Za prvi dug sam i ja pomislio da je moguce da joj je namjestio poslodavac i zato sam presao preko toga, ali kasnije za ostale dugove je priznala da je uzimala novac.
Od toga novca, ja i dan danas ne znam gdje se nalazi jedna lipa, svaki razgovor s njom zavrsava tisinom kad god bi dosli do teme gdje je novac.
Ne mogu iz nje izvuci nista. Znam da je velika muljatorica, i da je sposobna svakoga napuniti lazima tako dobro da i sam povjerujes u to.
Prilikom jednog razgovora na poslu sa njenom direktoricom, direktorica mi je rekla da je ona njoj rekla da za taj novac kupila našoj kćeri sobu, da nismo imali novaca te da je bila prisiljena uzeti.
Ja kad sam dosao na razgovor, sam se zgrazao kakve je sve neistine ispricala direktorici.
Znam da se u trgovini moze dogoditi manjak od 100 - 500 kn mjesecno, ali njoj se dogodio manjak od par mjeseci u iznosu 14.000 kn.
To samo moze lud i blesav povjerovati, a novcu ni traga ni glasa.
Rekao sam joj da se iseli iz moje kuce gdje god zna, a ona meni veli da me voli i neka mislim na nase dijete. Kakva mi je to ljubav?? Zar to moze uciniti majka kojoj je stalo do djeteta???
Zar ja trebam samo misliti na naše dijete, pa šta ona radi??? Da ona misli na buducnost djeteta nebi joj vise nikad palo na pamet da uzme novac.
Imala je uvijek mene, koji sam ju izvalcio iz njezinih problema i to mi je sad hvala.
Da je ona jednom krivicno odgovarala za svoje postupke, bilo bi sasvim drugacije.
Definitivno raskidam odnose sa njom i idem u borbu za dijete, makar morao i kucu prodati za odvjetnike.
Hvala svima na savjetima.