nebute se srdili ali to je netočno, najme pretpostavimo da gospodin otac umre, u ostavinski postupak ulazi SVA NJEGOVA IMOVINA, znaći ne samo ona koju je "donio" u zajednicu sa gospođom nego i ona koju je sticao , u koju je pretpostavimo ulagao za vrijeme trajanja zajednice sa gospođom, pa ako dotična polaže prava na tu njegovu donešenu odnosno vlastitu imovinu mora priznati pravo da se dijeli i imovina koju je ona unjela u tu zajednicu i u koju su pretpostavimo jednako ulagali, kako u "njegovu" tako i u "njenu" imovinu.Kako vam to nije jasno? Provjerila sam navedeno kod tri renomirana odvjetnička ureda i svi su potvrdili da je to tako.Jer zamislite pravni položaj tog sina koji bi se tek nakon smrti gospođe upustio u dokazivanje svojih nasljednih prava nad njezinom imovinom molim VAs lijepo, pa još ako je ista imala svoje djece, koji bi bili njegovi argumenti? Ko je on njoj ? I još pretpostavimo da se sve to dogodi za nekih 20 godina. Pa ona se još osamsto puta može udat i preudat do svoje smrti, dajte molim vas. Sve naravno pod pretpostavkom da gospodin umre prije nje, što naravno nemora biti, ali s obzirom na razliku u godinama očekivati je da će on umrijeti prije nje. No vratimo se na jedino bitno. U OSTAVINSKI POSTUPAK IZA UMRLOG ULAZI SVA NJEGOVA IMOVINA, naglasak na SVA, znaći ako je njihova imovina izjednačena s bračnom SVA imovina ide u isti bubanj, ponavljam još jednom sva a ne samo ona koju je on donio kao svoju vlastitu, jer u protivnom bi se PRAVO zvalo KRIVO.