog Zagrebačkog velesajma, da su investicije u državi totalno zamrle - jednom rječju dolazi nam tsunami svih nevolja i neumitan krah.

Ma to se vidjelo iz aviona da je največa pljačka stoljeća na pomolu. Odmah na početku stvaranja ove države, počela je privatizacija i pretvorba sa katastrofalnim učinkom. Užasno je puno negativnih likova prošlo kroz ovaj prostor i strahovite su se stvari dešavale da se nebi znao konačan ishod, a to je bankrot, totalna bijeda i glad ovoga naroda države Trulabije

Kada se kreirala tvorevina prozapadnog modela sustava, da ne kažem podaničkog redizajna jedne tvorevine koju neki vole zvati Hrvatska, tada se polazilo od lažnog sjaja EU-a i njegovog modela života. Fakat je pohlepa zavladala sve pore života u ovoj zemlji i uništila sve vrijednosti ponašanja i kodeksa morala koje su nekada vladale na ovim prostorima. Danas mi je rekao jedan čovjek zanimljivu stvar: "Veliki je rizik živjeti u ovoj zemlji". Pa kada gledam jadne ispačene radnice "Kamenskog", ta mi je rečenica udarila u glavu kao toljaga. Zapravo i pored potpunog moralnog posrnuća ovog društva, čovjek postaje čovjeku - vuk. MMF je fikcija sa kojim se tješimo, ali se zaboravlja na poziciju bilo kakvih pregovora, i što je još tragičnije, uvjeta koje bi ova država Trulabija trebala ispuniti da vam "dio nosa bude iznad površine vode". Dakle bankrot je definitivan i "Sodoma i Gomora" je na pragu nestajanja. Mislim da će doći nova vrijednost i ovi narodi na ovim prostorima će shvatiti svu težinu situacije i negativnih emocija koje su do tada vladale ovim prostorom i okrenuti se novim moralnim principima koje će jedino tako moći ovo društvo podići naprijed. Sve drugo su bajke i tome se treba radovati, ako ne zbog nas koji smo stariji i pametniji, a ono zbog naše djece i generacije koje dolaze iza nas i koje će kreirati novi sustav vrijednosti dostojnog čovjeka,