Brusina

Točan zakonski članak 45. onodobnog Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju je glasio: U vrijeme rodiljnih dopusta, bolovanja dužeg od tri mjeseca, služenja vojne obveze, obavljanja javne dužnosti, te u drugim naročito opravdanim slučajevima predviđenim zakonom, kolektivnim ugovorom ili općim aktom znanstvene organizacije, rokovi za izbor ili reizbor za znanstveno zvanje miruju i neće su uračunavati u rok za izbor.

Osoba je znanstveni novak. Po Ugovoru o radu koji je potpisan prilikom stupanja na posao, očekivalo se da radi četiri godine, tijekom kojim je bila obvezna magistrirati, po starom sustavu. Nakon toga bi se dobivao novi ugovor u trajanju od četiri godine do obrane doktorata, a nakon toga slijedeći na tri godine do izbora u zvanje znanstvenog suradnika i možebitnog stalnog radnog mjesta.Postojala je u Zakonu odredba o mogućim mirovanjima rokova: slučaj trudnoće, bolovanja dužeg od tri mjeseca, služenja vojske ili odlaska na neku političku dužnost. U redovitim slučajevima svatko tko je tri mjeseca prije isteka ugovora predao magisterij ili doktorat u proceduru smatralo se kako je pravodobno predao, odnosno praktički automatizmom bi dobivao „produženje“ od pola godine. Bila je to često korištena stvar, opće mjesto, najviše zbog sporosti službi na fakultetima. Krajnji rok za predaju magisterija bio je 15. prosinac 2005. Osoba je tri dana prije toga - 12. prosinca završila na – bolovanju. Nije to bilo namješteno niti namjerno, radilo se o težoj operaciji koja se čekala godinama, samo u bolnici provela je šest tjedana, sveukupno na bolovanju sedam mjeseci. Znači prije isteka Ugovora bila je na bolovanju tri mjeseca i tri dana. Kako ona razumije Zakon moralo bi se pisati i računati bolovanje, odnosno nakon povratka na posao poslije tih sedam mjeseci, zaračunati još preostala tri mjeseca i tri dana, a onda bi mogli „produžiti“, no u MZOS su zaveli produženje u startu, pa je ispalo da je magisterij predan u proceduru na operacijskom stolu. Nakon povratka na posao ponudio joj se ugovor o radu gdje joj se svo to vrijeme uzimalo. Tih nestalih šest mjeseci je i dalje nigdje, odnosno izuzeti su i iz slijedećeg ugovora o radu, onog nakon doktorata. Osoba uskoro ostaje bez posla,a po njenom shvaćanju Zakona trebala bi imati radno mjesto do ožujka 2014. Riječ je o osobi s invaliditetom. U Ministarstvu znanosti Zakon tumače tako što kažu da se prvih 42 dana bolovanja ne računa kao bolovanje jer je na teret poslodavca. Kako je moguće valjano bolovanje dovoditi u pitanje? Tko je u pravu? Koje su zakonske mogućnosti? Svakako je želja izbjeći sud. Isprike na opširnosti, molim odgovor. Puno bi značio. Hvala!