G-man

Nemojte ga udariti, osim ukoliko se želite malo "družiti" sa policijom i sudom. Što se tiče poziva policiji - koji je razlog poziva? Eventualno ste ih mogli zvati kada su radili foto session, a vi im zabranili. A tužba? Bez da uopće ulazim u opravdanost iste, imajte na umu kako se radi o stranoj firmi te stranom opunomoćeniku, koji živi u Republici Austriji, pa razmislite koliko će vam se to isplatiti. Ne toliko u financijama, koliko u vremenu i živcima. Ako vas to toliko smeta, obratite se pismenim putem (mailom) Agenciji, objasnite im o čemu se radi i da želite da sliku vaše kuće uklone sa web stranice. Iako je veliko pitanje hoće li to učiniti.

Upravo tako Stradivari. Zlatko, nemojte se nervirati, razumijem da vas to sve inkomodira, pa nitko normalan se ne osjeća ugodno, službeno razgovarajući sa pripadnicima redarstvenih vlasti, ali morate shvatiti kako dečki samo rade svoj posao. Nemaju ništa osobno protiv vas. Uostalom, pa i sami ste napisali kako su vas 28-ero (!) pozvali na razgovor - praktički pola sela je bilo na policiji. Očito i sami ni približno ne znaju o identitetu mogućeg počinitelja. A vi ste na razgovoru mogli sasvim slobodno reći na koga vi sumnjate kao počinitelja, što se dade isčitati iz vašeg posta. Bude vas prošlo za par dana, sada ste još "vrući".

Nema problema, Draganec... 148 - smatram da ovakva snimka ne bi prošla, ali 178 - imajući u vidu da su djeca i pod osobitom zaštitom Ustava, bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi sud odlučio u slučaju da ga "isprovocirate" ovakvom snimkom. U svakom slučaju, radije izbjegavajte ovakve "prijatelje", jer jedno je prijateljska zafrkancija, ali nešto sasvim drugo "ovo" što ste opisali.

Ovo je vrlo zanimljivo pitanje. Pokušat ću čim jednostavnije iznijeti moguću problematiku. Prije svega, treba istaknuti kazneno djelo neovlaštenog zvučnog snimanja i prisluškivanja iz čl. 143. st. 1. KZ-a, koje čini "onaj tko neovlašteno zvučno snimi nejavno izgovorene riječi drugoga ili tko posebnim napravama neovlašteno prisluškuje nejavno izgovorene riječi drugoga koje mu nisu namijenjene". Međutim, prema st. 4. citiranog članka KZ-a proizlazi kako "nema kaznenog djela ako su radnje iz stavka 1. i 2. ovoga članka učinjene u javnom interesu ili drugom interesu koji je pretežniji od interesa zaštite privatnosti snimane ili prisluškivane osobe". Dakle, kod zvučnog snimanja, bitno je da osoba koju se snima zna da ju snimate, bilo na način da joj to direktno priopćite ili joj to bude dano do znanja na neki drugi način. Ako toga nema, riječ je o neovlaštenom snimanju. Dakle, ukoliko ste vi dali upozorenje osobi koju ste snimili (ovaj razgovor se snima), to je zakonit dokaz. Ako niste, smatram da nije. Međutim, ovdje ukazujem na još jednu mogućnost, a ta je da je on ove riječi koje vam je izgovorio, zapravo izgovorio vašoj mobilnoj "sekretarici" - tzv. voice mail, koja ga je isto upozorila kako ste trenutno nedostupni, ali da on može ostaviti glasovnu poštu - ako je riječ o toj varijanti, opet je snimka zakonita, jer je on pristao na snimanje samim činom ostavljanja voice maila. Identično je i sa "normalnom" sekretaricom. Inače, primjer iz prakse VSRH - nije riječ o ovom djelu koje vi navodite, bila je riječ o prijetnji koju je oštećenik snimio, a bez znanja počinitelja - VSRH kaže kako to nije zakonit dokaz, jer je zapravo sama snimka kazneno djelo. Međutim, ima i suprotnih primjera - Županijski sud u Bjelovaru, u identičnom primjeru prijetnje, istu takvu snimku smatra zakonitom i uzima je u obzir kao dokaz. Tako da pravna razmišljanja zasad i nisu unificirana. Ovdje se još nismo ni dotakli ovog čl. 143. st. 4. KZ-a, prema kojem "nema kaznenog djela ako su radnje iz stavka 1. i 2. ovoga članka učinjene u javnom interesu ili drugom interesu koji je pretežniji od interesa zaštite privatnosti snimane ili prisluškivane osobe", te je pitanje na koji način bi sud reagirao da branite zakonitost snimke pozivajući se na ovu odredbu. Javnog interesa smatram da ovdje nema, a ovaj pretežniji interes u vašem slučaju, obzirom se radi o kaznenom djelu za koje se progoni po privatnoj tužbi, moje mišljenje je kako se ni iz te osnove ne bi mogli pozvati na citiranu odredbu, jer treba imati u vidu i odredbu čl. 10. Zakona o kaznenom postupku, prema kojoj se "ne smatraju nezakonitim dokazi pribavljeni povredom prava i sloboda iz stavka 2. točke 2. ovog članka (Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast, te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života ) : 1) radnjom za koju je prema kaznenom zakonu isključena protupravnost, 2) u postupku za teške oblike kaznenih djela za koja se provodi redoviti postupak, kod kojih je povreda prava, s obzirom na jakost i narav, bitno manja u odnosu na težinu kaznenog djela." Moje mišljenje je kako bi se taj pretežniji interes trebao tumačiti za teške oblike kaznenih djela (koja i inače predstavljaju teža kršenja pravnog poretka i posljedično daleko težu opasnost po pojedince i društvo), jer inače, ako bi se dozvolio kod apsolutno svih kaznenih djela, onda praktički možemo lagano ovo kazneno djelo neovlaštenog zvučnog snimanja i prisluškivanja izbaciti iz Kaznenog zakona. Pravilo je da ne možete jedno kazneno djelo pravdati otkrivanjem drugoga, osim iznimno, o čemu govori čl. 10. ZKP-a. Evo, svjedoci smo jednog sličnog i zanimljivog predmeta iz naše zbilje (jedan političar koji je nedavno zvučno snimljen bez znanja, a iz sadržaja razgovora proizlazi osnovana sumnja na počinjenje kaznenog djela s njegove strane), koji je prema posljednjim informacijama ušao u obradu nadležnih tijela, pa će biti vrlo zanimljivo vidjeti kakvo će stajalište zauzeti prvo DORH, a nakon njega moguće i sud.

Znači, ovdje bi u obzir došlo ili kazneno djelo iznošenja osobnih ili obiteljskih prilika iz čl. 201. st. 2. starog KZ-a (rekli ste da je djelo počinjeno 2012., znači za vrijeme važenja starog KZ-a) ili kazneno djelo sramoćenja iz čl. 148. st. 2. novog KZ-a. Koji je Kazneni zakon blaži po počinitelja, to je doista teško i nezahvalno za prognozirati, po kriteriju kazne čl. 201. st. 2. starog KZ-a veli samo da će se počinitelj kazniti novčanom kaznom, ne precizirajući pritom raspon moguće novčane kazne, iz čega proizlazi da u obzir dolazi opći zakonski minimum i maksimum novčane kazne, koji je prema starom KZ-u od 10 do 300 dnevnih dohodaka, dok je prema čl. 148. st. 2. novog KZ-a propisana kazna zatvora do 360 dnevnih iznosa (opći zakonski minimum novčane kazne po novom KZ-u je 30). Dakle, usporedbom isključivo zapriječenih kazni dolazimo do zaključka kako je blaži stari KZ. Međutim, kako sam već u ranijem postu napomenuo, ocjena blažeg zakona ne radi se isključivo usporedbom zapriječenih kazni, već i drugih instituta, moguće primjenjivim na konkretan slučaj, o čemu odlučuje sudac, a glede čega treba napomenuti kako se novi KZ ovdje nameće kao blaži zakon, jer sudu daje mogućnost zamjene izrečene novčane kazne radom za opće dobro ili izricanjem djelomične uvjetne osude, a kojih mogućnosti u starom KZ-u nema. Tako da je pitanje blažeg zakona zapravo u rukama suca koji će postupati po predmetu. Vezano uz razloge isključenja protupravnosti navodim vam članke iz oba zakona, da znate varijante počiniteljeve moguće obrane - -čl. 203. starog KZ-a - "nema kaznenog djela kad se radi o uvredljivom sadržaju iz članka 199. i članka 200. stavka 3., klevetničkom sadržaju iz članka 200. stavka 1. i 2., sadržaju o osobnim ili obiteljskim prilikama iz članka 201. i predbacivanja za kazneno djelo iz članka 202. ovoga Zakona, koji je ostvaren ili učinjen dostupnim drugima u znanstvenom, književnom, umjetničkom djelu ili javnoj informaciji, u obavljanju službene dužnosti, političke ili druge javne ili društvene djelatnosti, ili u novinarskom poslu, ili u obrani nekog prava ili zaštiti opravdanih interesa, osim ako iz načina izražavanja i drugih okolnosti jasno proizlazi da se radi o ponašanju koje je imalo cilj samo škoditi nečijoj časti ili ugledu"; te -čl. 148. st. 3. i 4. novog KZ-a - "nema kaznenog djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka ako počinitelj dokaže istinitost činjeničnih tvrdnji koje je iznosio ili pronosio ili postojanje ozbiljnog razloga zbog kojeg je, postupajući u dobroj vjeri, povjerovao u njihovu istinitost. Nije dopušteno dokazivanje okolnosti iz stavka 3. ovoga članka počinitelju koji činjeničnu tvrdnju nije iznosio ili pronosio u javnom interesu ili iz drugog opravdanog razloga, a postupao je pretežito s ciljem da naškodi časti ili ugledu drugoga, pogotovo ako se tvrdnje odnose na osobni ili obiteljski život druge osobe." Znači, u oba slučaja vi kao ovlašteni tužitelj morat ćete dokazati kako je počinitelj postupao s namjerom da našteti vašoj časti ili ugledu, a on se može braniti na prethodno citirane načine, ali će ih biti dužan i dokazati. S time da ukoliko je pretežni smisao njegova ponašanja bio da našteti vašoj časti ili ugledu, neće se moći izvući pozivanjem na citirane odredbe.

I mali edit - da budemo precizni, ovdje bi se radilo o kaznenom djelu utaje, ne krađe, jer ste vi ocu povjerili automobil, kojeg on nije vratio kada je trebao. E sad, što se tiče pitanja ovlaštenog tužitelja, premalo podataka je dano za konkretan odgovor (ovisno o tome kada je točno otac trebao vratiti automobil natrag vama, moguće bi se radilo i o nastupu zastare kaznenog progona, jer vi spominjete godine), međutim, to sve ionako nije relevantno za činjenicu da je vaš otac (najvjerojatnije) prouzrokovao prometnu nesreću i pobjegao s mjesta događaja.

Nema problema... U redu, onda i vi dolazite u obzir kao mogući sudionik nesreće, ali svakako navedite činjenicu kako ste te dane provodili na moru i ovo sve što sam vam prethodno napisao, a otac (ukoliko je doista on izazvao nesreću) neka preuzme odgovornost za svoja (ne)djela - pa neće valjda vama smještati! Doduše, ovdje vidim još jedan potencijalni problem po vas - naknada štete (ukoliko je ista prouzročena trećoj osobi u nesreći), a za koju prema ZOO-u odgovara vlasnik vozila, a to ste vi, odnosno neovlašteni korisnik vozila, što vaš otac nije budući ste mu vi automobil predali u posjed. Ali o tom-potom, ako se pojavi.

Onda vam taj 3-mjesečni rok teče od jučer. Iako, teško ćete, kao tužitelj, uvjeriti sud da ste praktički tek nakon godine dana saznali za uvredljive, sramotne ili klevetničke izjave. Što se tiče Kaznenog zakona koji bi došao u obzir, premalo ste podataka dali, budući je novi KZ u pogledu uvrede za modalitet iz stavka 1. propisao blažu kaznu, a za modalitet iz stavka 2. težu kaznu (međutim napominjem kako procjena blažeg zakona ne ovisi isključivo o visini zapriječenih kazni, već o nizu instituta koje sud smatra potencijalno aplikativnim u konkretnom slučaju). Ovo kazneno djelo iznošenja osobnih ili obiteljskih prilika više ne postoji u navedenom nazivu u novom KZ-u (iznimka je ova situacija kada se radi o djetetu), ali je zadržalo pravni kontinuitet u kaznenom djelu sramoćenja odnosno klevete, tako da imajući u vidu činjenični supstrat djela, tek treba prosuditi koji bi KZ uopće bio blaži - vezano uz to, opet je premalo podataka dano za konkretan zaključak o kojem bi se djelu radilo - kleveti ili sramoćenju po novom KZ-u ili bi ostalo iznošenje osobnih ili obiteljskih prilika po starom KZ-u. Dakle, puno je otvorenih pitanja, a ako krenete u postupak - ishod je vrlo, vrlo upitan, riječ je o djelima za koje ste vi ovlašteni tužitelj, dakle nema državnog odvjetništva, što znači da ćete vi biti dužni dokazati apsolutno sve navode iz privatne tužbe.

E sad se razumijemo - znači baka ima osobnu služnost na toj etaži kuće koju je darovala majci, a koja činjenica je vidim vama poznata, tako da je irelevantno je li ista služnost i upisana u zemljišnoj knjizi kao teret ili ne (pretpostavljam ipak da nije, s obzirom je riječ o etaži kuće, tako da je pitanje je li uopće i navedeno etažiranje provedeno u zemljišnoj knjizi). Odgovor na vaše pitanje je - da, baka tako dugo dok je živa ima pravo osobne služnosti navedene etaže kuće. Ili tako dugo dok se ne odrekne tog prava. Činjenica da je promijenjen vlasnik predmetne etaže kojemu je podatak služnosti poznat, ne znači apsolutno ništa.

Ako ta kćer nema državljanstvo RH - čl. 356. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - "strane fizičke i pravne osobe mogu, pod pretpostavkom uzajamnosti, stjecati na temelju nasljeđivanja vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske.". Republika Hrvatska i Republika Srbija reciprocitet imaju ugovoren. Dakle, odgovor na vaše pitanje je da. Što se tiče drugog pitanja, nisam toliko upućen u tu tematiku, pa neka odgovore oni koji jesu.

Gleda se povoljniji zakon po počinitelja. Ali to u vašem slučaju neće značiti apsolutno ništa, jer kazneno djelo uvrede i bivše kazneno djelo iznošenja osobnih ili obiteljskih prilika (a koje u novom KZ-u svoj pravni kontinuitet nalazi u kaznenim djelima klevete ili sramoćenja), se progone po privatnoj tužbi, čije podnošenje je vezano uz rok od 3 mjeseca od saznanja za kazneno djelo i počinitelja. Kako ste vi za ova djela saznali u 2012. kada su i počinjena, dosada je ovaj 3-mjesečni rok zasigurno već prošao, tako da ukoliko bi sada i podnijeli privatnu tužbu, ista bi bila odbačena. Ovdje doduše postoji jedna iznimka koju sam već naveo u prethodnom postu - ako je riječ o iznošenju ili prenošenju tvrdnji iz osobnog ili obiteljskog života djeteta, tada se radi o kaznenom djelu iz čl. 178. Kaznenog zakona - povredi privatnosti djeteta, za koje se kazneno djelo progoni po službenoj dužnosti i koje možete prijaviti nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu ili policiji.

Hvala vama Gus, dobro ste to zamijetili. Definitivno zanimljiv predmet. Srećom, pa kazneni progon utaje iz čl. 232. st. 1. KZ-a nema nikakvih posebnih pravila glede odnosa izvanbračnih supružnika (koji ovdje postoji), kao neka druga kaznena djela protiv imovine, tako da sam mišljenja da je prijava protiv nevjenčane supruge za utaju najbolja solucija, ako govorimo o kaznenom postupku.

Udruga, ukoliko ima pravnu osobnost (a ima je, čim dobiva dotacije od države), zaseban je pravni subjekt i tehnički gledano - novac koji udruga dobije ne predstavlja njihovu osobnu imovinu. Drugi je par cipela, kako se taj novac udruge doista i troši. Ako vas to smeta, možete podnijeti prijavu nadležnom CSS-u, pa neka ispitaju to.

Kao što kaže KS, ovo je pitanje međunarodne pravne tematike. Za precizan odgovor - upit postaviti središnjici HZMO-a. S moje strane mogu navesti sličan primjer ljudi koje poznajem (odnosno poznavao sam) - isto se radilo o gastarbajterima (oboje su dobivali mirovinu), s time da je jedan od supružnika preminuo, preostali supružnik je tada dobio nekoliko cijelih mirovina preminulog supružnika (dakle uz svoju), a nakon toga pa dosad i nadalje dobiva određeno uvećanje vlastite mirovine na ime preminulog supružnika. Dakle, nema govora da se mogu dobivati dvije pune mirovine. Ali da budete sigurni - provjerite u središnjici HZMO-a.

Čekajte malo, ne razumijem vas - je li na kraju riječ o darovanju etaže kuće ili osnivanju osobne služnosti za majku glede te etaže kuće? Ako je riječ o darovanju, vi ste nasljednik iza majke (zajedno sa ocem i eventualnim sestrama i braćom). Ako pak govorimo o osobnoj služnosti - prema čl. 202. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, osobne služnosti su nenasljedive, osim onih koje su izričito osnovane i za ovlaštenikove nasljednike. Dakle, treba vidjeti da li je ta osobna služnost bila osnovana samo za majku ili i za njene nasljednike.

Upravo tako KS... Ceh je ceh, pokrivaju se kolko su "dugački i široki". Što se tiče predsjednika suda, razlike postoje, ali endemični su oni koji imaju hrabrosti da "povise" glas i vele pravo stanje stvari. Lakše je reći - nije moj problem. Nemojte me krivo shvatiti Minerva, vi svakako podnesite pritužbe (al ne mailom), ali znajte da teško tu "bude kruha".

:smijeh::smijeh:... Nemojte samo policiji, jer ćete imati probleme kada čuju zašto ih zovete. Možete se dopisom obratiti vlasniku trafike, efekta ne bude. Savjet - pustite to iza sebe, nije vrijedno vremena ni živaca...

Odgovor - zato jer je ionako riječ (i prema starom i novom KZ-u) o kaznenom djelu za koje se progoni po privatnoj tužbi, s obzirom da je riječ o odnosu otac-sin (počinitelj-oštećenik), pa da ste se i obratili policiji, lakonski bi vam odgovorili - nije naš problem. + ovo što sami navodite. Svjedoke imate (nebitno kakvi su), potvrdit će i činjenicu vašeg boravka na moru u vrijeme počinjenja nesreće, i činjenicu očeva otuđenja predmeta te da vi s tim autom više nemate nikakve veze (osim toga, sigurno postoji dokumentacija sa obavljenih tehničkih pregleda i registracije - tamo se može vidjeti potpis osobe koja je naručivala i plaćala iste, što bi potvrdilo vaše navode i navode svjedoka kako je otac u posjedu automobila). Sigurno imate i račun smještaja s ljetovanja, a to da je očito riječ o relativno dostižnoj udaljenosti između vašeg mjesta ljetovanja i mjesta nesreće nije nikakav dokaz. Nemojte se bojati reći istinu i surađivati sa policijom. Osim ako baš želite zaštititi oca, ali onda budite spremni snositi i ozbiljne posljedice.

Ako ste se na opisani način branili na prvom ispitivanju, imate velike osnove za uspješnu obranu. Dakle, nema nikakvih materijalnih dokaza (plastična puška, novac koji ste otuđili, maska, otisci prstiju ili genetski materijal na mjestu počinjenja), nema svjedoka očevidaca, budući je počinitelj bio maskiran - ako se doista čitav predmet temelji na, ponavljam, iskazu blagajnice koja misli da ste vi počinitelj (osim ukoliko vas je prepoznala po govoru - naime, postoji i tzv. audio prepoznavanje) te na snimci smeđih očiju, to je u najmanju ruku neozbiljno i neodgovorno. Ali ide vama u prilog. Svakako angažirajte odvjetnika kaznenjaka. Postupak policije je nažalost normalan, s obzirom na vaš izvadak iz KE.

Dobro ste primijetili, Gus. Slučaj jeste "granični", pretpostavljam da vas muči ova činjenica kako se radi o stvari koja je bila na dispoziciji majci. Ovako, ako pogledamo kazneno djelo utaje iz čl. 232. st. 1. KZ-a, to djelo čini "onaj tko protupravno prisvoji tuđu pokretnu stvar ili imovinsko pravo koji su mu povjereni". Ovdje se kao ključno postavlja pitanje - kome je on taj odjevni predmet povjerio? Bivšoj nevjenčanoj supruzi, ne i njenoj majci. U redu, one žive zajedno u tom stanu (uslijed čega bi netko mogao reći da je to isto kao da je povjerio i majci), ali smatram kako utaju čini isključivo osoba kojoj je stvar direktno i neposredno povjerena, a majka to sigurno nije. Tako da bi za stavak 1. utaje u obzir kao počinitelj, eventualno mogla doći bivša nevjenčana supruga, ne i majka. Ako pogledamo kazneno djelo utaje iz čl. 232. st. 2. KZ-a - to djelo čini "onaj tko protupravno prisvoji tuđu pokretnu stvar ili imovinsko pravo koje je našao ili do kojih je slučajno došao". Stvar koja je nađena je, prema stajalištu sudske prakse, stvar koju je njen vlasnik izgubio ili joj je vlasnik nepoznat. Npr., hodate ulicom i nađete torbu punu novaca ili zlatnu ogrlicu - vi smijete uzeti tu stvar, ali isključivo kako biste je zadržali do pronalaska njenog stvarnog vlasnika i vratili je njemu, jer ako je zadržite za sebe, činite djelo utaje iz st. 2. Što se tiče stvari do koje je počinitelj slučajno došao, o tome bi se radilo u slučaju da vam je banka omaškom uplatila novac na vaš račun, koji vam ne pripada, a vi ne želite dati banci dopuštenje da ga vrati pravom vlasniku, ili recimo da vam vjetar donese neku stvar u vaše dvorište, a vi je zadržite, ili u vaše dvorište doluta nečija životinja, a vi je zadržite. Iz navedenih primjera, mislim da je vidljivo kako ovaj stavak kaznenog djela utaje uopće ne dolazi u obzir u ovom predmetu - jer vlasnik je itekako poznat, i on nije izgubio tu stvar, već ju je samo ostavio u stanu bivše nevjenčane supruge da se ne ošteti, a s druge strane niti se do te stvari slučajno došlo. Rezime cijele priče - utaja bi definitivno bila da je stvar neposredno povjerena majci, ali nije. E sad, pitanje je na koji je način majka došla do te stvari - jer ukoliko joj je kći dala tu stvar, kći je takvim raspolaganjem počinila utaju, ali ako je majka oduzela tu stvar od kćeri, onda je majka počinila krađu, ali pazite sad - na štetu kćeri kao posljednjeg detentora stvari (budući je za postojanje kaznenog djela krađe irelevantno je li stvar koja se protupravno oduzima od drugoga ujedno i njegovo vlasništvo)! Zapravo dolazimo do zaključka kako bi bilo najlakše prijaviti bivšu nevjenčanu suprugu za utaju, pa onda neka se u postupku razriješi pitanje "transfera" predmeta majci, a ukoliko bi se prijavilo majku, onda bi svakako bila riječ o krađi, ali se onda postavlja pitanje oštećenika (posljednjeg detentora stvari), a koji je zapravo bivša nevjenčana supruga. Definitivno je "zeznut" predmet. Naglašavam kako je ovo moje mišljenje, drugi neka slobodno iznesu svoje viđenje.

Može odmah.

Nemojte zvati policiju, jer ćete im "dignuti živac", kada vide zašto ste ih zvali. Za početak - prijavite je predstavniku stanara, neka on pokuša s njom na razuman način porazgovarati, kada vi već nemate nikakva uspjeha.

Smatram da problema ne bi smjelo biti, ali da budete 100% sigurni, provjerite u nadležnom HZZ-u.

Pa prije svega, jel se ovdje uopće radi o postupku pred sudovima RH? Jer ako to nije slučaj, već je riječ o postupku pred sudovima Federacije BIH ili Republike Srbije, teško ćete na ovom forumu naći nekog tko je potkovan detaljnim poznavanjem parničnog postupka u navedenim državama (iako su u osnovi slični, i deriviraju iz istog "prednika"). Ako je doista riječ o postupku pred sudovima RH, onda ste dali premalo podataka - o kakvom je točno sporu riječ, kolika je vrijednost predmeta spora, da li je Županijski (Apelacioni) sud možda sam proveo raspravu - odgovori na ova pitanja bitni su za reviziju. Što se tiče ponavljanja postupka, tu vam nitko ovdje neće moći dati potpuno precizan odgovor, a da nema uvid u konkretan spis (previše je mogućnosti u igri).

Mislio sam na vlasničku tužbu, koja je instrument građanskog prava, i kojom pokrećete parnični postupak, u kojem tražite od posjednika vaše stvari da vam istu kao vlasniku preda (referentni članci su 161.-165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima). Policije u tom postupku nema, jer se ne radi o kaznenom postupku, već parničnom. Dakle, vrijednost je preko 2.000,00 svakako, a u trenutku počinjenja djela niste živjeli u istom kućanstvu - tada vrijedi sve ovo što sam vam napisao u prethodnom postu. Gledajte, ako bivša "punica" nema sluha, pokušajte još jednom porazgovarati o tome s njom, i dajte joj do znanja da ćete, ukoliko vam ne vrati predmet, biti primorani podnijeti kaznenu prijavu ili tužbu. Kaznena prijava po meni je bolja opcija, jer ćete prije doći do vaše stvari (jasno, ukoliko ju "punica" nije uništila). Ali vi znate sve detalje, pa odlučite.