Pocahontas7

Zaboravila sam još reći da sam razne savjete pročitala na ovom i drugim forumima pa možda brkam pojmove, a brkaju ih i drugi ljudi - mirenje i posredovanje na CZSS, skrbništvo i povjeravanje na zajednički život itd. Zato sam i htjela postaviti konkretno pitanje da si to razjasnim. Ne razumijem zašto unaprijed mislite da se neću pobrinuti da se odluke suda ostvare? Zato i jesam ovdje i raspitujem se. Ne želim nikoga obmanjivati niti manipulirati. Zato želim unaprijed znati koje su mi obaveze a koja su mi prava. Nije moguće da moje pravo kao građanina ove zemlje da se preselim nije pomirljivo sa time da želim sa sobom povesti i dijete. Tj. želim da sve bude transparentno i da sve strane na kraju dobiju svoja prava. I najviše mi je stalo do toga da mi dijete bude zadovoljno i mirno koliko god je to moguće u ovoj situaciji.

Samo moram naglasiti, ove stvari nisu vidljive, meni je trebalo nekoliko godina da shvatim o čemu se radi, ali da bih skratila priču, ne mogu navoditi - prve godine sam primijetila to i to, ali mi suprug nije htio reći od čega pati...itd. Dakle, mučila ga je ovisnost o pornografiji i prilično teška depresija, sve je to vješto prikrivao, 8 godina je odbijao liječiti se, nakon svakakvih scena gdje je obično bio autoagresivan ali je znao i meni prijetiti, ispričavao se i molio da oprostim, onda bi se stanje 'popravilo' ali se nikad nije znalo koliko će to potrajati. Ja sam s godinama tonula, tražila sam savjete kod prijatelja, kod vjerskih starješina, kod njegove doktorice opće prakse... Uza sve to, nije imao stalan posao niti se trudio da ga pronađe. Tonuli smo i financijski. Neke tri godine doživljavala sam i mobing na poslu gdje sam sa kreditom i nezaposlenim mužem bila u totalno najgoroj poziciji u kojoj možete biti dok se bojite otkaza itd. U vjerskoj zajednici u kojoj smo bili (on je još uvijek, ja sam odustala) - razvod nije opcija pa sam uvjerena kako ispravno postupam spašavala brak koji se nije moglo spasiti(tako sam ja sebe obmanjivala). Ne da mi se ovdje nabrajati sve one sitnice i probleme koji idu uz loš financijski položaj - da kad se dijete raboli morate zvati taxi - a na povratku iz hitne (a riječ je o mojim novcima) - svekrva i muž predlažu da se vratimo pješice... do pokvarenih ormarića, slavina i svega što sam morala sama popravljati ili bi ostajalo potrgano ako ja ne bih ništa poduzela... ili slučaj kad je frižider prazan, muž spava, a ja po snijegu guram kolica i idem kupiti namirnice... i sve tako da ne nabrajam... I konačno, zadojena našim vjerskim ''pravilima'' kada sam odlučila ostaviti ga - završavam na psihijatriji (zbog prevelikog tereta krivice koji mi je nametnut tim vjerskim stajalištima da se muž i žena nikad ne smiju razvesti, pod nikakvim okolnostima)- muž i svekrva ne pitaju kako sam - samo su mi poručili da sam ih osramotila. Trebam li išta još dodati?

Pa da, ispričavam se još jednom, ali ovo mi zvuči kao da se od početka unaprijed sumnja u to kakav sam roditelj... Samo zato jer se želim preseliti? A kad sam selila k roditeljima, nitko nije pitao kako ću putovati na posao, kako ću voditi dijete u vrtić ni kako ću mu plaćati taj vrtić koji je 3x skuplji od starog... itd

Ok. Ovo mi je korisno, iako sam do sada to već shvatila. Ali žurila se ja ili ne žurila, dok druga strana ne podiže pozive i ne odaziva se ni taj rok od 3 mjeseca još nije ni započeo što rasteže postupak na minimalno 2mj (slijedeće ročište) + cca 3mj= 5mj. Samo kažem da nije fer, ali ok. A postavljam pitanja onako kako vidim druge na forumu, jer drugih predznanja nemam. Nisam se ''planirala'' razvesti iako odluka nije nikako ishitrena, ta opcija jednostavno nije postojala za mene ranije. Niti sam se prije u životu bavila tuđim razvodima, niti sam stručna. Svaka info i pojašnjenje termina mi jako dobro dođu. Dakle to je pošteno i ok. Moj je problem što ne znam što druga strana misli jer se ne izjašnjava - dakle mi nemamo nikakve interakcije na tu temu a na ročište se nije odazvao. Dakle, to je obrazac ponašanja kakav je bio i u braku. Ignoriranje mene kao osobe i problema. Sve je ok. Ne ljutim se iako mi se učinilo da mi se pokušava pripisati nešto što nisam napisala. Jedino sam primijetila da odgovora ni od korova kad se pitanje postavi u par kratkih crta, samo ''tehničke'' stvari bez ''sočnih'' detalja, pa to malo iritira, ispričavam se. Nitko me ne može zadržati u braku, ali me zadržava dulje nego što to želim jer se ne odaziva. Samo da napomenem da sam mu prijedlog Sporazumnog razvoda (gdje sam u svim točkama bila apsolutno flexibilna - znači za sebe sam tražila sam dijete na zajednički život, a njemu maximalno pravo viđanja i minimalnu alimentaciju) dala na potpis u Ožujku, a nisam dobila ni komentar s čime se slaže ili ne slaže. A detalji ukratko su: (moje greške su vidljive iz aviona, ali sada ih ne mogu više ispraviti pa vas molim bez previše komentara) - bili smo pripadnici male vjerske zajednice prilično strogih nazora (ne želim imenovati jer nisam ovdje zbog ogovaranja niti blaćenja). Prilično brzopleto smo se zaručili i tijekom zaruka on je imao par puta neke 'napade' kolebanja, za koje sam dosta kasnije shvatila da proizlaze iz depresije. Budući da me mučio razgovorima tipa ''hoću - neću'', htjela sam prekinuti ali smo na ''nagovor'' pripadnika zajednice ipak ostali zajedno i vjenčali se. Dakle nastavak slijedi. Pauza je prošla - a i to je razlog da su se iz prijašnjih postova na brzinu pisanih možda iščitavale samo negativne emocije a nisam bila dovoljno precizna u namjerama. Očigledno sam očekivala samo ''hladan'' pravni savjet - ne life coaching

Pa sad ne znam više jesam li išta ovdje dobro shvatila... Nisam cijelo vrijeme do sada nikome ništa 'zabranjivala' a posebno ne viđanje djeteta s ocem. Niti to imam namjeru. Samo sam rekla da je po tom pitanju izuzetno komotan. Čak i ne nazove on prvi, nego najčešće mi njega. Nitko mu ne brani da dođe vidjeti dijete. A u tužbi je predloženo viđanje 2x tjedno + svaki drugi vikend - više nego duplo nego ga sada viđa. Nemamo tu nikakvih konflikata. Apsolutno sam za zaštitu djetetovih prava, niti mi pada sprečavatti viđanja dokle god dijete ima želje za tim. Ali to ne znači da moram zauvijek ostati u braku koji nije funkcionirao i zbog kojeg mi je bilo narušeno zdravlje. Ono što me zanima jest, koliko dugo on može tako rastezati s razvodom i kakva vrsta skrbništva i/ili pristanka djetetovog oca tijekom ili nakon razvoda je potrebna da se možemo odseliti u drugi grad/ županiju. Određuje li to Sud ili CZSS i po kojim parametrima? Okvirno, naravno.

Ok. To se podrazumijeva. ...dozvoli? čega? koga? za što?

Hvala. Na to sam mislila.

Ne mislim tako, ali mislim da sam mogla napisati ''išta'', bolje nego ''bilo šta'', ako vas to već toliko smeta. Oca djeteta nisam još nigdje ni za šta optužila. Ali, da ja znam da druga strana želi razvod te da se ne odazivam potpisati Sporazumni, ne podižem pozive od Suda, a već je prošlo više od godine dana razdvojenog života... i još k tome ne sudjelujem financijski u uzdržavanju djeteta, ali mu povremeno govorim da ga druga strana ne voli i da će ga ostaviti/napustiti.... Ne biste li me tada nazvali manipulatoricom? Radi se o tome da sam dugo godina (16g ) bila u braku s pasivno agresivnom osobom a da ni sama nisam bila svjesna kako to utječe na moje zdravlje i psihu... sad vidim da sam predugo šutjela. To je to. To ne znači da potičem konflikt. Samo tražim svoje pravo da budem konačno slobodna i jedino na taj način sposobna zaštiti svoje dijete - jer dok god sam ja podilazila njegovom ocu, dotle sam išla na djetetovu štetu jer sam bila nervozna, nezadovoljna itd. Ali ako me nije pretukao onda nemam pravo žaliti se ili?

Ipak sam poslala prijavu CZSS-u radi uznemiravanja djeteta - u smislu zbunjivanja i govora tipa 'mama će te ostaviti' i slično. Ročište nije održano zbog navodne ''neuredne dostave''. Koliko dugo to tako može?

??? Ne kužim u kojem dijelu je autorica bila inatljiva?

Zanima me ima li smisla i potrebe prijavljivati bilo šta sada netom prije ročišta, da bih bila u prednosti ako će se druga strana protiviti.

Pozdrav Svima, Molila bih za pomoć ili savjet jer ne znam što mogu očekivati... Napustila sam supruga prije malo više od godinu dana, najviše zbog psihičkog zlostavljanja, manipuliranja i zapostavljanja brige o obitelji. Nisam ništa prijavljivala. Imamo mlt. dijete od 6 god koje je sada sa mnom. Živimo kod mojih roditelja. Sada smo 30km udaljeni od starog mjesta prebivališta, starog vrtića i mog posla. Ja imam stalan posao. Plaću 3800kn. Nemam nekretninu. Otac ima plaću 2500, radi na određeno i također nema svoju nekretninu. U 5.mj. og dao je suglasnost da djetetu promijenim prebivalište da bih ga mogla upisati u lokalni vrtić. Odonda je dijete većinom kod mene. A zadnja dva mjeseca ga vodim i privatnom logopedu. Trebam li te račune donijeti na ročište jer to nisam spomenula u tužbi. Dva puta sam mu predlagala Sporazumni što nije htio potpisati, a prije 2 mj sam predala tužbu. Ročište je za dvadesetak dana. Ne znam uopće što trebam očekivati i kako da se postavim niti što se tiče procedure niti što se tiče reakcije bivšeg. Do sada je on bio prilično letargičan. Koliko ga ja znam, pasivna je osoba ali bi mogao biti i podmukao, tj. manipulatorski izigravati mučenika i žrtvu, ne odazivati se na pozive.... ne znam što drugo, to su sve moje pretpostavke. Ako netko ima kakav savjet, samo molim objektivno, što da očekujem od Suda, što od CZSS-a, na što se trebam pripremiti. Kakvu vrstu skrbništva mogu tražiti i dobiti? Nakon rastave se planiram preseliti u drugi grad. Kada to trebam spomenuti?