karar

Moja iskustva su šarolika, od dobivanja navedene obavijesti, čak i na kućnu adresu, pa do dobivanja odluke o izboru dugog kandidata, u roku od svega tjedan dana, u kojem je zanimljivo kako se uspio tako brzo provesti postupak. Da sam god znao za inzistiranje na originalima/ovjerama, ne bih ni predao prijavu. Ali budući su državni natječaji tekstualno poprilično dugi, i zaista uvijek čitam sitna slova, ovaj put jednostavno nisam vidio da na tome inzistiraju.

Naravno da imam originale, a na ovjeru ne mislim trošiti, jer je priloga više. Prijava na natječaj je izvršena već prije 2 tjedna, ali tek prije neki dan sam uočio, ponovno čitajući tekst natječaja, da traže isključivo originale/ovjere, što mi je nezamislivo pri samoj prijavi. Jer to se traži tek kad odaberu kandidata, a nikad kod prijave. Kad i ako stigne odluka o odbacivanju prijave, ulažem žalbu. Većinom se na webu samo objavi ime izabranog kandidata i tako završava natječaj.

Zahvaljujem na odgovoru, tako namjeravam i postupiti. Ovo je zaista neobičan uvjet u natječaju, jer su državni poslodavci dužni slijediti navedenu Uredbu, pa onda shodno tome ne bi smjelo biti samovolje. Postupak po natječaju je u toku, pa da znam kako se postaviti. Lp

Pozdrav, Prema Uredbi o raspisivanju i provedbi javnog natječaja i internog oglasa u državnoj službi, čl.7 Dokazi, druga alineja glasi „Isprave se prilažu u neovjerenoj preslici, a prije izbora kandidat će predočiti izvornik.“ U tekstu oglasa objavljenom u Narodnim novinama na koji sam prijavljen stoji “Svi podaci uz prijavu moraju biti dokumentirani izvornim dokumentima ili njihovim ovjerenim preslikama“, što je u suprotnosti sa gore navenom Uredbom. Ima li osnove za prigovor ukoliko mi se prijava na natječaj odbaci kao nepotpuna jer nisu priloženi originali, tj. ovjerene kopije, (koji se ionako, kako znamo prilažu tek po odabiru kandidata)? Smije li se od kandidata tražiti original, tj.ovjerena preslika u prijavi na natječaj? Možda je pitanje već ranije odrađeno, ako je, molim link.😔 Zahvaljujm

Budući nisam naišla na ovu temu, evo postavljam je na ovaj način. Nakon pada prouzrokovanog nemarnim postupanjem djelatnika koji je vodio strojnu podnu čistilicu, tj. kapanjem ostatka tekućine iz stroja, a slijedom toga uzrokovanim poskliznućem u trgovačkom centru, unutar prodajnog prostora jednog maloprodajnog lanca, te zadobivenih masivnih kontuzija u predjelu bedra (veličine cca 15x25cm) pitanje koje želim postaviti - ukoliko nije došlo do frakture kostiju, već samo kontuzije, nagnječenja, postoji li ikakva materijalna odgovornost trgovačkog centra, tj. njegovog osiguravatelja prema oštećeniku? Zahvaljujem na osvrtima i mišljenjima.

Hvala puno na odgovoru.

Poštovanje, Imam pitanje za svog susjeda, dečka od 25 godina, koji je krajem 2015. godine potpisao Ugovor sa HZZom o stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa, u trajanju od 6 mjeseci. On je zahtjevom tražio i dobio mjesečnu novčanu pomoć i naknadu troškova prijevoza, znači za svih predviđenih 6 mjeseci. Međutim vrlo brzo shvatio je da se ne primjenjuju uvjeti zaštite na radu i nakon 4 mjeseca, odlučio odustati od tog stručnog osposobljavanja. Nemam podatke jeli raskinuo taj Ugovor i jeli dobio neko rješenje o povratu dijela novčane pomoći. Sada, nakon gotovo 3 godine, i nakon što se ovog ljeta zaposlio na određeno vrijeme, dobio je dopis kojim HZZ traži povrat dijela troškova novčane pomoći. Moje pitanje glasi: Je li nastupila zastara za ovo potraživanje i ako jest, pobliže članak koji to potvrđuje. Lp

Dobro, hvala na odgovorima. Možda čovjek sam sebi uzme situaciju previše emotivno i gubi objektivnost. Bilo je korisno čuti objetivno mišljenje. Hvala.

U tome da su mailovi poprilično "slobodni" i da je moj poslodavac obiteljski orijentirana osoba koja ne glega blagonaklono na ovu vrstu komunikacije. Nije bilo fotografija. Pretpostavljam da je krajnji cilj da me poslodavac otpusti s radnog mjesta. Još jedan zanimljiv moment je i mjesna nadležnost, ako govorimo o internetu kao sredstvu izvršenja, a u pitanju su dvije države.

Od podataka imam samo ime i prezime, datum i mjesto rođenja, ali je stvar u tome da to mailovi poslani preko gmaila, i koliko znam gmail u postavci "show original" ne daje IP adresu pošiljatelja maila, i onda je govoto nemoguće dokazati s koje je adrese mail poslan. A i uvijek se može pravdati da je računalo hakirano i provaljeno u poslane mailove.

Hvala, razumijem nije im posao. Ali Vaše mišljenje je da ovdje ne postoji utuživost, ili da samo veleposlanstvo nema ovlasti postupati. Ako ne preko veleposlanstva, postoji li drugi način tužbe? Hvala

Pozdrav, Budući nema foruma za međunarodno pravo, evo postavljam ovdje. Imam specifično pitanje, nisam ga našao već postavljenog, pa eto. Naime, vjerojatno se ovdje radi o međunarodnom privatnom pravu. Je li moguće utužiti osobu iz inozemstva, pri tome ne mislim bližeg, nego interkontinentalnog, za povredu časti i ugleda. Dakle radi se o tome da je netko s kim sam bio u chatu dulje vrijeme kopirao naše mailove vrlo privatnog sadržaja i poslao ih mom poslodavcu preko gmail adrese i preko tuđeg imena, ne koristeći pritom nikakve vlastite stavove ili uvrede, već samo moje kopirane mailove, da me na taj način ocrni pred poslodavcem, a možda i šire. Mogu li pokrenuti protiv te osobe kazneni postupak preko veleposlanstva? Evo toliko, zahvaljujem na odgovoru

Evo kako izgleda "nova" kulturna baština u Zagrebu

Znači, još nema komentara? Dobro,vjerojatno je timing loš, ali pretpostavljam da će ih biti na jesen. Svejedno, dakle gdje je garancija da se brižni gradski oci za par mjeseci neće sjetiti na temelju tih brojeva uvesti i dodatnu naknadu za korištenje istog tog broja..?? Jer sjetimo se već imamo naknade za svaku komunalnu uslugu, bez ozbira na potrošnju!!

Vjerujem da prvi post možda nije najspretnije sročen, pa evo želim pojasniti svoj stav oko navedenog. Dakle, razlika između stambene zgrade i obiteljske kuće je u tome što se kod stambene zgrade pločica s brojem stavlja iznad ulaza u zgradu, koji predstavlja zajednički dio zgrade, tj. taj dio fasade na koji se vrši montaža - iznutra gledano -nije stambeni prostor pojedinog stana, nego je uvijek riječ o stubištu, a kod obiteljske kuće dio na koji se stavlja broj je uvijek - faktički stambeni prostor, nečija soba, boravak, kuhinja, i od tog trenutka to je ulazna točka za pojavu vlage, kasnije propadanje žbuke i ostalo, vjerujem da se svi vlasnici kuća slažu s tim. I zbog toga većina vlasnika obiteljskihg kuća stavlja broj na ogradu, što stambene zgrade u startu ne mogu, jer istu nemaju. Dakle razlika je ogramna i stoga i dalje trvdim da se radi o povredi privatnog vlasništva, jer se a'priori naređuje postavljanjhe broja na fasadu, a ne dopušta se mogućnost postavljanja na ogradu. Znači za neko vrijeme eto nove odluke, pločice s većima dimenzijama, pa opet malo bušit po fasadi???

Poštovani, Smije li gradska uprava na ovako bezobrazan način ulaziti u privatno vlasništvo, postavljanjem novih kućnih brojeva na zgrade koje su već obilježene istim? Naime, novi Pravilnik propisuje da se pločice postavljaju na samu fasadu, i to na visinu od min.3m, a sve pločice su plave boje i unificiranog fonta. Vjerujem da se mnogi slažu da ne mislimo svi isto, ne izgledamo svi isto i upravo u tome i jest ljepota života u raličitosti, a ne u kolektiviziranju, uravnilovki. Doživljavam ovaj Pravilnik kao iživljavanje nad privatnim vlasništvom koje je ipak ustavna kategorija. Molim za mišljenje:no-no: