Jump to content

zastara regresa

Korisnik
  • Broj objava

    3
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

  1. Odgovor se nalazi u sljedečim člancima Kad zastara počinje teći Članak 215. (1) Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. (2) Ako se obveza sastoji u tome da se nešto ne učini, da se propusti ili trpi, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je dužnik postupio protivno obvezi. Učinak ispunjenja zastarjele obveze Pisano priznanje i osiguranje zastarjele obveze Članak 220. (1) Pisano priznanje zastarjele obveze smatra se odricanjem od zastare. (2) Isti učinak ima davanje zaloga ili kojega drugog osiguranja za zastarjelu obvezu. Članak 221. Ako dužnik ispuni zastarjelu obvezu, nema pravo zahtijevati da mu se vrati ono što je dao, čak i ako nije znao da je obveza zastarjela. Opći rok zastare Članak 225. Tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Naknada štete Članak 230. (1) Tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. (2) U svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala. (3) Tražbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze. Naknada štete prouzročene kaznenim djelom Članak 231. (1) Kad je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona. (2) Prekid zastare kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastare zahtjeva za naknadu štete. (3) Isto vrijedi i za zastoj zastare. Rokovi zastare kod ugovora o osiguranju Članak 234. (1) Tražbine ugovaratelja osiguranja, odnosno treće osobe iz ugovora o osiguranju života zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala. (2) Ako zainteresirana osoba dokaže da do dana određenog u stavku 1. ovoga članka nije znala da se osigurani slučaj dogodio, zastara počinje od dana kad je za to saznala, s tim da u svakom slučaju tražbina zastarijeva kod osiguranja života za deset, a kod ostalih za pet godina od dana određenog u stavku 1. ovoga članka. (3) Tražbine osiguratelja iz ugovora o osiguranju zastarijevaju za tri godine. (4) Kad u slučaju osiguranja od odgovornosti trećega, oštećena osoba zahtijeva naknadu od osiguranika ili je dobije od njega, zastara osiguranikova zahtjeva prema osiguratelju počinje od dana kad je oštećena osoba tražila sudskim putem naknadu od osiguranika, odnosno kad joj je osiguranik naknadio štetu. (5) Neposredni zahtjev treće oštećene osobe prema osiguratelju zastarijeva za isto vrijeme za koje zastarijeva njegov zahtjev prema osiguraniku odgovornom za štetu. (6) Zastara tražbine koja pripada osiguratelju prema trećoj osobi odgovornoj za nastupanje osiguranog slučaja počinje teći kad i zastara tražbine osiguranika prema toj osobi i navršava se u istom roku. PREKID ZASTARE Priznanje duga Članak 240. (1) Zastara se prekida kad dužnik prizna dug. (2) Dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja. Pozivanje dužnika Članak 244. Za prekid zastare nije dovoljno da vjerovnik pozove dužnika pisano ili usmeno da obvezu ispuni. 6. Prijelaz osiguranikovih prava prema odgovornoj osobi na osiguratelja (subrogacija) Članak 963. (1) Isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. (2) Ako je krivnjom osiguranika onemogućen ovaj prijelaz prava na osiguratelja, u potpunosti ili djelomično, osiguratelj se oslobađa u odgovarajućoj mjeri svoje obveze prema osiguraniku. (3) Prijelaz prava s osiguranika na osiguratelja ne može biti na štetu osiguranika, pa ako je naknada koju je osiguranik dobio od osiguratelja iz bilo kog uzroka niža od štete koju je pretrpio, osiguranik ima pravo da mu se iz sredstava odgovorne osobe isplati ostatak naknade prije isplate osigurateljeve tražbine po osnovi prava koja su prešla na njega. (4) Iznimno od pravila o prijelazu osiguranikovih prava na osiguratelja, ta prava ne prelaze na osiguratelja ako je štetu prouzročila osoba u srodstvu u pravoj liniji s osiguranikom ili osoba za čije postupke osiguranik odgovara, ili koja živi s njim u istom kućanstvu, ili osoba koja je radnik osiguranika, osim ako su te osobe štetu uzrokovale namjerno. (5) Ali ako je neka od osoba spomenutih u stavku 4. ovoga članka bila osigurana, osiguratelj može zahtijevati od njezina osiguratelja naknadu iznosa koji je isplatio osiguraniku. Odgovornost u slučaju neovlaštenog korištenja motornog vozila Članak 1070. (1) Neovlašteni korisnik motornog vozila odgovara trećim osobama umjesto vlasnika i jednako kao vlasnik. (2) Pored neovlaštenog korisnika i solidarno s njim odgovara i vlasnik motornog vozila, ako je svojom krivnjom ili krivnjom osoba koje su se trebale brinuti o vozilu, omogućio neovlašteno korištenje vozila. (3) Neovlašteni korisnik je osoba koja u vrijeme štetnog događaja koristi motorno vozilo bez suglasnosti vlasnika, a nije kod njega zaposlena u vezi s pogonom motornog vozila, niti je član njegova obiteljskog kućanstva, niti joj je vlasnik vozilo predao u posjed. ZAKON O OBVEZNIM OSIGURANJIMA U PROMETU Isključenje iz osiguranja Članak 23. Po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti pravo na naknadu štete nema: 1. vozač vozila kojim je prouzročena šteta te njegovi srodnici i druge fizičke ili pravne osobe glede štete zbog smrti ili tjelesne ozljede vozača, 2. vlasnik, suvlasnik, odnosno zajednički vlasnik te svaki drugi korisnik vozila kojim je prouzročena šteta i to na naknadu štete na stvarima, 3. suputnik koji je dragovoljno ušao u vozilo kojim je uzrokovana šteta a kojim je upravljao neovlašteni vozač, ako osiguratelj dokaže da je ta okolnost suputniku bila poznata, 4. suputnik koji je dragovoljno ušao u neosigurano vozilo kojim je uzrokovana šteta, ako Hrvatski ured za osiguranje dokaže da je ova okolnost suputniku bila poznata, 5. oštećena osoba kojoj je šteta nastala: – zbog uporabe vozila na športskim priredbama koje se održavaju na cesti ili dijelu ceste zatvorenom za promet drugim vozačima, a kojih je cilj postizanje najveće ili najveće prosječne brzine, odnosno na vježbama za te priredbe, – zbog djelovanja nuklearne energije za vrijeme prijevoza radioaktivnog materijala, – zbog ratnih operacija, pobuna ili terorističkog čina, s tim da društvo za osiguranje u tom slučaju mora dokazati da je šteta prouzročena takvim događajem. Naknada štete u slučaju gubitka prava iz osiguranja Članak 24. (1) Osigurana osoba gubi prava iz osiguranja u sljedećim slučajevima: 1. ako vozač nije koristio vozilo u svrhu kojoj je namijenjeno, 2. ako vozač nije imao važeću vozačku dozvolu odgovarajuće vrste ili kategorije, osim ako je za vrijeme poduke iz vožnje vozilom upravljao kandidat za vozača motornog vozila, uz poštivanje svih propisa kojima se ta poduka uređuje, 3. ako je vozaču oduzeta vozačka dozvola ili je isključen iz prometa ili ako mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja vozilom određene vrste ili kategorije ili mjera prestanka važenja vozačke dozvole odnosno zaštitna mjera zabrane uporabe inozemne vozačke dozvole na teritoriju Republike Hrvatske, 4. ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, opojnih droga te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari, 5. ako je vozač štetu prouzročio namjerno, 6. ako je šteta nastala zbog toga što je vozilo bilo tehnički neispravno, a ta je okolnost vozaču vozila bila poznata. (2) Gubitak prava iz osiguranja na temelju stavka 1. točke 1. do 6. ovoga članka nema utjecaja na pravo oštećene osobe na naknadu štete te oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev odgovornom osiguratelju. (3) Društvo za osiguranje koje je temeljem stavka 1. točke 5. ovoga članka oštećenoj osobi isplatilo štetu ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu na naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete, na kamatu i troškove, a u slučaju iz stavka 1. točke 1., 2., 3., 4. i 6. ovoga članka najviše do iznosa 12 prosječnih neto-plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku. Naknada štete u slučaju neovlaštene vožnje Članak 25. (1) Ako je štetu prouzročio vozač koji je neovlašteno upravljao vozilom, oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev odgovornom osiguratelju, osim u slučaju iz članka 23. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona. (2) Neovlaštenim vozačem smatra se osoba koja je u vrijeme štetnog događaja bez suglasnosti vlasnika upotrijebila vozilo, a nije kod njega zaposlena u vezi s pogonom motornog vozila, nije ni član njegovoga obiteljskog kućanstva, a niti joj je vlasnik vozilo predao u posjed. (3) Društvo za osiguranje koje je oštećenoj osobi isplatilo štetu ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu na naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete, kamata i troškova. On ostaje bez prava na naknadu štete odnosno na isplatu osigurnine. Njegove pak obveze iz ugovora o osiguranju ostaju netaknute. Kod gubitka prava iz osiguranja (za razliku od isključenja iz osiguranja, kad rizik nije uključen u pokriće) rizik je pokriven osiguranjem, i osiguranik bi imao pravo na naknadu da nije prekršio neku ugovornu obvezu. Nadam se da sam pomogla sa ovim opširnim odgovorom
  2. Ako ste vi toliko sigurni u to što pričate, možete li onda protumačiti koja je svrha onda čl. navedenih npr 231. čl. 225 ZOO-a, čl. 234 Naknada štete prouzročene kaznenim djelom Članak 231. (1) Kad je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona. (2) Prekid zastare kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastare zahtjeva za naknadu štete. Opći rok zastare Članak 225. Tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.(a što nije propisano sa čl. 230 i 231 , 234 ZOO-a?) Gubitak prava iz ugovora o osiguranju ne značida je osoba i isključena iz osiguranja??? Ili vi mislite da je gubitak i isključenje isti pojam. ((Gubitak prava iz osiguranja (engl. forfeiture, njem. Aufgabe, Erlöschen), sankcija kojom se osiguranik kažnjava za neizvršavanje svojih obveza iz ugovora o osiguranju. On ostaje bez prava na naknadu štete odnosno na isplatu osigurnine. Njegove pak obveze iz ugovora o osiguranju ostaju netaknute. Kod gubitka prava iz osiguranja (za razliku od isključenja iz osiguranja, kad rizik nije uključen u pokriće) rizik je pokriven osiguranjem, i osiguranik bi imao pravo na naknadu da nije prekršio neku ugovornu obvezu. Upravo zbog strogosti sankcije zakonodavac nastoji ograničiti pravo osiguravatelja na ugovaranje gubitka prava iz ugovora o osiguranju (tako po našem pravu osiguravatelj ne može ugovoriti gubitak prava osiguranika na naknadu zbog propusta roka, odnosno zbog neprijavljivanja slučaja nadležnim tijelima policije i sl.). U obveznom osiguranju od autoodgovornosti najčešći slučajevi gubitka prava iz osiguranja jesu upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili droge, bez odgovarajuće vozačke dozvole itd.)) Čl 963 govori o prijenosu prava sa oštečene osobe na osigruavatelja 6. Prijelaz osiguranikovih prava prema odgovornoj osobi na osiguratelja (subrogacija) Članak 963. (1) Isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. (2) Ako je krivnjom osiguranika onemogućen ovaj prijelaz prava na osiguratelja, u potpunosti ili djelomično, osiguratelj se oslobađa u odgovarajućoj mjeri svoje obveze prema osiguraniku. (3) Prijelaz prava s osiguranika na osiguratelja ne može biti na štetu osiguranika, pa ako je naknada koju je osiguranik dobio od osiguratelja iz bilo kog uzroka niža od štete koju je pretrpio, osiguranik ima pravo da mu se iz sredstava odgovorne osobe isplati ostatak naknade prije isplate osigurateljeve tražbine po osnovi prava koja su prešla na njega. (4) Iznimno od pravila o prijelazu osiguranikovih prava na osiguratelja, ta prava ne prelaze na osiguratelja ako je štetu prouzročila osoba u srodstvu u pravoj liniji s osiguranikom ili osoba za čije postupke osiguranik odgovara, ili koja živi s njim u istom kućanstvu, ili osoba koja je radnik osiguranika, osim ako su te osobe štetu uzrokovale namjerno. (5) Ali ako je neka od osoba spomenutih u stavku 4. ovoga članka bila osigurana, osiguratelj može zahtijevati od njezina osiguratelja naknadu iznosa koji je isplatio osiguraniku. Mislite li da bi prava koja se prenose na osiguravatelja trebala biti veća od prava koja je imala oštečena osoba?? Ja osobno mislim da NE!! Mislim da je sve jasno propisano i da su članci 230, 231 i 234 apsolutno nedvosmisleni, što ne kolega??
  3. Prima: SUD RH- [h=1]PREDMET:[/h] TUŽITLJ: TUŽENIK: [h=2]PODNESAK TUŽENIKA[/h] I Protivim se neosnovanojisplati navedenoj u PODNESKU TUŽITELJA, u isplati štete brojte smatram davisina štete kn ne odgovara pravom stanju što se može te da nema osnove zaisplatu iznosa jer je isplata izvršena natemelju nestručne procjene. Tužitelj glede nastanka visine štete nije naveonikakav drugi dokaz. Protivim se i izvidu ipopravku štete broj: u djelovima gdje se spominje Smatram da je bilo potrebnoučiniti dodatni izvid štete da nebi došlo do nesuglasica glede vrijednostipopravka vozila. Postupak tužitelja, kojim bez dodatnog izvida štete priznajedaljnja oštećenja na vozilu može zadovoljavati kriterije njegovog,osiguravateljskog postupka, ali u ovom sudskom postupku, povodom prigovoratuženika opsegu i visini štete, takav račun se ne bi trebao prihvatiti kaodovoljno dokazno sredstvo za utvrđenje da je šteta u tom opsegu stvarno inastala. II Ragresnu naknadu šteteodnosno pravo na isplatu ostvaruje treći koji nije izvorno involviran u osnovnipravni posao. On to svoje pravo može temeljiti na nekom ugovornom iliizvanugovornom odnosu koji ne mora biti u izravnoj vezi s onim koji daje osnovuimatelju prava na isplatu ili za naknadu štete. I a) Zakonska subrogacija počlanku 963 ZOO- a Prijelaz prava s osobe koja ima pravona naknadu štete regulira u prvom redu Zakon o obveznim odnosima u svojem članku 963. Članak 963.Zakona o obveznim odnosima “ 1. Isplatom naknade iz osiguranjaprelaze na osiguratelja ,po samom zakonu, do visine isplaćene naknade,svaosiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna zaštetu. 2.Ako je krivnjom osiguranika onemogućen ovaj prijelaz prava naosiguratelja, u potpunosti ili djelomično ,osiguratelj se oslobađa uodgovarajućoj mjeri svoje obveze prema osiguraniku. 3. Prijelaz prava osiguranika na osiguratelja ne može biti naštetu osiguranika, te ako je naknada koju je osiguranik dobio od osigurateljaiz bilo kojeg uzroka niža od štete koju je pretrpio ,osiguranik ima pravo da muse iz sredstava odgovorne osobe isplati ostatak naknade prije isplateosigurateljevog potraživanja po osnovi prava koja su prešla na njega. 4. Iznimno od pravila o prijelazu osiguranikovih prava naosiguratelja,ova prava ne prelaze na osiguratelja ako je štetu uzrokovala osobau srodstvu u pravoj liniji s osiguranikom ili osoba za čije postupke osiguranikodgovara ,ili koja živi s njim u istom domaćinstvu ,ili osoba koja je radnikosiguranika ,osim ako su te osobe uzrokovale štetu namjerno. 5. Ali, ako je neka od osoba, spomenutih u prethodnom stavu ,bilaosigurana od odgovornosti ,osiguratelj može zahtijevati od njezina osigurateljanaknadu iznosa koji je isplatio osiguraniku.” . Naprijed citirani članakZakona određuje širinu prijelaza prava te uvodi određena ograničenja kojaumanjuju obim subrogacije. Prijelaz prava odnosi se na slučaj isplate naknadeštete.[h=3]Opći rok zastare[/h] Članak 225. Tražbine zastarijevaju zapet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.[h=3]Naknada štete[/h] Članak 230. (1) Tražbina naknade štetezastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja ještetu učinila.(2) U svakom slučaju tatražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.(3) Tražbina naknade štete nastalepovredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze. [h=3]Rokovi zastare kod ugovora oosiguranju[/h] Članak 234. (1) Tražbine ugovarateljaosiguranja, odnosno treće osobe iz ugovora o osiguranju života zastarijevaju zapet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine, računajući od prvog danaposlije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala.(2) Ako zainteresirana osobadokaže da do dana određenog u stavku 1. ovoga članka nije znala da se osiguranislučaj dogodio, zastara počinje od dana kad je za to saznala, s tim da u svakomslučaju tražbina zastarijeva kod osiguranja života za deset, a kod ostalih zapet godina od dana određenog u stavku 1. ovoga članka.(3) Tražbine osiguratelja izugovora o osiguranju zastarijevaju za tri godine.(4) Kad u slučaju osiguranjaod odgovornosti trećega, oštećena osoba zahtijeva naknadu od osiguranika ili jedobije od njega, zastara osiguranikova zahtjeva prema osiguratelju počinje oddana kad je oštećena osoba tražila sudskim putem naknadu od osiguranika,odnosno kad joj je osiguranik naknadio štetu.(5) Neposredni zahtjev trećeoštećene osobe prema osiguratelju zastarijeva za isto vrijeme za kojezastarijeva njegov zahtjev prema osiguraniku odgovornom za štetu.(6) Zastara tražbine kojapripada osiguratelju prema trećoj osobi odgovornoj za nastupanje osiguranogslučaja počinje teći kad i zastara tražbine osiguranika prema toj osobi inavršava se u istom roku. III Tužitelj pogrešno gleda na zastarnirok pozivajuči se na rok zastare od 5 godine, jer štetni događaj nije počinjenčinjenjem kaznenog djela. Naime, dulji zastarni rok predviđen za kazneno djeloprimijenit će se samo ako pravomoćnom kaznenom presudom utvrđeno da štetapotječe od kaznenog djela (čl. 231. ZOO-a). U Potpis:
×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija