anaid

Nije mi sasvim jasan savjet, možete malo pojasniti? Samo da napomenem, ja ga ne mogu darovati, nema tog termina u vezi grobova, budući da to nije pravo vlasništvo, već samo "pravo korištenja", ja to pravo mogu samo PRENIJETI. A za prenošenje upravo i vrijedi ta odluka da ne mogu, OSIM ako imam još jedan. I druga je stvar, niti kupiti pravo ne može netko tko već ima jedan. Dakle, da i mogu ovog "prodati", ne bi ga mogla nekom tko već ima jedan. Samo mi u svemu tome nije nešto jasno: Oglasnik je pun oglasa o "trajnom ustupanju prava na grob...". Je li moguće da svi ti oglašivači imaju po još jedan grob? Ili igraju na kartu da kupci ne znaju za pravilo, pa uzmu lovu, naprave ugovor kod bilježnika ne znajući za ovu odredbu, pa kad novi vlasnik dođe u pravnu službu groblja, onda mu kažu da ga ne mogu upisati jer bivši vlasnik nije ni smio prodavati. I onda ljudi popuše. Bit će da ima i toga.

Hvala na odgovoru. Ovo s promjenom prebivališta, hm, da, to je opcija. Vjerojatno to ljudi tako i rješavaju. Samo, meni je to odbojno i ne sviđa mi se na taj način - kad to čovjek radi, mijenja prebivalište na dva tjedna, to je onda očigledno da nešto mulja i manipulira - a to jednostavno nisam ja. No, ovo prvo - nije poanta da li moja obitelj ima grob ili ne, nego JA osobno trebam biti KORISNICA prava na grob, tj. praktički vlasnica još jednog groba. U tome i je taj apsurd. Nije poanta da se grad "brine" da ja neću imati gdje biti pokopana, već grad traži da ja budem baš vlasnica još jednog groba kako bi ovog naslijeđenog mogla prodati. Suludo, ali je tako.

Evo, pogledala sam sama. Naime, u Zakonu o grobljima toga nema, ALI, u Odluci o grobljima: Na temelju članka 18. Zakona o grobljima (Narodne novine 19/98) i članka 21. podstavka 2. Privremenog statuta Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba 9/93), Gradska skupština Grada Zagreba, na 16. sjednici, 15. listopada 1998., donijela je ODLUKU o grobljima Stvarno stoji ovako: Članak 11. Korisnik groba može ustupiti korištenje grobnog mjesta ako na jednom od groblja iz članka 2. ove odluke ima na korištenju drugo grobno mjesto ili ako korištenje grobnog mjesta koje se ustupa ima više osoba ili ako nema prijavljeno prebivalište na području Grada Zagreba. Meni je to van pameti! Ima li netko iskustva postoji li tu neka mogućnost, nešto, bilo što...?!

E, da, zaboravih nešto; taj zakon je navodno na snazi od 98. ili tak neš. No, onda mi nije jasno, ako je tako, kako je onda moguće da su ljudi masovno prodavali grobove, pisalo se po novinama o ljudima koji su se obogatili na preprodaji grobova, kao da je to jako unosno, itd., itd. Kako je to onda moguće, kad postoji takvo zakonsko ograničenje?! Da bude jasno, nije mi želja obogatiti se, ali kad sam već nešto naslijedila, a što mi zapravo ne treba, željela bih od toga ipak imati neke koristi.

Po Ugovoru o doživotnom, nakon smrti primateljice uzdržavanja naslijedila sam grob, platila porez i došla u upravu na Mirogoj da tamo izvršim prebacivanje prava korištenja na sebe. Sve je prošlo u redu. Budući da moja obitelj grob ima, ovaj nasljeđeni me zapravo ne zanima, te sam ga mislila prodati, tj. oglasiti ustupanje prava korištenja nekom drugom. Onda sam saznala nešto što me šokiralo; da praktički s tim grobom ne mogu ništa, tj. da po Zakonu o grobljima pravo može ustupiti samo onaj koji ima pravo korištenja još jednog groba na području Zagreba. Dakle, ne mogu prodati ovaj, jer nemam još jedan Sad molim savjet; postoji li bilo koji način da nešto učinim, ponavljam, ne zanima me taj grob (a novac mi treba), te ispada da sam nasijedila zapravo samo novčanu obavezu. Nije puno, 120 kuna godišnje, no sve to skupa nema mi smisla. Zašto ja ne bi to nasljeđeno pravo mogla prodati?! E, da, još nešto: razmišljala sam da kupim neki jeftiniji grob, pa onda ovaj, ajde, prodam - ipak ću biti na nekom financ. dobitku. No, ne mogu, jer ne može kupiti pravo korištenja onaj koji već ima jedno pravo korištenja. Što da radim, pliz!?!?!

Hej Floki, hvala ti na dobroj volji da mi pomogneš. Ne svađam se s tobom, no u jednoj stvari mislim da nemaš pravo. Naime, previđaš tu činjenicu NASLJEDSTVA. Sasvim sam sigurna da će suprotna strana poredočiti dokaz o nasljedstvu i tvrditi da je ona uložila te novce u kuću, i na osnovu toga tražiti i veći dio kuće. Dakle, neće se složiti s fifti-fifti podjelom. A na to ima pravo, po zakonu, to znam, jer, nasljedstvo ne spada u bračnu stečevinu. To je nesporno. No, pitanje moje je bilo samo kako će sud utvrditi koliko je od tog nasljedstva zaista uloženo. Sori, ali jesi li ti pravnik ili odgovaraš po osobnom mišljenju? Jer, vidim da uporno zaobilaziš tu činjenicu da kuća nije stečena jednostavno radom u braku. Da je, ne bi ni postavljala pitanje. Ovo o dražbi... to mi je sasvim poznato i o tome se ovdje uopće ne radi. Dakle, po treći put: Budući da su supružnici ulagali u kuću od svojih nasljedstva, i to nejednako, kako se može utvrditi koliko je tko uložio,i kako će se odrediti koji dio kuće je bračna stečevina, a koji je od tog nasljedstva? Može li se molim uključiti netko tko zaista poznaje zakon i praksu?

Hm, ne bi rekla da je to baš tako jednostavno. Čula sam, a i često se na ovom forumu o tome piše, kad bračni drugovi steknu nasljedstvo za vrijem braka, to ne ulazi u bračnu stečevinu. U to sam sigurna. Ono što mene zanima je slijedeće: kako dokazati koji dio tog nasljedstva je uložen u zajedničku imovinu, a koji dio je,npr. potrošen za neke osobne potrebe bračnih drugova. Konkretnije u ovom slučaju je situacija ovakva: žena je naslijedila 100.000 eura, muž oko 60.000. Sagradili su kuću koja sad vrijedi oko 180.000 eura. No, niti žena niti muž nisu svo svoje naslijedstvo uložili samo u kuću, već su trošili i za druge stvari. Sad kad se sprema parnica, moje je pitanje kako će se tretirati ta kuća, kad je nemoguće dokazati koliko je tko od nasljedstva uložio, a koji je dio izgrađen radom, a koji nasljedstvima. Molim pomoć tko zna!

Molim, kako se u parničnom postupku može dokazati koliko je novaca u bračnu stečevinu uloženo od novca stečenog radom, a koliko od, npr. nasljedstva i sl. Naime, slučaj je takav da su muž i žena u braku kupili zemlju i sagradili kuću u što su ulagali od zarade, tj. plaće, no također su svaki uložili i ponešto svog nasljeđenog novca. Kako će se sada, jer se ide prema parnici, dokazati točno koji dio te novonastale kuće je bračna stečevina, a koji nije. Naime, činjenica je da su od tih nasljeđenih sredstva i jedan i drugi trošili i za kuću, ali i za druge stvari (školovanje u inozemstvu, pomaganje bratu, putovanja...), tako da se iznosi naslijeđenog ne mogu baš uzimati u potpunosti u tom izračunu. Kako tome pristupiti?

Treba dokazati da je ta kuća bračna stečevina? Što nije dovoljan dokaz to što je kupljena tijekom braka? A kako se uopće može dokazati da je to bračna stečevina? Ponavljam činjenicu koju ovdje smatram najbitnijom: to što je žena za vrijeme braka naslijedila određen novac i to što je u tom braku kupljena kuća, ne znači automatski (i valjda ne bi ni na sudu trebalo značiti) da je sve što je u tom braku kupljeno kupljeno baš tim novcem od nasljedstva, pa da nije bračna stečevina! To bi značilo da ako čim netko u nekom braku nešto naslijedi, da onaj drugi bračni drug nije ništa ulagao? Newby, shvaćaš li što pitam? Zašto muž mora dokazivati da je ulagao u zajedničke nekretnine samo zato što je žena tijekom tog braka stekla nasljedstvo?

Hvala. No, ovo zadnje ne pomaže, jer je kuća u Zg kupljena za sličan iznos za koji je prodana ona na moru. No, žena nije baš sav novac dobiven od nasljedstva uložila u tu novu kupnju, dala je veći dio, a ostatak je sama trošila i za svoje potrebe i za djecu... No, glavno pitanje koje me zanima je: ne podrazumijeva li se da je tijekom 15 godina braka taj čovijek ulagao u kuću u kojoj je živio, bez da to dokazuje računima ili izračunima? Što se ne podrazumijeva da je tu osim novaca utrošen i neki rad, vrijeme u održavanje, popravke, uređenje vrta, maljanje... Mislim, radi se o 15 godina! To što je žena dobila nasljedstvo, ne znači automatski da je svo uložila samo u kuću. Zar će se na parnici, ako do nje dođe, a izgledno je da hoće, tražiti samo računi? Zar nije točno da, npr. u slučaju da jedan bračni drug ne radi, te je evidentno da je onaj drugi privređivao za kupnju stana, taj stan ipak dijeli u slučaju rastave jer se podrazumijeva da je i onaj drugi sudjelovao u stvaranju vrijednosti? U ovom slučaju je jedan bračni drug naslijedio novac, no zar to znači da onaj drugi mora DOKAZIVATI da je i on pridonio stavaranju bračne stečevine?

Situacija je ovakva: Žena je za vrijeme braka naslijedilia kuću na moru, te istu prodala. Novac je spremila na račun. Godinu dana nakon toga žena i muž kupuju rohbau kuću u gradu, ona daje veći dio novca (od prodaje onog svog nasljedstva) ali i on sudjeluje novcem i u kupnji, u opremanju kuće, kupnji pokretnina, radom.... No kuća glasi na nju. Sad nakon 15 godina braka rastat će se. Ona kaže da ne da ni kune jer je kuću kupila novcem od svog nasljedstva, no to je samo djelomično točno, jer je ulagao i on. Traba li on dokazivati da je i on sudjelovao u dovršetku i održavanju kuće i kako? Ili to što je kuća kupljena u braku odmah ulazi u bračnu stečevinu? Ponavljam, on ne osporava da je ona dala većinu novaca, i ne traži podjelu pola-pola, ali traži neki manji dio koji je zaista uložio. Kako se na sudu tretiraju takvi slučajevi? Računa od nekih radova on nema. Što da radi?

... zvala sam banku ovršenika (bivšeg muža) i pitala kada će biti novac po rješenju o ovrsi doznačen na moj račun, a meni pravnica banke kaže na telefon da: "Ne može izvršiti prebacivanje novaca dok ne prođe rok žalbe". Ja je upozorim da u rješenju piše kako žalba ne odgađa ovrhu, no ona kaže da svejedno ne može odmah izvršiti ovrhu, tj. prebacivanje sredstava na moj račun dok ne dođe rješenje s pečatom pravomoćnosti! Pa jel to točno!?!?! AKo nije, što da joj kažem? Teško se s njom pravdam kad je ona pravnica, a ja nisam. HELP!!!!! Toliko sam dugo čekala taj novac, pa zar sad opet ništa

Pa ne piše u rješenju u brakorazvodu da treba potvrditi dolazak, no ukoliko to nije tako redovito i pravilno da je postalo rutina, pa valjda se podrazumijeva da se dvoje odraslih ljudi trebaju na neki način dogovoriti oko stvari koje se tiću svih zajedno. Ili ne? Ili se jedna strana treba bespogovorno držati svojih obaveza (majka i čekanje), čak i ako otac svoje pravo i obavezu aljkavo, neodgovorno ili neučestalo izvršava? Neosporno je da dosljednost i pouzdanost jesu ključni. No Korra je ovdje postavila pitanje o situaciji u kojoj su dosljednost i pouzdanost s očeve strane izostale! Ako se otac ne pojavljuje na viđenjima kako je dogovoreno, onda je i on nedostupan, zar ne? Zašto bi u tom slučaju druga strana morala u isto vrijeme biti apsolutno dostupna?

Zašto se uvijek, ali uvijek kad se povede rasprava o zabrani pušenja javi netko tko kaže da ima prioritetnijih problema za rješavanje?! Pa tko kaže da nema!? Naravno da od svakog problema ima neki veći. No, to ne bi trebao biti alibi za nerješavanje ili nepoduzimanje ničega. Jer, ako problem pušačkog trovanja djece ne bi trebalo rješavati zato što postoje Čučeki, onda po istom principu ne bi trebalo rješavati Čučeke jer postoje ubojice, a ubojice ne bi trebalo sankcionirati jer postoje i masovni ubojice....

Puno hvala!