Koolguy

Znatno vise? Pa ja bi mogao cijelu knjigu napisati o majstorijama Hr pravosudja (sutkinja) i jos bi ostalo za manje zanimljive detalje. Ajmo onda s bitnim: Radi se o tuzbi i protutuzbi. Sutkinja najprije donese jednu odluku, prihvaca protutuzbeni zahtjev i nakon 5 minuta donese drugu odluku (odbija tuzbu) koja ima pravnu osnovu iz one prve odluke. Na taj nacin pogazila je nimalo nevazan podatak da ta njena prva odluka nije postala pravomocna, da se nije osvrtala na pravo stranke da se zali na njenu prvu odluku. U stvari nakon zalbe, njena prva odluka je izmijenjena (pala k'o kruska) ali je druga (tuzba odbijena) ostala. Tako da imamo situciju da se sudska odluka temelji na drugoj sudskoj odluci koja nikad nije bila pravomocna. Pravne posljedice su ostale...

Zna li se šta o ovoj temi? Meni je poznato da je samo sud koji je presudu donio ovlašten takvu presudu poništiti. Ima li znalaca ovdje?

Kako je nevedno u naslovu. Može i preporuka ako netko ima iskustva. Poželjno pozitivna iskustva.

Kod nas korupcija na sudovima ne da postoji - nego je vrlo raširena pojava. U toj mjeri je raširena i tolerirana da smo se izgleda vratili na postavke sudovanja iz turskog doba: slučaj dobiva stranka koja više plati. Ili postoji neki drugi interes da se stranka koje je nešto skrivila, zaštiti po svaku cijenu. Tužio sam RH da mi naknadi štetu koju je prouzročio sudac svojim nezakonitim i/ili napravilnim postupanjem. Sve je išlo po PS-u. Prijedlog na državno odvjetništvo, pa tužba općinskom sudu. Zakonodavac je napravio grubu pogrešku kad je općinskim sudovima dao u zadatak da sudi o nezakonitostima sudaca Županijskog suda. Tako da od općinskog suda ne treba ništa ni očekivati osim pripreme za žalbeni postupak. Žalba je podnesena (prije 2 godine) i ovih dana je županijski sud odbio moju tužbu. Glede postupka to je obična sramota i pljuska u lice svakoj dobronamjernoj osobi. Naime, svi moji predloženi dokazi su odbijeni još na sudu prvog stupnja. Bez obrazloženja. U žalbi na ŽS naveo sam u 17 točaka detaljno obrazloženo u čemu je sve sudac postupio suprotno zakonu. I što se dogodilo? Županijski sud nije odgovorio niti na jednu točku. Potpuno ignoriranje tužitelja, zakona i ustava jer takvo suđenje nije pošteno suđenje. U posljednjoj odluci samo se ponavljaju nebuloze koje je ODO smislilo i koje se ponavljaju od prvog prijedloga, pa presude na sudu prvog stupnja, pa sad ŽS, sve isto, sve copy/paste, a odgovora na sasvim jednostavne argumente i dokaze o kršenju zakona kao da nitko nije ni vidio ili nije htio vidjeti. I to je pravosuđe jedne države članice EU? Sramota kamo god da se okreneš.

Ne bih se slozio sa ovim stavovima. Nema uporista u zakonu. Naime, zakon o legalizaciji izricito navodi da ne dira u vlasnicke odnose ni na koji nacin. Slovom zakona, ja sam vlasnik te barake (cije je zemljiste - njegova je i gradjevina). Medjutim, sudovi koji sude po zakonima iz turskog doba, odbijaju moju tuzbu za predaju u posjed. Izmisljaju sve moguce 'cake'. Tako je cuveni ZS iz Sl. Broda proglasio te gradjevine (ima ih vise, svi susjedi su iskoristili situaciju prije povrata) - lebdecima. Odnosno da ne diraju zemljiste. Fenomenalno i moguce jedino u Hrvatskoj. Moje pitanje odnosi se na datum kad neposteni graditelj navodi kao datum gradnje. Godina 1991. Tocno kad je drustveno vlasnistvo ukinuto. Onda nastaje pravni vakum. Koji traje do kada??

Neobična situacija u kojoj sam ja tuženik. Tužitelj je sagradio brvnaru/baraku na čestici koja je tada bila "društveno vlasništvo". Tužitelj u tužbi navodi de je građevinu sagradio 1991 godine. Čekao je gotovo 30 godina te 2019 tužio mene. Ja sam u postupku povrata konfiscirane imovine tu česticu dobio u vlasništvo, 2006-te godine. Tužitelj se očito oslanja na činjenicu ukidanja društvenog vlasništva 8. listopada 1991. Svjedoci pak (u iskazima pred sudom) jasno iskazuju da je on tu baraku sagradio znatno ranije. Nakon što mi je čestica vraćena, pismeno sam izvijestio tog gospodina (?) o novim činjenicama i o potrebi da sklopimo sporazum o korištenju. Smatram se zakonitim vlasnikom barake. Tužba radi predaje u posjed nije uspjela jer je odvjetnica pogriješila te tužila suprugu tužitelja koja je izgubila spor, ali je ipak pred sudom (u privatnoj audijenciji sa sutkinjom) iskazala da ona ne koristi tu baraku. Situacija je dosta komplicirana, baraka je nekih 20 m2, legalizirana (2015) nakon naloga građevinske inspekcije o uklanjanju (2013). Moj odvjetnik je uzvratio protutužbom za predaju u posjed. Pitanje glasi: Može li on pod takvim okolnostima tražiti i/ili dobiti u vlasništvo baraku i dio čestice. Od suda prvog stupnja ne očekujem ništa jer se radi o malom mjestu gdje su još na snazi zakoni iz doba Otomanskog carstva.

Po mogucnosti iz Sl. Broda, Nove Gradiske ili Pozege. Parnica je zapocela jos 2014. godine, nema puno pomaka. Zbog protoka vremena, trenutni odvjetnik najavio odlazak u mirovinu. Dakle trebam odvjetnika koji bi preuzeo slucaj. Radi se o sticanju bez osnove. Hvala svima koji se jave

Trazim osobu - kako je u naslovu navedeno - koja bi otisla u dorh (Selska cesta br. 2) i uz moju punomoc izvrsila uvid u spis. To je to. Naime zbog epidemioloskih mjera nisam u stanju iz Kanade doci u Zg samo radi uvida u spis, pa mi je potrebna pomoc osobe iz Zagreba. Hvala unaprijed.

U svakom slucaju Ruby hvala na tvojim prilozima i hvala na ispravcima mojih komunikacija. Zalba je podnesena od strane odvjetnika, u roku. Sad jos pricekati par godina pa cemo vidjeti pravorijek. Upravo se navrsava 24 godine od pocetka ovog procesa (od dana donosenja zakona o dekonfiskaciji). Hvala jos jednom.

Hvala svima na odgovorima. Novak: unatoc mojoj informatickoj pismenosti nisam uspio locirati Rev-195/11-2od 21.12014, Rev--160/15-3 od 10.5.2016. Razlog jasno uzasno kompliciran i neupotrebljiv nacin trazenja sudske prakse na VS nacin. Tuzbu u ovom slucaju sastavio je odvjetnik. Nije tocno da je krivo postavljena tuzba. Iz prakse prema VS RH izlazi ovako. Evo prema sugestiji Moderatora: "Neosnovane su i tvrdnje tužitelja da je tužiteljica trebala dokazivati da bi iznajmljivala 1/2 dijela predmetnog stana s obzirom da se ne radi o naknadi štete vec o stjecanju bez osnove uporabom tude stvari u svoju korist u smislu odredbe cl. 1120. ZOO-a, a u kojoj situaciji je tuženica samo trebala dokazati da je tužitelj koristio njezinu stvar, što je tuženica neprijeporno i dokazala." (Broj: Rev 719/2016-2) U mom slucaju nije sporno da je tuzenik koristio moju stvar. Odnosno dio zemljista. Prije ce biti da se radi o sudu gdje se ne zna tko pije a tko placa, odnosno ja uvijek placam. Radi se u stvari o tome da je sutkinja XXXXX. Njeni XXXX potezu se po sudovima vec 13-tu godinu. Ona je naime (temeljem tuzbe iz 2007) odlucila (2009) ne predati mi u posjed strukture, gradjevine, zgrade, garaze, spremista koje su razni padobranci izgradili (i to su priznali) na predmetnoj cestici prije nego mi je vracena (zakon o naknadi 1997) u vlasnistvo. Dakle iskoristili su nebrigu ondasnjeg vlasnika - Republike Hrvatske . Prva njena presuda temelji se na izmisljotini da je to zemljiste zapravo bilo u vlasnistvu grada. XXXXXXX. Zemljisne knjige nisu vise vazne. Ni katastar. Nista - onako je kao si je sutkinja zamislila. U svakom slucaju spomenuta pomocna zgrada stoji na mom zemljistu i zauzima jedan dio. Ima toga jos, ali (druga) sutkinja nije ni pokrenula proces. Tuzba tamo lezi vec 7 godina... Ovo je tek manji dio price, odnosno romana koji bi mogao napisati o hr pravosudju. Usput: da li ste znali da je u RH moguce legalizirati i lebdece gradjevine? Sudskom presudom sve ostale gradjevine, 6 komada proglasene su za lebdece (sijecanj 2013) i nakon toga su u kratkom roku legalizirane! Samo u RH

Na zemljisnoj cestici u mojem vlasnistvu (potvrdjeno sudskom presudom) netko je posadio neku gradjevinu. Vec spomenutom sudskom presudom, ZS je odbio predati u posjed recenu gradjevinu jer da ona lebdi na mojoj zemlji. Doslovce sud kaze da je ta gradjevina "individualna stvar" te da ne cini trajnu povezanost sa zemljistem. Osoba je normalno iskoristila mogucnost legalizacije posto je ocito da je gradio na tudjem bez dozvole ili znanja vlasnika. Sad je lebdeca gradjevina legalizirana ali ju nije moguce upisati u katastru (bez dozvole vlasnika zemljista tj. mene) Utuzio sam ga da mi naknadi korist koju uziva zauzimajuci dio mog zemljista. Sve je jasno navedeno u cl 1120 zoo. Medjutim sutkinja (zavrsen prvi stupanj postupka) u presudi navodi kao razlog za odbijanje ovo: "... u konkretnom slučaju nije dokazano da bi u utuženom razdoblju tužitelj ostvarivao bilo kakav prihod iznajmljivanjem ili davanjem u zakup sporne površine, niti da je korist ostvario tuženik, valjalo je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja." Vjestaci su pokazali da postoji korist koju je on ostvario i dalje ostvaruje, ali za sutkinju to nista ne znaci jer kako vidite ona bi prihvatila tuzbu da je on nekoj trecoj osobi iznajmio pa naplacivao...

Dosjedanje nije spomenuto u tužbi. Ali su pretpostavke za promjenu pravne osnove postavljene tako da mogu očekivati tijekom postupka da će iskrsnuti. Ukoliko tužba za priznanje prava vlasništva građenjem ne uspije. Ovaj zakon ne pomaže baš previše, jer zakonodavac nije predvidio situaciju kad dođe do promjene vlasnika zemljišta. Potpuno je nejasno što zakon propisuje u tom slučaju... Pogotovo u slučajevima kad je vlasniku zemljište oduzeto (konfiscirano) pa onda vraćeno nakon dosta godina. Vraćeno sa barakom/građevinom za koju se vlasnik (RH) u času postavljanja nije uopće brinuo niti je bilo što poduzimao, dok je budući vlasnik (tj ja, temeljem dekonfiskacije) nije bio u pravnoj situaciji da bilo što poduzme. Bit će tu parničnih natezanja sve u 16 a sve radi 20 m2. U svakom slučaju hvala na odgovoru.

Hvala na odgovoru. Kažeš da vrijeme za dosjelost nije isteklo dok je postupak još u tijeku... koji postupak sprječava da dosjelost teče ? Sudski ili upravni ? Ili oba. Taj dio mi nije jasan. Logično bi bilo da od momenta kad je stavljena zabilježba o pokrenutom postupku denacionalizacije, svako pravo koje dospijeva prestaje teći. Inače se može dogoditi da upravni postupak traje 20 godina, da se bivšem vlasniku prizna vlasništvo a da uzurpator (da li u međuvremenu ili nakon dovršenog upravnog postupka) jednostavnim sudskim postupkom pozivajući se na dosjelost preotme vlasništvo. Koliko je to sukladno sa ustavom RH? U kojem je vlasništvo navedeno kao nepovrediva kategorija. Ne mogu naći sudske odluke u takvim situacijama pa je sve skupa malo neodređeno. I drugo pitanje. Dotična osoba se prvenstveno poziva na stjecanje vlasništva građenjem pa je stoga naveo da je navedeno to 'nešto' kao baraku sagradio točno 1991. Naime tada je postojala zakonska rupa koja je omogućavala stjecanje vlasništva zemljišta pod određenim pretpostavkama. Ta rupa je zatvorena, ali ne prije 1993. Da li ima netko da mi citira ili dostavi na pm članke 24 - 26 čuvenog ZOVO? U tužbi navodi sljedeće: Građenjem je tužitelj stekao vlasništvo izgrađene pomoćne zgrade i zemljišta na kojem je građevina izgrađena... To nije bilo moguće prije 8/10/1991 a ni poslije kad je ZV stupio na snagu. Postoji li sudska praksa glede ove situacije ? Hvala unaprijed

Imam neobičnu pravnu situaciju glede dosjelosti vezano za pretjerano trajanje postupka denacionalizacije. Radi se o čestici neupitno u mojem vlasništvu - vraćena mi je u vlasništvo i posjed još 2006. godine. Prije toga, još od 1993. godine ustanovljeno je vlasništvo RH i to temeljem privatizacije budući da tvrtka koja je tu česticu 'koristila' nije istu upisala u temeljni kapital. Ovo utvrđenje odradilo se naknadno (Naknadnim zapisnikom 2006. godine). Problem se sastoji u tome što je jedan od susjeda, ne pitajući nikoga (jer tako se to radilo u doba bezvlašća) na mojoj čestici sagradio nešto. To nešto najviše sliči na baraku (drvena građa), zauzima punih 20 kvadrata. Odmah nakon pravomoćnosti rješenja o povratu, pokušao sam s dotičnom osobom postići sporazum, obraćao se tri puta pismeno (preporučenim pismima). Osoba je bila i ostala posve nekomunikativna. 2008-me godine krenuo sam sa tužbom za predaju u posjed. Sve je odradila odvjetnica, postupak je završen presudom zbog izostanka te je određeno da mi dotična osoba ima predati to 'nešto' u posjed. Nakon svega se ispostavilo da se radilo o pogrešnoj legitimaciji, naime odvjetnica je za tuženika navela ime njegove supruge, koja se nakon jaaako dugo vremena i još jedne tužbe (za sticanje bez osnove) pojavila na sudu (izvanraspravno) i iskazala da su ona i suprug rastavljeni, ali da i dalje žive zajedno na istoj adresi itd. Tom prilikom je prstom uprla izravno u (bivšeg ?) supruga jer da je on izgradio i da je jedini korisnik te barake. Tako je taj slučaj okončan pa je započeo novi, ovaj put sa (valjda) ispravnom legitimacijom. I dalje je dotični izbjegavao sud, no ne zadugo. Konačno se pojavio i odvjetnik (nakon 5 godina !) koji ga zastupa pa se dalje može govoriti o redovnom postupku. On je tuženik u postupku u kojem ja tražim da mi nadoknadi korist koju je imao od mog zemljišta. Tužba je podnesena 2014. godine. O tome već izrađeno vještačenje i postupak pomalo napreduje. Da bi spriječio postupanje prema njemu, on putem odvjetnika pokreće vlasničku tužbu za priznanje prava vlasništva (barake i dijela zemljišta) i to ove godine. Prema mojoj evidenciji, tu baraku je sagradio otprilike 2004, dok u tužbi navodi da on tamo ima baraku jos negdje iz 1991. Još navodi da je tu građevinu legalizirao. To je točno, ali nepotpuno. Naime, ja sam u svojstvu tražitelja (dakle još prije vraćanja u vlasništvo), još 2005-te godine podnio prijavu građevinskoj inspekciji jer se očito radilo o bespravnoj gradnji. Nakon osam i pol godina na čestici se konačno ukazala inspektorica, utvrdila da se radi o bespravnoj gradnji (2013. godine) i odredila da se građevina mora ukloniti. Da bi spriječio rušenje pokrenuo je postupak legalizacije jer mu je došlo kao kec na desetku. Rješenjem iz 2016. godine legalizacija mu je odobrena, ja, iako sam bio stranka u postupku, mogao sam samo gledati što se radi sa mojim vlasništvom. Sad nakon ovako detaljnog uvoda slijedi moj problem: očito da njegov stav da je stvar dosjela nema uporišta u činjenicama. Naime čak i da je baraku postavio 1991 na (sada mojem) zemljištu opet nije mogao steći dosjelost, budući je zemljište od 1993-2006 bilo u vlasništvu RH, dok poslije 2006 postoje brojni moji postupci kojim ga obavještavam da se ta baraka nalazi na mojoj zemlji i da tražim povrat u posjed. Najzadnji takav korak je tužba (za korist koju je stekao) iz 2014. godine u kojoj je on ispravno legitimiran i kad je od suda dobio tekst tužbe, dakle opet se nije ispunilo 10 godina potrebnih za dosjelost. U tužbi on navodi da nije imao pojma da se nalazi na mojem zemljištu (!) da ga nikad nitko nije kontaktirao (iako živi u istom stanu sa bivšom ženom), iako je dobio rješenje o uklanjanju (2013) pored ostalih događanja. Mene osobno najviše smeta činjenica da bi se u dosjelost moglo uračunati i vrijeme kad ja kao budući vlasnik nisam bio u mogućnosti pokretati postupak za predaju u posjed - a to RH nikad ne čini. Oni su jako darežljivi kad je u pitanju tuđe vlasništvo. U zakonu je napisano da samo vlasnik stvari može tražiti predaju u posjed, kako sam ja dakle mogao prije 2006 zaštititi moje vlasništvo? Pitanje: postoji li sudska praksa (svejedno VS RH ili US RH) koja regulira pitanje dosjelosti u takvim slučajevima - kad je postupak povrata u tijeku pa budući vlasnik uopće ne može apsolutno ništa poduzeti da zaustavi uzurpatore dok RH na sve to gleda jako blagonaklono. Ima li netko ideju ?

Hvala na odgovoru ! Slika govori tisucu rijeci. Zgrada dovrsena prije 15 godina. Naokolo sve puno cementa, sute i ostataka gradjevnog materijala.