Baldo

Zna li tko postoji li neki link gdje se mogu pronaći međunarodni ugovori između Jugoslavije (odnosno Kraljevine SHS) i Italije, kojih je Hrvatska slijednica po općoj sukcesiji, a bili su objavljeni u Službenim novinama, kasnije Službenom listu i to: - Konvencija o pravnoj i sudskoj zaštiti odnosnih državljana od 6. travnja 1922. godine (Službene novine, broj 42/31) - Konvencija o izdavanju krivaca od 6. travnja 1922. godine od 06.04.1922., stupila na snagu 06.02.1931. (Službene novine, broj 42/31 - Konvencija o uzajamnoj pravnoj pomoći u građanskim i upravnim stvarima od 3. prosinca 1960. godine (Službeni list FNRJ" – Dodatak, broj 5/63)? Thanks

Ti si taj sportaš? Ako nisi, onda tražiš savjet kao kvazipravnik?

Pravo na posjed je jedan od sadržaja prava vlasništva. No može postojati i čisti posjed bez prava na nj (npr. lopov). I lopov je zaštićen od samovoljnog zadiranja vlasnika stvari u njegov posjed, nakon što mu se taj posjed "smirio". U tvojem slučaju (odlazak na godišnji) imaš zaštićen posjed pri povratku (pod uvjetom da godišnji ne traje više od godine dana) u odnosu na potencijalne uzurpatore kao i pravo na samopomoć. Samopomoć je dopuštena ako je nužna (sud ne bi stigao intervenirati tako brzo) i u razumnim granicama (ne bi bilo dopušteno npr. baciti ručnu bombu radi istjerivanja uzurpatora).

Pobojan je zbog oštećenja vjerovnika i ugovor o prodaji, doduše pod malo težim uvjetima no darovanje. No u oba slučaja postoji kaznena odgovornost sa zapriječenom kaznom do tri godine zatvora a davanje savjeta u tom smislu moglo bi se okvalificirati kao pomaganje u počinjenju toga kaznenog djela.

Zatezna kamata ide od zakašnjenja a to je prvi idući dan nakon dana do kojega je dužnim trebao ispuniti obvezu. No u nagodbi može kamata biti i drugačije određena, ovdje govorim samo o zateznoj kamati. Kamata pak na eventualni trošak u sudskoj nagodbi, teče od dana sklapanja nagodbe.

Pravomoćnost i ovršnost se ne moraju poklapati. Često se i ne poklapa. Pravilo je da pravni lijek prekida ovršnost i da je ovršnost drugostupanjskih odluka vezana za dostavu odluke dužniku. Tako drugostupanjska odluka, iako je pravomoćna već danom donošenja, nije ovršna dok se ne dostavi dužniku i ne protekne paricijski rok, koji se ponovno računa od te dostave. Isto je s odricanjem od prava na žalbu protiv I.st. odluke.

Ne. Nagodba je ovršna kad protekne rok u njoj, određen da dužnik ispuni svoju obvezu. Datum sklapanja nagobe nema veze s ovršnošću, osim za eventualno računanje početnog roka ako je rok za ispunjenje dužnika postavljen na određeni broj dana od sklapanja nagodbe.

Pravni odgovor na vaše pitanje bio bi - sklopite sa suprugom bračni ugovor.

Naravno

U takvom slučaju je pitanje promašeno još od početka. Ne može postojati "odvjetnik na crno" tipa mehaničara na crno, jer su odvjetnici samo oni, koji su članovi Odvjetničke komore. Osoba koja nije odvjetnik, nema uopće pravo naplatiti uslugu koju čini na pravnom polju. Učini li to, počinio je kazneno djelo. Odvjetnička tarifa nije "njegova" tarifa. Niti Komora nema ništa s takvom osobom, nema ingerencija nad njime, osim da ga kazneno prijavi, što redovito i čini. Problem je izgleda, što si se obratio pogrešnoj osobi ili, budući da još od otvaranja ove teme manipuliraš podacima, u tebi.

Nema se tu što dijeliti. Firma je već podijeljena. Tko je direktor firme i ima li ograničenja u zastupanju po društvrenom ugovoru?

Izgleda nesumnjivo da je riječ o bračnoj stečevini. Pretpostavimo i da je riječ o stečevini novijega doba, dakle da je riječ o suvlasništvu na ravne dijelove. To pravo - na utvrđivanje suvlasništva - postoji nezavisno od toga je li brak razveden. Međutim djeljivost poslovnog udjela je pitanje koje bi trebalo biti predviđeno društvenim ugovorom. Nije li, udjel nije djeljiv. To znači da postoji jedan poslovni udio, kojim imaju upravljati njegovi suvlasnici (muž i žena, ili bivši muž i žena) i koji onda mogu odlučiti o djeljivosti poslovnog udjela, po pravilima o upravljanju zajedničke stvari od strane suvlasnika. To je razlika u odnosu na slučaj, da je udio djeljiv, pa se onda upravlja društvom (a ne udjelom) po pravilima Zakona o trgovačkim društvima, na temelju prava koja poslovni udjeli (50:50) daju.

Ako se dogodi da dijete pripadne bivšoj ženi, tada stvarno neće moći naplatiti zaostatke u toj ovrsi. Alimentaciona tražbina je uvijek djetetov novac a njega (novac) pribavlja roditelj s kojom dijete živi. Tvom suprugu preostaje da od majke djeteta traži izravno ono, što je on umjesto nje trošio na uzdržavanje djeteta. Želi li to, morat će najprije tužiti majku svoga djeteta, dokazati te troškove, ishoditi presudu a tek zatim pokretati ovrhu u svoje ime.

I predugovor je ugovor. Dakle to ništa ne mijenja na stvari.

Je li postupak odlučivanja o tome s kojim će roditeljem dijete nastaviti živjeti (u slučaju odvojenoga života roditelja) izvanparnični ili parnični? Ako bi bio izvanparnični, može li uopće izvanparnični sud u tom postupku, sud određivati uzdržavanje? Sve to naravno, pod pretpostavkom da nije istodobno riječ o bračnom spornu niti o mater/paternitetskom sporu.