Nakon što je sve završilo, nikako da se sjetim napisati epilog za one koji će se naći u sličnoj situaciji..
Long story short, bio sam na prekršajnom sudu, salušanje je više ličilo na monolog sutkinje koja je čitala (pretpostavljam) izvještaj policajca koji je vršio očevid i praktički diktirala skraćenu verziju zapisničarki. Imam dojam da je potpuno krivo vizualizirala događaj jer me pitala nisam li ga vidio, što nema veze s vezom obzirom da sam ja njega pretjecao, problem je što on mene nije vidio (tj. nije gledao). Kad sam to probao reći, nije previše bila zainteresirana, ali nije ni da me to previše čudi. U pitanju je moja riječ protiv njegove i bog zna koliko istih ili sličnih iskaza sluša dnevno.. Na kraju je potvrdila krivnju (odnosno podijeljenu krivnju) ali ukinula kaznu odnosno zamijenila ju opomenom (prvi prekršaj, kajanje i td).
Uglavnom, žalba se isplatila (financijski) iako nisam skroz zadovoljan time što sam proglašen krivim (makar i djelomično).
Kakogod bilo, još jednom hvala svima na mišljenjima..