Ponaša se kao gospodar: Da, pokušava naređivati i ponašati se kao glava kuće. Pokušava preslikati situaciju svojih roditelja gdje je mama manipulator i ne smije nitko imati svoje mišljenje osim nje, inače slijedi nekontrolirana eksplozija nekulture i svađe.
Verbalno ponižava i vrijeđa: da. Cijeloj mojoj obitelji je zabranila dolazak (za sve su vrata zatvorena!) Mene okrivljuje za ono što ona radi. Npr viče na dijete, ne dozvoljava joj odlazak u društvo, uskračuje dolazak djece (smetaju joj), djetetu govori da je ne voli i da joj nije kći, kada joj to dijete vrati na način da joj okreče leđa i ne želi biti s njom, onda kaže da ja dijete odgajam protiv nje.
Npr. Dijete mi je reklo jučer na večer da se boji sama spavati u sobi i da bi došla u naš krevet. Kad je to supruga čula, demonstrativno je uzela poplun i jastuk i izašla iz sobe. Njena mama zastupa mišljenje da dijete mora samo spavati u sobi i svako jutro provjerava (općenito se punica ponaša kao da je ona majka a supruga netko drugi tko svako jutro podnosi izvješće gdje je dijete spavalo, pto je i koliko jelo...) Supruga je iz protesta što je dijete došlo, cijelu noć ostavila TV uključem mijenjala stanice... Doslovce do jutra, do 6.30 dok nije otišla na posao. Nije li to slučaj maltretiranja ukućana i psihološko nasilje?
Odluke donosi u dogovoru sa svojom mamom, a onda ih plasira kao svoje odluke. Mi se ništa ne možemo dogovoriti (jer ona mora slušati drugu stranu) i sve odluke joj se serviraju na pladnju. Ona ih samo mora doslovce slijepo izvršiti.
Kontrolira što radim. Pa čemu služi mobitel? Stalno gdje si, kada ćeš se vratiti... Kada s djetetom odem do bake, svakih pola sata zašto se još niste vratili, kada ćeš se vratiti.... društvo ne smijem imati nikakvo. Radim u školi, ženski kolektiv. Prema punici i supruzi patološko je imati samo ženske prijatelje (kurviš) a također i muške prijatelje (peder) zaključak: koga ja smijem imati? Nikoga. Tako i je na žalost.
Poriče da me zlostavlja sklona je izvrtati činjenice i sve što ona radi pripisuje meni. Zato me proglašava krivcem za ono što ona radi (imam sve scene zapisane)
Ispadi ljubomore su česti: kada odem u park sa djetetom upoznaš mame koje su sa svojom djecom (meni je to normalno) čim uđemo, s kime si i zašto pričao (ona dijete ne vodi van) i odmah ljubomora. Više ne smijem s djetetom u park.
Ona se nikada do sada nije ispričala za nešto. Nije da to očekujem od nje jer vidim da to od nje nikada neću dočekati. Ona je u nekon svome svijetu, djetetu i meni svakodnevno uništava radost i veselje. Ona se jednostavno ne zna nasmijati. Kažem joj da je rođena ljuta i da u obitelji svojim ponašanjem kvari odnose. Jednostavno ne dozvoljava da obitelj zaživi.
Pročitao sam knjige „Manipulatori su među nama i „Prestanite hodati po ljuskama jajeta“, u kojima je navedena problematika kao što je njena....
Međutim ne znam kako dalje.