Anđeo pravde

Ja smatram da jesam u pravu, no isto tako sam smatrao i prije pa su i istražno povjerenstvo OT-a, i HAKOM odlučili da nisam u pravu, potpuno ignorirajući navode moje žalbe u bitnome, tako da sam svjestan da i Upravni sud može postupiti po istome receptu. Naime, račun za 11.2016. nisam platio iz razloga što sam prešao kod drugog pružatelja usluga, a sa OT nisam još bio raskinuo zbog dugotrajne procedure raskida. Naime, u općim uvjetima poslovanja OT-a, koji su dio Ugovora, navodi se da je zahtjev obrasca sa isključenje dostupan na njihovim internet stranicama, a on to nije, te sam ja morao čekati dva tjedna da mi oni taj obrazac pošalju kako bih ga mogao ispuniti i poslati im taj zahtjev za prekid usluge, umjesto da sam ga mogao skinuti direktno sa njihove stranice te im ga poslati. Smatram da su me oni time onemogućili da raskinem ugovor sa njima na vrijeme, te da je račun za taj posljednji mjesec posljedica njihovog nepoštivanja uvjeta poslovanja. No, HAKOM se o tome jednostavno uopće nije htio očitovati, već u svojoj odluci i obrazloženju, pišu o svemu ostalome, samo ne o tome dijelu. A dug nije velik, 140 kuna, no sad je stvar i na Upravnome sudu, pa se bojim da bi tu moglo doći i do sudskih troškova, pa onda sad i do troškova ovrhe... Kad vidim koliko je mali postotak prihvaćenih tužbi na Upravnome sudu, sve više smatram da nemam šanse,...kad vidim koliko je puno ljudi koji su također smatrali da su u pravu, i koji i jesu u pravu onako po nekoj pravdi i poštenju, no pravno se uvijek nađe neki članak po kojemu oni gube slučaj,...kvragu.

Našao sam na internetu da za vrijeme riješavanja spora pri HAKOM-u ne teku zastarni rokovi, tako da ispada da zastara nije još nastupila. Zanima me sada da li je pametno platiti sad taj sporni dug da bi se izbjegli dodatni troškovi ovrhe, i kakav učinak bi to moglo imati na spor koji se nalazi još na Upravnome sudu? Trebam li sudu dostaviti podnesak o plaćanju tog računa i zatražiti povrat tih novaca? Nisam siguran kako to ide, pa ako netko može pomoći. Hvala

Primio sam opomenu pred pokretanje postupka prisilne naplate, sa nalogom za plaćanje duga. Radi se o računu Optima telekoma, a opomena je došla sad o Prima Solventa. Dospijeće originalnoga računa je bilo 15.12.2016. godine. Rok za uplatu je 8 dana po primitku opomene, koju sam primio 14.12.2017. Zanima me da li se mogu pozvati na zastaru, s obzirom da sam taj račun u proteklih godinu dana u više puta osporavao legalnim putem, prigovorima samome operateru, zatim kod HAKOM-a, a na poslijetku pokrenuo i spor na Upravnome sudu, a koji je još uvijek u tijeku. Također, drugo pitanje, da li moram platiti sad taj navedeni iznos, bez obzira što je spor na Upravnome sudu i još nije donesena presuda?

Ovisi od slučaja do slučaja, treba biti pametan. Jedna od mogućnosti je da imate svjedoke kako nije uključio lijevi pokazivač smjera, a ako je uključio, postoji mogućnost da mu pokazivač smjera ne odgovara homologacijskim propisima, odnosno da nije dovoljno uočljiv te se ne može očekivati da ga vidite. No, naravno da to nećete reći ako mu žmigavac svijetli kao Božićna jelka. Dosta je bitan taj prvi iskaz koji je trebalo dati sa školskom preciznošću, sve po knjizi, kako ste izvršili sve radnje koje prethode pretjecanju, uvjerili se da možete slobodno pretjecati, tek tada dali pokazivač smjera , prešli na suprotnu kolničku traku i tako dalje.... nikad ne reći nisam vidio da skreće, nisam očekivao da će skrenuti i slično, nego ako Vas se baš pita, treba reći očekivao sam da bi možda mogao skrenuti iako nije dao pokazivač smjera, stoga sam odmah vidio kad je počeo skretati i odmah započeo forsirano kočiti kako bih ublažio sudar, itd, itd. To je za konkretni slučaj, iskaz koji se milo gleda na sudu, za razliku od iskaza koji bi mogao dati drugi okrivljeni, " nisam očekivao da će me preticati pa sam skrenuo jer sam bio ispred njega i u pravu da skrenem." To je za ovaj konkretan slučaj samo kap u moru onoga što se koristi, ali ovisi o konkretnoj situaciji. U ostalim prometnim slučajevima, npr. prometni znakovi su isto nevažeći ukoliko su izblijedjeli, ili postavljeni na krivim odstojanjima, visini i drugim propisima. Znači ako je kazna zbog nepoštivanje takvoga znaka, samo dokažete da znak nije postavljen po propisima i tvrdite da ga niste uočili, a ne morate uočavati takve znakove. Ali, eto, ne treba pretjerivati, samo ako se doista ne smatrate krivima, treba ispitati sve okolnosti koje bi Vam mogle ići u prilog i osloboditi Vas krivnje. Drugačije sam i ja uvijek za priznanje krivnje i kajanje te moliti za manju kaznu. Tu je vrlo važna prijašnja nekažnjavanost ili barem da nije bilo puno toga ili nešto ozbiljnije. Na žalost, jednom kada Vas se osudi, to ima izvjesnu težinu pri svakom sljedećem slučaju. Većinom je to i u redu, ukoliko ste krivi, ponavljanje prekršaja samo znači da prošla kazna nije ispunila svrhu. No ako ste drugi puta nevini, teško ćete dokazati nevinost samo govoreći istinu. Sud tada mora imati neoborive dokaze u Vašu korist, a njih često u stvarnome životu nema, pa ih nekad morate sami iskonstruirati, i tada sam sto posto za malo prilagođavanje istine kako ne biste nevini bili osuđeni. Eto, toliko od mene. Stigla me je kazna ovih dana za pisanje po ovome forumu, Bog mi je to zamjerio i u suradnji sa policijom mi dao predivan i zahtjevan slučaj koji sam osjetio na vlastitoj koži. Naš Bog me toliko voli da čim je vidio kako me zanima zakon, i koliko volim davati savjete, pružio mi je sjajnu mogućnost da pokušam izvući nevinog sebe iz lažne ali gotovo neoborive policijske konstrukcije prekršaja. A i da mi malo začepi usta ovdje. Evo šutim... LP

Da, pročitao sam još jednom, ne znam po koji stoti put u zadnjih 20 godina, i sve još uvijek isto piše. Posebno bode u oči manja predviđena kazna za tučnjavu od one za obični jrm. Morao bi znati da nisam kriv dok mi se ne dokaže krivnja i dok presuda nije pravomoćna. Svejedno i da budem na kraju i proglašen krivim, opet, kriv sam isto koliko i ti ako te netko koga ne poznaješ iz čista mira na ulici sa leđa udari u glavu, krene te gušiti i kad već polako gubiš svijest, vrijeme ti se uspori, vidiš anđele i začuješ zvona, u jednom trenutku ti padne na pamet, evo to je to, vidio si život svoj pred očima, vrijeme je da ideš na drugi svijet...ili ako želiš još malo živjeti, pa brani se pobogu. Pa eto, ako priznaš da bi ti bio kriv u takvoj situaciji, slobodno prosuđuj i mene krivim. No bez obzira na to i takav mentalitet, ja dobro znam da nisam kriv, možda zakon predviđa kaznu i za to što sam ja uradio, no ja to u zakonu nigdje ne vidim. Neću više o ovome, javim možda samo pravomoćnu presudu kada do nje dođe. LP

Koliko je meni poznato, što se tiče mjere upozorenja iz čl.294 st.5, za to je kasno kad dođe do suda, jer to izriče policija a ne sud, te ćete i takav odgovor dobiti od suca ukoliko se pozovete na taj članak. Ipak i sud ima ovlasti samo opomenuti prekršitelja ako su zadovoljeni uvijeti iz članka 43. PZ-a, ali tome se ne treba nadati. U Vašem slučaju postoje načini kako se "izvući" zbog te njihove greške, ali nisu pošteni pa Vas i neću tome savjetovati. Jedino provjerite jednu i drugu adresu, da li je zaista i na drugoj moguće parkirati uz lijevi rub kolnika, i je li to prekršaj? Za slike sam mislio da uzimaju samo ako se auto premješta, ali to neću tvrditi 100 %. Da Vas utješim, meni je jednom pauk digao auto, ispravno parkiran, na privatnome posjedu, u trenutku kada sam došao, još ga nisu bili ni dignuli, tek su ga počeli vezati, sve sam im pričao kako nisu u pravu, da nisu ni u sastavu koji je potreban, nije bilo ni policajca, nije bilo ni nikoga sa višom prometnom školom, nisu napravili ni sliku, i naravno napisali su pogrešno mjesto i adresu. Tj. napisali su mjesto, i napravili skicu na papiru gdje su digli auto, na mjestu gdje bi ga slobodno digli. Da bude gore, digli su ga u subotu 20 minuta prije kraja radnog vremena i kad smo stigli po njega, pred nosom su nam zatvorili vrata i rekli više ne radimo, dođite u ponedjeljak. Naplatili su naravno tri dana ležarine uz kaznu. Tako da...Vi ako ste barem krivi, nek Vam ne bude žao.

"Iako inače ne komentiram ne vjerujem da nije prošlo više od 3 minute od pića do alkotesta jer je to prosto nemoguće (treba doći do vozila,stavit ga u pogon,bar se koji metar i vozit,stat nakon danog znaka,dat dokumnete na uvid nakon traženja,pristat na alkotest...)" Sivko moguće je, ako imaš sreće da te prijatelji zaustave kad prolaziš kraj doma gdje slave oproštajnu, i metnu ti piće u ruke još dok si u vozilu jer ti ne želiš zaustavljati se i sa njima. Ali oni ti stanu ispred auta na cesti i ne puštaju dok ne . Ti u ime prijateljstva eksaš, oni se maknu, ti daš gas a iz grma iskoči . Dalje je sve povijest.

Sudac će prihvatiti ono što piše u zapisniku. Ukoliko piše pet minuta, potpuno se oslobađaš krivnje. No uvijek je bitno sucu objasniti da znaš zakone, podzakonske akte, propise, naputke, tumačenja i tako dalje, odnosno točno mu citirati po čemu i zbog čega te se treba osloboditi, jer ako je nekoga već pogrešno osudio i sve ostale će i dalje pogrešno osuđivati iz neznanja. Ako mu pak sve obrazlošiš on će se vjerojatno to provjeriti i osloboditi te ako vidi da si u pravu. Dakle, alkotestiranje u roku pet minuta ne daje točan rezultat u predviđenom odstupanju nego je odstupanje više, posebno ako se radi o ispijanju "žestokog" pića. Ako nije utvrđeno ispravno koliko si imao promila u krvi, tada se oslobađaš krivnje, jer ne mogu te osuditi od oka. Ja sam osobno imao slučaj gdje mi je u zapisniku vrijeme između zadnjeg popijenog pića i alkotestiranja iznosilo 3 (tri) minute, što je vjerojatno rekord u brzini alkotestiranja, ali tako je stvarno i bilo. I bez obzira što sam im rekao da to neće proći na sudu, policija je napisala tri minute u zapisnik. No prošlo je na sudu, a prigovor mi je bio bačen u smeće a ja izbačen sa prijetnjama da će me razbiti ako se dođem opet žaliti i prigovarati. Nekad se tako radilo, kad se sjetim tih starih vremena, eh.

Ne vidim ništa kontradiktorno u mojim riječima. Kao što sam u prvome postu napisao: "Primio sam prekršajni nalog kojim me se tereti i kažnjava za remećenje javnog reda i mira po čl.6 st. 2 Zakona o PPJRM." Dakle prekršajni nalog. Koji je idao Sud. Na temelju optužnog prijedloga od strane policije. U tome prekršajnome nalogu sud piše kako presudu temelji na tome što me je prvooptuženi bez ikakva povoda fizički napao, udarao u glavu, bacio na pod, gušio i tako dalje. Zatim da sam ja njega fizički napao udarcem u glavu. I na temelju toga kažnjava nas po članu koji sam naveo. Meni je to sve jadno. Nitko ne radi svoj posao kako spada, Sud sam sebi skače u usta. Čim me je on napao bez ikakva povoda, na opisan način, nemoguće je da sam ja napao njega. Ali gospon Sudac nije čitao moj slučaj niti je to napisao nego je njegova zapisničarka kao i obično obavila cijeli posao. Vjerojatno ga je i sama potpisala. Dakle, oni su mene po tome članu optužili samo zato jer rade na brzinu i šablonski, dakle to je pogreška. Dakle ako su me optužili po tome članu, tada se ja trebam žaliti na primjenu sankcije jer je primjenjena pogrešna sankcija. Ali ako se to žalim onda će me u novome postupku optužiti i osuditi po članu 13. Imam li se ja tada pravo opet žaliti? Ma ja ću se odmah žaliti na sve, na to imam pravo kako sam čuo od kompetentnih izvora. Žališ se na sve što ne odgovara istini. U teoriji se ne bih mogao žaliti, ali u teoriji nije ni predviđeno da sud u prekršajnome nalogu piše stvari koje nemaju veze sa vezom. Tako da....

Ovdje je od presudne važnosti kakve ste iskaze dali, vi i on, i da li to može netko potvrditi, te da li je policija napravila očevid kako treba. Da ste ga udarili u zadnji dio vozila bili biste u jako lošoj poziciji. Budući da ste već bili u radnji pretjecanja i u postupku obilaženja, te je udarac bio u bočni dio vozila, ovisi o vještačenju i iskazima. Recimo ako je on rekao kako Vas nije vidio ili neku takvu "glupost", time je sam sebi presudio. S druge strane ako ste Vi rekli kako ste mislili da ćete uspijeti prestići ga prije nego skrene, Vi ste sebe osudili. Uglavnom, pri prekršaju kao što ste opisali, bitna je i skica samog događaja, odnosno rekonstrukcija sudara. Prema položajima vozila nakon sudara vještak može lako ustanoviti u kojim položajima su bila vozila prilikom sudara i koje vozilo je bilo u kojoj fazi, pretjecanja odnosno skretanja. Šteta da niste skrenuli još u lijevo i omogućili njemu da on Vas tresne u recimo prednji desni kotač. Tada bi slučaj bio sklroz na Vašoj strani. Ovako, je pola pola, ovisi o puno toga. Inače, ovo što je policija navela u prekršajnome nalogu, bilo bi smiješno da nije žalosno. Takav slučaj je nemoguće zamisliti, kako u praksi, tako ni i u teoriji. Svaki malo bolji inženjer prometa bi vrlo lako dokazao kako je prekršajni nalog nevažeći jer je nemoguće da ste obojica krivi u ovome konkretnome slučaju po istome prekršaju. Ovdje policija samo iskazuje svoje nepoznavanje prometa i zakona, jako često se to događa, a što se tiče suda, ni on nije mnogo bolji, kada sud dobije za takve uobičajene prekršaje optužni prijedlog od policije, sudac se ne zamara previše razmišljanjem o slučaju, to se sve samo prepiše. Ako želite zadovoljiti pravdu, tada se treba žaliti, i tek tada, po prvi puta će netko za ozbiljno uzeti Vaš slučaj. Prije prigovora, sve je samo automatizam. No postoji dosta "caka", tako da vrlo lako možete biti osuđeni iako niste krivi, ili pak oslobođeni iako ste krivi.

Pokušati ću ja odgovoriti. Ali prvo trebam neke odgovore od tebe. Dakle kao što je netko već napisao, u zapisniku o alkotestiranju navedeno je vrijeme zadnjeg popijenog pića, kao i vrijeme alkotestiranja. Dakle vremenski razmak mora biti cca 15 minuta ili veći. Koliko je kod tebe prema zapisniku?

Na žalost Vi vjerojatno niste pažljivo čitali ono što sam napisao, ili mislite da pišem "svoju" verziju događaja, a ne što se stvarno dogodilo. U biti, jedino što je meni bilo nejasno je način na koji trebam pristupiti prigovoru. Stoga, nakon svih savjeta ovdje kao i razgovora sa nekim kvalificiranim osobama, prigovor ću napisati i zbog poricanja prekršaja, i zbog primjenjene prekršajno pravne sankcije, kao i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Navesti ću svjedoke i tražiti redovni prekršajni postupak. U slučaju da me nakon toga sud ne oslobodi krivnje, nego me kazni, imam li pravo ponovne žalbe Visokom sudu, ili je tu priči kraj? Ili postoji tada neka privatna tužba protiv suca koji donosi sramotne presude?

Doista imam svjedoke, pa čak je i sud prihvatio činjenično stanje koje odgovara obilježjima nužne obrane, samo je nekako zaboravio primijeniti taj dio pri donošenju presude. Također nije uzeo u obzir olakotne i otegotne okolnosti, te smo po rješenju i napadač i ja dobili jednaku kaznu, a napadač je osoba sa raspisanom tjeralicom u jednoj susjednoj državi, također zbog nasilničkog ponašanja, osoba kojoj se već sudi zbog pokušaja ubojstva davljenjem, (isto što je pokušao i izvesti na meni), te osoba sa 40 (ako je vjerovati neslužbenim izjavama) prijava narušavanja jrm u 3 mjeseca boravka na području moje općine. Također, policijski djelatnici su osim tih podataka propustili sudu u optužnome prijedlogu napisati kako je ista osoba prijetila ubojstvom mojim svjedocima ako ne potvrde njegovu stranu priče, kako su i meni izrečene mnoge prijetnje da će me srediti, da ću nestati i tako dalje. Ima mnogo detalja u ovome slučaju koji su izostavljeni. Čak i savjeti policije da sam trebao maknuti se na vrijeme kad sam vidio da me vrijeđa i da mi prijeti, nisu baš u skladu sa zakonom i pravom. Nisam ni siguran da zaista prijetnja ubojstvom mora ići preko privatne tužbe, kako su rekli, i nisu htjeli te prijetnje uvesti u zapisnik, iako je čak i njima prijetio da će nastradati i da bolje pripaze što pišu. Također moje ozljede i modrice koje sam imao po vratu od gušenja nisu nigdje upisali u zapisnik. Ali imam svjedoke. S druge strane ja nemam ni jedan prekršaj do sada iz Zakona o PPJRiM, i mirna sam osoba koja izbjegava sukobe. Zato vjerujem da će sud dosuditi ispravno u mome slučaju, samo žao mi je što nasilnika neće stići zaslužena kazna. Jer nije on napao samo mene, prije mene napadao je i druge ljude i htio ih tući ali su se svi na vrijeme povukli i udaljili od njega. Eto, ja se nisam udaljio, jer nisam vjerovao u mogućnost da me netko koga uopće ne poznajem iz čista mira udari i napadne. Ja sam ga samo ignorirao i u nekoliko navrata ga lijepo zamolio da me pusti na miru. Ona šaka u nos je bila u trenutku kad sam već počeo gubiti svijest od stiska na vratu. Mislim da je bila nužna obrana.

Hvala na odgovoru. Budem onda na taj način pristupio prigovoru. Tereti me se da sam fizički napao tog čovjeka udarivši ga šakom u nos. Zato sam i bio u nedoumici da li poričem prekršaj ili ne, jer ne poričem da sam ga udario i time zaustavio njegov napad. Žao mi je što policija nije odradila posao kako treba, jer da su radili savjesno, nasilnik bi dobio kaznu zatvora, a ja bih dobio odštetu. Ovako ću ja samo biti oslobođen krivnje, a nasilnik će platiti mizernih 600 kuna. Mislio sam da možda sud donosi presudu na osnovu nekog novijeg zakona, jer sa ovo djelo u zakonu je više odgovoran članak 13 a ne 6, a i kako mi piše u prekršajnome nalogu kažnjen sam po čl.6 st.2 ZoPPJRiM. Inače, čitao sam prijedlog novog zakona, i moram pohvaliti povećanje kazni kad je riječ o nasilničkom ponašanju, tučnjavi i slično.

Prvo pozdrav svima moderatorima kao i ostalim članovima, bilo da pomažu svojim savjetima i iskustvom, bilo da traže pomoć. Inače sam po struci inženjer prometa i u tome području poznato mi je dosta oslobađajućih primjera iz sudske prakse, nešto čak i vlastitih. Ali da prijeđem na razlog zašto otvaram novu temu. Primio sam prekršajni nalog kojim me se tereti i kažnjava za remećenje javnog reda i mira po čl.6 st. 2 Zakona o PPJRM. Prigovor temeljim na nužnoj obrani kao razlogu za isključenje protupravnosti prekršaja. Slučaj je čist kao suza, nevin sam kao jutarnja rosa , i to namjeravam dokazati putem prigovora. Jedino imam dvojbu, da li prigovor trebam podnijeti zbog poricanja prekršaja ili pak zbog primjene prekršajnopravne sankcije. Nisam siguran da li pravno gledajući, ja zapravo poričem prekršaj, ako se pozivam na načela samozaštite i potvrđivanja prava koja proizlaze iz prava na nužnu obranu, ili pak ipak ja priznajem prekršaj ali smatram da nisam počinio prekršaj jer sam djelovao u nužnoj obrani. Uh. Igra riječi, i malo nespretno i komplicirano zvuči, ali nadam se da će netko razumijeti pitanje i moći mi dati ispravan odgovor. I još bi me zanimalo gdje mogu vidjeti Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, a da sadrži st.6 čl.1 i st.6 čl.2, s obziram da ovaj zakon koji sam našao ima samo stavak 6 ali nema nikakve dodatne članove. Hvala lijepa.