Koolguy

Znatno vise? Pa ja bi mogao cijelu knjigu napisati o majstorijama Hr pravosudja (sutkinja) i jos bi ostalo za manje zanimljive detalje. Ajmo onda s bitnim: Radi se o tuzbi i protutuzbi. Sutkinja najprije donese jednu odluku, prihvaca protutuzbeni zahtjev i nakon 5 minuta donese drugu odluku (odbija tuzbu) koja ima pravnu osnovu iz one prve odluke. Na taj nacin pogazila je nimalo nevazan podatak da ta njena prva odluka nije postala pravomocna, da se nije osvrtala na pravo stranke da se zali na njenu prvu odluku. U stvari nakon zalbe, njena prva odluka je izmijenjena (pala k'o kruska) ali je druga (tuzba odbijena) ostala. Tako da imamo situciju da se sudska odluka temelji na drugoj sudskoj odluci koja nikad nije bila pravomocna. Pravne posljedice su ostale...

Zna li se šta o ovoj temi? Meni je poznato da je samo sud koji je presudu donio ovlašten takvu presudu poništiti. Ima li znalaca ovdje?

Kako je nevedno u naslovu. Može i preporuka ako netko ima iskustva. Poželjno pozitivna iskustva.

Kod nas korupcija na sudovima ne da postoji - nego je vrlo raširena pojava. U toj mjeri je raširena i tolerirana da smo se izgleda vratili na postavke sudovanja iz turskog doba: slučaj dobiva stranka koja više plati. Ili postoji neki drugi interes da se stranka koje je nešto skrivila, zaštiti po svaku cijenu. Tužio sam RH da mi naknadi štetu koju je prouzročio sudac svojim nezakonitim i/ili napravilnim postupanjem. Sve je išlo po PS-u. Prijedlog na državno odvjetništvo, pa tužba općinskom sudu. Zakonodavac je napravio grubu pogrešku kad je općinskim sudovima dao u zadatak da sudi o nezakonitostima sudaca Županijskog suda. Tako da od općinskog suda ne treba ništa ni očekivati osim pripreme za žalbeni postupak. Žalba je podnesena (prije 2 godine) i ovih dana je županijski sud odbio moju tužbu. Glede postupka to je obična sramota i pljuska u lice svakoj dobronamjernoj osobi. Naime, svi moji predloženi dokazi su odbijeni još na sudu prvog stupnja. Bez obrazloženja. U žalbi na ŽS naveo sam u 17 točaka detaljno obrazloženo u čemu je sve sudac postupio suprotno zakonu. I što se dogodilo? Županijski sud nije odgovorio niti na jednu točku. Potpuno ignoriranje tužitelja, zakona i ustava jer takvo suđenje nije pošteno suđenje. U posljednjoj odluci samo se ponavljaju nebuloze koje je ODO smislilo i koje se ponavljaju od prvog prijedloga, pa presude na sudu prvog stupnja, pa sad ŽS, sve isto, sve copy/paste, a odgovora na sasvim jednostavne argumente i dokaze o kršenju zakona kao da nitko nije ni vidio ili nije htio vidjeti. I to je pravosuđe jedne države članice EU? Sramota kamo god da se okreneš.

Ne bih se slozio sa ovim stavovima. Nema uporista u zakonu. Naime, zakon o legalizaciji izricito navodi da ne dira u vlasnicke odnose ni na koji nacin. Slovom zakona, ja sam vlasnik te barake (cije je zemljiste - njegova je i gradjevina). Medjutim, sudovi koji sude po zakonima iz turskog doba, odbijaju moju tuzbu za predaju u posjed. Izmisljaju sve moguce 'cake'. Tako je cuveni ZS iz Sl. Broda proglasio te gradjevine (ima ih vise, svi susjedi su iskoristili situaciju prije povrata) - lebdecima. Odnosno da ne diraju zemljiste. Fenomenalno i moguce jedino u Hrvatskoj. Moje pitanje odnosi se na datum kad neposteni graditelj navodi kao datum gradnje. Godina 1991. Tocno kad je drustveno vlasnistvo ukinuto. Onda nastaje pravni vakum. Koji traje do kada??

Neobična situacija u kojoj sam ja tuženik. Tužitelj je sagradio brvnaru/baraku na čestici koja je tada bila "društveno vlasništvo". Tužitelj u tužbi navodi de je građevinu sagradio 1991 godine. Čekao je gotovo 30 godina te 2019 tužio mene. Ja sam u postupku povrata konfiscirane imovine tu česticu dobio u vlasništvo, 2006-te godine. Tužitelj se očito oslanja na činjenicu ukidanja društvenog vlasništva 8. listopada 1991. Svjedoci pak (u iskazima pred sudom) jasno iskazuju da je on tu baraku sagradio znatno ranije. Nakon što mi je čestica vraćena, pismeno sam izvijestio tog gospodina (?) o novim činjenicama i o potrebi da sklopimo sporazum o korištenju. Smatram se zakonitim vlasnikom barake. Tužba radi predaje u posjed nije uspjela jer je odvjetnica pogriješila te tužila suprugu tužitelja koja je izgubila spor, ali je ipak pred sudom (u privatnoj audijenciji sa sutkinjom) iskazala da ona ne koristi tu baraku. Situacija je dosta komplicirana, baraka je nekih 20 m2, legalizirana (2015) nakon naloga građevinske inspekcije o uklanjanju (2013). Moj odvjetnik je uzvratio protutužbom za predaju u posjed. Pitanje glasi: Može li on pod takvim okolnostima tražiti i/ili dobiti u vlasništvo baraku i dio čestice. Od suda prvog stupnja ne očekujem ništa jer se radi o malom mjestu gdje su još na snazi zakoni iz doba Otomanskog carstva.

Po mogucnosti iz Sl. Broda, Nove Gradiske ili Pozege. Parnica je zapocela jos 2014. godine, nema puno pomaka. Zbog protoka vremena, trenutni odvjetnik najavio odlazak u mirovinu. Dakle trebam odvjetnika koji bi preuzeo slucaj. Radi se o sticanju bez osnove. Hvala svima koji se jave

Trazim osobu - kako je u naslovu navedeno - koja bi otisla u dorh (Selska cesta br. 2) i uz moju punomoc izvrsila uvid u spis. To je to. Naime zbog epidemioloskih mjera nisam u stanju iz Kanade doci u Zg samo radi uvida u spis, pa mi je potrebna pomoc osobe iz Zagreba. Hvala unaprijed.

U svakom slucaju Ruby hvala na tvojim prilozima i hvala na ispravcima mojih komunikacija. Zalba je podnesena od strane odvjetnika, u roku. Sad jos pricekati par godina pa cemo vidjeti pravorijek. Upravo se navrsava 24 godine od pocetka ovog procesa (od dana donosenja zakona o dekonfiskaciji). Hvala jos jednom.

Hvala svima na odgovorima. Novak: unatoc mojoj informatickoj pismenosti nisam uspio locirati Rev-195/11-2od 21.12014, Rev--160/15-3 od 10.5.2016. Razlog jasno uzasno kompliciran i neupotrebljiv nacin trazenja sudske prakse na VS nacin. Tuzbu u ovom slucaju sastavio je odvjetnik. Nije tocno da je krivo postavljena tuzba. Iz prakse prema VS RH izlazi ovako. Evo prema sugestiji Moderatora: "Neosnovane su i tvrdnje tužitelja da je tužiteljica trebala dokazivati da bi iznajmljivala 1/2 dijela predmetnog stana s obzirom da se ne radi o naknadi štete vec o stjecanju bez osnove uporabom tude stvari u svoju korist u smislu odredbe cl. 1120. ZOO-a, a u kojoj situaciji je tuženica samo trebala dokazati da je tužitelj koristio njezinu stvar, što je tuženica neprijeporno i dokazala." (Broj: Rev 719/2016-2) U mom slucaju nije sporno da je tuzenik koristio moju stvar. Odnosno dio zemljista. Prije ce biti da se radi o sudu gdje se ne zna tko pije a tko placa, odnosno ja uvijek placam. Radi se u stvari o tome da je sutkinja XXXXX. Njeni XXXX potezu se po sudovima vec 13-tu godinu. Ona je naime (temeljem tuzbe iz 2007) odlucila (2009) ne predati mi u posjed strukture, gradjevine, zgrade, garaze, spremista koje su razni padobranci izgradili (i to su priznali) na predmetnoj cestici prije nego mi je vracena (zakon o naknadi 1997) u vlasnistvo. Dakle iskoristili su nebrigu ondasnjeg vlasnika - Republike Hrvatske . Prva njena presuda temelji se na izmisljotini da je to zemljiste zapravo bilo u vlasnistvu grada. XXXXXXX. Zemljisne knjige nisu vise vazne. Ni katastar. Nista - onako je kao si je sutkinja zamislila. U svakom slucaju spomenuta pomocna zgrada stoji na mom zemljistu i zauzima jedan dio. Ima toga jos, ali (druga) sutkinja nije ni pokrenula proces. Tuzba tamo lezi vec 7 godina... Ovo je tek manji dio price, odnosno romana koji bi mogao napisati o hr pravosudju. Usput: da li ste znali da je u RH moguce legalizirati i lebdece gradjevine? Sudskom presudom sve ostale gradjevine, 6 komada proglasene su za lebdece (sijecanj 2013) i nakon toga su u kratkom roku legalizirane! Samo u RH

Na zemljisnoj cestici u mojem vlasnistvu (potvrdjeno sudskom presudom) netko je posadio neku gradjevinu. Vec spomenutom sudskom presudom, ZS je odbio predati u posjed recenu gradjevinu jer da ona lebdi na mojoj zemlji. Doslovce sud kaze da je ta gradjevina "individualna stvar" te da ne cini trajnu povezanost sa zemljistem. Osoba je normalno iskoristila mogucnost legalizacije posto je ocito da je gradio na tudjem bez dozvole ili znanja vlasnika. Sad je lebdeca gradjevina legalizirana ali ju nije moguce upisati u katastru (bez dozvole vlasnika zemljista tj. mene) Utuzio sam ga da mi naknadi korist koju uziva zauzimajuci dio mog zemljista. Sve je jasno navedeno u cl 1120 zoo. Medjutim sutkinja (zavrsen prvi stupanj postupka) u presudi navodi kao razlog za odbijanje ovo: "... u konkretnom slučaju nije dokazano da bi u utuženom razdoblju tužitelj ostvarivao bilo kakav prihod iznajmljivanjem ili davanjem u zakup sporne površine, niti da je korist ostvario tuženik, valjalo je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja." Vjestaci su pokazali da postoji korist koju je on ostvario i dalje ostvaruje, ali za sutkinju to nista ne znaci jer kako vidite ona bi prihvatila tuzbu da je on nekoj trecoj osobi iznajmio pa naplacivao...

Dosjedanje nije spomenuto u tužbi. Ali su pretpostavke za promjenu pravne osnove postavljene tako da mogu očekivati tijekom postupka da će iskrsnuti. Ukoliko tužba za priznanje prava vlasništva građenjem ne uspije. Ovaj zakon ne pomaže baš previše, jer zakonodavac nije predvidio situaciju kad dođe do promjene vlasnika zemljišta. Potpuno je nejasno što zakon propisuje u tom slučaju... Pogotovo u slučajevima kad je vlasniku zemljište oduzeto (konfiscirano) pa onda vraćeno nakon dosta godina. Vraćeno sa barakom/građevinom za koju se vlasnik (RH) u času postavljanja nije uopće brinuo niti je bilo što poduzimao, dok je budući vlasnik (tj ja, temeljem dekonfiskacije) nije bio u pravnoj situaciji da bilo što poduzme. Bit će tu parničnih natezanja sve u 16 a sve radi 20 m2. U svakom slučaju hvala na odgovoru.

Hvala na odgovoru. Kažeš da vrijeme za dosjelost nije isteklo dok je postupak još u tijeku... koji postupak sprječava da dosjelost teče ? Sudski ili upravni ? Ili oba. Taj dio mi nije jasan. Logično bi bilo da od momenta kad je stavljena zabilježba o pokrenutom postupku denacionalizacije, svako pravo koje dospijeva prestaje teći. Inače se može dogoditi da upravni postupak traje 20 godina, da se bivšem vlasniku prizna vlasništvo a da uzurpator (da li u međuvremenu ili nakon dovršenog upravnog postupka) jednostavnim sudskim postupkom pozivajući se na dosjelost preotme vlasništvo. Koliko je to sukladno sa ustavom RH? U kojem je vlasništvo navedeno kao nepovrediva kategorija. Ne mogu naći sudske odluke u takvim situacijama pa je sve skupa malo neodređeno. I drugo pitanje. Dotična osoba se prvenstveno poziva na stjecanje vlasništva građenjem pa je stoga naveo da je navedeno to 'nešto' kao baraku sagradio točno 1991. Naime tada je postojala zakonska rupa koja je omogućavala stjecanje vlasništva zemljišta pod određenim pretpostavkama. Ta rupa je zatvorena, ali ne prije 1993. Da li ima netko da mi citira ili dostavi na pm članke 24 - 26 čuvenog ZOVO? U tužbi navodi sljedeće: Građenjem je tužitelj stekao vlasništvo izgrađene pomoćne zgrade i zemljišta na kojem je građevina izgrađena... To nije bilo moguće prije 8/10/1991 a ni poslije kad je ZV stupio na snagu. Postoji li sudska praksa glede ove situacije ? Hvala unaprijed

Imam neobičnu pravnu situaciju glede dosjelosti vezano za pretjerano trajanje postupka denacionalizacije. Radi se o čestici neupitno u mojem vlasništvu - vraćena mi je u vlasništvo i posjed još 2006. godine. Prije toga, još od 1993. godine ustanovljeno je vlasništvo RH i to temeljem privatizacije budući da tvrtka koja je tu česticu 'koristila' nije istu upisala u temeljni kapital. Ovo utvrđenje odradilo se naknadno (Naknadnim zapisnikom 2006. godine). Problem se sastoji u tome što je jedan od susjeda, ne pitajući nikoga (jer tako se to radilo u doba bezvlašća) na mojoj čestici sagradio nešto. To nešto najviše sliči na baraku (drvena građa), zauzima punih 20 kvadrata. Odmah nakon pravomoćnosti rješenja o povratu, pokušao sam s dotičnom osobom postići sporazum, obraćao se tri puta pismeno (preporučenim pismima). Osoba je bila i ostala posve nekomunikativna. 2008-me godine krenuo sam sa tužbom za predaju u posjed. Sve je odradila odvjetnica, postupak je završen presudom zbog izostanka te je određeno da mi dotična osoba ima predati to 'nešto' u posjed. Nakon svega se ispostavilo da se radilo o pogrešnoj legitimaciji, naime odvjetnica je za tuženika navela ime njegove supruge, koja se nakon jaaako dugo vremena i još jedne tužbe (za sticanje bez osnove) pojavila na sudu (izvanraspravno) i iskazala da su ona i suprug rastavljeni, ali da i dalje žive zajedno na istoj adresi itd. Tom prilikom je prstom uprla izravno u (bivšeg ?) supruga jer da je on izgradio i da je jedini korisnik te barake. Tako je taj slučaj okončan pa je započeo novi, ovaj put sa (valjda) ispravnom legitimacijom. I dalje je dotični izbjegavao sud, no ne zadugo. Konačno se pojavio i odvjetnik (nakon 5 godina !) koji ga zastupa pa se dalje može govoriti o redovnom postupku. On je tuženik u postupku u kojem ja tražim da mi nadoknadi korist koju je imao od mog zemljišta. Tužba je podnesena 2014. godine. O tome već izrađeno vještačenje i postupak pomalo napreduje. Da bi spriječio postupanje prema njemu, on putem odvjetnika pokreće vlasničku tužbu za priznanje prava vlasništva (barake i dijela zemljišta) i to ove godine. Prema mojoj evidenciji, tu baraku je sagradio otprilike 2004, dok u tužbi navodi da on tamo ima baraku jos negdje iz 1991. Još navodi da je tu građevinu legalizirao. To je točno, ali nepotpuno. Naime, ja sam u svojstvu tražitelja (dakle još prije vraćanja u vlasništvo), još 2005-te godine podnio prijavu građevinskoj inspekciji jer se očito radilo o bespravnoj gradnji. Nakon osam i pol godina na čestici se konačno ukazala inspektorica, utvrdila da se radi o bespravnoj gradnji (2013. godine) i odredila da se građevina mora ukloniti. Da bi spriječio rušenje pokrenuo je postupak legalizacije jer mu je došlo kao kec na desetku. Rješenjem iz 2016. godine legalizacija mu je odobrena, ja, iako sam bio stranka u postupku, mogao sam samo gledati što se radi sa mojim vlasništvom. Sad nakon ovako detaljnog uvoda slijedi moj problem: očito da njegov stav da je stvar dosjela nema uporišta u činjenicama. Naime čak i da je baraku postavio 1991 na (sada mojem) zemljištu opet nije mogao steći dosjelost, budući je zemljište od 1993-2006 bilo u vlasništvu RH, dok poslije 2006 postoje brojni moji postupci kojim ga obavještavam da se ta baraka nalazi na mojoj zemlji i da tražim povrat u posjed. Najzadnji takav korak je tužba (za korist koju je stekao) iz 2014. godine u kojoj je on ispravno legitimiran i kad je od suda dobio tekst tužbe, dakle opet se nije ispunilo 10 godina potrebnih za dosjelost. U tužbi on navodi da nije imao pojma da se nalazi na mojem zemljištu (!) da ga nikad nitko nije kontaktirao (iako živi u istom stanu sa bivšom ženom), iako je dobio rješenje o uklanjanju (2013) pored ostalih događanja. Mene osobno najviše smeta činjenica da bi se u dosjelost moglo uračunati i vrijeme kad ja kao budući vlasnik nisam bio u mogućnosti pokretati postupak za predaju u posjed - a to RH nikad ne čini. Oni su jako darežljivi kad je u pitanju tuđe vlasništvo. U zakonu je napisano da samo vlasnik stvari može tražiti predaju u posjed, kako sam ja dakle mogao prije 2006 zaštititi moje vlasništvo? Pitanje: postoji li sudska praksa (svejedno VS RH ili US RH) koja regulira pitanje dosjelosti u takvim slučajevima - kad je postupak povrata u tijeku pa budući vlasnik uopće ne može apsolutno ništa poduzeti da zaustavi uzurpatore dok RH na sve to gleda jako blagonaklono. Ima li netko ideju ?

Hvala na odgovoru ! Slika govori tisucu rijeci. Zgrada dovrsena prije 15 godina. Naokolo sve puno cementa, sute i ostataka gradjevnog materijala.

Ovaj slučaj traje već neko vrijeme, barem 20 godina i toliko se stvari izdogađalo da ovo moram podijeliti s grupom. Možda sine neka dobra ideja ? Početak priče ide ovako: investitor je kupio parcelu, nekih 450 m2, napravio projekt i dobio građevinsku dozvolu. To se dogodilo prije cca 15 godina. Prema građevinskoj dozvoli mogao je sagraditi 8 stanova na dvije etaže. Gradnja krenula, zgrada pod krovom i već ima zainteresiranih za kupnju stanova. Uskoro su prodani neki stanovi iako je zgrada malo nabubrila u međuvremenu. Sad se radi o pet etaža ukupno zauzeće na parceli je 280 m2! Podrum i potkrovlje uključeni, jedan kat extra se pojavio niotkuda. Investitor je u međuvremenu preradio potkrovlje (ne dirajući nosive zidove) u jos dva stana, tako da je suma sumarum 12 stanova, 11 prodano, jedan je zadržao za sebe (u potkrovlju). Tehnički zgrada ne prolazi, nema uporabne dozvole ima prekoračenja. Problem je u tome što je investitor jedan vanjski zid zgrade postavio ravno na među parcele tako da balkoni i pristupni put "vire", prekoračuju valjda nekih 4 metra. Dolazi do legalizacije i nakon puno muke, pošto je prekoračena parcela u vlasništvu grada, dolazi do sporazuma suvlasnika zgrade i grada o otkupu parcele 5 x 25 m. Trošak za kupnju i spajanje male parcele po mojem mišljenju treba platiti investitor. Svi koji su kupili stan u zgradi, učinili su to u dobroj vjeri. Ali ne, investitor prevaljuje trošak nabavke male dodatne parcele na sve suvlasnike (osim 2 koji su se osigurali ugovorima i stavili hipoteku na stan u vlasništvu investitora. Dakle je tu vidim nepoštenje i zloupotrebu povjerenja. Radi se o iznosu od 58.750,00 kuna. Vaše mišljenje ? No to nije sve. Isti investitor je sebi ostavio podrumski prostor od nekih 50 m2 podijeljen u tri: drvarnica, spremište 1 i 2. Svi vlasnici stanova "dobili" su ogroman prostor za spremište od full 1 m2, ukupno svi vlasnici stanova imaju nekih 11 m2 a on sam preko 50! I sad dolazi šlag na tortu. Investitor odlučuje prenamjeniti podrumski prostor od tih 50 m2 u STAN i u tom cilju probija vanjske zidove tako da tamo gdje je bio nosivi zid sada imamo balkonska vrata plus jos 2 prozora. On nikoga nije pitao, on je vlasnik... A statika zgrade... koga briga... Očito se radi o planskom i smišljenom pothvatu uzurpacije suvlasništva. I dok on izvodi te radove, nitko ništa ne govori (i nema puno ljudi u zgradi radi se o turističkom mjestu i sezonskom korištenju). Dakle kad treba platiti prekoračenje, koje je on napravio -s vjesno ili ne - onda obvezu prebacuje na suvlasnike zgrade, a kad treba tražiti suglasnost za prenamjenu onda se ponaša kao vlasnik zgrade! Ima toga još i bojim se da se radi o kaznenim djelima krivotvorenja službene isprave. Na slici se vide 2 prozora i vrata probijena na vanjskom zidu zgrade, bez pitanja, bez suglasnosti, bez pameti - što je sve iznutra probijeno nitko ne zna...

Krasno. Zakon o obveznim odnosima (organski zakon) kontradiktoran "iskristaliziranoj sudskoj praksi" i nekom drugom (izaberi po zelji) zakonu. Ili obrnuto. Samo u RH. U svakom slucaju hvala na odgovoru

Troskove parnice koju sam izgubio sam podmirio. Postoje i "interni propisi" ?? Zar zaista ? Do zateznih kamata nece nikad doci - jedino temeljem zakona. A ne internih propisa. Rok je "donosenje pravomocne presude". Nije. Procitaj clanak 183. ZOO

Hvala na obavijesti. To bi moglo biti od koristi brojnim blokiranima. Mozda. Jer kad odo trazi lovu onda ekipa odmah placa bez obzira ima li trazbina temelj u zakonu ili ne. Jer odo = zakon. Oni nikad ne grijese. Moj slucaj zapoceo je 2009. Jos malo pa desetka!

Nema ovo puno veze sa mojim slucajem. ZPP govori o naknadi troskova i to dosta opcenito. Ovdje se radi o potrazivanju zzk, koje su zakonska kategorija. Za trazenje placacanja zzk predvidjene su pretpostavke. Nije to sam u RH , nego posvuda. Kljucnja pretpostaka je rok i prekoracenje tog roka. Glede pak tarife koju je odo nametnuo. Jako je nepravedna. Naime kad RH placa odvjetnicke usluge onda je za sebe odredila znatno snizene "odvjetnicke tarife" s posebnim popustom (besplatna pravna pomoc). A kad stoka sitnog zuba placa usluge ODO, koji cak nisu ni odvjetnici (!) onda im zakon odredjuje maximalnu i krajnje nestimulirajucu tarifu. To se u realnom svijetu zove diskriminacija. Medjutim u RH je to normalno i nitko se zbog toga ne uzbudjuje. Zapravo je pravobraniteljica nesto navela u svom godisnjem izvjescu prije dvije tri godine, u obliku da se ta nepravda popravi. Ali, tko cita njena godisnja izvjesca ?? Who is she ?

U presudi nije naveden rok za ispunjenje. O toj presudi i cijelom postupku mogao bi napisati knjigu. U biti se radi o presudi koju je pisala stranka u postupku dok je sudac Rxxxx tek potpisao, valjda je nije ni procitao. Stranka koja je presudu pisala (ODO), nije osobito vicna tom poslu, pa im se dogodio previd. Oni ODO i sud cesto izmjenjuju "usluge". U ovom slucaju ODO je "zasluzilo" uslugu jer je kaznenu prijavu protiv bivseg predsjednika ZS Pula uredno drzalo u ladici sve dok nije nastupila zastara progona. Radilo se o masovnom upisivanju vrijednih zemljisnih cestica u Bujama na nove vlasnike, povezane sa predsjednikom ZS. Tada je bio cijeli skandal ali se odo pobrinulo da se sve zataska i otklizi u zastaru... U nastavku, kad je jedna zamjenica odo pokrenula kazneni postupak protiv mene (2005), a nije bila osobito vicna zakonima tako da me zapravo samo zamarala iduce 4 i pol godine bez ikakve nade u uspjeh (nije podnijela dokaze) a nije ih ni bilo. Pritom mi je napravila ogromnu stetu. Tuzio sam RH i nakon 5 godina dobio na sudu prvog stupnja, nesto dosta sitno, jer traziti pravi iznos stete znacio bi izlagati se velikom riziku. ODO se zalio, oni se uvijek zale. A sto se ne bi zalili kad oni nisu tek "stranka u postupku" ? Presuda ZS je sve okrenula naopako. Sudac - ili pisac ove presude - sve je okrenuo naglavce. Potpuno je ignoriro dokaze i cinjenice izvedene na sudu prvog stupnja, stovise niti ih ne spominje, cak niti ocjenom da li su izveden pravilno i potpuno. Dakle, nakon sto je obrisao pod sa tom presudom izmislio je cinjenice kojih u spisu jednostavno nema. Toliko drskosti u jednoj presudi nisam nikad vidio. Cak je sudac naveo neko vjestacenje kojeg dakako nije bilo, nema tragova vjestacenja u spisu. Ova presuda pisana je na temelju halucinacija. Pa bi i halucinacije trebalo navesti kao izvor prava u pravosudju RH. Jos jedan od detalja. Nalozeno mi je da odo-u platim i za prisustvovanje zamjenice na raspravama na kojima se uopce nisu pojavili. Po 1000 kuna i tako dva puta. I to sam im platio. Stvar je zavrsila na Ustavnom sudu. Ako se to xxxxxxxxx uopce moze zvati Sud. Iz moje tuzbe proizlazi da se zalim temeljem clanka 29, visestruko, jer mi je povrijedjeno pravo na posteno (pravicno) sudjenje. I sto se dogodilo ? Sudac Pxxxxxx odbija tuzbeni zahtjev jer je odlucio, a da ga nitko nije pitao, moju tuzbu razmotriti sa "aspekta clanka 35" ?? A sve mu pise u UZUS. Sve ovo skupa nije USUZ nego uzas. Samovolja, bezakonje, kriminal. Na sudovima RH. I sad jos hoce zzk bez pravne osnove. Mos' mislit.

Hvala na odgovoru. Medjutim ovo su jako stare stvari (novi ZOO je iz 2005. godine) i okolnosti su znatno drugacije. Za moj slucaj odgovor se nalazi u ZOO (2005) u Clanku 183. (1) Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku odredenom za ispunjenje. (2) Ako rok za ispunjenje nije odreden, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili zapocinjanjem nekog postupka ciji je cilj da se postigne ispunjenje obveze. i: Clanak 29. (1) Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novcane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Iz ovoga sasvim nedvojbeno proizlazi da ODO od mene trazi nesto sto im po zakonu ne pripada. Rok za ispunjenje nije bio odredjen. Cim je vjerovnik pozvao na ispunjenje obveze, ja sam tu obvezu izvrsio i tu je kraj price.

Matrix, Hvala na odgovoru. Jel' to tek tako na temelju obicajnog prava ili postoji pravna osnova ? Ako postoji gdje se moze naci ? Hvala unaprijed.

U ZOO (2005) pise: Članak 29. (1) Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. U ZOO (1999) nasao sam: VI. VRIJEME ISPUNJENJA Kad rok nije određen Član 314. Ako rok nije određen, a svrha posla, priroda obveze i ostale okolnosti ne zahtijevaju stanovit rok za ispunjenje, vjerovnik može zahtijevati odmah ispunjenje obveze... U ozujku 2016 sud mi je presudom (pravomocnom) odredio placanje parnicnih troskova suprotnoj strani (ODO u ovom slucaju - oni uvijek dobivaju sporove) u iznosu od 8.000 kuna. Ja sam to bio pripreman uplatiti cim mi ODO dostavi potrebne podatke. U presudi nema navedenog roka do kad se treba ispuniti trazbina. Jednostavno rok nije naveden. Cak i da je bio naveden - bez potrebnih podataka ne bi mi bilo moguce uplatiti. Nakon godine dana, dakle u ozujku 2017, ODO konacno salje "poziv za platez". U pozivu se navodi iznos od 8.000 kuna i pored toga nespecificiran iznos za zatezne kamate ? Da neka ih sam izracunam. Ili preko fine. Kao da je to neki uzasan nerjesiv problem. Odmah sam im temeljem dobivenih podataka uplatio trazeni iznos glavnice. Zatezne kamate po mojem izracunu su nula i toliko sam im uplatio. Nije prekoracen rok, jer nisam zakasnio s ispunjenjem novcane obveze buduci rok ispunjenja nije naveden. Nema ga. Sad nakon dodatnih 10 mjeseci ODO trazi placanje zateznih kamata ? I to od samog dana presude (koju sam primio nakon 5 dana) sve do dana uplate, dakle nekih godinu dana. Kakvu pravnu osnovu ima trazenje placanja necega sto nije definirano (pocetak kasnjenja) a cak i da je definirano nije moguce uplatiti jer vjerovnik nije dostavio podatke za uplatu ? Kakva je sudska praksa glede ovog slucaja. Kad presuda ne navodi rok od kojeg pocinje racunanje zateznih kamata. Ima li neki default ? U zakonu nema nista po tom pitanju. Kako se moze traziti placanje kamata za razdoblje kad je nemarom vjerovnika nemoguce izvrsiti uplatu ? Ja ne vidim pravnu osnovu za bilo kakvo pravo na zatezne kamate. Ali, kad je ODO u pitanju onda je svasta moguce. Ili ?

Ima li u Slavonskom Brodu odvjetnik iili odvjetnica voljan zastupati stranku, tj. mene u postupku za naknadu štete ? Šteta je nastala nezakonitim postupanjem ŽS SB prije par godina a tuženica u ovom postupku je (trebala bi biti) RH. Hvala