Mihac

Što učiniti ako je presudom brakorazvodne parnice odlučeno plaćati uzdržavanje MALOLJETNOG DJETETA. Rješenjem/presudom je izvršena prisilna naplata zaostataka. Svi zaostaci su isplaćeno još u svibnju 2021. godine. Dijete je punoljetno i rješenje, odnosno presuda se odnosi na to dok postoje uvjeti. Pa mislim da su uvjeti prisilne naplate sve dok se ne podmire dugovi, a dugovi su odavnop podmirteni. Dok me njegova majka za punoljetno dijete i dalje blokira po računu, žive svi na moj teret u mojem vlasništvu, pa ispada da ovrha i prisilna naplata traje sve dok nekoga smrt ne rastavi i prekinu se dolijevati sredstva na račun. Jer opravdanje za prisilnu naplatu je da sam ionako dužan plaćati. Dužan jesam, no po sasvim drugoj tužbi koja nije provedena i za punoljetno dijete gdje sudjeluju oba roditelja, a ne da ja budem doživotno ovršen iako nemam dugova. Molim kratak savjet

Poštovani, igrom slučaja sam se našao u neobranom grožđu, pokušao sam zatražiti račun i ugovor od lokalnih šerifa u Općini u kojoj živim. To je isti tren rezultiralo odmazdom. Dakako imam svu dokumentaciju uredno protokoliranu, a neku čak i od državnog odvjetništva i neku od državnog revizora. Bio sam naivan kada sam mislio da u ovoj državi institucije rade svoj posao, jer se ispostavilo da su institucije isključivo prganizacija koja je opisana čl. 328 KZ-a. Dobio sam prijavu da sam navodno prijetio načelniku Općine putem telefonskog poziva, da ću ga isprebijati, zapaliti, ubiti, izrezati motornom pilom i niz riječi koje nikada nisu u mom vokabularu, ali u njegovom jesu. Kako slabije čujem, loš telefon, imam sve pozive na hand free i usput se isti i snimaju jer je lakše neki podatak poslije preslušati i zapisati, nego ponavljati da ti netko ponovi pet puta istu stvar. Druga strana je u prvoj trećini razgovora kada sam vidio kuda sve to vodi, lijepo upozorena da snimam razgovor jer se radi o javnoj ustanovi i snima se moj i njezin razgovor, dakle nema povrede prava privatnosti. Nakon nekoliko minuta se pozdravimo, bez ikakve netrepeljivosti i na kraju ispadne a sam prijetio. Sudac, točnije sutkinja, ne priznaje snimak razgovora u kojemu je jasno navedeno da snimam razgovor, ne priznaje svjedoke koji su čili razgovor jer je bio na hand free, ne prizna i kaznenu prijavu policiji za lažno prijavljivanje kaznenog djela i to od više osoba. Prvostupanjski sud pet godina ne radi ništa, doslovno ništa. Na kraju mi odbije sve moguće dokaze, a ima ih oko desetak da sam maksimalno nedužan. Sud točnije sutkinja čiji je suprug također upleten u razne malverzacije i prijatelj je sa načelnikom općine, osudi me po kretkom postupku na uvjetni zatvor kao zadnjeg kriminalca i spočitavajući mi davno davno zastrajela prekršajna djela od prije 15-ak godina i to iz prometa. Zatim žalba drugostupanjskog suda se odbija u istoj županiji, sve suci iz općinskog suda. Obrazloženje da bih ja sa dokazima odugovlačio postupak. I sada me zanima samo jedno. Kome u trćem stupnju poslati što, da li ide žalba vrhovnom sudu ili visokom kaznenom sudu protiv drugostupanjske presude ili ide prijedlog za ocjenu zakonitosti visokom kaznenom sudu ili vrhovnom sudu. Ovo je definitivno najkorumpiranija država na svijetu, otvoreno pogodovanje nezakonitostima, a nema se pomoći.

izvinjavam se jer dosta kasnim sa odgovorom. Očigledno ispada da je kriminal svemoćan i vrlo dobro organiziran. Zašto to tvrdim? 1. Obratio sam se uredu za ljudska prava, vezano za vodu. Odgovor je bio da oni tu ne mogu ništa i da se obratim policiji. 2. Obratio sam se policiji u Kaštel Sućurac, odgovor je da oni ne mogu tu uredovati jer to je takva odluka općine. Zanimljivo je da odluka nije opći upravni akt i da nije utemeljena na zakonu. 3. Poslao sam e-mail mnogim medijima, no mediji znamo da imaju cenzuru i pišu samo naručene članke. 4. Tražio sam preko suda privremenu mjeru. Sudac je držao u ladici 4 mjeseca i na kraju donio rješenje o odbijanju zahtjeva za privremenu mjeru.

nažalost tu je općinski načelnik koji javno nudi mito, a u općini su ljudi koji uglavnom jedva imaju osnovnu školu, a poneki poklonjenu srednju školu....postoje stotine dokaza....svugdje imaju svoje ljude kao hobotnica krakove, pa se nitko nikome neće zamjeriti, a svoj teror, ne znam kako da ga drugačije nazovem, usmjeruju ka pojedincima koji se suprostave nezakonitim radnjama....pokušati ću i prema Centru za socijalnu skrb. Hvala

hvala.....pokušao sam prijavu i na policiju, policija je uredno odbila izaći na teren i napraviti zapisnik

Naravno, sve je urednop prijavljeno, dobiva pomoć i njegu od Centra za socijalnu skrb. Na nju ne glasi niti jedan račun, niti je ikada koristila bilo kakvu uslugu od dotične općine, a niti ta općina ne isporučuje usluge odvoza smeća, kao što niti ne postoji ugovor niti na tu drugu osobu. A sve i da postoji ugovor, prema zakonu o komunalnom gospodarstvu i Zakonu o obveznim odnosima, nakon godine dana nastupa zastara potraživanja, osim ako isto nije utuženo prema onome na koga bi navodno glasila usluga.... Uslugu su fiktivno zadužili na osobu koja uopće tu nije imala niti boravište, niti prebivalište, a sada nakon sedam godina za isto terete invalidnu osobu, no ucjenom da neće isporučiti vodu, osim ako se cisterna plati točno pet puta skuplje.....toliku cijenu vode nije u stanju platiti nitko... Radi se o Općini Lećevica gdje godišnje nestaju milionski iznosi, a na samo 120 obitelji

u nikakvom...tu je u svakom slučaju dug koji se od 2013 godine za uslugu koja nikada nije pružena, niti je itko tu živio, pokušava naplatiti ucjenom.

poštovani, radi se o mjestu od posebne državne skrbi u kojemu ne postoji komunalna infrastruktura i ne postoji vodovod. Voda se isključivo mora naručivati preko Općine, a općina ima svog ugovornog prijevoznika, dakle direktna pogodba bez natječaja. U općini uskraćuju vodu za piće pod izlikom da naručitelj vode nije podmirio obveze za odvoz smeća, koje se ne odvozi i za koje ne postoji ugovor, niti je ikakvo zaduženje sukladno zakonu utuženo ili pokušano biti utuženo. Obzirom da se radi o osobi koja je teško pokretna, na njezino ime ne postoji nikakav dug, a sve i da postoji, postoje legalni instrumenti koji bi isti i naplatili putem zakona, smije li djelatnica u Općini uskratiti osnovni uvjet za život? VODU! I ucijenjivati da teško pokretna osoba mora podmiriti dugove od treće osobe, koja pak nema ugovor i nikada nije koristila usluge od navedene Općine? Hvala

- Vjerojatno bih riješio, odležao mjesec dva ili više u zatvoru, sada ne bih bio podstanar kraj vlastite kuće, a niti bi me pune 4 godine zlostavljala pod zaštitom Centra za socijalnu skrb. To znači da sam mislio na djecu, ipak je to njihova majka, dok istovremeno ona nije mislila na mene kao oca. - Točno, imam 11 urudžbiranih zahtjeva za nadzor, a poradi nasilja u obitelji i nikada nitko nije intervenirao. - Njihove ovlasti bi bile da su postupili prema predstavci i i utvrdili da se ovdje radilo o zanemarivanju od strane centra za socijalnu skrb. Naime upravo radi nemara Centara dolazi kasnije do nasilja i nažalost teških kaznenih djela koje imamo prilike vidjeti u medijima. -Točno, Centar za socijalnu skrb me predstavio kao nasilnika i psihički poremećenu osobu, mada nikada u svom životu niti sam bio pod utjecajem alkohola, niti sam uzimao bilo kakve lijekove, a to potvrđuje i mnogobrojna medicinska dokumentacija. Na žalost sam hrvatski branitelj koji je tri puta ranjen i tako tretiraju sve branitelje. - Nije rješenje slažem se, no kada institucije zlorabe svoj položaj u cilju destabilizacije i marginaliziraju me, tada bilo kakva druga radnja bi samo potvrdila njihove neistine. - Centar nije odradio svoj dio posla, kao niti sud, a dodijelio je da bivša stanuje u mojoj imovini i nije uzeo u obzir niti jedan jedini moj dokaz. - Nisam nikada bio u konfliktu sa nikim, čak niti u mojim predstavkama nema niti jednog slova koji bi mogao nagovijestiti bilo što. Svi postupci gdje sam ja tužitelj i gdje tražim svoju imovinu i svoje zakonsko pravo, završavaju identično, dok drugi postupci kod drugih sutkinja koji se ne tiču moje imovine, nitko ne poziva pravosudnu policiju..... Postavio bih pitanje. Kako se to zove pravosudna policija na invalida u kolicima koji nikada nije počinio bilo kakvo kazneno djelo, niti bilo koga uvrijedio i samo u slučajevima kada ja podnosim tužbe protiv bivše, a nju zastupaju čak dvije odvjetnice? - Slažem se, redovito navedem sve propuste, no do sada su sve presude potvrđene. - Ne, nije me morala diskriminirati i morala mi je dopustiti da iznesem dokaze, da mi govori: "izbaciti ću vas iz sudnice", naime ja nisam smeće i očekujem poštovanje. Tražio sam da se rasprava snima, obzirom da je javna, zabranila je snimanje, no ja sam ipak snimio i spreman sam i kazneno odgovarati ako treba, a protiv sutkinje sam podnio tužbu za diskriminaciju na osnovu statusa invalida i Vrhovni sud je odredio da se tužba protiv sutkinje vodi u drugoj županiji. - Nisam sada, prijavio sam nedavno, ne reagiraju na ništa i odustao sam od njih jer sam im već podnio predstavku da kao invalid u kolicima, hrvatski branitelj, ne mogu do svoje garderobe, ne mogu u kuću, ne mogu do svojih dokumenata, da mi bivša prijeti, da je nabavila dva psa koji mi priječe dolazak, da mi brani kontakte sa djecom, čak sam se obratio pismeno njezinim dvjema odvjetnicama, da mi se stanje pogoršalo i da mi je dodijeljena tuđa pomoć i njega, no odgovora nema. Očekuju kao i u mnogim slučajevima da nekome pukne film i da se desi zlo, a onda da nitko ne bude odgovoran. Međutim kao što sam napomenuo, nisam nasilan, jer da jesam, izlupao bih je, međutim neka je život izlupa. - To će biti teško radi zastare, naime ulažem žalbu, a dosadašnji spor je sutkinja zavlačila i nije zakazala raspravu niti godinu i pola nakon primitka tužbe....no ponoviti ću tužbu Dakle, rezultat svega do sada je sljedeći i identično kao i ja su prošla još sedmorica mojih suboraca, branitelja i invalida, točno skoro do slova i do riječi. 1. Nikada nisam počinio nasilje, za to imam mnogobrojne video snimke sa video nadzora u kući i kontradiktorne presude koje tvrde da sam ja počinio nasilje iako je vidljivo da nisam. 2. Medicinska dokumentacija dokazuje da sam ja zlostavljan i bolnice su uvijek obavijestile Centar za socijalnu skrb u Zagrebačkoj Dubravi. 3. Imam sve pismene dokaze da sam se obratio doslovno svim institucijama i sve uredno klasificirano i nikad ništa poduzeto. Ne znam čemu služe onda sve te institucije. 4. Sva moja imovina koju sam imao prije braka, na raspolaganju je bivšoj koja ju rasprodaje i uništava. 5. Pravo na besplatnu pravnu pomoć nemam jer imam imovinu sa kojom ne raspolažem i uzima mi se pod cenzus mirovina koju ne primam, nego mi se uračunava kao da je primam. 6. Svi krediti protivno obiteljskom zakonu, pripali su meni na teret. 7. Iako OZ kaže da roditelj koji ostaje u obiteljskom domu, a ovo je defacto moj dom, a ne obiteljski, mora plaćati smještaj drugom roditelju....međutim ja to plaćam sam sebi da ne spavam u parku. 8. Iako Zakon o privatnom vlasništvu i drugim pravnim stvarima jasno kaže da mi nitko ne smije oduzeti imovinu, sud već pet godina ne reagira na tužbu i predaju vlasništva. Pisao sam i požurnicu i žalio sam se ministarstvu pravosuđa i pisao sam predsjednici suda.....no rezultat je da me sada svi gledaju kao neprijatelja broj jedan, a samo tražim svoju imovinu. I da napomenem ono bitno. U zahtjevu za razvod braka radi trajno poremećenih odnosa, nisam napisao niti jedno slovo koje bi nagovijestilo da se bivša ponašala promiskuitetno, već sam napisao da ću prema svojim mogućnostima financirati oboje djece, da ću ujedno i plaćati kredite, da ću drugi kat na kući zadržati za sebe, mada je svih 300 kvadrata kuće isključivo moje i prije braka, da joj opraštam novac koji sam do sada uložio i njoj kupio drugu kuću, da ću u drugoj kući otvoriti poslovni prostor na ime najstarijeg sina i na kraju da ona može živjeti u prizemlju i prvom katu do kraja svog života. ONA TO NIJE HTJELA! Ona želi svu imovinu, a meni svi dugovi, mrzi me jer sam ja podnio rastavu...eto...malo je predugačko, no svejedno Vam hvala na odgovoru

Prolazim identično ista iskustva kao i deseci tisuća očeva u Hrvatskoj, molim savjet. 1. U braku sam višekratno zatekao bivšu suprugu u preljubu, radi djece je nisam prebio, izbacio iz kuće, niti počinio bilo kakvo nasilje. (očigledno sam pogriješio) 2. Kod obiteljskog nasilja sa njene strane, koje je postajalo sve češće, verbalno, razbijanje po kući, vrištanje pred djecom, obratio sam se višekratno pismeno Centru za socijalnu skrb. ( Centar nije poduzeo ništa) 3. Nakon ne poduzimanja radnji od Centra za socijalnu skrb, obratio sam se uredu za ljudska prava, pravobraniteljici za djecu i pučkom pravobranitelju. ( Odgovori su bili da se obratim Centru za socijalnu skrb, koji nije poduzeo ništa ili da pozovem policiju) 4. Pošto nisam mogao trpjeti da sada bivša razbija po kući, da uništava imovinu, da vrišti pred djecom, da od svoje plaće ne podmiruje režije i ne daje u kuću, pozvao sam Policiju. (Rezultat je bio da sam ja uvijek odveden u pritvor kao obiteljski nasilnik iako nisam počinio nasilje i iako je u kući bio video nadzor koji je evidentno dokazivao da sam nedužan i iako sam imao čak i tjelesne ozljede. sutkinje su me redovno osuđivale za obiteljsko nasilje koje nisam počinio. Ulagao sam izvanredne pravne lijekove i prilagao snimke video nadzora kao dokaz i liječničku dokumentaciju kao dokaz. Rezultat je bio uvijek identičan i da su mi se stavljale radnje nasilja na teret, a koje demantiraju dokaz.) 5. Nakon takvih trajno poremećenih odnosa i uvida sa nepobitnim dokazima i desecima urudžbiranih predstavki državnim tijelima da sustav ne čini ništa u svrhu zaštite od nasilja od strane ženskog spola, pokrenuo sam brakorazvodnu parnicu. 6. Na brakorazvodnoj parnici pred Općinskim sudom u Zagrebu, pozvan je Centar za socijalnu skrb koji nije učinio ništa, a sutkinja mi je zabranila otvaranje usta i odbila je sve moje svjedoke i sve moje dokaze. ( Rezultat presude je da je sutkinja presudila sljedeće, a to je da krediti sa kojima sam stekao dio bračne stečevine pripadaju meni na teret, a protivno OZ-u, da bivša ostaje živjeti u mojoj kući gdje nije prijavljena i koje ne spada pod bračnu stečevinu, a da ja moram plaćati uzdržavanje za dvoje djece, mada je tužena već višestruko isplaćena na ime uzdržavanja. Uložio sam žalbu i žalba je odbijena) 7. Pokrenuo sam parnicu za solidarno potraživanje dugova na ime kredita sa kojima je stjecana bračna stečevina. ( rezultat je da sutkinja u Općinskom sudu poziva pravosudnu policiju i prije nego li sam došao u sudnicu i iako me nikad nije vidjela, niti ima i jednog slova u tužbi sa kojime bi se moglo nagovijestiti bilo što da treba zaštitu od policije, a sve dokaze odbacuje) 8. pokrenuo sam tužbu za isplatu radi osobnog automobila kojega sam isplaćivao nakon razvoda braka i kojega je tužena zadržala, kasnije razbila i prodala. ( rezultat je bio presuda da je to imovina tužene, mada sam priložio račune da sam ja platio osobno vozilo i digao ga na kredit prije razvoda braka, a isplatio ga nakon razvoda.) 9. Iako u presudi stoji da imam pravo održavati odnose sa djecom, bivša mi brani sve odnose, djeca me ne kontaktiraju godinama, ne mogu u svoju imovinu jer mi bivša prijeti policijom, ne plaća račune koji glase na moje ime, meni dolaze ovrhe na FINA-u za neplaćene račune. 10. Saznajem da imam pravo na paušalnu naknadu za stanovanje za roditelja koji ne živi u zajedničkom domu, ja kao podstanar koji sam morao napustiti svoju kuću koja nije bračna stečevina i u kojoj bivša živi neprijavljeno i ne plaća račune, podižem tužbu i rezultat je isti. Sutkinja poziva pravosudnu policiju iako me nikad nije vidjela, ne dozvoljava otvaranje usta, ne priznaje dokaze niti račune da plaćam stan, a tvrdi da bivša ima pravo stanovati u mojoj kući, mada je Obiteljski zakon vrlo jasan, kao i to da ta kuća nije bračna stečevina. 11. Nakon svih nedaća, nemam kontakata sa djecom, ne znam u kakvom mi je stanju kuća, ovršen sam preko 5 godina i kao invalid u invalidskim kolicima i podstanar, saznajem da mi je jedno dijete zaposleno i mada su prestali svi uvjeti za plaćanje alimentacije nakon završetka školovanja, punoljetnosti i zaposlenja djeteta, podižem tužbu za povrat uzdržavanja za godinu dana nakon prestanka uvjeta po presudi brakorazvodne parnice. ( Rezultat presude koju sam dobio jučer, je da se tužba odbija jer sam trebao tužiti punoljetno dijete, a ne majku koja je kao skrbnik primala novac na svoj račun iako je dijete zaposleno iako je punoljetno, iako je majka znala da su prestali svi uvjeti za uzdržavanje i trebala je povući ovrhu sa FINA-e) Dakle, zaključio sam da ja samo služim kao nepresušni bankomat, a djeca kao kreditne kartice bez limita. Što da radim dalje? Hvala

Ne vidim kako može biti obijesno parničenje, ako tužena ne plaća režije i živi protupravno neprijavljena u mojoj kući. Jer po tome bih i ja mogao nazvati holding da se svako malo obijesno parniči samnom, jer mi mjesečno barem tri ovrhe dolaze i tri prigovora moram pisati da ja ne živim u toj kući, niti da koristim usluge, a to izaziva ogromne troškove, pa kako meni dolazi nešto na naplatu, ja podignem tužbu da mi to tuženica vrati. Pod obijesno parničenje ne spada niti da tražim povrat preplaćene alimentacije za zaposleno, punoljetno dijete koje je završilo školovanje, no svejedno su mi ovrhama uzimali alimentaciju i godinu dana nakon prestanka svih uvjeta. Mislim, dakle postojim, da pod obijesno parničenje ne spada niti da podignem tužbu za nepošten posjed, jer tužena uživa cijelokupnu nekretninu od 300 kvadrata u kojoj živi neprijavljeno, nije bračna stečevina i imam pravo na tu tužbu. Zatim ako mi dođe ovrha za telekomunikacije, pa ne mogu ja plaćati apsolutno sve, a tužena doslovno ništa. Dok apropo tome, odvjetnica iznosi neistine, skida tuđe slike sa facebooka tvrdeći da je to moje, dostavljajući u spis tuđa vozila za koja tvrdi da su moja, pa čak i u zadnjem tzv. dokazu je spajala dva predmeta preko kopirke u jedan predmet a jasno se vide različita slova i da je to krivotvorina. Kleveće, blati i da ista ima pravo pljuvanjem po meni stvoriti pristranost suda? Pa to je nečuveno da je zakon štiti

Zašto je bolje da se ne upuštam u te postupke, ako je jasno vidljivo da je ista razbijala, da je ista meni govorila ustašo, to je govor mržnje, da je ista prijetila da će se osvetiti, a nakon svega je ona izjavila da sam ja razbijao i da sam ja govorio njoj da je četnikuša....dakle, vrlo jasna njezina histerija, odbijanje plaćanja bilo kakvih sudjelovanja u režijama i apsolutno, apsolutno nemam niti najmanje krivnje... Ne, neću se pomiriti da sam ni kriv ni dužan dobio zabranu pristupa u kuću u kojoj sam se rodio, a da je ona neprijavljeno u svoj mojoj imovini..... Nema veze što je link obrisan, ona je bila pod utjecajem alkohola, nju nitko nije alkotestirao, ja sam alkotestiran i kao i uvijek imam 0,0 promila (ne pijem), ona nije imala nikakve ozljede, ja sam zatražio liječničku pomoć dva puta, u povijesti bolesti piše napadnut tjelesnom silom, ogrebotine, crvenila, no žene se nikako ne privode, nego isključivo vlada nekakva opsesija da su muškarci zvijeri, zlotvori, alkoholičari, nasilnici, mada je sve to netočno u mnogim slučajevima. Dakle, ostalo mi je prema tom članku tražiti obnovu postupka. Učiniti ću to. Hvala. Ne odustajem

Nije mi dozvoljeno predočiti nikakve dokaze na prekršajnom sudu, bila je prijetnja od strane sutkinje da ako ne priznam krivnju da idem 15 dana u pritvor, obzirom da se vodio još jedan postupak protiv mene prije, no oslobođen sam krivnje puno kasnije. Snimka je učinjena sa znanjem nasilnice koja me tada vrijeđala, nazivala ustašom, govorila da me mrzi i da će mi se osvetiti. Sud nije dozvolio da uključim svoj mobitel i pokažem snimku. Rečeno mi je da ću biti osuđen uvjetno i da sačekam van sudnice, a onda su mi dali zabranu pristupa u moju kuću u kojoj sam cijeli život i u kojoj sam prijavljen. Kao 80%-tni invalid sam spavao na ulici, a dotična je neprijavljena i dan danas u svoj mojoj imovini. Snimak se može pogledati na Youtube servisu, pod nazivom "Obiteljska nasilnica - Prvi dio" Link na sadržaj: XXX Inače teror od dotične sam trpio godinama radi djece, nakon uzastopnih njenih izvanbračnih veza, neplaćanja bilo čega u kući koja je isključivo moje vlasništvo 1/1, nisam mogao izdržati više i podnio sam rastavu. Rezultat podnošenja rastave je da su sudovi, centar za soc. skrb i sve institucije isključivo na strani nasilnice, mada ja imam liječničku dokumentaciju da sam svaki put ozljeđen, da nikada nisam imao alkohola u organizmu, no to njih nije spriječilo da mi oduzmu dvije kuće, osobno vozilo, da me ovršavaju za neplaćene režije koji oni koriste i da mi brane pristup u moju kuću.... Za sve imam nepristrane svjedoke i mnoštvo urudžbirane dokumentacije sa kojom sam se obraćao za pomoć doslovno svim institucijama. Što da radim? Osim da je istučem, jer je to neprimjereno i ne pada mi na pamet nasilje. Osim da si jednostavno oduzmem život, jer smisao života da budem ovršen doživotno i bez sve imovine nema smisla. Za tu soluciju također nisam nikako. A ista negira bilo kakva solidarna dugovanja i želi svu imovinu, a meni svi krediti i uzdržavanje nje i djece...eto

Ja bih također ovdje ponovio pitanje, vezano uz izvanredni pravni lijek. Ali me zanima samo da li postoji određeni rok za izvanredni pravni lijek, obzirom da posjedujem nepobitne dokaze i video snimak da ja od tog prekršajnog djela nisam počinio niti slovo P, a kamo li prekršaj koji mi se iznudom stavio na teret i morao sam ga priznati pod prisilom. Hvala.

Poštovani, redovito čitam i pratim iskustva u našem pravosuđu, kao i zakone.Imam specifičan slučaj i molio bih pomoć. Kako je obiteljski zakon jasan da je podjela bračne stečevine sve ono što je stečeno u braku, tako su i sva kreditna zaduženja sa kojima se stekla bračna stečevina, jednako djeljiva na oba bivša supružnika. Shodno tome sam podnio rastavu braka, sud je bez parnice o podjeli bračne stečevine ili prava stanovanja u obiteljskom domu, u brakorazvodnoj parnici dodijelio presudom bivšoj supruzi, da će ona živjeti u mojoj imovini koju sam imao prije braka, a da su krediti isključivo moja volja sa kojima sam stekao bračnu stečevinu. Obzirom da je presuda kao takva nelogična, išao sam iskoristiti pravne institute i podigao sam niz tužbi, a da se ne razvodne tužbe i da opet ne budem oštećen. Tako sam podnio zasebnu tužbu za solidarno podmirenje duga Zagrebačke banke. Zasebnu tužbu za isplatu na ime ovrhe za režije koje tužena ne plaća, a na moje su ime i ja sam ovršen, pa zasebnu tužbu za isplatu za osobni automobil koji nije bračna stečevina, a tužena ga je prodala, kao i za prekršajnu kaznu koju je počinila tužena, a obzirom da je vozilo bilo na moje ime i oslobođen sam prekršajno, ipak sam ovršen mada to nisam počinio.....klasika, parkira sa mojim reg. pločicama gdje stigne, a kazne podere, a ja tek saznam kada dobijem na FINA-e ovrhu..... Međutim u svim sporovima, doslovno u svim sporovima protiv tužene, njezina odvjetnica i opunomoćenica, iznosi prekršajne osude protiv mene koje su odavno rehabilitirane, čak i neke na koje sam uložio žalbe i nisu pravomoćne, kleveće me neistinito, a u zadnjem podnesku dostavlja sudu podnesak kako sam ja citiram "očigledno psihički poremećen i sud me ne smatra normalnim, te me zato ne kažnjava", pa kako, citiram " kao invalid ne plaća pristojbe i zloupotrebljava zakon, a ima besplatnu pravnu pomoć"....... Tako očitovanje sa predbacivanjem nečega i što je dobila iz PE (prekršajne evidencije), a nastupila je silom zakona rehabilitacija, jer se radi o 2011. god. a želi me ocrniti, kao što me prikazuje kao "luđaka" koji nisam "normalan", a ne osvrčući se u niti jednom dijelu na odgovor na tužbu sa bilo kojim dokazom, bilo kakvim dokumentom, osim prikazivanja mene kao čudovišta, ona želi pridobiti naklonost suda..... Što učiniti protiv takve odvjetnice? Hvala na odgovoru