Jump to content

KronicnaStranka

Korisnik
  • Broj objava

    2922
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

  • Osvojio dana

    20

KronicnaStranka je na 31. srpnja 2016 zadnji put osvojio dan.

Posjetitelji rado čitaju što KronicnaStranka objavi!

Nedavni posjetitelji profila

3688 pregleda profila
  1. A tko je upisan u zemljišnim knjigama i katastru? Kako ste znali da je osoba koja vam je prodala garažu vlasnik?
  2. Činjenica da isplata nije u skladu s poreznim ili nekim drugim propisom ne isključuje da je obaveza ispunjena tj. dug namiren u smislu međusobnog obveznopravnog odnosa. Međutim, mislim da u ovom slučaju dokazivanje isplate gotovinom "svjedocima" (pa tko nađe više "svjedoka" da je to bila isplata za uslugu ili da se radilo o povratu nekog drugog duga - a isplate uopće nije bilo ne bi prošlo, jer firma mora imati dokumente i za tok gotovine.
  3. Prvo ste napisali da su kao vlasnici upisani neki drugi ljudi, a sada da se radi o društvenom vlasništvu. To su bitno različite situacije, ali zbog isteka svih rokova ne mijenjaju konačni ishod. Ako su za realizaciju određenih prava propisani određeni rokovi (što je očigledno nužno jer bi mogućnost da se svaka radnja pobija bez vremenskih ograničenja stvorila opću pravnu nesigurnost i kaos i učinile zemljišne knjige besmislenim), onda su i stanja koja su uspostavljena postala nakon isteka rokova valjana i ako su možda nastala na nepravilan način. Uostalom, malo je teško vjerovati da ste stvarni vlasnici kad 45 godina niste ništa poduzimali da zaštitite vlasništvo. Vlasništvo nije samo pravo nego i obaveza.
  4. Kad je riječ o pravomoćnoj lokacijskoj ili građevinskoj dozvoli, kao i bilo kojem drugom pravomoćnom rješenju u upravnom postupku, onda stranka koja nije učestvovala u postupku bez svoje krivnje ima pravo tražiti obnovu postupka u roku od 3 godine od donošenja rješenja, a 30 dana od saznanja za razloge obnove (prema sada važećem Zakonu o općem upravnom postupku - čl. 123 st. (1) točka 5. Mislim da je ranije bilo isto, a u posebnim zakonima to može biti drugačije regulirano, ali mi ni jedan takav u kojem je obnova drugačije propisana nije poznat.) Ova mogućnost je zapravo nezgodnija od žalbe jer ako se radi o neutemeljenim prigovorima, drugostupanjskim postupkom će se to riješiti relativno brzo, dok se kod odlučivanja o obnovi postupka samo utvrđuje jesu li ispunjeni formalni uvjeti za obnovu, a nakon toga sve počinje ispočetka tj. treba se donijeti nova dozvola itd. (i platiti!) Zato se investitorima isplati poštivati proceduru i to baš u slučajevima kad neposredni susjed nije fizički prisutan, jer takav ima veće mogućnosti da naknadno dokaže da nije bio pravilno obaviješten. Ako se tome doda da velika većina investitora barem malo odstupi od građevinske dozvole, obnova postupka nakon godinu dvije, kad je objekt već sagrađen a nije u skladu s dozvolom može biti vrlo neugodna.
  5. Pitanja pravednosti i poštenja s jedne strane i pravnog rješavanja problema s druge strane nemaju puno zajedničkog (nažalost). Kod sagledavanja pravnih mogućnosti i planiranja potrebnih koraka razmišljanje o pravdi i poštenju će prije odmoći nego pomoći (još jednom nažalost). Navedeni redoslijed ukazuje na ništavost dogovora brata i sestre (ako u to nisu bili izravno uključeni roditelji) kao takvog, ali bi se moglo interpretirati da su darovni ugovor roditelji potpisali znajući da će sin biti isplaćen, dakle da se radi o raspodjeli za života. Ali, ponovno - ovo je jako nategnuto. Da je dogovor brata i sestre bio nakon darovnog ugovora, onda bi se moglo tvrditi da se ne radi o nasljednopravnom ugovoru jer u tom trenutku potencijalna ostavina više nije bila u vlasništvu ostavitelja. Ali i to je nategnuto, jer zašto bi onda sestra išta plaćala.
  6. Nije mi jasno da li su se otac i njegova sestra dogovorili prije ili nakon sklapanja darovnog ugovora. Pravno gledano, dva buduća sunasljednika dogovorila su se o podjeli budućeg nasljedstva. Takav dogovor je po Zakonu o nasljeđivanju ništav. Vaš otac ništa nije izgubio, jer suvlasništvo u kući nije imao, a ostavina za koju bi dobio naknadu ne postoji. Međutim, ostaje činjenica (ne ulazim sada u mogućnost dokazivanja te činjenice) da se dogovor o naknadi počeo realizirati. Budući da se radi o ništavom pravnom poslu, stvar se može jedino vratiti u situaciju koja je postojala prije sklapanja takvog posla, a to je da vaš otac vrati novac sestri. Po mojem mišljenju vaš otac se ne može pozivati niti na zabludu ili prevaru, jer nije jasno u čemu bi se prevara sastojala, iz činjenice da sestra ne poštuje dogovor ne znači da je imala namjeru prevariti. Napisali ste da su u dogovoru u početku sudjelovali i roditelji kao budući ostavitelji pa bi se moglo tvrditi da se radilo o raspodjeli za života. Međutim, nije zadovoljena forma za takav stav: II. USTUP I RASPODJELA IMOVINE ZA ŽIVOTA Članak 105. Predak može poslom među živima ustupiti i razdijeliti svoju imovinu svojoj djeci i ostalim potomcima. Pretpostavke valjanosti ustupa i raspodjele Članak 106. (1) Ustup i raspodjela imovine valjani su samo ako su se s time suglasili sva djeca i ostali potomci ustupite-ljevi koji su po zakonu pozvani naslijediti ga. (2) Ugovor o ustupu i raspodjeli imovine valjan je samo ako je sastavljen u pisanom obliku i: - ovjeren od suca nadležnog suda, ili - sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, ili - potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku. (3) Ovlaštene osobe iz stavka 2. ovoga članka dužne su pročitati ugovor i upozoriti ugovornike na posljedice ugovora. (4) Potomak koji nije dao suglasnost može je dati naknadno, u obliku iz stavka 2. ovoga članka. (5) Ustup i raspodjela ostaju valjani ako je potomak koji se nije suglasio umro prije ostavitelja, a nije ostavio svojih potomaka, ili se odrekao nasljedstva, ili je isključen iz nasljedstva, ili je nedostojan. Osim toga, darovni ugovor isključuje mogućnost da su roditelji imali stvarnu namjeru izvršiti raspodjelu za života. Jedinu mogućnost vidim da se pokuša dokazati da se zapravo radilo o raspodjeli za života koja je djelomično realizirana u drugačijoj formi tj. u obliku ugovora o darovanju, a koja nije valjana jer nisu ispunjeni ugovoreni uvjeti prema vašem ocu, a i zbog nedostatka pravne forme. Međutim, jako sam skeptičan oko mogućnosti da biste uspjeli sud uvjeriti u takvu pravnu interpretaciju, čak i ako zanemarimo bitan problem a to je dokazivanje što je stvarno dogovoreno. Minimum bi bio da roditelji potvrde da se radilo o takvoj raspodjeli, ali sigurno ne bi bilo dovoljno. Pri tome imate dvije mogućnost: - dokazivati da se radi o raspodjeli za života koja je nevaljana, što bi značilo da bi darovni ugovor kao zapravo ugovor o raspodjeli bio nevaljan ili - dokazivati da se radi o raspodjeli za života koja je valjana, ali nije realizirana, pa bi tuženika trebalo prisiliti da ispuni što je ugovoreno (isplata vrijednosti 1/3 nekretnine). U prvom slučaju bi vaš otac mogao očekivati nasljeđivanje po zakonu, dakle 1/2 u konačnici, ali ništa ne bi priječilo roditelje da sada sastave novi darovni ugovor ili sada ugovor o uzdržavanju, pa bi mogao i ostati bez ičega. Uz to bi se postavilo pitanje primanja novca za nevaljani pravni posao. Možete se pokušati posavjetovati s odvjetnikom, po mogućnosti iskusnim u takvim stvarima, ali uzmite u obzir da će većina odvjetnika rado uzeti takav postupak jer će biti složen i dugotrajan, vrijednost predmeta spora je velika (nekretnina), pa osigurava dobar prihod odvjetniku neovisno o ishodu. Dakle, inzistirajte na razjašnjenju njegovog pravnog viđenja stvari. Neovisno o svemu tome, činjenica darovanja daje vašem ocu realnu mogućnost da ishodi nužni dio po smrti svakog od roditelja. Vjerojatno će se otvoriti pitanje da li će se isplaćena sredstva uračunavati u taj nužni dio ili ne. Nužni dio bi u konačnici iznosio 1/4 ukupne nekretnine, a po hipotetskoj raspodjeli za života bi to bilo 1/3, što je razlika od cca 8,3% vrijednost nekretnine. Ako se uzmu u obzir troškovi spora i neizvjestan ishod, morate si odgovoriti na pitanje isplati li se. S druge strane, do stjecanja nužnog dijela još se svašta može dogoditi i pozitivnog i negativnog, život je nepredvidiv.
  7. Svi rokovi za poduzimanje bilo koje pravne radnje su istekli (preko 30 godina!). Nema niti jednog razloga zbog kojeg ne bi vrijedilo načelo povjerenja u zemljišne knjige. Načelo povjerenja u zemljišne knjige upravo štiti kupca koji je kupio od osobe koja je u njih upisana kao vlasnik bez obzira na to je li ta osoba stvarni vlasnik ili nije.
  8. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je dvostrani pravni ugovor između stranaka, primatelja i davatelja uzdržavanja, i kao takav tiče se samo njih, tako dugo dok predmet ugovaranja nije nešto što bi pripadalo trećim osobama ili utjecalo na prava trećih osoba. Prema tome, ugovorne stranke nemaju nikakvu obavezu da ugovor daju na uvid trećim osobama. Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju prenosi se vlasništvo imovine primatelja uzdržavanja koja je navedena u ugovoru na davatelja uzdržavanja odmah, pa ako se radi o nekretninama, može davatelj uzdržavanja u zemljišnim knjigama odmah zatražiti upis prava vlasništva, ali i ne mora. Ako to ne učini, povređuje određena pravila (o naplati poreza i upisa u z.k.), ali to ne dovodi u pitanje ugovoreno. Ako se vaša sestra upisala u zemljišne knjige kao vlasnik temeljem darovnog ugovora, ne može se više upisati na istim nekretninama temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji bi bio sklopljen nakon darovnog ugovora jer primatelji uzdržavanja više nisu vlasnici darovanoga i ne mogu time raspolagati (osim u posebnom slučaju ako bi darovni ugovor bio opozvan ili ako bi sestra darovala isto natrag roditeljima). Može sklopiti ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, ali predmet takvog ugovora može biti samo imovina koja je još uvijek u vlasništvu roditelja. Vaša sestra uopće nije raspodijelila imovinu, jer to nije mogla učiniti budući da nije bila vlasnik nekretnine, nego su to bili roditelji. Nemojte brkati utjecaj sestre na roditelja i vašeg oca kojim ih je navela da učine to što su učinili s pravnim odnosima. Također se ovdje uopće ne radi o nasljedstvu nego o pravnim poslovima između živih ljudi. Očeva sestra i vaš otac uopće nisu mogli međusobno dijeliti imovinu roditelja, ni usmenim ni pismenim sporazumima, niti kao trenutnu imovinu niti kao buduće nasljedstvo, jer je takav dogovor ništav po zakonu. Mogla se izvršiti dioba za života budućih ostavitelja uz suglasnost svih, dakle roditelja i djece, ali isključivo u propisanoj formi. Vaša sestra je sve što je htjela provela na formalno uredan način, a vaš otac o tome uopće nije vodio računa, i zato je završilo kako je završilo. Da se razumijemo, formalnopravno vaš otac nikada nije imao nikakva prava na nekretninu živih roditelja, kao ni sestra, sve je posljedica raspolaganja roditelja imovinom u njihovom vlasništvu na način na koji su oni imali puno pravo. Pravni poslovi s nekretninama se i po zakonu i po zdravom razumu sklapaju jedino i isključivo pismenim putem, a po zakonu i u propisanoj formi, jer se tu ne radi samo o povjerenju nego i o drugim stvarima koje se usmeno ne mogu valjano uglaviti. Pa tko se može točno sjećati što je tko uopće rekao nakon nekoliko godina? Verba volant, scripta manent. Isto vrijedi i za druge poslove imalo veće vrijednosti. Ako netko to ignorira i ne vodi računa o svojim interesima, a još manje o načinu njihove zaštite, sam si je kriv i ne može očekivati da ga štiti itko drugi, pa niti država.
  9. Darovni ugovor uz koji uknjiženo i pravo plodouživanja itd. nije isto što i ugovor o doživotnom (ili dosmrtnom) uzdržavanju. Što se tiče mogućnosti pobijanja ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju (kad bi postojao), ne može se nikome tko ima pravni interes uskratiti pravo na pobijanje takvog ugovora, pitanje je može li se uspješno pobiti (a kod ugovora o uzdržavanju to je u pravilu jako teško). Točno je da kod takvih ugovora nema nužnog dijela jer ugovoreno ne ulazi u ostavinu, dok je mogućnost potraživanja nužnog dijela pri darovanju - iako darovano u trenutku smrti ostavitelja nije njegovo - izrijekom propisana u Zakonu o nasljeđivanju, pa je takvo raspolaganje, slično oporučnom, ograničeno zakonom.
  10. Ako je ovako kako ste napisali, neće biti dovoljni, samo gubite vrijeme i novac za pristojbu. Ostavinski sud nije mogao odlučiti o vlasništvu nego samo navesti imovinu i prava ostavitelja koja nasljednici nasljeđuju u onom stanju u kojem su bili u trenutku smrti, a vanknjižno vlasništvo je vlasništvo koje se ne može izravno upisati u zemljišne knjige bez odgovarajućeg postupka (inače ne bi bilo vanknjižno). U rješenju o nasljeđivanju sasvim sigurno ne piše da ste vlasnici te čestice niti da je premet nasljeđivanja vlasništvo te čestica niti postoji odredba kojom se nalaže z.k. odjelu da izvrši upis prava vlasništva za tu nekretninu (ponovno: ako je tako kako ste opisali). Sud je "ovjerio" to što je napisao, a ne ono što biste vi htjeli da to znači.
  11. Ostavio je ovako kako piše u rješenju i kako ste i sami napisali, kao imovinu upisanu u katastru, dakle kao vanknjižnu imovinu, pa je rješenju u katastru i provedeno. Kako je dobivena građevinska dozvola samo na temelju posjedovnog lista, doista ne znam, ali ne bi to sigurno bio ni prvi ni jedini takav dokument ni u bivšoj ni u sadašnjoj državi da nije izdan po zakonu, a moguće je i da su u to vrijeme propisi u vezi građevinske dozvole bili drugačiji. U građevinskoj dozvoli bi vam trebalo pisati na temelju čega je izdana, ne očekujte da netko ovako preko weba pogađa što piše u dokumentu koji je kod vas. A što se tiče muteža i muljanja, kad ste već napisali o kojem se kraju radi onda razmislite bi li koji od susjeda imao koristi od ovih općinskih aktivnosti. Bi vas morti netko štel tužiti, a nema zakaj ?
  12. Nemoguće je da u rješenju o nasljeđivanju piše da vi nasljeđujete tu česticu kao z.k. vlasništvo, ako ona u z.k. ne glasi na vašeg oca. Vjerojatno ste to naslijedili kao vanknjižno vlasništvo (upis u katastru?), a to sasvim sigurno jasno piše u rješenju o nasljeđivanju. Prema tome, s takvim se rješenjem ne možete upisati pravo vlasništva u zemljišne knjige, ali možete pokrenuti pojedinačni ispravni postupak ili podnijeti tužbu radi utvrđenja vlasništva dosjelošću. Pri tome ćete morati naći nasljednike upisanih osoba i navesti ih kao stranke u jednom od tih postupaka. Doduše, pokojnici se mogu u takvim postupcima švercati kao žive ali "nedostupne osobe" nepoznate adrese, pa im se postavlja privremeni zastupnik, ali ako sud tako nešto prihvati za upise stare 60 godina onda je to već opasno na rubu zakona. U cijeloj priči o vlasništvu općina ne igra nikakvu ulogu, ali ako ih odmah ne izbacite iz posjeda, izgubit ćete argument samostalnosti posjeda za stjecanje dosjelošću, dok bi vam uspješna zaštita posjeda upravo bila koristan argument u tom smislu. A što se općinskih "kauboja" tiče, ništa nije slučajno - ili će "proći željeznica" ili će tako "doći do vode" (ovo se slučajno doslovno poklapa, ali nije jasno gdje je stoka, i jesu li to ovce ili goveda) ili će "Indijanci biti otjerani u rezervat a njihova zemlja postati dostupna". Slijedite trag novca (a i "Cherchez le femme" može biti korisno, naročito ako je općina mala . Za početak možete saznati tko je donio odluku, dnevni redovi općinskog vijeća i zapisnici bi morali biti javni i dostupni.
  13. "Prijepis" kao pravni pojam ne postoji, a pod tim se obično podrazumijeva prijenos vlasništva na drugu osobu upisom u zemljišne knjige temeljem nekog pravnog posla, obično darovanja, a darovati svatko može bilo kome. Dakle, otac vam može darovati kuću darovnim ugovorom. Za darovanje djetetu se ne plaća porez, a za darovanje drugoj osobi (vašem suprugu) se plaća. Za darovanje bračnom drugu se ne plaća, pa je bolje da otac daruje vama, a vi dio toga suprugu. Darovana imovina se ne smatra bračnom stečevinom, dakle ako otac daruje samo vama, vaš suprug nema vlasnički udio u toj nekretnini. Darovati vam može knjižnu i vanknjižnu imovinu, dakle takvu koja je upisana u z.k. ili nije upisana. Legalizacija s vlasništvom nema nikakve veze, njome se samo mijenja status građevine u odnosu na zakone o gradnji, ali je i preduvjet za upis građevine u zemljišne knjige ako nije upisana. Drugim riječima, ako građevina nije legalizirana, otac vam može darovati nekretninu, ali u zemljišnim knjigama će se moći izvršiti prijenos samo za ono što je tamo upisano (pretpostavljam zemljište), dok ćete upis građevine nakon toga morati ishoditi vi kao novi vlasnik, a do tada će to biti vaše vanknjižno vlasništvo. Ako vam se ne žuri, mislim da bi bilo jednostavnije da se prvo sredi stanje u zemljišnim knjigama, i nakon toga provede darovanje i upis vašeg vlasništva. Bilo bi dobro da darovni ugovor sastavi stručna osoba, pogotovo ako ga sastavljate prije upisa građevine u z.k., kako ne bi došlo do komplikacija pri upisu zbog nepravilnih formulacija u ugovoru. Što se tiče promjene podnositelja zahtjeva za ozakonjenje građevine u samom postupku ozakonjenja, mislim da je to moguće, ali nisam siguran. Ima dosta takvih informacija na stranicama Ministarstva graditeljstva, pa potražite. Možete to obavljati i tako da vam otac da punomoć za zastupanje u upravnom postupku ozakonjenja.
  14. U slučaju da bi bila potrebna sudska zaštita, paziti na rok za tužbu koji je 30 dana od dana saznanja o smetanju, a to je ovdje istovremeno kad i početak smetanja. Bilo bi dobro da pismeno upozorenje općini bude u obliku opomene pred tužbu, a djeluje uvjerljivije ako ga pošalje odvjetnik. Također evidentirati, prikupljati i čuvati dokaze o bilo kakvoj šteti ili neugodnosti za koju bi se mogla tražiti odšteta.
  15. Na koji način odnosno kakvim djelovanjem općina "prisvaja parcelu"?
×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija