svjedok

Molim za informaciju: da li poslodavac koji raspisuje natječaj za zapošljavanje smije uz životopis, potvrde o potrebnom obrazovanju, o položenom državnom ispitu, preslik domovnice, preslik radne knjižice, potvrdu o nekažnjavanju ne stariju od 6 mjeseci natječajem tražiti i preslik važeće sanitarne knjižice? Naime, za radno mjesto za koje je potrebna sanitarna knjižica poslodavac plaća preglede i potrebne analize...da li nezaposlena osoba treba sama svakih tri ili šest mjeseci iz svoga džepa plaćati produženje sanitarne knjižice kako bi u datom trenutku imala tako kompletiranu natječajnu dokumentaciju? Zaposlenici koji trenutno rade na određeno imaju važeće sanitarne knjižice i zar se takvim formuliranjem natječajnih referenci ne stavljaju u nepovoljniji položaj oni koji su nezaposleni, a imaju sve reference da rade posao za koji se natječaj raspisuje?

Molim one koji znaju nešto o načinu raspisivanja natječaja za zaposlenje u državnim predškolskim ustanovama (gradovi, lokalne zajednice su osnivači i financijeri. Imam nekoliko pitanja! Prvo, da li postoji rok u kojem se treba donijeti odluka o izboru kandidata od dana raspisivanja u javnom glasilu, a nakon isteka navedenog roka od 8 dana za prikupljanje prijava? Drugo, da li je u rješenju o izboru koje daje ustanova svim prijavljenim kandidatima obavezno navesti pouku o pravnom lijeku,tj. naglasiti mogućnost i rok za žalbu i kome se žaliti? Treće, da li poslodavac može sklopiti ugovor o radu sa odabranim kandidatima i da oni počnu raditi prije isteka roka za žalbu na provedeni natječaj?

Da li presuda prvostupanjska ili drugostupanjska? Da li u presudi imaš naveden pravni lijek, tj. da li postoji pravo na žalbu i koji je rok za nju! Ako je istekao rok za žalbu a nisi se žalio ni ti ni druga strana u sporu ili ako je presuda već drugostupanjska, istu trebaš odnijeti u pisarnicu prvostupanjskog suda gdje će ti udariti žig pravomoćnosti s datumom! To je moje skromno iskustvo za koje bi radije da ga nemam!

Radi se o nekoliko mladih djevojaka koja je su bile zaposlene na određeno vrijeme do godine dana u jednoj trgovini velikog trgovačkog lanca u velikom trgovačkom centru u Zagrebu! Pred dva mjeseca djevojke su nakon odrađene smjene do 22 sata morale još obaviti inventuru u trgovini što je odrađeno negdje do 3 sata u jutro. Inventura je pokazala navodni manjak od 180000 kuna! Djevojke su uz puno buke i šikaniranja otišle kući i u 8 sati došle ponovo na posao! Nakon odrađene smjene oko 16 sati razdvojene su po raznim skladištima u tom centru i zadržane gotovo do 9 sati navečer, te je niz nadređenih osoba i detektiv-zaštitar vršilo na njih pritisak da priznaju koliko su uzele, prijetili su im spajanjem na detektor laži, uvjeravali da su druge već priznale što su činile ili da su okrivile jedna drugu, da u trgovini postoje tajne kamere koje sve prate... da će im u radnu knjižicu upisati opasku da kradu, da nikada neće nigdje više dobiti posao.....Kako nije ništa konkretno nije utvrđeno, pritisak je nastavljen i drugi dan, te se oni psihički najslabije pukle i potpisale izjave iza kojih uopće ne stoje, a koje ih terete! Dvije su na upit koliko vrijedi njihova budućnost kroz par dana donijele po 4000 kuna i dobile sporazumni otkaz, a dvije su odmah tražile izvanredni otkaz uvjetovan neprihvatljivim ponašanjem poslodavca u postupku utvrđivanja manjka! Dobile su izvanaredni otkaz zbog svog skrivljenog ponašanja i teške povrede radne obveze, i to datiran sa tri dana nakon podnošenja svog otkaza! Jedna je isti dan nakon potpisivanja iznuđene izjave završila navečer u centru za krizna stanja Rebro zbog psihičkog sloma! Bila je i na policiji da prijavi prisilu i iznuđivanje, policija nije htjela uzeti njenu izjavu i prijavu! Ovih dana je traži policija radi informativnog razgovora, pa pretpostavljamo da je pokrenuta tužba protiv nje ili da ona slijedi! Što činiti? Kakve su šanse u sporu protiv velikog stranog lanca trgovina?

Logično mi je da ustanova mora poduzeti sve da se naplati i to nije sporno jer je ovršenik već započeo otplatu po ponuđenom modelu, ali ustanova to odbija i ne želi otplatu na rate već eventualno na dva puta što je zbog velike svote ovršeniku nemoguće ispuniti!

Molim svaku pomoć u daljem traženju pravičnog rješenja! Stvari stoje ovako: osoba je 1989. došla udajom u Hrvatsku u jedan mali gradić. Prijavljuje se na HZZ i javlja se na sve natječaje u svojoj struci u jedinu ustanovu u gradu koja zapošljava taj kadar. 1992. g. se javlja osobno u susjedno mjesto, ravnatelj ustanove joj kaže da od ponedjeljka dođe na posao, no nakon uvida u dokumente odbija je jer "ne smije zaposliti nikog takvog". 1994.-1998. osoba potpisuje neprekinuti niz ugovora na određeno vrijeme u gradu svog boravka, a posao dobiva u trenutku kada na HZZ nije bio niti jedan kandidat s potrebnom VŠS osim nje, te se nakon nje i paralelno s njom zapošljava i niz kandidata bez potrebne spreme. Dokazala se kao izvrstan, odgovoran, kreativan djelatnik, što se pokazalo sasvim nepotrebnim i beznačajnim u sljedećim aplikacijama za zaposlenje. U prosincu 1998. dobiva otkaz sa tri različita rješenja o otkazu: zbog isteka krajnjeg roka ugovora o radu, zbog organizacijskog viška i zbog smanjenog obima poslova. Na poslu ostaje kandidat bez potrebne spreme (nepotizam i korupcija na djelu!). U tom trenutku već na postoji niz mladih obrazovanih kadrova zainteresiranih za posao i osoba iz ove priče više ne dolazi u obzir ni u kakvoj kombinaciji za makar i privremeno zaposlenje. Od tada se javlja na petnaestak natječaja što na određeno, što za stalno, te je u ustanovi bilo preko 20 mogućnosti za zaposlenje bez natječaja na tri mjeseca, s time da je jednom čak protuzakonito ista osoba radila u toku jedne godine tri puta po tri mjeseca! Kada je 2006. g na natječaj na neodređeno vrijeme primljena osoba sa tek položenim državnim ispitom, to je bio za strpljivu odgajateljicu jasan znak da nikada ni pod kojim uvjetima ona neće dobiti posao,te je pokrenula sudski spor. Ovih dana je donesena pravomoćna presuda u korist ustanove koja ju sustavno diskriminira tolike godine! Prvostupanjsko rješenje je bilo u korist tužiteljice, no Županijski sud vraća na početak na dopunu, ali kod drugog suca, bez ikakvog obrazoženja. Naravno, drugi sudac po ubrzanom postupku oglušujući se na traženu dopunu, koja bi u biti išla na ruku tužiteljici, donosi za tužiteljicu negativnu presudu, koju tada Županijski sud potvrđuje, s zastrašujućim obrazloženjem da diskriminacije nema s obzirom da je tužiteljica već radila u ustanovi (ona je Srpkinja, znači nema diskriminacije!!!)pred 11 godina, te da bi se ustanovi možda moglo prigovoriti što nema propisane dodatne objektivne kriterije za zapošljavanje novih djelatnika, ali pošto ih već nema, onda nema ni obveze njihovog pridržavanja! To naravno otvara širom vrata diskriminaciji, nepotizmu i korupciji i sve deklamirane mjere protiv diskriminacije i korupcije tu padaju u vodu. Ako je jedina propisana refernca za zapošljavanje diploma, čemu se u natječaju traže kopije radnih knjižica, životopisi, biografije, ako ne postoje protokoli ili transparentni načini da se traženi podaci evaluiraju.Takav način omogućava da se prigodno i selektivno od osobe do osobe vade neke reference, pa onda što je nekome korist, drugome je na štetu....I sve to u jednoj javnoj, državnoj ustanovi! Nakon sve ovo kalvarije, glavni lik ove priče mora u roku 15 dana platiti sudske troškove plus kamate u iznosu 33000 kuna pod prijetnjom ovrhe koje će troškove još uvećati! Naravno da ona nema od čega platiti toliki novac, ali da li to ikoga briga? Ponudila je obročnu otplatu od 1000 kuna mjesečno kroz 33 mjeseca koliko joj sjeda na jedino vlasništvo- žiro račun za povremene horare na ima ugovora o djelu prosječno oko 1000 kuna mjesečno, no vrtić to odbija jer mu nije u interesu. Slijedi ovrha! Naravno, spor ide dalje na Vrhovni sud i za očekivati dalje na Međunarodni sud za zaštitu ljudskih prava, ali život prolazi! Ako znate ikoga kome bi se oštećena i diskriminarana građanka mogla obratiti sa svojom pričom da joj se pomogne, savjetuje....Pravda je jako spora, nismo sigurni i dostižna!

Trebam informacije o ovršnom postupku. Konkretno, 27. 2. 09. u sporu za nadoknadu štete zbog diskriminacije pri zapošljavanju po nacionalnoj osnovi je donesena pravomoćna presuda po kojoj tužiteljica gubi spor, te mora u roku 15 dana uplatiti 33000 kuna na ime sudskih troškova i kamata na iste koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude prije godinu dana pod prijetnjom ovrhe koja će još uvećati troškove. Tužiteljica je 4 godine radila u tuženoj ustanovi na određeno vrijeme u kontinuitetu ( do 1998.)i tri mjeseca bez natječaja 2001.Dakle, gotovo 11 godina je nezaposlena, javljala se na sve natječaje u tuženoj ustanovi (njih petnaestak) dok je u istom periodu preko 20 ljudi pozivano bez natječaja na tri mjeseca! Spor ide naravno dalje na Vrhovni sud i vjerojatno nakon toga na Međunarodni sud za zaštitu ljudskih prava. Tužiteljica s obzirom na svoju dugogodišnju nezaposlenost i neposjedovanje bilo čega što bi moglo biti predmetom ovrhe, osim žiro-računa na koji prima povremene honorare na ime ugovora o djelu sa HZSS u iznosu oko 1000 kuna mjesečno, na obavijest o obvezi plaćanja navedene sume ponudila obročnu otplatu po 1000 kuna u trajanju 33 mjeseca kao njoj jedinu mogućnost otplate, te je prvu ratu odmah uplatila u traženom roku. Tužena ustanova to odbija jer joj takav način otplate nije u interesu i nudi otplatu u dva obroka po gotovo 17000 kuna! Slijedi ovrha, no ne razumijem s kojom svrhom jer zaista tužiteljica ne posjeduje ništa, obavijestila je o tome ustanovu i tuženik se neće moći brže namiriti. Zanima me da li se ovrhom može uzeti cijeli iznos koji mjesečno sjeda na račun ili samo dio i koliki!? Zanima me da li se ovrha može provesti nad nekretninama koje su u vlasništvu u Srbiji (zemlja, kuća)? Da li se ovrha može provesti nad imovinom supruga tužiteljice? Da li se ovrha može obustaviti ako nema imovine niti novca za namirenje?

Imam jedno pitanje koje bi se dalo svrstati pod priču o pekmezu, pa neću otvarati novu temu. Naime, zanima me kome se može prijaviti sumnja na korupciju u sudu. Nedugo je jedan sudski postupak za nadoknadu štete zbog diskriminacije pri zapošljavanju po nacionalnoj osnovi dobio epilog na Županijskom sudu u Bjelovaru s presudom koja poništava prvostepenu koja je bila u korist tužitelja nakon 14 mjeseci čekanja. Postupak se vraća na početak općinskom sudu, ali drugom sucu pojedincu bez ikakvog obrazloženja. To je već bio prvi signal da se ovakav slučaj ne smije i neće presuditi u korist tužitelja bez obzira na argumente. Novi sudac vodi raspravu tako da jednostavno ignorira sve argumente tužitelja, a tuženik ( zastupa ga ravnatelj) jednostavno izjavljuje da se ničega ne sjeća i laže, te sud donosi presudu u korist tuženika. Saznaje se da je ravnatelj zajedno sa gradonačelnikom bio na razgovoru kod predsjednika suda i sve dogovorio uz kavicu jer bi bilo vrlo nezgodno da jedan grad kao osnivač dječjeg vrtića dobije pravomoćnu presudu da je diskriminator. To što to zaista i jest, nevažno je za njihovu priču iz pozicije moći. Da li znate kome se obratiti, kome prijaviti, ima li pravosuđe u nas ikakvog smisla, imamo li ikakve perspektive?

O gradonačelniku je već toliko toga napisano u medijima, posebno ga prati gospodin Drago Hedl, upozoren je i predsjednik njegove stranke da svojim postupcima nanosi štetu stranci, ali uvijek uspjeva izbjeći ono što zaslužuje. On sam se hvali kako ima crni fascikl u koji zapisuje gdje se kreću, što rade, koje novine kupuju, tko mu proturiječi, tko odlazi na tribine civilnog društva, tko simpatizira pogrešne stranke i slične nebuloze koje po potrebi koristi da bi zastrašio i diskreditirao neistomišljenike. Prečesto su građani i zaposlenici koje plaća grad u neravnopravnoj borbi kao između Davida i Golijata.

Živim sa suprugom i troje djeceu zajedničkom domaćinstvu sa svekrvom koja je vlasnica kuće i zemljišta oko nje. Kuća je vrlo stara i derutna te su neophodna ulaganja da bi ostala u funkciji. Svekrva je vrlo stara i nemoćna te treba stalnu njegu, brigu i nadzor, pa to odrađujemo mi koji s njom živimo. Potpisala sam s njom ugovor o doživotnom uzdržavanju uz pristanak i dogovor s ostalom njenom djecom, njih četvoro koji žive daleko od nas, te samo povremeno obilaze majku. Zanima me da li po njenoj smrti ja kao osoba s kojom ima ugovor moram platiti porez na nasljeđivanje nekretnina ili me se tretira kao prvi nasljedni red! Ja sam joj dakle snaha i živim s njenim sinom i unučadi hvala!

U vrtiću kojem radim godinama nije potpisan kolektivni ugovor. Sada grad kao osnivač i financijer traži provedbu racionalizacije poslovanja kojom je oštećeno 8 zaposlenika, a da bi se stvorila ušteda i mogućnost da preostali zaposlenici dobiju povišicu u skladu s obavezom financijera da nas plaća barem kao što su plaćeni zaposlenici u osnovnom školstvu. Neki dan je gradonačelnik došao na skup zaposlenika te tražio hitnu racionalizaciju kao uvjet da bi započelo kolektivno pregovaranje i isplatile se veće plaće. Da li postoji zakonska osnova za takvo postupanje? Ujedno je i prijetio onima koji nakon ponude novih nepovoljnijih ugovora o radu budu tražili zaštitu svojih prava i osporavanje zakonitosti postupka poslodavca putem suda da razmisle kako će funkcionirati u istoj ustanovi! Što poduzeti?

I mene zanima nešto vezano za ovu temu. Naime, poznanik mi može izraditi web stranicu putem koje bih mogla plasirati sadnice ukrasnog i ljekovitog drveta iz vlastitog uzgoja. Zanima me da li to moram prijaviti kao obrt. Nemam nikakvog iskustva u samostalnoj djelatnosti.

Pa kako se zaštititi od onih koji su zaštićeni od posljedica vlastitih propusta i ne samo propusta, već promišljenih, zlonamjernih i diskriminirajućih poteza? Znamo da imaju podršku i debelo zaleđe u gradskoj upravi, inspekcije se ne udubljuju u problem, svi su slijepi dok se ne nađu i poziciji poniženog i obespravljenog.

Kako je moguće da jedna ravnateljica ustanove kojoj je osnivač grad u kojem živim, može tražiti i dobiti od Zavoda za zapošljavanje uvjerenje da jedna osoba nije evidentirana na istom Zavodu kao nezaposlena? Uvjerenje nije dobila u gradskoj ispostavi, pa je tražila i dobila u županijskoj. Njoj to treba kao dokaz da je u pravu što tu osobu diskriminira pri zapošljavanju. Ista kolegica protiv ustanove vodi spor i traži nadoknadu štete, čeka se pravomoćna presuda. Dok već 18 godina čeka posao i javlja se na sve natječaje, radi povremene poslove nadzora u Centru za socijalnu skrb na ugovor o djelu i po toj osnovi je za proteklu godinu zaradila 11000 kuna. Kako se isplata vrši jednom u tri mjeseca, dobije oko 2500 kuna i formalno je skidaju sa zavoda na 2 i po mjeseca, da se vrši svaki mjesec ne bi je skidali uopće iz evidencije. Ravnateljici je to dokaz da ona radi i da joj ne treba posao u ustanovi kojom ona ravna!!!!!

Javnost nije bila isključena, dapače, slučaj je pratio i OSCE i poznato mi je da važniji slučajevi prate medijski i ovaj je važan, jer ako dođe pravomoćna presuda čemu se imamo osnove nadati, to bi bio prva takva presuda u Hrvatskoj. Međutim, Zakon o parničnom postupku zabranjuje zloporabu TUŽITELJSKE ili TUŽENIČKE strane, odnosno on zabranjuje govor o sudskom predmetu koji je u tijeku. Ravnateljica kao tuženik je na skupu zaposlenika tražila mišljenje kolektiva onakvo kakvo njoj treba kako bi mogla na sudu za pet dana izreći što kolektiv misli i sebe zaštititi. Ona je mogla predložiti svjedoke iz kolektiva pa neka daju izjavu na sudu, a ne na skupu zaposlenika! Svjedok joj je bio kolega zaposlen pred dvije godine kojeg su doveli na sud kao Srbina (što je treblalo dokazati da nema diskriminacije po toj osnovi), a on se na sudu izjasnio kao Hrvat!!!!!!! Premda sam pravni laik, mislim da je u mojem slučaju osim nemoralnog postupka ravnateljica zloupotrijebila svoju ulogu tuženika za vrijeme prvostupanjskog postupka!Molim pravne znalce za mišljenje! Hvala!

Bila sam svjedok u sporu za nadoknadu štete zbog diskriminacije pri zapošljavanju po nacionalnoj osnovi kolegici koju sustavno zaobilaze u zapošljavanju već 18 godina. Svjedočila sam protiv ustanove u kojoj radim, pred ravnateljicom kao tuženikom. Premda bi mi bilo lakše lagati i ne stvarati si probleme na poslu, ja sam odlučila govoriti istinu. Još za vrijeme prvostupanjskog postupka, nekoliko dana prije zadnjeg ročišta na kojem je ravnateljica trebala iznjeti svoje argumente i dokazati da diskriminacije nema jer je teret dokazivanja bio na njoj, ona na skupu zaposlenika traži mišljenje kolektiva da u našoj ustanovi nema diskriminacije, ali da do nje dolaze glasovi.... i tu počinje čitati dijelove mog iskaza na sudu. Zaposleničko vijeće ju pokušava zaustaviti, zaključuje da je to poziv na linč, no ona je nezaustavljiva i kako kaže po preporuci odvjetnika koji zastupa ustanovu. Nakon verbalnog napada i prozivanja ja doživljavam emotivni slom te završavam na bolovanju s dijagnozom reaktivni depresivni poremećaj.Na bolovanju sam već četiri mjeseca! U međuvremenu je sud donio prvostupanjsku presudu u korist tužiteljice. Sada se čeka pravomoćna presuda. Da li je moja ravnateljica imala pravo postupiti kako je postupila s obzirom da ima ulogu tuženika u sporu? Tko me može zaštiti? Da li je bilo pametnije da sam lagala? Bilo bi pametnije da sam platila 10000 kuna kazne za neodazivanje na sudski poziv, ali nemam ih!!!!!

Odgoj za ljudska prava je u sustavu predškolskog odgoja temeljem Nacionalnog programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava koji je donijela Vlada RH. Taj program utvrđuje polazišta, psihološko-pedagošku utemeljenost odgoja ljudska prava u predškolskoj dobi, te ciljeve i zadatke, te strategije rada u području odgoja za ljudska prava u sustavu predškolskog odgoja, utvrđuje teme koje se preporučaju za neposredni rad s djecom, praćenje i vrednovanje rada te ulogu odgojitelja. Kao prepostavke sustavnog djelovanja navodi se naravno rad s roditeljima predškolske djece, ali i normativni preduvjeti (zakonska osnova koja postoji), programi odgojno obrazovnog djelovanja sve do operativnog programa na razini odgojne skupine (to sam učinila, ali već to je bio razlog za osudu u kolektivu),priručnici i didaktički materijali (priručnike sam posudila u gradskoj knjižnici i pomogla mi je pedagoginja ,did. materijal izrađujem sama),uprava i stručno-razvojna služba koja bi trebala dati podršku i davati inicijativu( u mom slučaju je inicijativu gušila), stručna izobrazba, permanentno obrazovanje na tom polju ( kod nas vlada stav da mi znamo raditi i da je to nepotrebno barem u ovom području), kontinuitet odgojnog djelovanja te promidžbeni materijali za osvještavanje šire duštvene zajednice o važnosti odgoja za ljudska prava. Moj projekt je prezentiran od strane pedagoga na jednom stručnom seminaru, te dobio od strane struke pohvale, ali nažalost ne i u ustanovi u kojoj radim! Što se tiče plavog telefona, vezano za anonimnu objavu, očito je da u obiteljskoj komunikaciji postoje dugotrajni problemi koji su eskalirali afektivnim stanjem i djeteta i roditelja i bilo bi dobro, kad već nisu ranije, da se obrate baš plavom telefonu (nije to kazna) ili potraže pomoć psihologa u školi. Roditelji u pravilu imaju dobre namjere prema djeci, ali slažem se s prethodnikom da je neophodna edukacija roditelja jer nas nitko nije učio roditeljstvu, a mnogi nisu imali tu sreću da su njihovi roditelji bili idealni model za učenje.

S obzirom da je Hrvatska potpisnica Konvencije o pravima djeteta, te je donesen Nacionalni plan i program odgoja za ljudska prava, ja sam kao odgojiteljica u jednom vrtiću započela rad na projektu upoznavanja djece s njihovim pravima u skladu s konvencijom koja na to i obvezuje. Međutim, osim podrške pedagoga našla sam se silno prozivana od ostalih kolegica kao i ravnateljice da je to što radim neprimjereno, da djeci nije dobro govoriti da imaju neka svoja prava jer su generacije sve gore i gore upravo jer se djeci daje previše prava, zašto to uopće nazivati pravima i sl. Moj rad je postao tema zlonamjernih razgovora kolegica, a s kolegicom s kojom sam radila u skupini sam došla u konflikt jer nisam željela odustati od teme i suradnje s pedagogom, te je bilo i puno buke i neprihvtljivih izjava od strane te kolegice te sam se našla u gotovo neprijateljskom okružju. Potpuno mi je neshvatljivo takovo ponašanje kolektiva i nisam sigurna da li se ovakav slučaj trebao prijaviti dječjoj pravobraniteljici. Svako moje izražavanje stava o tome u ustanovi mi donosi loše bodove.Ima li netko savjet za mene?

I meni isto molim!

Još jedno pitanje! Da li osoba koja je sindikalni povjerenik i zaposleničko vijeće (2 u 1), može biti iimenovana od ravnatelja kao osoba zadužena za primanje i rješavanje pritužbi za zaštitu dostojanstava radnika?Nije li ta osoba u sukobu interesa?

Radim 20 godina kao odgojitelj u vrtiću u jednom manjem gradu. 1991. sam otišla na porodiljski. Po povratku s porodiljskog zatekla sam novu ravnateljicu inače kolegicu iz kolektiva. S obzirom da sam Hrvatica udana za Srbina koji je radio kao građansko lice u vojarni u gradu, te je padom vojarne završio u Bosni, odmah se pokazalo da ću biti laka meta. Suprug se uz sva nastojanja uspio legalno vratiti tek 1998.g. U tom periodu sam stalno bila prozivana kao nepoželjna osoba koja svojim postojanjem narušava ugled ustanove u gradu, osnivač (grad) je preko ravnateljice tražio podatke o mojem ponašanju i radu. Što se tiče rada nisu mi nikada mogli ništa prigovoriti, ali su me zato tražili putovnicu na uvid da vide kuda se krećem, prigovarali mi s kim se družim, kako provodim slobodne dane, kuda idem na godišnji, a s obzirom da sam nakon tri godine potpune razdvojenosti uspjela organizirati susret svoje troje djece s ocem, prijetilo mi se otkazom.Premda sam se vrlo loše osjećala u cijeloj situaciji, trpjela sam jer sam ovisna o toj plaći kojom podižem svoju djecu. Spletom okolnosti u kolektiv 1994. g. dolazi kolegica rodom iz Užica i pošto je bila jedini kandidat sa potrebnom spremom primljena je na određeno vrijeme, koje je nizom ugovora o radu trajalo neprestano nešto preko 4 godine.Tada dobiva otkaz i više nikada nije dobila posao. Sve kolegice koje su paralelno s njom radile, a došle nakon nje dobile su stalni posao, čak i one koje su lani diplomirale. Izgubivši svaku nadu da će dobiti posao, ona je pred godinu dana pokrenula spor za nadoknadu štete zbog diskriminacije pri zapošljavanju po nacionalnoj osnovi. Ja sam bila jedan od svjedoka. Nakon mog svjedočenja ravnateljica me na skupu zaposlenika proziva čitajući iz svojeg rokovnika dijelove mog iskaza na sudu, te me osuđuje zbog toga i navodi sve moje "privilegije"koje sam imala već samim tim što sam ostala raditi, a ona je imala naputak da mi da otkaz. Tu sam emotivno potpuno pukla, te završila na bolovanju (od 14.12 2006.) i liječim se od depresije. Žalila sam se u ustanovi za povredu dostojanstva, no pošto nemamo imenovanu osobu za rješavanje takvih pritužbi, upravno vijeće je preporučilo razgovor s ravnateljicom.U međuvremenu je donešena prvostupanjska presuda po kojoj kolegica ima pravo na naknadu štete zbog dokazane diskriminacije.Zakon o radu se u našoj ustanovi krši na veliko, ali ravnateljica je još uvijek podobna za posao koji obavlja.Kako se zaštiti?