Skywalker

tuži vlasnika stana

došli bi u probleme sa državnim odvjetništvom i policijom

Odgovor možda leži u presudi koju Vam u cijelosti citiram: "REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B Broj: Rev 1823/1994-2 U IME REPUBLIKE HRVATSKE PRESUDA Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.M. iz R., koga zastupa punomoćnik Z.V., odvjetnik iz R., protiv tuženika pod 1 Općine Viškovo kao pravnog sljednika Općine Rijeka, koje zastupa Općinsko javno pravobraniteljstvo, tuženika pod 2 Fond u stambeno-komunalnoj djelatnosti općine R. kojeg zastupa punomoćnik I.S. i tuženika pod 3 Poduzeća "Hrvatske ceste" iz Zagreba, radi pravične naknade za oduzeto zemljište, rješavajući reviziju izjavljenu po tužitelju protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 27. listopada 1993. broj Gž-1047/93 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci od 4. svibnja 1993. br. P-2318/89, u sjednici održanoj dana 16. veljače 1999. godine, p r e s u d i o j e: Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana. Obrazloženje Prvostupanjskom presudom tuženici pod 1 Općina Rijeka i pod 2 Fond u stambeno-komunalnoj djelatnosti općine R. solidarno su obvezani isplatiti tužitelju M.M. iznos od 9,030.000 HRD zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. 5. 1993. pa do isplate (točka I izreke); istom presudom odbijen je tužbeni zahtjev protiv tuženika Poduzeća "Hrvatske ceste" da solidarno sa tuženicima pod 1 i 2 isplate tužitelju iznos od 9,030.000 HRD zajedno s kamatama (točka II izreke). Odbijen je prema svim tuženicima kao neosnovan alternativno postavljeni tužbeni zahtjev prema kojem bi tuženici bili dužni porušiti asfalt na kat. čest. br. 380/2 u z.k.ul. 750 k.o. Hosti te tužitelju predati u posjed predmetno zemljište u prvobitnom stanju u roku od 15 dana (točka III izreke); tuženici pod 1 Općina Rijeka i pod 2 Fond u stambeno-komunalnoj djelatnosti obvezani su solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 228.300 HRD (točka IV izreke); a tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku pod 3 Poduzeću "Hrvatske ceste" trošak postupka u iznosu od 8 HRD (točka V izreke). Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba pravnog sljednika tuženika pod 1 Općine Viškovo i tuženika pod 2 Fond u stambeno-komunalnoj djelatnosti Općine R. na način, da je prvostupanjska presuda preinačena u dosuđujućem dijelu (točka I i IV izreke) tako, da je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 9,030.000 HRD s kamatama u odnosu na spomenute žalitelje kao i zahtjev radi naknade parničng troška tužitelju po ovim tuženicima odbijen kao neosnovan. Protiv navedene pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, da se pobijana drugostupanjska presuda preinači u smislu revizijskih navoda i odluči na način kako je to presudio prvostupanjski sud, odnosno podredno predlaže, da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Na pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužitelja protivne stranke nisu odgovorile, niti se Državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o izjavljenoj reviziji. Revizija nije osnovana. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari u revizijskom stadiju postupka predstavlja zahtjev tužitelja istaknut prema tuženicima pod 1 i 2 za koje traži, da ih se obveže da mu solidarno isplate iznos od 9.030,00 kn (ranije 9,030.000 HRD) zajedno sa zakonskom kamatom od 4. 5. 1993. godine do isplate. Naime, takav tužbeni zahtjev je već ranije pravomoćno odbijen prema tuženiku pod 3 i taj tuženik više ne sudjeluje u revizijskom postupku, dok je alternativni zahtjev tužitelja upravljen prema svim tuženicima u pravcu rušenja asfalta na čest. br. 380/2 iz z.k.ul. 750 k.o. Hosti i radi predaje tog zemljišta u posjed tužitelju također pravomoćno odbijen prvostupanjskom presudom protiv koje tužitelj nije izjavio žalbu, tako da taj zahtjev nije više predmet spora u ovom revizijskom postupku. U provedenom postupku niži sudovi su utvrdili, a te okolnosti nisu sporne ni prema revizijskim navodima, da je tužitelj bio vlasnik sporne čestice br. 380/2, a kasnije ovlaštenik prava korištenja nakon što je to zemljište postalo društveno vlasništvo; da je tijekom 1972. godine na spornoj čestici izgrađen javni put po predniku tuženika pod 2 (SIZ za lokalne ceste) i to dijelom sredstvima prednika tuženika pod 1 (Općina Rijeka) tako da niži sudovi nalaze kako su tuženici pod 1 i 2 pasivno legitimirani u ovoj parnici. Nije sporno, da je faktična deposedacija tužitelja sa spornog zemljišta i gradnja javnog puta koji je tijekom 1978. godine i asfaltiran izvršena bez donošenja bilo kakvog pravnog akta, što znači da nije proveden postupak izvlaštenja (eksproprijacije) navedenog zemljišta, a odluka o prijenosu navedenog zemljišta u društveno vlasništvo donesena je 1988. godine nakon što je zemljište već faktično oduzeto tužitelju i na njemu izgrađen javni put, a nije sporno, da tužitelju nitko od tuženika nije isplatio novčanu naknadu iako se tužitelj u nekoliko navrata bezuspješno obratio tuženicima pod 1 i 2 odnosno njihovim pravnim prednicima radi isplate naknade. Prvostupanjski sud nalazi da nije moguće prihvatiti zahtjev za vraćanje zemljišta tužitelju, jer bi se to protivilo općem interesu - iako smatra da tužitelj nije izgubio pravo na posjed nekretnine i prema odredbama Zakona o građevinskom zemljištu - pa je stoga odbio tužbeni zahtjev za predaju spornog zemljišta u posjed tužitelju. Drugostupanjski sud polazeći od toga, da tužitelj ne može s uspjehom tražiti predaju u posjed spornog zemljišta o čemu je pravomoćno presuđeno - s obzirom na prenamjenu spornog zemljišta u javni put - zaključio je da tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu protuvrijednosti spornog zemljišta koje tužitelj temelji na svojem pravu na pravičnu novčanu naknadu (bilo po osnovu eksproprijacije ili po osnovu prijenosa zemljišta u društveno vlasništvo) treba cijeniti kao odštetni zahtjev ranijeg vlasnika zemljišta kojem je zemljište oduzeto bez zakonom propisanog postupka, a koji zahtjev zastarjeva u općem zastarnom roku, pa kako je takav odštetni zahtjev dospio već u času nezakonitog oduzimanja zemljišta tužitelju tijekom 1972. godine kad je tužitelj znao za štetu i štetnika, to je uzimajući u obzir odredbe ranijeg Zakona o zastari potraživanja (u daljnjem tekstu: ZPP) koji treba primjeniti u ovom sporu, a napose odredbu čl. 14. prema kojoj potraživanja zastarjevaju za deset godina - zahtjev za naknadu zastario je prije podnošenja tužbe koja je podnesena 5. 7. 1989. godine. Revident ponavlja u reviziji svoje već izloženo pravno shvaćanje prema kojem ne može zastarjeti ovako potraživanje, jer tužitelju kao ranijem vlasniku pripada pravo trajnog korištenja, a pravična novčana naknada tužitelju kao prijašnjem vlasniku pripada od izvršene deposedacije koja službeno nikad nije izvršena. Prihvaćajući sva utvrđenja nižih sudova ovaj Vrhovni sud smatra, da je revident očigledno izgubio iz vida kako mu je upravo nezakonitim postupkom faktično oduzet posjed spornog zemljišta tijekom 1972. godine pa kako je u ovom postupku utvrđeno, da tužitelj ne može s uspjehom zahtjevati predaju posjeda zemljišta koje je prenamjenom postalo javni put - što je rezultiralo i pravomoćnim odbijanjem njegovog zahtjeva za predaju spornog zemljišta u posjed koja odluka nije više predmet odlučivanja povodom revizije - upravo iz takvih okolnosti nalazi da je u pobijanoj presudi drugostupanjskog suda izraženo pravilno pravno shvaćanje o tome kako tužbeni zahtjev tužitelja glede isplate naknade treba cijeniti kao odštetni zahtjev zbog nezakonitog oduzimanja zemljišta. Prema stajalištu ovog revizijskog suda pravo (su) vlasnika glede naknade za oduzetu stvar ne može prestati zbog zastare sve dok on može zahtijevati povrat svoje stvari. Kako prema utvrđenju nižih sudova tužitelj kao bivši vlasnik ne može više zahtijevati povrat stvari odnosno posjed spornih nekretnina zbog već izloženih razloga - koji su nesumnjivo nastali već časom izgradnje javnog puta preko njegovog zemljišta, a to znači još 1972. godine - to potraživanje tužitelja u pogledu naknade za protuzakonito oduzeto zemljište kao odštetni zahtjev dospio je 1972. godine kad je tužitelj saznao za štetu i štetnika, pa je stoga nesumnjivo prestalo uslijed nastupa zastare prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari koja je podnesena tijekom 1989. godine u smislu čl. 14. bivšeg ZZP - te su stoga niži sudovi osnovano prihvatili istaknuti prigovor zastare potraživanja tužitelja i na taj način pravilno primijenili materijalno pravo odbijanjem tužbenog zahtjeva (čl. 360. Zakona o obveznim odnosima - dalje: ZOO). Kako ne postoji razlog zbog kojeg je revizija izjavljena a nije počinjena ona bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) to je valjalo reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP). U Zagrebu, 16. veljače 1999. godine, Predsjednik vijeća: Stanko Jesenković, v.r." Kao što vidite iz presude, radi se o faktičnoj eksproprijaciji, put je upisan isto u katastru kao javno dobro putevi i tako se koristi. Grad odnosno općina bi trebala reagirati i ishoditi upis na temelju Zakona o cestama i to članaka 101 i 131-133 koji glase: "Pravni status nerazvrstane ceste Članak 101. (1) Nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi. (2) Nerazvrstana cesta se ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja radi građenja građevina sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, pod uvjetom da ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste. (3) Dio nerazvrstane ceste namijenjen pješacima (nogostup i slično) može se dati u zakup sukladno posebnim propisima, ako se time ne ometa odvijanje prometa, sigurnost kretanja pješaka i održavanje nerazvrstane ceste. Upis nerazvrstanih cesta u zemljišne knjige Članak 131. (1) Ceste koje se na dan stupanja na snagu ovoga Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona, postaju nerazvrstane ceste. (2) Postojeći upisi u zemljišnim knjigama nerazvrstanih cesta iz stavka 1. ovoga članka u vlasništvu jedinice lokalne samouprave zamijenit će se po službenoj dužnosti upisom nerazvrstane ceste javnog dobra u općoj uporabi kao neotuđivog vlasništva jedinice lokalne samouprave. (3) Nerazvrstane ceste iz stavka 1. ovoga članka koje nisu upisane u zemljišnim knjigama ili u tim knjigama nije upisano njihovo stvarno stanje, upisuju se u zemljišne knjige po službenoj dužnosti na temelju prijavnog lista koji nakon evidentiranja nerazvrstane ceste, odnosno njezinog stvarnog stanja u katastru, zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja tijelo nadležno za katastar. (4) Nerazvrstane ceste iz stavka 1. ovoga članka koje nisu evidentirane u katastru ili u katastru nije evidentirano njihovo stvarno stanje, evidentiraju se u katastru na temelju odgovarajućeg geodetskog elaborata kojim je snimljeno izvedeno stanje, a kojega pribavlja i tijelu nadležnom za katastar dostavlja jedinica lokalne samouprave, odnosno pravna osoba koja je ovlaštena upravljati nerazvrstanom cestom sukladno propisima iz članka 107. ovoga Zakona. (5) Nerazvrstane ceste iz stavka 4. ovoga članka upisuju se u zemljišne knjige sukladno stavku 3. ovoga članka. (6) Nekretnine koje su prema ovom Zakonu nerazvrstane ceste i bile su u uporabi kao nerazvrstane ili javne ceste prije 1. siječnja 1997., javno su dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze. Članak 132. (1) Postojeći upisi u katastru i zemljišnim knjigama javnih cesta koje su na temelju ovoga Zakona postale ceste iz članka 98. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona zamijenit će se po službenoj dužnosti upisom nerazvrstane ceste javnog dobra u općoj uporabi kao neotuđivog vlasništva jedinice lokalne samouprave na temelju odluke iz članka 98. stavka 2. ovoga Zakona. (2) Podatke o zemljišnoknjižnim česticama potrebne za promjenu upisa iz stavka 1. ovoga članka u zemljišnim knjigama, zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja tijelo nadležno za katastar. (3) Ceste iz članka 98. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona koje nisu evidentirane u katastru ili u katastru nije evidentirano njihovo stvarno stanje, evidentiraju se u katastru na temelju odluke iz članka 98. stavka 2. ovoga Zakona i odgovarajućeg geodetskog elaborata kojim je snimljeno izvedeno stanje, a koji pribavlja i tijelu nadležnom za katastar dostavlja jedinica lokalne samouprave, odnosno pravna osoba koja je ovlaštena upravljati nerazvrstanom cestom sukladno propisima iz članka 106. ovoga Zakona. (4) Ceste iz članka 98. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona koje nisu upisane u zemljišnim knjigama ili u tim knjigama nije upisano njihovo stvarno stanje, upisuju se u zemljišne knjige po službenoj dužnosti na temelju prijavnog lista koji nakon evidentiranja nerazvrstane ceste, odnosno njezinog stvarnog stanja u katastru, zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja tijelo nadležno za katastar. Članak 133. (1) Nerazvrstane ceste iz članka 131. stavka 1. i članka 132. stavka 1. ovoga Zakona evidentiraju se u katastru i upisuju u zemljišne knjige kao nerazvrstane ceste javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze, neovisno o postojanju upisa vlasništva i/ili drugih stvarnih prava treće osobe. (2) Na upis u zemljišne knjige nerazvrstanih cesta iz članka 131. stavka 1. i članka 132. stavka 1. ovoga Zakona na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 128. ovoga Zakona. (3) Na evidentiranje u katastru i upis u zemljišne knjige nerazvrstanih cesta iz članka 131. stavka 1. i članka 132. stavka 1. ovoga Zakona ne primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje prostorno uređenje i gradnja, o parcelaciji građevinskog zemljišta te evidentiranju građevina u katastru i upisu u zemljišne knjige, niti odredbe drugih zakona i propisa koje su protivne članku 131. i 132. ovoga Zakona i stavku 1. i 2. ovoga članka. (4) Evidentiranje u katastru i upis u zemljišne knjige nerazvrstanih cesta na način propisan člankom 131. i 132. ovoga Zakona i stavkom 1., 2. i 3. ovoga članka ne isključuje mogućnost njihova evidentiranja u katastru i upisa u zemljišne knjige na način propisan zakonima i drugim propisima iz stavka 3. ovoga članka. (4) Nekretnina koja je izvlaštenjem, pravnim poslom ili na drugi način postala vlasništvo jedinice lokalne samouprave, a lokacijskom dozvolom je predviđena za građenje nerazvrstane ceste, ne može se otuđiti. "

ako je sve sagrađeno prije veljače 68 onda možeš prodati nekretninu ali za uknjižbu priloži uvjerenje katastra da je ista sagrađena prije 68 i uvjerenje inspekcije da se ne vodi postupak insp nadzora. trenutno je tako ali mislim da bi ustavni sud trebao ukinuti taj dio zakona jer onemogućava promet zemljišta ispod nelegalne kuće. nažalost sadašnja vlast je previše nesposobna i na krivi način pokušava riješiti dugogodišnje nagomilane probleme nezakonite gradnje

Pretpostavljam da se radi o potrošačkom ugovoru jer ste rekli da niste kupovali kao trgovac. Tada zastara može biti čak i jednu godinu ako se radi o potraživanjima za javne usluge ili za troškove kućanstva. Ukoliko nije za naprijed navedeno tada je zastarni rok 3g od dospjeća. Nekako najlogičnije je da dokažete plaćanje ako tražite da sud od banke prodavatelja zatraži podatke o izvršenim transakcijama u periodu od izdavanja računa pa do danas. Ako plaćanja vršite isključivo preko računa tada to isto možete zatražiti od svoje banke. tako jednostavno možete dokazati da li ste nešto platili ili ne. Teret dokaza da je nešto plaćeno je na kupcu.

A tko je sagradio i kada?

Vlasnikom se postaje tek uknjižbom, a vlasnici su dužni plaćati pričuvu.

da li sam popravljaš i automobil? za neke stvari ipak trebaš završiti fakultet da bi mogao znati odgovor na ovo pitanje

Da li je zgrada prilikom pretvorbe poduzeća ušla u elaborat o procjeni i potvrđena odlukom Fonda? Malo više podataka treba da bi se moglo odgovoriti na tvoje pitanje.

Molio bih kolege da malo pročitaju odluku Ustavnog suda RH broj U-III/3871/2009 od 13. svibnja 2010. godine, a kojom su ukinute presude kako Vrhovnog suda RH tako i nižestupanjskih sudova. Da bi se moglo shvatiti o čemu se ovdje govori potrebno je također izvršiti usporedbu presude VSRH Revt-89/08-2 od 29. travnja 2009. godine i Rev-x 140/08-2 od 18. veljače 2009. Po mojem mišljenju, ovom odlukom Ustavni sud RH pokazuje svoju nestručnost i samo potvrđuje da se ustvari radi o političkom tijelu te da uopće ne postoji komunikacija sa sucima na Vrhovnom sudu RH. Ajmo malo i sucima koji su donijeli ovakvu odluku: Nevenka Šernhorst --- prema pisanjima medija miljenica Šeksa i Arlovića što bi potvrđivala priča da je izigran Malčić kod reizbora. Marko Babić ----- bivši vinkovački odvjetnik. Prema pisanjima u medijima nije plaćao državi porez no gle čuda ode u zastaru. Slavica Banić ---- prema pisanjima u medijima izabrana a da nije ispunjavala uvjete za izbor suca. Kasnije se priznaje staž 15 g i 9 mjeseci (uh, za dlaku). A imamo toliko kvalitetnih i obrazovanih ljudi koji su istaknuti u pravnim krugovima, ali eto ajmo mi Slavicu koja je tih 15 g i 9 mjeseci radila pogledati link http://www.savjest.com/zivotopis.php?zivotopis=banic-slavica&s_zivotopisi_osoba_id=5871 Mario Jelušić --- docent na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a bez dana u praksi. Antun Palarić ---- došao iz državne uprave. stvarno je stručnjak za građansko pravo.. Ali dovoljno je reći dvije riječi ZNA SE Aldo Radolović --- eto što neki pišu o njemu --- pogledati link http://amac.hrvati-amac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1948&Itemid=192 gdje ima dima ima i vatre Ali što ćemo, narod birao, kako bi barba Luka rekao, ADEZE (voli gutati čovik) i narod dobio ADEZE Evo Vam i odluke za čitanje: Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za o odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Nevenka Šernhorst, predsjednica Vijeća, te suci Marko Babić, Slavica Banić, Mario Jelušić, Antun Palarić i Aldo Radolović, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo B. d.. S., kojeg zastupa I. S., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 13. svibnja 2010. godine, donio je O D L U K U I. Ustavna tužba se usvaja, te se ukidaju: - presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-89/08-2 od 29. travnja 2009. godine, - rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-5276/07-3 od 20. studenoga 2007. godine i - presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-2748/2004 od 2. lipnja 2005. godine. II. Predmet se vraća Trgovačkom sudu u Zagrebu na ponovni postupak. III. Rješenje broj: U-III-3871/2009 od 18. ožujka 2010. stavlja se izvan snage. IV. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama". O b r a z l o ž e n j e I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM REPUBLIKE HRVATSKE 1. Postupak u ovom predmetu pokrenut je ustavnom tužbom koju je podnijelo trgovačko društvo (društvo s ograničenom odgovornošću) B. d.. u povodu privatnopravnog spora koji se vodio pred nadležnim trgovačkim sudovima, a u posljednjem stupnju, u povodu revizije podnositelja, i pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske. Podnositelj osporava sve presude koje su donesene u tom sporu. 2. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-89/08-2 od 29. travnja 2009. godine, odbijena je revizija podnositelja izjavljena protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-5276/07-3 od 20. studenoga 2007. godine. Navedenim rješenjem odbijena je žalba podnositelja i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-2748/2004 od 2. lipnja 2005. godine, a kojom je odbijen njegov tužbeni zahtjev za poništenje Sporazuma o osiguranju novčane tražbine uknjižbom založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja (u daljnjem tekstu: Sporazum) koji su D. b. d.d. Z. kao predlagateljica osiguranja i R. t. d.. iz Z. kao protivnik osiguranja, te A.-R. d.. iz Z. i podnositelj kao zalogodavci - protivnici osiguranja, sklopili 18. srpnja 1997. godine. U opsežnoj ustavnoj tužbi podnositelj navodi kako su nadležni nižestupanjski sudovi pogrešno i pravno neutemeljeno ocijenili da ne postoje zakonski razlozi za poništenje Sporazuma zbog bitne zablude u pogledu prave namjere stranaka da sklope taj pravni posao. Stoga smatra da su tim odlukama povrijeđena: jamstva jednakosti svih pred zakonom (članak 14. stavak 2.), pravo na pravično i nepristrano suđenje (članak 29. stavak 1.) i pravo vlasništva (članak 48. stavak 1.) zajamčena Ustavom Republike Hrvatske. 3. Ustavni sud pribavio je spis sudskog predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-2748/04. II. ČINJENICE I OKOLNOSTI SLUČAJA 4. Dana 26. lipnja 1997. godine A.-R. d.. iz Z. i podnositelj koji se tada zvao "P." d.. S. sklopili su Ugovor broj: 07/97 od 26. lipnja 1997. godine (u daljnjem tekstu: Ugovor/97). Članci 1., 2. i 3. Ugovora/97 glase: Članak 1. Predmet ovog ugovora je: zajedničko poslovanje u nabavi, uvozu, financiranju i prodaji automobila, motocikla, skutera i druge opreme. Članak 2. "A.-R." osigurat će financijska sredstva ili garanciju za dobivanje financijskih sredstava preko svoje poslovne banke. Članak 3. Tvrtka "P." osigurat će poslovni prostor odnosno autosalon za prodaju automobila i potrebnu nekretninu koja će se ponuditi banci radi uknjiženja založnog prava u svezi ostvarivanja uvjeta iz članka 2. i dostaviti procjenu nekretnina i vlasnički list. 5. Dana 17. srpnja 1997. godine D. b. d.d. Z. i R. t. d.. iz Z. zaključili su Opći ugovor. Članak 1. stavci 1.1., 1.2. i 1.5. Općeg ugovora glase: 1.1. Opći ugovor uređuje sredstva osiguranja tražbine zasnivanjem založnog prava ponuđene nekretnine iz čl. 3. i određuje rokove dospijeća svih ili svake pojedinačne tražbine utemeljene na pojedinačnim ugovorima. 1.2. Ugovorne strane određuju da ovaj Ugovor obuhvaća pojedinačne ugovore o odobravanju kredita, izdavanju garancija, akreditiva i tražbine zasnovane na njima (u daljnjem tekstu: zaduženja) koji su sastavni dio ovog Općeg ugovora, zaključene u razdoblju od dana zaključenja ovog ugovora pa nadalje, sve do njegovog otkaza danog u pismenom obliku, ukoliko to izričito ne isključuje pojedinačni ugovor. 1.5. Naznačena zaduženja iz stavka 1.1. ovog članka utvrđuju se i obračunavaju u stranoj valuti u ukupnom iznosu od DEM 1.500.000,00 (slovima: milijunipetstotisuća njemačkih maraka), što predstavlja obvezu, odnosno jest temeljni dug Korisnika iz ovog Ugovora. 6. Dana 18. srpnja 1997. godine između D. b. d.d. Z. kao predlagatelja osiguranja i R. t. d.. kao protivnika osiguranja, te A.-R. d.. i P. d. kao zalogodavaca-protivnika osiguranja zaključen je Sporazum. Članci 1. i 3. Sporazuma glase: Članak 1. Predlagatelj osiguranja i protivnik osiguranja suglasno utvrđuju da postoji tražbina predlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja na temelju Općeg ugovora od 17. srpnja 1997. godine u iznosu od 1.500.000,00 DEM sa kamatom po stopi koja će se određivati prema svakom pojedinačnom ugovoru koji će se sklopiti temeljem Općeg ugovora. Članak 3. Predlagatelj osiguranja i protivnik osiguranja suglasni su da se radi osiguranja tražbine predlagatelja osiguranja iz članka 1. ovog Sporazuma zasnuje založno pravo u korist predlagatelja osiguranja na nekretninama u vlasništvu zalogodavaca/protivnika osiguranja i to: (1) uknjižbom založnog prava na nekretnini koja je upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sisku u k.o. S. novi z.k.ul.br. 1481 katastarska čestica br. 1114/17 koja u naravi predstavlja kuću br. 29. garažu i dvorište ukupne površine 4 hvati i 60 m2, a u vlasništvu je A.-R. d.. Z., F. š. 22/VI. (2) uknjižbom založnog prava na idealnom dijelu nekretnine koja je upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Samoboru k.o. S., z.k.ul.br. 5482 katastarska čestica br. 2213 koja u naravi predstavlja zgradu Z. ukupne površine 1235 m2, u vlasništvu podnositelja ustavne tužbe. 7. Podnositelj je Trgovačkom sudu u Zagrebu, protiv tuženih: A.-R. d.. Z., R. t. d.. Z. i N. b. d.d. Z. (kao pravnog sljednika D. b. d.d. Z. - danas OTP b. d.d. Z.) podnio tužbu za poništenje Sporazuma smatrajući da je prijevarom doveden u bitnu zabludu u odnosu na odlučne okolnosti o pravoj namjeri stranaka da sklope navedeni Sporazum (članak 61. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96. i 112/99., u daljnjem tekstu: ZOO). 8. Prvostupanjskom presudom broj: P-299/98 od 22. svibnja 2000. godine, Trgovački sud u Zagrebu usvojio je tužbeni zahtjev podnositelja i utvrdio pobojnim Ugovor/97 od 26. lipnja 1997. godine i Sporazum. U obrazloženju između ostalog navodi da je trećetužena znala za nemogućnost poslovanja u vrijeme zaključenja Sporazuma i bila upoznata s problemima poslovanja prvotuženika A.-R. d.. iz Z. Također, navodi da D. b. d.d. Z. kao predlagatelj i korisnik osiguranja u postupku sklapanja prijepornog Sporazuma nije postupala sukladno načelu savjesnosti i poštenja (članak 12. ZOO-a). Stoga je ocjena tog suda da su ostvarene pretpostavke za pobojnost sporazuma, tim više što do realizacije Ugovora/97 nikada nije došlo (članak 137. ZOO-a). Protiv navedene presude žalbu su izjavili tuženi. 9. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom broj: Pž-1425/01-2 od 12. lipnja 2001. godine odbio je žalbe i potvrdio prvostupanjsku presudu. U obrazloženju je, između ostalog, naveo da nisu osnovani navodi žalitelja (tuženih) da tužitelj (podnositelj ustavne tužbe) ne može pobijati Ugovor/97 i Sporazum jer je bio svjestan o čemu se radi i kakve obveze prihvaća u odnosu na trećetuženika D. b. d.d. Z. To posebno iz razloga što je evidentno da podnositelj ustavne tužbe i trećetuženik nikada nisu poslovno surađivali, pa trećetuženik podnositelju ustavne tužbe nikada i nije isplaćivao bilo kakve iznose kredita. 10. Protiv naznačene drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tuženi. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za zaštitu zakonitosti. Rješenjem broj: Revt-58/02-4 i Gzz-67/02-4 od 25. veljače 2004. godine, Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvatio je revizije i zahtjev za zaštitu zakonitosti, te ukinuo presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-299/98 od 22. svibnja 2000. godine i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-1425/01-2 od 12. lipnja 2001. godine i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju naglašava da nižestupanjski sudovi u odnosu na Sporazum uopće nisu procijenili "pravi" sadržaj Općeg ugovora, a uz koji je u biti vezan taj Sporazum. 11. U ponovljenom postupku, sada pod brojem: P-2748/2004, Trgovački sud u Zagrebu 2. lipnja 2005. godine donio je (novu) prvostupanjsku presudu kojom odbija tužbeni zahtjev podnositelja. U odnosu na istaknuti prigovor bitne zablude podnositelja ustavne tužbe o odlučnim okolnostima i pravoj namjeri stranaka da sklope određeni pravni posao (članak 61. stavak 1. ZOO-a) navodi da je tužitelj po svom zakonskom zastupniku potpisao Sporazum kod javnog bilježnika koji ga je tom prilikom upozorio na pravne posljedice koje iz Sporazuma proizlaze za podnositelja. Ističe da se radi sigurnosti pravnog prometa ne smije dopustiti da se stranke pozivaju na zabludu ako prilikom sklapanja ugovora nisu uložile minimum dužne pažnje da pročitaju ono što potpisuju, te da podnositeljeva zabluda ukoliko je i postojala nije ispričiva. U odnosu na prigovor prijevarnog ponašanja trećetužene D. b. d.d. smatra da iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke propisane člankom 65. stavcima 1. i 3. ZOO-a. Protiv navedene presude žalbu je izjavio podnositelj. 12. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, presudom broj: Pž-5879/05-4 od 14. veljače 2006. godine, usvojio je žalbu podnositelja i preinačio pobijanu prvostupanjsku odluku, te u točki I. izreke poništio Sporazum, a u točki II. izreke naložio trećetuženiku da u roku od osam dana izda podnositelju ustavne tužbe brisovno očitovanje podobno za brisanje tereta upisanih u njegovu korist na nekretninama podnositelja. 13. Protiv navedene presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske reviziju je izjavila OTP b. d.d. Z. 14. Vrhovni sud Republike Hrvatske, rješenjem broj: Revt-115/06-2 od 27. lipnja 2007. godine, prihvatio je reviziju, ukinuo osporavanu drugostupanjsku presudu i predmet vratio Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na ponovno odlučivanje o žalbi podnositelja ustavne tužbe. 15. Novim rješenjem, broj: Pž-5276/07-3 od 20. studenoga 2007. godine, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske odbio je žalbu podnositelja i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-2748/04 od 2. lipnja 2005. godine. U obrazloženju se ističe da je u članku 1. Sporazuma utvrđeno da se Sporazum zaključuje vezano uz Opći ugovor i da podnositelj neosnovano ističe da je bio u bitnoj zabludi u pogledu prave namjere stranaka da sklope taj pravni posao. Protiv citiranog rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske reviziju je izjavio podnositelj. 16. Vrhovni sud Republike Hrvatske, presudom broj: Revt-89/08-2 od 29. travnja 2009. godine, odbio je reviziju podnositelja kao neosnovanu. U obrazloženju, u bitnome, ističe da su u prethodno iscrpno provedenom postupku nižestupanjski sudovi osnovano otklonili primjenu članaka 61., 62. i 65. ZOO-a. Ovo stoga što podnositelj (tužitelj) nije ničim dokazao da bi trećetuženik (N. b. d.d. Z., ranije D. b. d.d. Z.) u vrijeme sklapanja ugovora znala ili morala znati za eventualnu prijevaru učinjenu od prvotuženika A.-R. d.. Z. i drugotuženika (R. t. d.. Z.). 17. Tužbom podnesenom 2008. godine protiv OTP b. d.d. Z. (kao pravne sljednice N. b. d.d. Z.) Trgovačkom sudu u Zagrebu podnositelj je pokrenuo postupak za utvrđenje da ne postoji potraživanje OTP b. d.d. Z. prema trgovačkom društvu R. t. d. Z. u iznosu od 1.500.000,00 DEM. Ujedno je zatražio da se naloži OTP b. d.d. Z. da izda podnositelju brisovno očitovanje podobno za brisanje založnog prava na nekretninama podnositelja u korist tužene, a pozivom na Sporazum od 18. srpnja 1997. godine. Nepravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-750/08 od 7. srpnja 2009. godine u cijelosti je usvojen podnositeljev tužbeni zahtjev. III. MJERODAVNO DOMAĆE I MEĐUNARODNO PRAVO I PRAKSA 18. Mjerodavne odredbe Ustava Republike Hrvatske glase: Članak 14. Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki. Članak 29. stavak 1. Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela. Članak 48. Jamči se pravo vlasništva. 19. Članak 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Konvencija) glasi: Članak 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila upotrebu vlasništva u skladu s općim interesom ili za osiguranje plaćanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni. 20. Ustavni sud podsjeća na svoje ustaljeno stajalište da se vlasništvo u smislu članka 48. stavka 1. Ustava "mora vrlo široko tumačiti", jer obuhvaća "načelno sva imovinska prava" (v., primjerice, odluke Ustavnog suda broj: U-III-661/1999 od 13. ožujka 2000.; U-III-72/1995 od 11. travnja 2000.; U-III-551/1999 od 25. svibnja 2000.; U-III-476/2000 od 14. lipnja 2000., itd.), što uključuje i gospodarske interese koji su po naravi stvari vezani uz imovinu, ali i legitimna očekivanja stranaka da će njihova imovinska prava, zasnovana na pravnim aktima, biti poštivana, a njihovo ostvarenje zaštićeno. 21. Mjerodavni članci ZOO glase: Članak 61. stavak 1. (1) Zabluda je bitna ako se odnosi na bitna svojstva predmeta, na osobu s kojom se sklapa ugovor, ako se zaključuje s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri stranaka smatraju odlučnima, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila ugovor takvog sadržaja. Članak 65. stavci 1. i 3. (1) Ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kada zabluda nije bitna. (3) Ako je prijevaru učinila treća osoba, prijevara utječe na sam ugovor ako je druga ugovorna strana u vrijeme sklapanja ugovora znala ili morala znati za prijevaru. Članak 66. stavci 1. i 2. (1) Prividan ugovor nema učinka među ugovornim strankama. (2) Ali, ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi važi ako je udovoljeno uvjetima za njegovu pravnu valjanost. 22. U presudi broj: Rev-x 140/08-2 od 18. veljače 2009., Vrhovni sud Republike Hrvatske dao je sljedeće tumačenje članka 65. stavka 1. ZOO-a: "Prema odredbi čl. 65. st. 1. ZOO-a - ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kada zabluda nije bitna, a prema odredbi st. 3. istog članka - ako je prijevaru učinila treća osoba, prijevara utječe na sam ugovor ako je druga ugovorna strana u vrijeme sklapanja ugovora znala ili morala znati za prijevaru. U konkretnom slučaju prijevaru je pri sklapanju učinio tuženik kao treća osoba predočujući tužiteljici da se sklapa ugovor o doživotnom uzdržavanju, a tuženica je kao druga ugovorna strana znala za prijevaru jer je bila prisutna vođenju razgovora tuženika sa tužiteljicom o sklapanju ugovora i potpisivanju ugovora". IV. OCJENA USTAVNOG SUDA 23. Sklapanju Sporazuma prethodilo je sklapanje Ugovora/97 (26. lipnja 1997.) između A.-R. d.. iz Z. i podnositelja (dakle, između ugovornih stranaka koje su obje bile zalogodavci i protivnici osiguranja u Sporazumu od 18. srpnja 1997. godine), a kojim ugovorom su stranke u članku 2. dogovorile da će za realizaciju budućeg zajedničkog poslovanja (nabave, uvoza, financiranja, prodaje automobila, ...) A.-R. d.. iz Z. osigurati financijska sredstva i garanciju za dobivanje financijskih sredstava preko svoje poslovne banke. 24. Polazeći od svrhe i sadržaja Ugovora/97, Ustavni sud ocjenjuje nespornim da je podnositelj imao opravdano očekivanje da će potpisivanjem suglasnosti za upis zaloga na njegovim nekretninama taj upis biti iskorišten za pribavljanje financijskih sredstava za realizaciju ugovorenog zajedničkog poslovanja. Nadalje, polazeći od u postupku utvrđene činjenice da Ugovor/97 nikada nije realiziran, Ustavni sud smatra nespornom činjenicu da su podnositeljeva očekivanja o zajedničkoj poslovnoj suradnji iznevjerena. Konačno, polazeći od činjenice da je u međuvremenu određena ovrha na nekretninama podnositelja (rješenje o ovrsi Općinskog suda u Samoboru broj: Ovr-204/05), provedbom koje će podnositelj izgubiti vlasništvo svojih nekretnina neovisno o tome što ugovor (pravni posao) za ostvarenje kojeg su one bile dane u zalog nikad nije realiziran (vidjeti točku 17. odluke), Ustavni sud ocjenjuje da osporena presuda predstavlja miješanje u imovinu podnositelja. 25. Polazeći od navedenog, za utvrđenje osnovanosti podnositeljeve ustavne tužbe bitnim se čini odgovor na pitanje: Jesu li u osporenoj presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske navedeni razlozi koji opravdavaju odstupanje Vrhovnog suda od dosadašnje prakse? 26. Ustavni sud napominje da je podnositelj kod Trgovačkog suda u Zagrebu pokrenuo postupak broj: P-750/2008 (vidjeti točku 17. odluke) u kojem je presudom i rješenjem od 7. srpnja 2009. godine (nepravomoćno) usvojen tužbeni zahtjev podnositelja. Utvrđeno je da ne postoji potraživanje OTP b. d.d. Z. (pravne sljednice N. b. d.d. Z., prije toga D. b. d.d. Z.) prema trgovačkom društvu R. t. d.. Z. u iznosu od 1.500.000,00 DEM i naloženo je OTP b. d.d. Z. da izda podnositelju brisovno očitovanje podobno za brisanje založnog prava na njegovim nekretninama u korist tužene, a koji upis je proveden pozivom na prijeporni Sporazum od 18. srpnja 1997. godine. U obrazloženju naznačene presude i rješenja navodi se da je provedeno financijsko vještačenje iz kojeg je razvidno da na temelju dva ugovora o kratkoročnim kreditima koji su između D. b. d.d. Z. i R. t. d.. Z. sklopljeni nakon Općeg ugovora od 17. srpnja 1997. godine, odobrena sredstva kredita nikada nisu isplaćena na račun korisnika (R. t. d.. Z.), već su tim sredstvima podmirene ranije novčane obveze R. t. d.. Z. prema D. b. d.d. Z. Prvostupanjski sud je utvrdio da, premda je Sporazum još uvijek na snazi, tražbina od 1.500.000,00 DEM iz tog Sporazuma ne postoji. 27. U konkretnom slučaju nije sporan predmet (svrha) Ugovora/97 i Sporazuma. To ne osporava ni podnositelj. Podnositelj, međutim, tvrdi da je prilikom zaključenja Sporazuma bio doveden u bitnu zabludu, s obzirom da je vjerovao da će Sporazum služiti njegovoj budućoj poslovnoj suradnji s A.-R. d.. Z. (vidjeti točku 4. odluke). Tvrdi, da je i upotrijebio dužnu pažnju, ne bi iz njegove svrhe i sadržaja mogao zaključiti da Sporazum ima drugi cilj - reprogramiranje postojećih financijskih obveza između D. b. d.d. Z. i R. t. d.. iz Z. (vidjeti točku 6. odluke). 28. Polazeći od navedenih činjenica i obrazloženja revizijske presude kojom se revizija podnositelja odbija kao neosnovana, Ustavni sud utvrđuje da u osporenoj presudi Vrhovni sud nije obrazložio razloge zbog kojih je u ovom predmetu odstupio od svoje dosadašnje prakse. Naime, u predmetu broj: Rev-140/08 Vrhovni sud Republike Hrvatske (vidjeti točku 22. odluke) izrazio je pravno shvaćanje prema kojem za utvrđenje postojanja zablude iz članka 65. ZOO-a nije bitan (samo) propust dužne pažnje na strani jedne ugovorne strane, već je nužno utvrditi je li kod druge ugovorne strane postojala namjera da drugog ugovaratelja dovede i održava u zabludi (članak 65. stavak 1. ZOO-a). Ako je treća osoba učinila prijevaru, prijevara utječe na sam ugovor, ako je druga ugovorna strana u vrijeme zaključenja ugovora znala ili morala znati za prijevaru. 29. Iz utvrđenja navedenih u točki 24. obrazloženja odluke proizlazi da su D. b. d.d. Z. (danas OTP b. d.d. Z.), kao treća osoba i R. t. d.. iz Z., kao jedna od ugovornih strana, iskoristili Sporazum za reprogramiranje od ranije postojećih financijskih dugovanja R. t. d.. prema D. b. d.d. Z. Stoga je, prema ocjeni Ustavnog suda, Vrhovni sud bio dužan obrazložiti razloge zbog kojih se navedeno stajalište, izraženo u predmetu broj: Rev-140/08, ne može primijeniti na konkretan slučaj. Činjenica koju sudovi samo formalistički obrazlažu - da je u članku 1. Sporazuma utvrđeno kako se on odnosi na Opći ugovor pa da je podnositelj doista pročitao Sporazum (odnosno da je obratio pažnju na sadržaj Sporazuma koji mu je pročitan pred javnim bilježnikom) morao je uz minimum dužne pažnje znati o čemu je riječ, tj. što je njegova svrha, prema ocjeni Ustavnog suda, a imajući u vidu sve naprijed navedeno, ukazuje na propust sudova da u konkretnom slučaju utvrde što je bila pobuda svih ugovornih stranaka na sklapanje spornog Sporazuma i pravnih poslova koji su mu prethodili. Naime, ako je doista pobuda druge ugovorne strane (R. t. d.. iz Z.) i treće ugovorne strane (D. b. d.d. Z., danas OTP b. d.d. Z.) bila iskoristiti ih za reprogramiranje postojećih ugovora (vidjeti točku 26. odluke), a ne za realizaciju buduće poslovne suradnje, tada se osnovano postavlja pitanje: može li se propust dužne pažnje staviti na teret (samo) podnositelju? Slijedom navedenog, iz obrazloženja osporene presude Vrhovnog suda nisu razvidni razlozi zbog kojih je taj sud u ovom predmetu smatrao da u okolnostima konkretnog slučaja te činjenice nisu pravnorelevantne, odnosno razlozi zbog kojih u konkretnom slučaju treba odstupiti od svoje dosadašnje prakse. 30. Ustavni sud ocjenjuje da je takovim postupanjem sudova podnositelju povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje, propisano člankom 29. stavkom 1. Ustava. 31. Ustavni sud podsjeća da se sudski postupci moraju provesti sukladno ustavnom načelu vladavine prava kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske pa tumačenje mjerodavnog prava u svakom konkretnom slučaju ne smije proizlaziti iz njegove arbitrarne i proizvoljne primjene već mora uvažavati zahtjeve prava na pravično suđenje sadržanih u članku 29. stavku 1. Ustava. Ustavni sud utvrđuje da su neuvažavanjem tog zahtjeva, u osobitim okolnostima konkretnog slučaja - budući da provedbom osporenih odredbi dolazi do umanjenja imovine podnositelja, a da pravna osnova i razlozi za njezino umanjenje nisu obrazloženi, nadležni sudovi povrijedili i jamstvo prava vlasništva, propisano člankom 48. stavkom 1. Ustava, 32. Na temelju članaka 73. i 76. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99., 29/02. i 49/02. - pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), Ustavni sud je odlučio kao u točkama I. i II. izreke. Rješenjem Ustavnog suda broj: U-III-3871/2009 od 18. ožujka 2010. privremeno su odgođeni pravni učinci osporene presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-89/08-2 od 29. travnja 2009. godine, rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-5276/07-3 od 20. studenoga 2007. godine i presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-2748/2004 od 2. lipnja 2005. godine, do donošenja odluke o ustavnoj tužbi podnositelja. Ovom je odlukom o ustavnoj tužbi podnositelja meritorno odlučeno, pa je riješeno kao pod točkom III. izreke ove odluke. Odluka iz točke IV. izreke donesena je na temelju članka 29. Ustavnog zakona. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Broj: U-III-3871/2009 Zagreb, 13. svibnja 2010. PREDSJEDNICA VIJEĆA mr. sc. Nevenka Šernhorst, v. r.

izvadak iz zemljišnih knjiga (ili kako ga laici zovu vlasnički list) se može za 20 kn biljega dobiti u zemljišno-knjižnom odjelu. tamo ćete vidjeti tko je upisan kao vlasnik. ishodite smrtni list za upisanog te vidite kod ostavinskog odjela suda (po mjestu gdje je imao prebivalište upisani vlasnik) pod kojim brojem se vodi postupak O-.../19.. Kada izvršite uvid u spis vidjet ćete da li ima nasljednika jer se rješenje o nasljeđivanju donosi samo ako ima nekretnina ili na zahtjev nasljednika. ali to ne znači da nasljednika nema. ako nema onda morate sa općinom dogovoriti jer imovina je ošasna ako nema nasljednika. i tako dalje... u svakom slučaju uzmite stručnu pomoć jer nećete baš moći sami

tako loše objašnjavate da je to nevjerojatno. kažete da je županijski sud odbio žalbu. pa onda je pravomoćno i ako niste podnijeli reviziju gotova priča. malo je previše nejasnih stvari u vašoj priči. uostalom, imate odvjetnika, a ako niste s njim zadovoljni pronađite nekog tko se bavi građanskim pravom

U postupku naknade štete će se utvrđivati uzročnoposljedična veza između radnje odvjetnika zbog nepodnošenja zahtjeva za izuzeće i donošenja takve odluke. Ukoliko sud utvrdi da bi i u slučaju izuzeća te sutkinje bila donesena istovjetna odluka onda će odbiti Vaš zahtjev za naknadu štete.

trebala je u ostavinskoj raspravi istaknuti da je stan bračna stečevina i da njoj treba pripasti trećina od polovine. ako bi se otac usprotivio ista bi bila upućena u parnicu da se utvrdi da je to bračna stečevina i da je pola stana majčino. naravno pola pola je samo ako je stan stečen u braku radom poslije 1998 godine. prije 1998 godine se utvrđuje koliki je dio od majke i od oca (koliko je svatko od njih privređivao u bračnoj zajednici). ako ostavinska nije provedena ona može prijaviti taj stan u imovinu i sve ovo pokrenuti

na stranicama HEP-a imaš popis svih propisa i akata koji su na snazi i koji obvezuju sve potrošaće koji su sklopili ugovor s njima.

stvar je prekompleksna da bi ti netko odgovorio. jednostavno je preopsežna tematika i bez uvida u spise i dokumentaciju ti nitko ne može pomoći osim očito odvjetnika koji te već zastupa.

Članak 504. ZOO Ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva.

nema zastare ako je ovrha u tijeku

prijavite ga inspekciji....imate raznih od sanitarne, gospodarske, financijske, radne pa i one u vezi dimnjačarstva. za pretpostaviti je da ne poštuje sve propise pogotovo radne i sanitarne pa imate velike šanse da se sused malo smiri

Pa ako niste ugovorili ugovornu kaznu zbog zakašnjenja onda ne možete isto tražiti. nejasno mi je da li je predugovor samo po nazivu ili i po sadržaju. ako se radi o predugovoru onda imate mogućnost 1. tražiti ispunjenje ugovora (sklapanje glavnog ugovora) ako je protekao rok za sklapanje glavnog. 2. raskinuti ugovor zbog zakašnjenja nakon opomene ako nije fiksni rok i sve to + naknada štete --- isto morate dokazati

pa podnesite tužbu

Odgovor Vam je sadržan u slijedećim odredbama Opći porezni zakon (NN 147/08) Oblici javnih davanja Članak 2. (1) Javna davanja u smislu ovoga Zakona jesu porezi i druga javna davanja. (3) Drugim javnim davanjima smatraju se carine, pristojbe, doprinosi, naknade za koncesije, novčane kazne za porezne prekršaje i sva davanja čije je utvrđivanje i/ili naplata i/ili nadzor prema posebnim propisima u nadležnosti poreznog tijela. (8)Odredbe ovoga Zakona propisane za poreze na odgovarajući način primjenjuju se i na druga javna davanja (u daljnjem tekstu: porezi) propisana ovim Zakonom, ako ovim Zakonom ili posebnim propisima nije uređeno drugačije. Članak 96. (1) Apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći, a prema odredbama članka 94. stavka 3. 4. i 5. ovoga Zakona. Članak 212. Postupci pokrenuti prema odredbama Općega poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 127/00., 86/01. i 150/02.), do stupanja na snagu ovoga Zakona, dovršit će se prema odredbama toga Zakona. Zakon o komunalnom gospodarstvu Članak 22. (1) Komunalna je naknada prihod proračuna jedinice lokalne samouprave. ... Članak 23. (2) Rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo jedinice lokalne samouprave u čijem su djelokrugu poslovi komunalnog gospodarstva za kalendarsku godinu do 31. ožujka tekuće godine, ako se na osnovi odluke predstavničkog tijela mijenja njezina visina u odnosu na prethodnu godinu. (3) Rješenjem o komunalnoj naknadi utvrđuje se visina komunalne naknade po m2 obračunske površine, obračunska povr­šina i mjesečni iznos komunalne naknade, osim za nekretnine iz članka 27. stavka 4. ovoga Zakona. (4) Upravno tijelo iz stavka 2. ovoga članka donosi rješenje o privremenom, potpunom ili djelomičnom oslobađanju od pla­ćanja komunalne naknade. (5) Izvršno rješenje o komunalnoj naknadi izvršava upravno tijelo iz stavka 2. ovoga članka u postupku i na način određen propisima o prisilnoj naplati poreza na dohodak, odnosno dobit. (6) Protiv rješenja jedinice lokalne samouprave iz stavka 2., 4. i 5. ovoga članka može se izjaviti žalba upravnom tijelu županije u čijem su djelokrugu poslovi komunalnog gospodarstva, a protiv rješenja koja donosi Grad Zagreb žalba se izjavljuje ministarstvu u čijem je djelokrugu komunalno gospodarstvo.

1. odvjetnici prenose ponudu djeda 2. to je darovanje pokretne stvari između srodnika u pravoj liniji. nije bilo potrebno navesti vrijednost pokretnina

o kojoj vrsti spora se radi? da li zajednička pričuva ili što?

Obzirom da nismo članica EU ne primjenjuje se Rimska konvencija o pravu mjerodavnom za ugovorne odnose, a glede navedenih ugovora s R. Austrijom nemamom sklopljen međ. ugovor primjenjuje se Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima Članak 1. Ovaj zakon sadrži pravila o određivanju mjerodavnog prava za ..... imovinske odnose .... s međunarodnim elementom. Članak 2. Ako u ovom zakonu nema odredbe o pravu mjerodavnom za neki odnos iz članka 1. stavka 1. ovog zakona, odgovarajuće se primjenjuju odredbe i načela ovog zakona, načela pravnog poretka Republike Hrvatske i načela međunarodnoga privatnog prava. Članak 6. Ako bi prema odredbama ovoga zakona trebalo primijeniti pravo strane države, uzimaju se u obzir njegova pravila o određivanju mjerodavnih prava. Ako pravila strane države o određivanju mjerodavnog prava uzvraćaju na pravo Republike Hrvatske, primijenit će se pravo Republike Hrvatske, ne uzimajući u obzir pravila o određivanju mjerodavnog prava. Članak 7. Ako ovim ili drugim saveznim zakonom nije drugačije određeno, smatra se da su pravni posao i pravna radnja u pogledu oblika pravovaljani ako su pravovaljani bilo po pravu mjesta gdje je pravni posao sklopljen odnosno pravna radnja poduzeta, bilo po pravu koje je mjerodavno za sadržaj pravnog posla odnosno pravne radnje. Članak 8. Za zastaru mjerodavno je pravo koje je mjerodavno za sadržaj pravnog posla odnosno pravne radnje. Članak 19. Za ugovor mjerodavno je pravo što su ga izabrale ugovorne strane, ako ovim zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno. Članak 20. Ako nije izabrano mjerodavno pravo i ako posebne okolnosti slučaja ne upućuju na drugo pravo, kao mjerodavno pravo primjenjuje se: 8) za ugovor o zajmu - pravo mjesta gdje se u vrijeme primitka ponude nalazilo prebivalište odnosno sjedište zajmodavca; 20) za ostale ugovore – pravo mjesta gdje se u vrijeme primitka ponude nalazilo prebivalište odnosno sjedište ponudioca. Članak 21. Za ugovore koji se odnose na nekretnine isključivo je mjerodavno pravo države na čijem se teritoriju nalazi nekretnina. Članak 25. Na akcesorni pravni posao, ako nije drugačije određeno, primijenit će se pravo mjerodavno za glavni pravni posao.