Anitai2

Kao prvo, zahvaljujem na misljenju. Medutim tijelo drzavne uprave u odgovoru na moj zahtjev za rad na nepuno radno vrijeme nigdje decidirano ne navodi da se odredbe Zakona o radu ne primjenjuju na drzavne sluzbenike. Odgovoreno mi je da se Zakon o radu na državne službenike primjenjuje ali podredno, odnosno samo ako pojedina pitanja nisu uređena Zakonom o državnim službenicima ili posebnim zakonima, uredbama, drugim propisima ili kolektivnim ugovorom.

Trebala bih se uskoro s porodiljnog dopusta vratiti na posao u državnu službu no nema slobodnih mjesta u jaslicama niti ne pronalazim odgovarajucu dadilju pa sam od poslodavca trazila mogućnost rada na pola radnog vremena. Naime, sukladno novom Zakonu o radu radnik s djetetom do osam godina života moze zatražiti izmjenu ugovora o radu kojim se mijenja ugovoreno puno radno vrijeme radnika na nepuno radno vrijeme. Odgovor poslodavca je da se Zakon o radu na državne službenike primjenjuju podredno, samo ako pojedina pitanja nisu uređena Zakonom o državnim službenicima ili posebnim zakonima, uredbama, drugim propisima ili kolektivnim ugovorom. Konkretno njihova argumentacija je da Pravilnikom o unutarnjem redu mojeg tijela drzavne uprave nije propisan i razrađen način rada službenika s radom s nepunim radnim vremenom sukladno Uredbi o mogućnosti rada državnog službenika na izdvojenom mjestu rada s nepunim radnim vremenom („Narodne novine“, broj 33/06). Napominjem da je u spomenutoj Uredbi nepuno radno vrijeme propisano samo kod zaposljavanja, citiram clanak: “Državni službenik može se primiti u državnu službu i rasporediti na radno mjesto s nepunim radnim vremenom: a) kada je pravilnikom o unutarnjem redu državnog tijela utvrđeno da se poslovi određenog radnog mjesta obavljaju s nepunim radnim vremenom ili b) kada postoji potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta u punom radnom vremenu, a na radno mjesto je raspoređen držav­ni službenik koji radi sa skraćenim radnim vremenom sukladno posebnim propisima.”" Tako da pitanje prelaska s puno na nepuno radno vrijeme nije uredeno Uredbom a ne spominje se ni u Zakonu o drzavnim sluzbenicima ni u kolektivnom ugovoru. Moj laicki zakljucak bi bio da bi u ovom slucaju trebali primijeniti Zakon o radu no molim Vas za misljenje. Hvala unaprijed!

Da, površina na kojoj sam se parkira ne smeta ni pješacima ni drugim automobilima da se okrenu. Hvala puno na informacijama.

Radi se o Jarnovićevoj ulici u Prečkom u kojoj su izgrađene tri velike zgrade s cca 550 stanova i niti jednog predviđenog javnog parkirnog mjesta. Nisam jasno napisala u prijašnjem postu no i svi ostali parkirani automobili su dobili kaznu. Hvala na informaciji o sudskim troškovima, s obzirom da se ne radi o velikom iznosu, vjerojatno ćemo ići na sud. Dobrodošli su bilo kakvi savjeti

Prometni redar Grada Zagreba mi je na automobilu ostavio obavijest o plaćanju 300,00 KN kazne za navodno nepropisno parkiranje. Automobil je bio parkiran na kraju slijepe ulice, na asfaltiranoj površini/odvojku koja nije označena horizontalnom signalizacijom kao cesta (vidljivo na priloženoj slici). Gradskom uredu pisala sam prigovor no od Grada sam dobila generički odgovor u kojem se pozivaju na čl. 78, st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i obavještavaju me da će biti izdan obavezni prekršajni nalog ukoliko kaznu ne platim u navedenom roku. E sad, s obzirom da ne smatram da sam parkiranjem ugrozila sigurnost drugih sudionika u prometu, automobil tehnički nije bio parkiran na cesti niti je predstavljao smetnju za okretanje drugih automobila. smatrate li da ima smisla sporiti se oko ove situacije na Prekršajnom sudu? I koliko iznose troškovi postupka pred sudom? Napomena: stanari u slijepoj ulici se već osam godina parkiraju na ovoj javnoj površini i nikada do sada nisu izdane kazne za nepropisno parkiranje.