G-man

Bovu vam je već objasnio bit priče. U ovom trenutku, vi ste jedini roditelj (pravno gledajući) djeteta, te ste kao takvi odredili ime djetetu, na način koji ste htjeli. Dakle, dijete je već dobilo svoje osobno ime - upisano je pod vašim prezimenom te imenom koje ste joj (mu) odabrali. Ako bi otac djeteta sudskim putem tražio utvrđivanje očinstva, te s time uspio, tada vam, glede mogućnosti promjene osobnog imena djeteta, citiram čl. 7. Zakona o osobnom imenu - "Maloljetnom djetetu promijenit će se osobno ime na zahtjev oba roditelja ili posvojitelja, a na zahtjev skrbnika uz suglasnost nadležnog centra za socijalnu skrb. Osobno ime maloljetnog djeteta čiji roditelji nisu u braku, promijenit će se na zahtjev roditelja kod kojega dijete živi ili kojemu je povjereno sukladno pravomoćnoj sudskoj odluci, uz suglasnost drugog roditelja. U slučaju nepostojanja suglasnosti drugog roditelja iz stavaka 1. i 2. ovog članka, nadležni centar za socijalnu skrb će na zahtjev roditelja koji traži promjenu osobnog imena, utvrditi je li zatražena promjena osobnog imena u interesu djeteta. Rješenje nadležnog centra za socijalnu skrb roditelj će priložiti zahtjevu za promjenu osobnog imena djeteta." Drugim riječima, prije svega postavlja se pitanje da li će on uopće biti u pozicij tražiti promjenu osobnog imena djeteta, a čak i da dođe u tu poziciju i traži promjenu imena, a vi se s time ne složite, do promjene bi moglo doći jedino u scenariju da CSS odluči da je to u interesu djeteta. A kako bi oni mogli odlučiti u takvoj varijanti, da vam bilo kaj velim, bilo bi to čisto nagađanje s moje strane, jer sa tom praksom CSS-a nisam upoznat. Možda neko drugi ovdje je.

Sve zavisi od zamjenika koji će preuzeti taj predmet, koliko će si dati truda. Tu je ključ. Iako, slažem se s vama, petko, da je to jedan od vjerojatnijih scenarija. Mila1, ovo neka vas ne obeshrabri, svakako otiđite u državno odvjetništvo, i u CSS. Nećete ništa izgubiti. Sretno...

Nema problema... Što se tiče zastare vašeg potraživanja (naknade štete), to vas ne treba brinuti, jer prema čl. 231. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - "kad je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona", u ovom vašem slučaju taj rok zastare kaznenog progona iznosi 15 godina. Gledajte, vama je najbitnije da postavite imovinsko-pravni zahtjev u kaznenom postupku i tim činom vi ste sigurni glede nastupa zastare vašeg potraživanja, jer jednom kada se s potraživanjem dođe pred sud, zastara više ne teče, već je u prekidu toliko dugo koliko traje postupak koji se vodi radi donošenja odluke o osnovanosti tog vašeg potraživanja.

Obratite se Općinskom državnom odvjetništvu, dežurni zamjenik će vas primiti, ispričajte mu (detaljno) sve što vam se desilo, posebno ovaj dio u policiji (jer će vas pitati zašto niste to prijavili policiji). On će si tada posložiti u kojem će smjeru postupak ići i za koja djela, iz ovog što ste napisali ispada da bi nekoliko djelo moglo doći u obzir.

Sami ili još bolje - po odvjetniku. DO s time nema nikakve veze. S obzirom na prirodu štete i potrebu vještačenja, šanse su nikakve. Pričekat da završi kazneni postupak, pa u parnicu. A možete i direkt u parnicu, al to vam ne bi savjetovao.

Možda bi bilo bolje da postavite ovo pitanje u forumu - Ovršno pravo i ovršni postupci.

Državni odvjetnik nije ničiji opunomoćenik. On je na "vašoj" strani, ali samo glede pitanja koje se odnose na kazneni postupak. Potraživanje naknade štete (kroz imovinsko-pravni zahtjev) nije izvorno pitanje koje se tiče kaznenog postupka, a imajući u vidu prirodu nanesene štete u vašem slučaju, sud će vas sa imovinsko-pravnim zahtjevom uputiti u parnicu, gdje više nema državnog odvjetnika, jer to niti nije njegov posao. Ako je u pitanju stjecaj kaznenih djela, rok zastare računa se odvojeno za svako kazneno djelo, jasno od počinjenja samog djela. Pa naravno da ćete je potraživati od okrivljenika. Što se tiče ovog "deranja po džepu", to zavisi o kojim kaznenim djelima se radi, a vezano uz mogućnost koju će sud imati glede kažnjavanja.

Neovisno o načinu na koji ćete vi doći do suda, imate pravo na iznos povratne karte za autobus ili vlak od vašeg mjesta (odnosno stanice) do mjesta u kojem se nalazi sud. Trebate na ročištu zatražiti naknadu troška, sudac ili vijeće će vam odmah o tome donijeti rješenje, nakon čega možete po isplatu u računovodstvo ili pak zatražite da vam se iznos isplati na račun.

Vi ćete imati pravo sudjelovati u kaznenom postupku (ako do njega dođe) kao oštećenik, putem odvjetnika kao opunomoćenika. Položaj i prava oštećenika regulirani su vam u čl. 47.-54. Zakona o kaznenom postupku. Da ne duljim, jedno od prava vam je i da potražujete naknadu štete kroz imovinsko-pravni zahtjev. Pretpostavka dosuđivanja tog zahtjeva vam je osuđujuća presuda + da je on kroz kazneni postupak jasno dokazan, dakle da po njemu ne treba izvoditi nikakve daljnje dokaze, što opet zavisi o kakvoj je šteti uopće riječ (imovinskoj ili neimovinskoj) te kojim je djelima ona nanesena. Ako pak bi vas sud sa imovinsko-pravnim zahtjevom uputio u parnicu, tada (ako je osuđujuća presuda), raspravljat ćete samo o osnovama i visini naknade štete odnosno tzv. pravične novčane naknade (kod neimovinske štete), jer je parnični sud vezan presudom kaznenog suda o krivnji okrivljenika za počinjena kaznena djela, pa imate dokazane osnovne pretpostavke štete - štetu i štetnika.

Ako sam vas dobro shvatio, predmet po ovoj privatnoj tužbi se još nije pojavio pred sudom? Ili...? Što se roka tiče, prema čl. 61. st. 1. ZKP-a - "za kaznena djela za koja se progoni po privatnoj tužbi, tužba se mora podnijeti u roku od tri mjeseca od dana kad je ovlaštena fizička ili pravna osoba saznala za kazneno djelo i počinitelja", s time da prema čl. 61. st. 3. ZKP-a - "kad je oštećenik podnio kaznenu prijavu ili prijedlog za progon, a u tijeku postupka se utvrdi da se radi o kaznenom djelu za koje se progoni po privatnoj tužbi, prijava, odnosno prijedlog smatra se kao pravovremena privatna tužba ako su podneseni u roku propisanom za privatnu tužbu". Vezano uz odustanak - prema čl. 60. st. 2. ZKP-a - "privatni tužitelj može svojom izjavom sudu, odustati od privatne tužbe do završetka rasprave. U tom slučaju on gubi pravo da ponovno podnese privatnu tužbu za to kazneno djelo". Tako da sve su opcije otvorene, a kao što sam vam već napisao - suci vam ne vole privatne tužbe, i one kod njih imaju najmanju važnost, tako da je moguće da je tužba podnesena, a sada čeka da sudac zakaže ročište. Kad će to biti, samo on zna. Bitno je samo da on predmet završi prije isteka roka zastare, koji u ovom slučaju iznosi 6 godina. A moguće da je ovaj vaš "rival" i odustao. Za svjedoke se nemojte bedirat - moći ćete ih pozvati, bilo u ovom prekršajnom postupku, bilo u kaznenom (po privatnoj tužbi), ako će do njega uopće doći.

Po meni, ovo mora biti okarakterizirano kao pokušaj teške tjelesne ozljede, jer zamahivanje nožem u predjelu trbuha jasno implicira njegovu namjeru tjelesnog ozljeđivanja, osim toga vi ste naveli da ste se izmaknuli, tako da je jasno da to niste učinili, došlo bi do uboda. Naravno da možete podnijeti kaznenu prijavu (bilo policiji bilo Općinskom državnom odvjetništvu), međutim smatram da će policija to ionako učiniti. Tako da bi prije svega bilo oportuno, da provjerite na Policijskoj postaji koja je vršila obradu predmeta (i to kroz tjedan-dva, s obzirom da velite da se to desilo danas), što se konkretno po njemu poduzelo - da li je još u fazi obrade ili je proslijeđen kroz kaznenu prijavu državnom odvjetništvu. Vi kao oštećeni imate pravo dobiti te informacije. Što se tiče naknade štete, u ovom slučaju isključivo neimovinske zbog pretrpljenog straha, moći ćete je potraživati i to putem imovinsko-pravnog zahtjeva u kaznenom postupku kroz svojstvo oštećenika, glede kojeg zahtjeva će vas sud gotovo sigurno uputiti u parnicu. To je normalna procedura, jer se u kaznenom postupku imovinsko-pravni zahtjev dosuđuje samo u slučajevima u kojima je on kristalno čist, dakle kada nije potrebno izvoditi nikakve dodatne dokaze po tom pitanju (u ovom vašem slučaju biti će potrebno provesti vještačenje). A u toj parnici, vi ćete bez problema dobiti, jedino što će se tamo utvrđivati jest visina tzv. pravične novčane naknade (što će se utvrditi vještačenjem), jer će parnični sud biti vezan presudom kaznenog suda o krivnji okrivljenika za počinjeno kazneno djelo.

U osnovnim i srednjim školama, prema čl. 107. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, nema obveze da se natječaj objavi u NN-u, već na stranicama i oglasnoj ploči HZZ-a te na stranicama i oglasnoj ploči školske ustanove. Što se tiče sveučilišta, prema čl. 95. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, obveza objavljivanja odnosi se na NN, dnevni tisak te stranice sveučilišta, a kad govorimo o visokom učilištu, prema čl. 101. istog zakona, obveza objavljivanja odnosi se na NN, dnevni tisak te stranice visokog učilišta.

Ukratko, Zakon o kaznenom postupku postupovni je zakon, koji regulira sam postupak u kaznenim predmetima, dok je s druge strane Kazneni zakon materijalni zakon, koji regulira sadržaj kaznenih predmeta, dakle o čemu će se odlučivati u kaznenom postupku. Ovo što ste napisali za protutužbu je točno, međutim u samo jednom slučaju - ukoliko se radi o kaznenom djelu uvrede, tada prema čl. 61. ZKP-a, "okrivljenik može do završetka rasprave i poslije proteka roka iz stavka 1. ovog članka (tromjesečnog roka), podignuti tužbu protiv tužitelja koji ga je uvrijedio istom prilikom (protutužba). U takvu slučaju sud donosi jednu presudu". Protutužbu možete predati direktno na ročištu, ali i u kaznenoj pisarnici, jasno u pisanom obliku.

Burn, evo Vam link na relativno friški članak - http://www.iusinfo.hr/dailycontent/Topical.aspx?id=13308 . Inače, u pravu ste, iako ima pojedinačnih odluka Županijskih sudova (dakle ne od strane VSRH), koje su na tragu Flokijeva razmišljanja. VSRH se o tome, kolko je meni poznato, zasada nije decidirano izjašnjavao.

Vezano uz dokazivanje, kazneni postupak je dosta formalniji po tom pitanju, za razliku od njega, parnični postupak je tu malo "fleksibilniji". Doktrina "plodova otrovne voćke" vrijedi isključivo u kaznenom postupku, a sastoji se u tome što se svaki dokaz koji je pribavljen nezakonito (otrovna voćka), ali i svaki daljnji dokaz (plod) do kojega se došlo iz ovog nezakonitog dokaza (otrovne voćke), ne može upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku, i to je stvar na koju kazneni sud pazi po službenoj dužnosti. Što se tiče nezakonitih dokaza u parničnom postupku, valja naglasiti kako taj institut, kroz direktnu odredbu u Zakonu o parničnom postupku ne postoji, niti je posebno razmatran u građanskopravnoj teoriji (zasada), što međutim ne znači da ukoliko recimo, jedna od stranaka u parničnom postupku predloži sudu kao dokazni prijedlog neki dokaz, koji je rezultat npr., prisiljavanja neke osobe da sklopi neki ugovor ili krivotvorenja isprave, a čemu druga stranka prigovori u tom pogledu, da će parnični sud to potpuno zanemariti i bezrezervno prihvatiti. Naravno da neće, već će to ispitati. Moguće i rješavati kao tzv. prethodno pitanje ili čekati da o tom pitanju odluči nadležno tijelo. Vezano uz ovaj vaš predmet (internet dopisivanje kao dokaz) - u kaznenom postupku za dokazivanje kaznenog djela ne može, ali u parničnom za dokazivanje neke činjenice na kojoj stranka temelji svoj zahtjev, proizlazi da može.

Vezano uz što konkretno? Ili mislite općenito?

Čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08 i 125/11) - 12% godišnje na dugovani iznos. Što se tiče adrese - na obje (od viška glava ne boli), ali obavezno s povratnicom preporučeno, da imate pismeni dokaz da je primio.

Onda zavisi o kojim kaznenim djelima je riječ, dakle da li se radi o djelima za koja se kazneni progon također poduzima po privatnoj tužbi ili ima i djela za koja se progoni po službenoj dužnosti. Ako nije problem, napišite koja bi to djela bila. S time da napominjem da, ukoliko mislite na više istih ili istovrsnih kaznenih djela - dakle kleveta (ili sramoćenja), u obzir bi moglo doći i produljeno kazneno djelo klevete (ili sramoćenja), ako su ispunjeni uvjeti za isto.

Možete direkt k odvjetniku, policija će vam ionako reći da to nije stvar po kojoj bi oni trebali reagirati. A ionako, kazneni progon za sve verbalne delikte pokreće se privatnom tužbom, dakle nema državnog odvjetništva u postupcima takve vrste. Skrećem vam pozornost da je novi KZ uveo novo kazneno djelo - sramoćenje iz čl. 148. KZ-a, da sad ne ulazim u specifičnosti i razlike prema kleveti (čl. 149. KZ-a), pogledajte si to u KZ-u. Ne shvaćam vas ovdje, mislite na stjecaj kaznenih djela - više djela da je počinjeno od strane istog počinitelja?

Ovo vaše pitanje se odnosi na novčane kazne, koje bi se poslodavcu odnosno radniku mogle izreći zbog počinjenih prekršaja iz Zakona o zaštiti na radu ili Zakona o radu, pa radije postavite ovo pitanje na forumu Radno pravo. Ako pak doista mislite na kazneni postupak, jedino što bi, po meni, ovdje moglo doći u obzir je kazneno djelo dovođenja u opasnost života ili imovine iz čl. 215. st. 2. KZ-a, i to kroz modalitet "... uopće ne postupa po propisima ili tehničkim pravilima o zaštitnim mjerama i time izazove opasnost za život ili tijelo ljudi ili za imovinu većeg opsega", za što je predviđena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci do 5 godina za namjeru, a za nehaj kazna zatvora do 3 godine. Međutim, da bi se doista radilo o tom djelu, mora nastati posljedica - konkretna i ozbiljna opasnost po život ili tijelo ljudi ili imovinu većeg opsega, a kao posljedica nepostupanja po tim propisima ili tehničkim pravilima koje reguliraju zaštitne mjere.

Trebali ste ga ovdje prijaviti za pokušaj kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ-a (a i još ga stignete), jer snažno zamahivanje tvrdim predmetom u smjeru glave jasno implicira namjeru (u najgorem slučaju neizravnu) počinitelja, da žrtvu teško tjelesno ozlijedi. Činjenica pokušaja (odnosno mogućeg nastanka) teške tjelesne ozljede lako se utvrdi kroz vještačenje. Što se tiče vašeg udaranja počinitelja, na vašoj strani postoji nužna obrana kao razlog isključenja protupravnosti, koja ispunjava sve zakonske elemente njezine opravdanosti - nužnost, istodobnost te razmjernost intenzitetu napada. Ovo je apsurdno, jedno je prekršajni postupak koji se vodi zbog počinjenog prekršaja iz "prastarog" Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a sasvim drugo kazneni postupak. Međutim, ovdje je njegov odvjetnik vjerojatno htio izbjeći slučaj Maresti, u situaciji promptnog rješavanja prekršajnog predmeta od strane suda. Ovisno o djelu za koje vas je prijavio, ovdje možete protiv njega podnijeti i kaznenu prijavu zbog kaznenog djela lažnog prijavljivanja kaznenog djela iz čl. 304. st. 1. KZ-a. Ali samo ukoliko vas je prijavio za djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, dakle za tešku tjelesnu ozljedu iz čl. 118. st. KZ-a. Ako vas je prijavio samo za "običnu" tjelesnu ozljedu iz čl. 117. st. 1. KZ-a, onda ne dolazi u obzir ovo djelo lažnog prijavljivanja kaznenog djela. Ne mora značiti da je "odustao" od ovog kaznenog postupka. Ovisno o sucu kod kojeg se taj predmet nalazi i njegovoj "zatrpanosti" poslom, moguće je da između dva ročišta protekne duže vrijeme. Da ne pričam o tome kako suci "obožavaju" supsidijarne ili privatne tužitelje u postupku. Što se tiče prekršajnog postupka, tamo itekako pozovite sve svjedoke koje imate i naglasite kako ste se samo branili, opišite cijelu ovu situaciju koju ste ovdje napisali, neka vam je svjedoci potvrde, i na kraju će samo on odgovarati. U protivnom ćete oboje biti osuđeni zbog narušavanja javnog reda i mira.

Ovdje je sve jasno, radilo se o tzv. prvom ispitivanju okrivljenika, koje se provodi u tzv. pretkaznenom postupku, prema ovome što ste napisali - očito samo za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ-a. Ostalo će ići u prekršajni postupak, a sukladno Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji.

Onda prvo postupite na način koji je bovu opisao u postu #4, dajte mu neki primjereni rok, i po proteku tog roka, ako vam ne vrati dugovano, podnesite kaznenu prijavu. Inzistirajte na tome kod policije ili državnog odvjetništva.

Jedino koga ja "branim" u svemu ovome, ako to možemo tako nazvati, je ženu koja se obratila ovom forumu za pomoć, a vi ste je svojim postovima, praktički napali te unaprijed proglasili prevaranticom i spletkaricom (i vrlo vjerojatno se sad boji dalje išta pitati). I to na temelju toga kako vam se svidjelo njeno izražavanje, sami ste to napisali. Jedino je tu problem, ponavljam da je jako dobro da ljudi iznose svoja iskustva, to može itekako pomoći, ali ej, pa ne na ovaj način. Samo to. I kad smo već toga, ja vam vjerujem da ste proživjeli to što jeste, pogotovo kada je vaša bivša, radila na sudu i kretala se među tom ekipom, koja u takvoj situaciji zasigurno nije mogla ostati potpuno objektivna. I drago mi je da ste uspjeli, ali kad iznosite svoje iskustvo, probajte ipak malo zadržati mirnoću i hladnokrvnost - znam da vam je to teško, ali probajte. Ne tolko radi sebe, nego radi drugih. Apsolutno se tu slažem s vama. I ako ste uspjeli u "borbi s vjetrenjačama", svaka vam čast. I znam za sve ovo što pišete, jedino slijepac ili radikalni idealist to ne vidi. Slijepac nisam, idealist sam nekad bio, doduše nikad radikalan. A ovo o propasti civilizacije? Događa se. Gdje su nestala vremena kada su ljubav, dobrota, moral i poštenje bili apsolutne postavke po kojima su ljudi ravnali svoje živote? Postali su endemični u ovom modernom svijetu, nažalost. I u privatnom i u profesionalnom pogledu. Naravno da ne. Gledajte, ja nisam ušao u ovu temu s intencijom da se nas dvoje posvađamo i ne želim to niti percipiram vaše postove na taj način, valjda ni vi moje. Jedino sam htio da shvatite da morate biti malo "oprezniji" kada dajete savjete, o temama koje su izuzetno osjetljive. Pa uostalom, i sami znate. A vidim da vas je ovo iskustvo i jako dobro pravno "obrazovalo", što je odlična stvar. Evo, ja bi ovdje zbilja zaključio - razumijem sadržaj onoga što nastojite reći, ali ne i formu. Nadam se da ste i vi mene razumjeli.

Po ovome što ste napisali, najvjerojatnije je riječ o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora preko osam godina (osim ak je riječ o stjecaju), tako da bi maksimalni rok trajanja istražnog zatvora bio dvije i pol godine, a prema člancima koje vam je naveo sivko.