Dellamorte Dellamore

Da... To je izgleda nekad bilo u "GLAVA JEDANAESTA (XI.) KAZNENA DJELA PROTIV SLOBODE I PRAVA ČOVJEKA I GRAĐANINA" Izgleda da toga više nema. Ja sam naletio na zastarjeli izvor. Valjda?

KZ 1. - 99. Članak 127. Zlostavljanje u obavljanju službe ili javne ovlasti (1) Službena osoba koja u obavljanju službe ili javne ovlasti drugoga zlostavi, uvrijedi ili uopće prema njemu postupa na način kojim se vrijeđa ljudsko dostojanstvo, kaznit će se kaznom zatvora do tri mjeseca do tri godine. (2) Ako je kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno prema djetetu ili maloljetnoj osobi, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do pet godina.

Sve to stoji. Smatram da osoba koja je oštećena mojim djelom ima pravo očekivati/zahtijevati da ja budem kažnjen. To i ja očekujem za sebe, da me policija štiti itd.. Mislio sam na stvari/prava na koja ta osoba i nitko drugi ne može imati a koja će zaobilaznim putem dobiti ako se presudi po optužnom prijedlogu. Mogu vam poslati privatnu poruku ako ne smeta jer je ovako teško objasniti?

Ne. Samo jednu stvar sam napravio i to je pisalo na pozivu i kasnije u optužnom prijedlogu. Sumnjam da su prikupljali informacije za osobu koja je prijavila djelo i koja očekuje dobiti nešto ako sud presudi prema prijedlogu policije. Da me nisu pokušali isprovocirati i da su me normalno pitali vjerojatno bi im ispričao sve šta ih je zanimalo i usput sebi vjerojatno naštetio. Ja nemam pojma o tim stvarima. Ispada da je ovo divlji zapad i da se treba paziti policije koja pazi na nas. Trebao bi valjda ići okolo sa zbirkom zakona u đepu ili stalnom vezom sa odvjetnikom.

Ne nije bilo ništa takvo. Kazneno djelo ih uopće nije zanimalo. To im je sve bilo već poznato. Ja sam im pokušao skrenuti pažnju na to i priznao djelo bez da su me pitali išta u vezi toga. Ja sam to već bio priznao na drugom mjestu i to je već bilo u zapisniku kojeg je državno odvjetništvo dobilo.To uopće nije bilo sporno. Praktički skoro da sam ih molio da me pitaju o tome.

U pozivu stoji da se pozivam kao osoba od koje se sakupljaju informacije zbog davanja obavjesti o "opis kaznenog djela". U pozivu se ne navodi da li me smatraju počiniteljem ali ja jesam počinitelj kaznenog djela koje je navedeno u pozivu i naravno oni me smatraju takvim iako me to nisu pitali. Ne mogu napisati što piše u retku "naziv kaznenog djela" jer bi to bilo isto kao da sam se tim ljudima predstavio punim imenom i prezmenom sa oib-om, adresom i brojem telefona.

? Jasniji od ovoga ne mogu biti. Prijetili su mi uhićenjem ako ne ostanem i sudjelujem u "seansi". Da li "zašto, o čemu i kako" može ukinuti ili promijeniti moja prava ako imam kakva. Odnosno ako uopće imam pravo na dostojanstven odnos policije da li se to može ukinuti u ovisnosti o vrsti, obliku i razlogu djela koja sam počinio? Edit: Ne želim polemizirati ali ja očito nisam znao dosta stvari koje su općenito poznate. Da li postoje uvjeti koji policiji omogućuju takvo uhićenje i ponašanje.

Još jednom se zahvaljujem. Mislim da ljudima koji nisu informirani može biti korisno da se o ovakvim stvarima piše na internetu.

Ok. Hvala. Želim smo ovdje ponoviti ono što mi je važno u vašim odgovorima, možda će nekome koristiti. Meni bi sigurno bilo korisno da sam to znao prije. Sada mi se čini da su svi to znali osim mene. Policija vas nema pravo uhititi ako nisu zadovoljni odgovorima ili ne želite odgovoriti ili su jednostavno rasploženi za tako nešto tog jutra. Policija ima nepisano pravo i običaj maltretirati vas i provocirati. Budite spremni. Ja nisam bio. Iz čiste znatiželje pitam: da sam reagirao na isti način kao i oni (provokacijama, uvredama i unošenjem u lice, vikanjem) da li bi me imali pravo uhititi?

Ništa o tome ne piše u pozivu. Da piše bilo bi mi jasno. Da li to znači da bi tako nešto bilo automatski odbijeno? Ne bi mi nikad palo na pamet tako jednostavno riješenje nazvati suca i pitati. Hvala. Da pojasnim. U mom slučaju policija je bila agresivno i aktivno pristrana. U Centru za soc. skrb bili su ljubazni, puni empatije i aktivno pristrani. Prekršajni sud blisko surađuje sa policijom, radi se o malom gradu, puno toga se zna o radu suda i policije i bojim se da bi mogli biti pristrani. Pretpostavljam da bi trebao odustati od ideje i ako mi nešto ne bude dozvoljeno reći na sudu isto napisati u žalbi?

Pozvan sam u policijsku postaju kao "osoba od koje se sakupljaju informacije". Osoba koja je vodila razgovor nije mi se predstavila i nije mi rakla zašto sam pozvan čak ni kasnije kada sam im skrenuo pažnju na to. Sjeo sam se, dao osobnu i nakon par sekundi krenule su provokacije. Glasno, primitivno, direktno, osobno. Nakon toga je slijedilo malo vrijeđanja. Kad sam se ustao da otiđem zaprijetili su mi uhićenjem i sprovođenjem u istražni zatvor. U nastavku "razgovora" nisu mi postavljali nikakva pitanja vezano za prekršaj koji sam počinio već apsurdna pitanja za koja mislim da ih je sastavila osoba koja je podnijela prijavu, inače jako bliska policiji. Bilo je tu još malo i prijetnji u obliku "savjeta" i sl.. Pravnica u Centru za soc. skrb mi je objasnila da je to normalna tehnika ispitivanja a dečki na ulici mi kažu da su provokacije bile pokušaj da me se zatvori u slučaju da sam reagirao nasilno. Može li mi netko informiran reći da li je to stvarno normalno? Dođe mi da napišem ovo velikim slovima, ali stvarno da li je zaista tako nešto redovna i normalna tehnika ispitivanja? Da li oni imaju pravo na tako nešto? Ogorčen sam i ne želim više sresti policajca čak ni da mi netko vadi bubreg u mračnoj ulici. Mogu li ja tu išta napraviti? Da li je to uopće vrijedno spomenuti na sudu kada mi budu sudili po optužnom prijedlogu tih "hrabrih policajaca"? Da li se mogu žaliti nekome, policijskoj upravi ili MUP-u? U kojem obliku bi se to moglo napraviti? Kako bi tako nešto trebalo izgledati i šta bi trebalo sadržavati? Hvala

Dobio sam poziv na glavnu raspravu na prekršajnom sudu. Da li imam pravo očitovati se na optužni prijedlog u pisanom obliku? Mogu li umjesto svjedočenja predati pisanu izjavu? Ako nemam, koje su moguće reakcije suda (suca)? Da li postoje nekakve opće prednosti/mane takve obrane nevezano za specifičan slučaj? Može li sudac odlučiti da je slučaj dovoljno jasan te da moje svjedočenje nije potrabno? Ako sudac ne želi prihvatiti pismenu obranu/očitovanje/svjedočenje a ja želim samo na takav način odgovarati da li bi se smatralo da se branim šutnjom? Da li mi pismeno obraćanje sudu uopće može pomoći ako me sudac želi "zakinuti"? Zabrinut sam da mi sudac neće dozvoliti dovoljno dobro objasniti okolnosti koje su dovele do prekršaja kojeg sam počinio. Odnosno da će se raditi o pitanjima i odgovorima bez konteksta. Ne mislim da će taj određeni sudac koji je dobio slučaj postupati otvoreno mimo zakona već da će iskoristiti sve moguće da se izvrši sve traženo u optužnom prijedlogu. Molim sve koje znaju, mogu i žele da mi pomognu. Hvala

Hvala na odgovorima . Što više znam o tome imam više šanse da donesem bolju odluku. Ili bolje rečeno da napravim najmanju moguću štetu.

Hvala na odgovoru. Svaka pomoć je dobrodošla. Nikada nisam planirao nikoga izbaciti/udaljiti iz kuće međutim izgleda da ću morati birati između sebe i nje. Razumijem da mi supruga ne moze onemogucavati koristenje nekretnine ali u stvarnosti se je upravo to desilo. Ako je nekakva tužba koja traje više (3-5) godina jedini način da se suprugu natjera da iseli znači da će se u stvarnosti desiti upravo ono što je isplanirala. Zanima me kakva prava polaže supruga na taj stan prije i nakon razvoda, da li je ona "u posjedu tog stana" ili nešto slično. Vjerojatno izgleda okrutno pitati za pomoć da izbacim ženu/majku na ulicu ali to ne mora značiti da će i dijete navlačiti sa sobom. Osim toga jedina druga mogućnost je da se ja godinama seljakam/snalazim za smještaj. Imam dosta razloga da tu mogućnost ne smatram kao nešto fer i pošteno.

Očito je da imam problem, molim da mi netko objasni pravnu stranu moje situacije. Ja i žena se razvodimo, pokrenut je sporazumni razvod. Prije toga žena me je na prilično podao način izbacila iz stana koji je dio neeatžirane kuće moje obitelj (više vlasnika i ja među njima). Supruga pokazuje očitu namjeru ostati tu živjeti još godinama (!) sa našim maloljetnim sinom. Ona je naravno potrošila neke novce u tom stanu kroz desetljeće braka ali to su mali iznosi a velik dio toga ili moje procjene toga sam joj isplatio. Ne pitajte me za potvrdu/uplatnicu/papirnati trag. To bi se valjda trebalo riješiti dogovorom ili u odvojenom postupku o podijeli imovine. Da li joj to daje pravo da tamo stanuje još X godina? (X= 5-10 god.) Priča je preduga za prepričavanje, bilo je tu opakih stvari, pomno isplanirano nasilje u obitelji ,htjela mi je trikom oduzeti ključ od stana itd.. Pogađate li možda koje je moje pitanje? Kako da se vratim u stan nakon razvoda? Ili drugim riječima kako da je izbacim? Meni to više ne predstavlja moralnu dilemu jer samo jedno od nas dvoje može biti u stanu. Zar ne bi trebao imati nekakva prava na taj stan ako sam vlasnik dijela kuće i roditelji su mi dali taj stan na korištenje? Promjena brave, isključivanje struje i sl. osim što nije dobro za dijete smatralo bi se ometanjem posjeda? Ili ne? Ako se jednostavno ušetam u stan za dva dana će izsimulirati nasilje u obitelji pa će me onda policija/sud izbaciti. Možda neće biti nasilje u obitelji jer više nismo obitelj ali već će naći nešto drugo. Da ne spominjem opet da je tu dijete prisutno. Da li je to šah ili šah mat? Da li sam osuđen na dugogodišnje snalaženje za smještaj? Podstanarstvo+alimentacija nije opcija (kažu da će sud dodijeliti dijete majci). Pretpostavljam da bi trebao naći kakvog odvjetnika ali to će potrajati. U međuvremenu bilo bi mi drago čuti kakav savjet/mišljenje/informaciju. Hvala