G-man

Ako je po nalogu suda, ne može se ništa budući postoji neka osnova za izdavanje naloga. Da je policija to učinila samoinicijativno bez naloga, onda bi bilo pitanje je li bilo osnova sukladno Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima da se u kratkom vremenu to čak tri puta čini, pa bi bilo rezona za prijavu Unutarnjoj kontroli. Pretpostavljam da se tražila droga ili oružje, to su najčešći razlozi (no ne trebate mi to potvrđivati).

Pretraga je vršena po nalogu suda?

Kod nas, onesposobljavanje vrši stručna osoba (inače bi netko stavio pluteni čep u cijev, kao u Looney Tunes i njemu dobro ). 99% takvog oružja je "suvenir" iz rata, realno.

Moja sugestija Vam je da se obratite nadležnom Matičnom uredu i dobijete sve potrebne i provjerene informacije.

Ako je kolekcionarski primjerak, to bi sugeriralo da je oružje onesposobljeno. Plus što vidim da nam prodavatelj dolazi iz susjedne države. Ponavljam kako nemam podatak je li kod nas dozvoljena prodaja onesposobljena oružja, a koje je građanima zabranjeno posjedovati (baš zbog mogućnosti da se dijelovi mogu iskoristiti u svrhu izrade). Možda se jave koji naši drugi korisnici, koji imaju takvih saznanja.

Vi mislite kao nešto u stilu da stavite oružje na zid kao ukras (recimo dva kalašnjikova prekrižena jedan preko drugog)? Nisam siguran da li se to uopće može učiniti sa automatskim oružjem odnosno oružjem čije posjedovanje građanima zabranjeno (možda se javi netko tko ima jasnijih saznanja), no ako bi se moglo, tada bi, po mom mišljenju, posjednik takvog "oružja" učinio kazneno djelo iz čl. 331/1 KZ-a samo ukoliko bi to oružje razmontirao i upotrebljive dijelove prodao odnosno na drugi način učinio dostupnim drugoj osobi (ovaj dio opisa djela koji se odnosi na sastavne odnosno rezervne dijelove).

Ne vidim razloga zašto to ne biste mogli.

To je uobičajeno pitanje koje je važno za izreku presude kaznenog suda, i dobro je da ste stavili imovinsko-pravni zahtjev, jer ste njime prekinuli zastarni rok za naknadu štete.

Jedina apsolutna sigurnost je da se više ne date uvući u takve razgovore.

Kao što je rečeno, najgori slučaj (po nju) - uvjetna osuda, a odšteta cca par hiljada kuna (možda ni toliko, zavisi).

Dakle, nema straha, postupak se ne vodi protiv vas. Što se iznosa naknade štete tiče, to vam ovisi o vještačenju, no ne ovom koje će se sada provesti (ovo vještačenje unutar kaznenog postupka ići će na utvrđivanje okolnosti mehanizma nastanka telesne ozljede te njene kvalifikacije), već bi se moralo provesti zasebno vještačenje gdje bi se utvrdila količina pretrpljenih fizičkih i duševnih boli te straha. Vidite si okvirne vrijednosti u Orijentacijskim kriterijima VSRH-a (mislim da je odšteta čak realno postavljena, no točan iznos je nemoguć bez nalaza vještaka). Što se tiče ponašanja pred sudom, IP zahtjev ste postavili, s njim će vas uputiti u parnicu (jer je to praksa kaznenog suda gdje god treba provoditi dodatna vještačenja), ostajete kod svoje priče i čekate presudu. Po pravomoćnosti presude, moći ćete podnijeti tužbu parničnome sudu radi naknade štete, a u tom postupku, parnični sud će biti vezan presudom kaznenog suda i jedino će se raspravljati o visini naknade štete, ovisno o nalazu vještaka te mogućem osobnom doprinosu, za koji se naknada proporcionalno umanjuje. To je manje-više to.

Dakle, vodi se kazneni postupak radi TTO (što ukazuje da je prijelom nosa bio s pomakom, jer bez pomaka je to "obična" tjelesna ozljeda). Ali, čekajte malo - ukoliko ste u poziciji žrtve, čemu strah od postupka? Jeste li svjesni da se ne sudi vama već optuženiku?

Zapriječene kazne su od 3 mjeseca do 3 godine, ali naši sudovi nikada ne izriču maksimalne kazne za prvo kazneno djelo, a iznimno, iznimno rijetko ih i uopće izriču (pogledajte si samo primjer bivšeg premijera i sve će vam biti jasno). Kazneni postupak, pod uvjetom da DORH ide u progon (a po meni bi, prema vašim navodima ovdje, bilo osnove za to), vas neće koštati ništa osim puta na sud da dadete iskaz. Kaznena prijava, ako je podnosite sami, je besplatna. Ako angažirate odvjetnika ili ako DORH odbaci prijavu, pa vi preuzmete progon (kao što Drot piše), onda ćete imati trošak. Koji vam je cilj, sami najbolje znadete. Ako želite čisto neku zadovoljštinu, onda postupci imaju smisla. Ako očekujete neke zatvorske kazne ili veliku odštetu - onda nemojte ići u to, jer se neće desiti.

Ukoliko je osoba odgovorna za nastanak štete, dužna ju je i sanirati. Načini naknade štete mogu biti različiti, no najčešći je svakako isplata određenog novčanog iznosa. Što će oštećenik s tim iznosom učiniti, po mom mišljenju - njegova je stvar, no naglasio bih ovdje jednu važnu činjenicu, a ta je da je oštećenik u ovo slučaju pravna osoba, kod koje će biti malo teže taj novac potrošiti na nešto drugo (mora postojati neki pisani trag kamo je novac otišao), nego bi to bio slučaj da se radi o fizičkoj osobi.

Relevantni su uvjeti natječaja odnosno opće i posebne pretpostavke za prijam koje se traže za konkretno radno mjesto. Svatko tko iste zadovoljava ima jednaku polazišnu točku. Dalje je sve na testiranju (pretpostavljam da je osoba B tu bila bolja) i intervjuu, koji je ionako podložan subjektivnoj procjeni (a nemojmo se varati, vrlo često se i koristi kao "štela" za "odabrane"). Ja vas potpuno razumijem, osoba A praktički samo nastavlja raditi isti posao kao i do sada, jedino joj se mijenja pozicija, a osoba B će vrlo vjerojatno trebati malo uhodavanja u posao budući dolazi iz drugog "faha". Objektivno gledajući, osoba A je tu "kvalificiranija", ali to nije relevantna pretpostavka za prijam, pa se stoga ne može smatrati ključnom pri odluci. Tako vam je svugdje, kad je u pitanju državna/regionalna/lokalna/javna služba. S druge strane, neki segmenti čak imaju zakonom specificiranu dozvolu da ne moraju uzeti najbolju osobu po ostvarenim rezultatima (ali to onda treba posebno obrazložiti).

Jel možete pojasniti malo što vam znači pojam "koncesija"?

Ne znam jeste li štogod učinili po tom pitanju, no prvi korak bio bi da pismenim putem zatražite očitovanje poslodavca.

Uz navedeno, mogu dodati - kako su okvalificirane ozljede koje ste zadobili?

Ukoliko nije proteklo više od 3 mjeseca od saznanja za snimke i počiniteljicu, možete podnijeti prijedlog za progon poradi kaznenih djela iz čl. 143. st. 1. i 2. KZ-a (neovlašteno zvučno snimanje i prisluškivanje). Obzirom su za navedena kaznena djela zapriječene niske kazne te ukoliko bivša dosad nije osuđivana ni za jedno kazneno djelo, onda bi osudom dobila uvjetnu osudu, dakle ništa strašno po nju. Glede tužbe za naknadu štete, budući bi se ovdje radilo o tzv. neimovinskoj šteti, vrlo teško je kvantificirati istu (koliko realno vrijedi uništena veza - nekome cijeli svijet, nekome ništa posebno, jer ljudi su različiti), no definitivno se neće raditi o nekim velikim ciframa, ako ste na to mislili, ovo nije SAD (iako su se i oni promijenili odnosno urazumili po tom pitanju). Realno, nekih velikih posljedica po bivšu neće biti, no ako vam je cilj dobiti zadovoljštinu, imate osnove.

Očito još nisu ostvareni uvjeti za uvid u spis, stoga nema druge doli čekati.

Pa eto, čl. 86. ZKP-a veli u kojim slučajevima (koja djela mislim) to ne smije biti tamo kada se spis šalje na sud. U ostalima može (a kod predlaganja kaznenog naloga mora, no onda se i ne ide u fazu optužnog vijeća), ali onda je zadatak suda da ih izdvoji, po mogućnosti u fazi optužnog vijeća, no ako se to propusti, i kasnije se može izuzeti.

Ništa, već jednostavno obavijesni razgovor nije i ne može biti dokaz. Služi u svrhu prikupljanja činjenica koje se onda potvrđuju ili isključuju kroz formu dokaznih radnji, bilo u fazi tzv. prethodnog kaznenog postupka bilo u fazi rasprave.

Ne znam što bi bilo u pitanju, pokušajte onda obrisati i tu poruku, pa vidite kako će onda biti. Ponekad zna biti problema, ako se pristupa sa mobilnog uređaja. Hvala, također...

Kod izdvajanja nezakonitih dokaza, sud se poziva na čl. 86. ZKP-a. Jasno je da zakon ne može taksativno pobrojati što sve jeste nezakonit dokaz (jer to nije ni moguće zbog kazuističkog pristupa, iako spomenuti čl. 86. nešto čak i nabraja), no u ovom slučaju evidentno je da se radi o izvidima kaznenih djela, koji se, osim ukoliko nisu poduzeti u formi posebne dokazne radnje (čl. 332. ZKP-a), definiraju kao neformalne radnje koje imaju čistu spoznajnu vrijednost, a nikakvu dokaznu. Jasno, tu definiciju izvida ne nalazimo u zakonu, ona je teoretsko-pragmatična. Po mom mišljenju, u ovom slučaju (obavijesni razgovori) posebnog obrazloženja ne treba, što ne bi bio slučaj kod recimo nezakonite pretrage (jer su ili falili svjedoci ili nisu ispoštivane odredbe posebnih zakona koje reguliraju dodatne uvjete pravovaljanosti pretrage).

Možete li napisati kakvu je točno kaznu suprug dobio prvom pravomoćnom presudom (jer rad za opće dobro je način izvršenja kazne zatvora odnosno novčane kazne, ne i zasebna vrsta sankcije)?