G-man

Prvo i osnovno - ono što ste rekli pred policijom ne znači apsolutno ništa. Ali zato ne pišete niti riječi o tome kako ste se izjasnili o terećenom kaznenom djelu pred državnim odvjetništvom?! Jer tzv. prvo ispitivanje okrivljenika pred DORH-om jeste dokaz. I njime si zapravo određujete sudbinu u daljnjem tijeku postupka.

Druga stvar - plastično oružje nije oružje, samim time teretit će vas za čl. 230. st. 1. KZ-a - dakle osnovni oblik djela, za koji je propisana kazna zatvora u trajanju od 1-10 godina. Kod ovog djela uvjetna osuda može se izreći, ali imajući u vidu vaš izvadak iz kaznene evidencije, nema šanse da vam je izreknu. Čak niti djelomična uvjetna osuda (koja je isto moguća), smatram da neće doći u obzir, jer uz vaš izvadak iz KE (ozbiljno djelo dilanja), treba imati na umu kako je ovdje opet riječ o ozbiljnom kaznenom djelu, i kakva bi se onda poruka poslala društvu da sad završite sa djelomičnim uvjetom? A i vi očito niste naučili se pameti. Ali vrijedi probati, međutim za tako nešto morat ćete sve potpuno priznati, a kolko vidim to ne dolazi u obzir.

Treće i najvažnije - angažirajte odvjetnika, po ovome što ste napisali, ispada da dokazi i nisu baš kristalno čisti, pa postoji dobra osnova za obranu. Ovu prodavačicu treba dobro ispitati da se točno izjasni o vama kao mogućem počinitelju, odnosno na temelju čega ona baš vas smatra počiniteljem, jer je počinitelj bio maskiran. Tu treba "piliti" na široko i na dugačko, dovesti je u nesigurnost i kontradikciju. Za alibi vam trebaju svjedoci, pustite vi ove priče o vašoj "babi" kao subjektivnom svjedoku (naravno da je subjektivna), ali to će sud procijeniti, nitko drugi (pogotovo sada kada su dokazi kontra vas klimavi). Što se snimke tiče, imate mogućnost tražiti tzv. biometrijsko vještačenje (na to je Lauferis mislio), koje će usporediti biometrijske karakteristike osobe na snimci i vas, što bi vas moglo isključiti kao mogućeg počinitelja, ako je recimo osoba na snimci "Hulk", a vi "Spiderman", ili je ta osoba "dvometraš", a vi "metar i žilet", što se konstitucije tiče.

I niste napisali, jesu li našli plastičnu pušku ili ne? I novac? Kolko vidim, baš i nemaju jak slučaj, iskaz prodavačice koja misli da ste vi počinitelj, te snimku smeđih očiju. Prilično nategnuto, al opet sve zavisi što ste rekli u ispitivanju pred DORH-om - s tim iskazom ste si moguće zapečatili sudbinu.

Pokušajte sa bivšom nevjenčanom suprugom porazgovarati o tome, jer kolko vidim jedino vam je ona u mogućnosti vratiti odjevni predmet bez "dugotrajnih procesa na sudu".

Ako to ne rezultira uspjehom, nema vam druge negoli do tih "dugotrajnih procesa" - podnesite kaznenu prijavu protiv bivše "neformalne punice" zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. KZ-a.

Napomena - niste se izjasnili o točnoj vrijednosti odjevnog predmeta, da bi državno odvjetništvo bilo nadležno za progon, a policija postupala po njegovim uputama, potrebno je da vrijednost predmeta prelazi 2.000,00 kuna. Sudeći prema vašem postu to svakako jeste tako, pa onda ne bi smjelo biti problema. Jer ukoliko vrijednost iznosi do 2.000,00 kuna, tada se djelo progoni po privatnoj tužbi, što znači da bi vi bili ovlašteni tužitelj. Iako, ta opcija ne bi uopće došla u obzir, budući je odjevni predmet oduzet otprije godinu dana, znači od tada znate za djelo i počinitelja, a podnošenje privatne tužbe vezano je uz rok od 3 mjeseca od saznanja za djelo i počinitelja, pa bi vam privatna tužba bila odbačena.

Dakle, ukoliko je riječ o predmetu vrijednosti preko 2.000,00 kuna - imate mogućnost podnošenja kaznene prijave, policija će u sklopu svoje obrade imati mogućnost privremenog oduzimanja predmeta (ako ga nađu ili ga bivša "punica" preda), čime bi ga vi dobili natrag, ali postupak bi se svakako proveo do kraja. Znači, ipak razmislite prije konkretnog poteza, jer kazneni postupak nije mala stvar, a i pitanje je da li je u konkretnom slučaju doista i neophodan? Smatram da nije, i da bi se do predmeta moglo doći prije svega razgovorom, ako ne njime onda mehanizmima građanskog prava (tužbom za povrat), a kazneni aspekt ostaviti kao doista posljednju opciju. Naravno, ukoliko imate posla s razumnom osobom. Ako ne, onda su sve opcije otvorene.

Iako, u cijeloj ovoj priči postoji još jedan mogući problem glede pitanja ovlaštenog tužitelja, pa recite - jeste li vi živjeli u stanu sa bivšom i njenom mamom u trenutku počinjenja djela?

- Mali edit mojeg razmišljanja -

Evo što veli VSRH - Rev 1524/2011-2 -

"Predmet ovog spora je izmjena odluke s kojim će roditeljem dijete živjeti i o roditeljskoj skrbi.

Prema odredbi čl. 299. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07) protiv drugostupanjske odluke o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti i o roditeljskoj skrbi revizija nije dopuštena.

Dakle, u ovom predmetu revizija je apsolutno isključena pa nije dopuštena ni izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP), koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11).

Zbog toga revizija tužitelja nije dopuštena pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP reviziju valjalo odbaciti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja."

I Rev 2001/2012-2 -

"Predmet ovog postupka je donošenje nove odluke s kojim će roditeljem njihovo dijete živjeti, a koji institut je uređen odredbom čl. 102. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07 i 61/11 – dalje: ObZ), a koji postupak je predviđen kao izvanparnični postupak.

U tim postupcima, a prema odredbi čl. 318. st. 1. ObZ protiv pravomoćne odluke donesene u drugom stupnju ne može se izjaviti revizija.

U skladu s tim, proizlazi da protiv pobijanog rješenja nije dopušteno izjavljivanje revizije, zbog čega se revizija predlagatelja ukazuje nedopuštenom.

U takvoj situaciji, a kada je odredbom ObZ kao posebnog zakona u odnosu na odredbe Zakona o parničnom postupku kao općeg zakona, a koje se odnose na reviziju izričito određeno da izjavljivanje revizije nije dopušteno protiv ovakvog rješenja donesenog u izvanparničnom postupku, potpuno je neodlučno što u konkretnom slučaju pobijano drugostupanjsko rješenje nije doneseno na temelju odredbe čl. 373. a) ZPP-a, a kako to predlagatelj navodi u reviziji (pokušavajući uvjeriti sud da ima pravo podnošenja revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a) već na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. u svezi s odredbom čl. 320. ObZ, pošto protiv ovakvog rješenja u svakom slučaju izjavljivanje revizije nije dopušteno.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, sve na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a."

Modaliteti obrazloženja malčice se razlikuju, ali zaključak je jasan.

Iivo, odgovor ste dobili u postu #6. Meni je vaše pitanje jasno, ono što mi nije jasno jeste što time želite postići. S obzirom da se o tome uopće ne izjašnjavate, onda ću vam u zaključku na ovu temu (s moje strane) iznijeti 3 opcije :

1. opcija - ako ćete ovo iznijeti u parničnom postupku, vezano uz koji se očito i pojavilo ovo pitanje, parnični sudac će vam odgovoriti - "Što ja imam s tim?" I biti će potpuno u pravu, riječ je prije svega o kaznenoj domeni, s čime parnica nema apsolutno nikakve veze, a na kraju krajeva, riječ je o postupku odvjetnika poduzetom izvan rasprave, tako da parnični sudac ni nema nikakvu mogućnost reakcije na isto.

2. opcija - Sivko vam je ukazao na mogućnost da protiv odvjetnika podnesete prijavu HOK-u. Ishod - takve prijave HOK koristi za "zamatanje bureka u iste". Ako mislite kako je riječ o metafori ili pretjerivanju, vjerujte mi da nije.

3. opcija - podnijeti kaznenu prijavu državnom odvjetništvu, za što sam vam već napisao kako smatram da imate osnovu, ali postoji problem dokazivanja. Jer vaša riječ, ili još bolje "ja sam čuo" stil, dovest će do odbacivanja kaznene prijave od strane državnog odvjetništva. Ovo govorim iz iskustva (doduše nije bio u pitanju odvjetnik, ali dođe vam na isto).

I jedan savjet za kraj Iivo (doduše, možda će ga kolegica Burn pobrisati) - kada tražite savjet, prepotenciju i aroganciju ostavite po strani. Još bi možda razumio da ste kolega (ma ne bi ni onda), ali ovako...:no-no:

Sretno vam bilo...

...copy/paste samo drugi obrazac i drugi zakon.Ionako naše pravosuđe u velikom dijelu ima postupke iz "davnina" kao na su npr.još uvijek svi nepismeni pa se u cijelosti čita optužnica....

Pa u tome i jeste problem, ali dobro da je tu Europski sud. Jer ako mi ne možemo/nećemo ispraviti takve metode rada, onda će oni to učiniti umjesto nas. I čine.

Možda ipak malo previše krimića čitate/gledate.

Zakon dopušta reviziju. Pročitajte si ga. Od prošle godine. Kao izvanredni pravni lijek.

Bartleby, jeste li vi uopće pravnik? Pitam jer argumentacija bez argumenata je poput "ćevapa s lukom bez ćevapa". Ali kada ste već načeli tu temu, ajmo polemizirati - argumentirano.

Vi se držite kao "pijan plota" ZPP-a. Zaboravljate pritom na činjenicu kako je ZPP lex generalis, što se tiče parničnih postupaka, te da postoji i još jedan zakon koji regulira materiju ovog pitanja, a to je Obiteljski zakon koji se sastoji od materijalno-pravnog dijela i postupovno-pravnog dijela. Obiteljski zakon tu predstavlja tzv. lex specialis u odnosu na ZPP (kao što vam je kolegica Burn već navela).

Relevantne odredbe iz navedenih zakona jesu čl. 366a, 373a, 373b, 382. i 399. ZPP-a, te čl. 266a i 299. Obiteljskog zakona (ovdje namjerno spominjem i čl. 266a Obiteljskog zakona, iako je on recentnim izmjenama i dopunama ZPP-a, učinjenima u NN 25/2013 ukinut i faktički zamijenjen identičnim, ali ovaj puta generalno pokrivenim što se tiče svih vrsta postupaka - čl. 366a ZPP-a, a to zato jer iz posta korisnika Pelikana2 jasno proizlazi kako je postupak proveden prije ovih izmjena i dopuna ZPP-a iz 2013, a prema prijelaznim i završnim odredbama ZPP-a iz NN 25/2013 - "postupci pokrenuti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se primjenom odredbi Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11.)."). Dakle, za konkretan slučaj korisnika Pelikana2 vrijedi i čl. 266a Obiteljskog zakona.

Uzmimo sada sve ove odredbe u obzir i primijenimo ih na slučaj korisnika Pelikana2. Revizija u konkretnom slučaju NIJE DOZVOLJENA. U duhu potpune pravne konciznosti, navodim kako smatram da bi revizija bila dozvoljena u dva slučaja (moje mišljenje, a neka me drugi isprave ukoliko griješim), ali nijedan nije ostvaren u slučaju korisnika Pelikana2 :

1. slučaj - tzv. redovna revizija iz čl. 266a st. 4. Obiteljskog zakona u vezi čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP-a - u slučaju da je drugostupanjski sud sam proveo postupak i donio odluku. Ponavljam - ovdje to nije slučaj.

2. slučaj - tzv. izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a - koja je uvijek dozvoljena ukoliko nisu ispunjeni uvjeti za tzv. redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP-a - "ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni". Međutim, za dopustivost navedene revizije dano je premalo podataka, to bi mogli znati samo i isključivo uvidom u sudski spis, a njega nemamo.

Znači, Bartleby, kada dijelite savjete, budite oprezni. Svakome se može potkrasti nehajna greška (i meni se desilo da nisam bio dovoljno precizan ili su me pogrešno shvatili), ali ukoliko vam kolege ukažu na vašu grešku, onda inzistirati na svojem mišljenju, i to bez navođenja apsolutno ikakvih argumenata, je vrlo opasno po ljude koji ovdje traže savjet. Različita mišljenja i viđenja predmeta su itekako dobrodošla, ali ne na isključiv način. Recite iskreno, biste li refundirali troškove koje bi eventualno prouzročili ljudima ovakvim savjetima? Nadam se da nećete shvatiti ovaj post na krivi način, pišem ga u najboljoj namjeri da shvatite u čemu griješite.

I neću više polemizirati o ovoj temi, vidim da ste se u međuvremenu i korigirali, što je pohvalno, a čitatelji neka sami prosude o kvaliteti savjeta pojedinih korisnika.

Čitam ovo, i moram priznati da ni ja ne shvaćam - što konkretno želite?

Prijaviti odvjetnika za kazneno djelo nedozvoljene uporabe osobnih podataka iz čl. 146. st. 3. KZ-a? Nekako mi vuče na to. Ako je riječ o tome da vas smeta činjenica da se koristi tim podacima, bez vaše privole. Osnova bi ovdje smatram postojala, ali treba to dokazati. S time da je pitanje na koji način su ti podaci došli u sudski spis - da li ste ih vi prezentirali sudu? Jer postoji mogućnost kolizije ovih citiranih odredaba Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama sa čl. 7. st. 1. t. 8. Zakona o zaštiti osobnih podataka, prema kojem se osobni podaci smiju prikupljati i obrađivati, ako je ispitanik sam objavio te podatke.

Ako pak je riječ o parnici, pa nek radi kaj god hoće, ionako je bitno ono što će se od dokaza provesti pred sudom. U pravosuđu postoji izreka - "onog čega nema u spisu, ne postoji".

I da ne zaboravimo - Maresti je bio prekršajno kažnjen za remećenje javnog reda i mira, a kazneno za tešku tjelesnu ozljedu. U oba postupka donesene su meritorne - osuđujuće presude, i to za gotovo identičan činjenični opis djela u obje presude (zašto se u činjeničnom opisu presude prekršajnog suda nalazilo tjelesno ozljeđivanje, koje nema apsolutno nikakve veze sa remećenjem javnog reda i mira, to je stvar pogrešne dugogodišnje prakse policije). Zato i odluka Europskog suda o povredi načela ne bis in idem.

Iz odluke Europskog suda - "Jamstvo ugrađeno u članak 4. Protokola br. 7. postaje relevantno na početku novoga kaznenog progona, kad je prethodna oslobađajuća ili osuđujuća odluka postala po svojoj snazi res iudicata."

Zato sam vam pisao na prijašnjim vašim temama da treba to pokušati dići na "višu" razinu, pa će se tada procedura ubrzati.

Porazgovarajte o tome sa odvjetnikom.

Postovani,samo me interesuje da li neko ko je rodjenu Hrvatskoj 1986.god,i zivio tamo 6.god.ima pravo na drzavljanstvo.Roditelji mu imaju bosansko drzavljanstvo.Hvala unaprijed na vasim odg.

Po osnovi rođenja - ne. Čl. 7. Zakona o hrvatskom državljanstvu - "hrvatsko državljanstvo stječe dijete koje je rođeno ili nađeno na teritoriju RH, ako su mu oba roditelja nepoznata ili nepoznata državljanstva ili bez državljanstva". U vašem slučaju, roditelji imaju BiH državljanstvo, tako da stjecanje po tom kriteriju otpada.

S obzirom da ja ne znam njegovo ime, teoretski kada bih isao u tuzbu mogao bi samo ici za imenom osobe na ciji sam racun uplatio novac, mogu li to?

Tako je. Ali pitanje je dokazivanja, što je vaša obveza kao tužitelja.

znači, bez obzira što je čovjek umro prije pravomoćnosti rješenja, prava ulaze u ostavinsku masu?

Tako je.

Kao što Matrix kaže - premalo podataka je dano za precizniji odgovor. Sve ove stvari razriješiti će se na sudu, ali okvirne smjernice imate.

Kako Bovu kaže - ništa. Trebalo se prije na to misliti. Ja bih ipak dodao da pokušate porazgovarati s ocem, ako je on razuman i nije "zaslijepljen" mlađahnom suprugom.

Pa ako dobijete, onda neće koštati (financijski). Ali imajući u vidu da ni ne znate identitet prevaranta, onda će vas svakako koštati vremena i živaca, a upitan je ishod. Vaša odluka.

S obzirom da se dotični gospodin inati, imate osnove za podnošenje kaznene prijave za kazneno djelo utaje iz čl. 232. st. 2. KZ-a - protupravno prisvajanje tuđe pokretne stvari do koje je slučajno došao, a ako je riječ o iznosu iznad 60.000,00 kuna onda st. 3. istog članka.

Progutajte "knedlu" i zaboravite na to. Naime, čak i da znate identitet počinitelja, zbog cifre od 650,00 kuna, riječ je o kaznenom djelu tzv. privilegirane prijevare iz čl. 236. st. 3. KZ-a, za koje kazneno djelo se progoni po privatnoj tužbi. Dakle, vi ste ovlašteni tužitelj, ne državno odvjetništvo. I da prijavite ovo policiji, naišli bi na odbijenicu zbog prethodno navedenog, naime, oni neće biti vaš servis kao što su servis državnog odvjetništva. Na greškama se uči, a sretan je čovjek koji svoje greške može platiti isključivo novcem.

Naime, nekoliko tjedana ce provestti na dijagnostici u Remetincu te ce potom biti upucen dalje u odredenu kaznionicu. Po dolasku u kaznionicu morat ce ponasanjem zasluzit ocjenu i dobiti status korisnika izvankaznionickih pogodnosti, sto je samo po sebi proces koji traje 8-9 mjeseci. Tek onda u obzir dollazi podnosenje zahtjeva u dogovoru s odjelom tretmana.

Previše bukvalno ste me shvatili. Naravno da će prvo trebati "riješiti" ovu početnu proceduru, ali ne bih se složio s vašom procjenom o njenoj duljini trajanja.

ja sam u jednom predmetu rjesio to pitanje putem izvanrednog preispitivanja pravomocne presude i VSRH je presudio na nacin da je optuzbu u potpunosti odbacio te ponistio odluke nizih sudova.

ECHR je u slucaju Maresti zauzeo nedvosmislen stav da je i prekrsajni postupak u svojoj naravi kazneni postupak ukoliko je u prekrsajnom postupku moguce za to djelo izreci zatvorsku kaznu.

 

Nadalje, presudio je i da je potpuno irelevantno kako se prekrsaj ili KD u domacem pravosudu kvalificiraju i nazivaju, te da dvostrukost postupka postoji ako je u pitanju isti okrivljenik i isto ponasanje u istom prostornom i vremenskom okviru.

Ovo potonje je potpuno točno. Ali...

Pročitajte moj post #23 još jednom. Ključna je vrsta odluke koja je donesena u prekršajnom postupku, mora se raditi o meritornoj odluci Prekršajnog suda, dakle osuđujuća ili oslobađajuća presuda, formalna (odbijajuća) presuda nije meritorna odluka, i o tome se već i VSRH i USRH izjašnjavao. U ovom predmetu riječ je o upravo formalnoj presudi u prekršajnom postupku. A neću ni ulaziti u ocjenu karaktera neprava kod čistog prekršaja iz Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (čisti posjed), odnosno kod kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. ranijeg KZ-a (posjed radi prodaje).

Preostaje ti bijeg u neku manje poznatu afričku zemlju gdje ćeš pričekati nastupanje zastare. To podrazumijeva logistiku i kontakte koje vjerojatno nemaš, dakle ništa.

Bez pretjerivanja, Survivor. Čovjek samo traži savjet, ovakvi komentari su nepotrebni.

Gledaj kako da za izdržavanje kazne dobiješ neki blaži zatvor, poluotvorenog tipa.

To ne ovisi o njemu.

Ako možeš obešteti oštećene, ako ne barem im se iskreno ispričaj i nadaj se da neće protiv tebe pokrenuti dodatne privatne tužbe što bi moglo imati neugodnije posljedice od toga što ti država odredi.

Naravno da će oštećenici tražiti svoje, pitanje hoće li se imati iz čega naplatiti.

Pokopat će ga produljeno kd.

Pokopat će ga brojnost kaznenih postupaka, ako u svima bude osuđen.

Čl. 39. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku -

"Ako u tijeku postupka stranka umre ili pravna osoba prestane postojati, postupak se može obustaviti ili nastaviti, ovisno o naravi upravne stvari koja je predmet postupka."

Čl. 9. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine -

"Prava iz ovog zakona priznaju se fizičkoj osobi - prijašnjem vlasniku, odnosno njegovim zakonskim nasljednicima prvog nasljednog reda.

U pogledu prava nasljeđivanja, primjenjuju se odredbe Zakona o nasljeđivanju, ako ovim zakonom nije drukčije propisano."

Dakle, ulazi u ostavinu.

Stan je isključivo vaše vlasništvo, i nakon vaše smrti (ali neka bude čim je moguće kasnije, kad smo već počeli na taj način razmišljati), naslijedit će ga vaša supruga i djeca. Međutim, braco je dobio stvarno pravo osobne služnosti da se koristi stanom (dakle nije vlasnik), a vlasnik stana (bio on vi ili vaša supruga i djeca ili netko treći) je to dužan trpjeti tako dugo dok braco ne umre ili se odrekne navedenog prava. Njegovo pravo osobne služnosti je neprenosivo i nenasljedivo.

Što se tiče dugova iza oca - oni su vaši, jer ste vi jedini prihvatili nasljedstva, čime ste naslijedili i prava, ali i obveze oca.

To je ok, ali mislio sam na pisani trag dogovora vas i dotičnog o tome da se on upiše kao vlasnik, a zbog vaše tadašnje nemogućnosti upisa. Jer dotični se temeljem nekog dokumenta morao upisati kao vlasnik - da li ste onda vi zapravo njega naveli kao kupca u ugovoru o kupoprodaji ili ...? Na temelju čega je on upisan kao vlasnik?

Jer ukoliko nemate pisani trag tog vašeg dogovora da se on upiše kao vlasnik, a čime je zapravo pomagao vama, a sami papiri i procedura su "čisti", znači ukoliko imate samo pristrane, "zainteresirane" svjedoke, onda bude jako teško to dokazati, jer protivna strana ima "papire" i zakonsku presumpciju u svoju korist, a na vama je da dokažete suprotno.

Razmišljao sam i o kaznenom djelu za koje bi ga mogli prijaviti, pa da ga time "pritisnete" da odustane od ovog svog plana, ali bez pisanog traga ovog vašeg dogovora, mogućnosti dokazivanja su vrlo, vrlo sužene, iako moram napomenuti kako mi pravni sustav BIH nije poznat.

Čl. 136. st. 1. Kaznenog zakona - protupravno oduzimanje slobode -

"(1) Tko drugoga protupravno zatvori, drži zatvorena ili mu na drugi način oduzme ili ograniči slobodu kretanja, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine."

... da li se tu može ubrojiti i nedozvoljavanje da stanar ima ključeve stana, kontrola kretanja, neka vrsta kućnog pritvora, ponižavanje raznoraznim zabranama vezanim za slobodu svakoga od nas koja je jedino ograničena slobodom drugih ljudi, zabrana korištenja postojećeg namještaja u stanu, zabrana kretanja po stanu ...

Eventualno ako je zaključava u stan protivno njenoj volji.

...da li bi se sve to u 4-zida stana moglo dokazati kada bi postojale neke kamere ili neka vrsta snimanja situacije u stanu - da li bi to bio dobar dokaz svakodnevnog mobinga sina nad majkom ???

Ovdje bi se moglo raditi o kaznenom djelu neovlaštenog slikovnog snimanja iz čl. 144. KZ-a. Iako, imajući u vidu razlog eventualnog snimanja, pitanje je na koji način bi sud postupio sa takvom snimkom.

Nvbrenko, vi već duže vrijeme tražite pomoć na ovom forumu (što je sasvim u redu, da me krivo ne shvatite), ali koliko vidim ništa ne poduzimate po tom pitanju i dobivenim savjetima. Nemojte se ljutiti, ali ukoliko ćete samo razmišljati i pisati o tome, a ne poduzimati ništa, te pravdajući to sa navodnim vezama koje ovaj "psihopat" ima po sudu, policiji, CSS-u i "po svim živim institucijama", onda nećete ništa postići niti promijeniti. Stanje će biti samo sve gore i gore.