Spaljennaživce

Dragi sivko, I ja sam zbunjen...to što sam naveo o imisijama pročitao sam upravo na linkovima koje si i sam predložio. No, što mi je dalje činiti? Odseliti se? No što ako na takav problem naiđem i u slijedećem stanu?

Možda se nismo dobro razumjeli u svezi zvanja policije. Nisam ih niti pozivao niti to ne namjeravam, nego sam samo postavio pitanje da li kod nekog daljnjeg postupanja mora postojati neka službena zabilješka, tako da ne ispadne da nisam reagirao. Drugo, jednostavno odbijam vjerovati da ne postoji nikakava druga solucija osim „dogovora“, a kako se dogovoriti s nekim tko to jednostavno ne želi. Takvim načinom razmišljanja i djelovanja postajemo žrtve „obrnute diskriminacije“, po čemu sam ja ničim izazvan, dužan snositi posljedice i dijeliti život obitelji koja ima jedan ovakav problem. Kada dijete urla- urla i meni, kada skače-skače i meni, kada se lopta- buka je kao da mi je u dnevnoj sobi. Znači, remeti mi se i narušava kvaliteta življenja na koje polažem jednaka prava. Ponovno mi predlažete dogovor na način da ja sudjelujem u kupovini tepiha netkom tko je u povoljnijoj financijskoj situaciji, netkom tko ima novaca za nove drvene podove, a nema za milimetar izolacije, netkom tko putuje po svijetu i bavi se paraglideingom, a svoju situaciju koristi kao „alibi“ za sve kritike. Što je s tužbom za uznemiravanje posjeda, jer koliko znam, ona znači od fizičkog zadiranja u prostor, do ometanja imisijama (zvučnim ili mirisnim)?

Poštovani, Moj problem s bučnim susjedima je uistinu kompleksan i više ne znam što mi je činiti. Podstanar sam u stambenoj zgradi, uredno prijavljen s promjenjenom adresom stanovanja na svakom dokumentu. Iznad mene žive susjedi koji nažalost imaju mentalno oboljelo dijete koje lupa s loptom trči i urla po cijele dane bez obzira na kućni red, do te mjere da se vibracije osjete u mom podu, kat ispod njih. Uvažavajući njihovu situaciju pokušao sam s njima u više navrata lijepo razgovarati, i objasniti im da poštujući sve okolnosti, ja ne mogu biti taoc nastale situacije, a činjenica je da noćima ne spavam, jer se buka nastavlja i do pola jedan u noći. Zamolio sam ih da barem stave neku vrst izolacije ili tepiha, a odgovorili su mi jednostavno da -neće. Drugo kompromisno rješenje koje sam ponudio je da barem imam mira od 14 -17 i od 22 – 08 sati kakav je i kućni red i dobio sam isti odgovor. Policiju nisam nikada zvao jer vjerujem da ni oni ne bi reagirali zbog njihove situacije. Da li ih se pravnim putem može primorati da nabave tepih BAREM U JEDNOJ SOBI, jer iako su žrtve vlastite situacije, to im ne daje pravo smetati druge, a vjerujte da je buka tolikog inteziteta da mi nije jasno kako neko može fizički izdurati skakanje i loptanje od ranih jutarnjih sati do iza pola noći. Molim vas ne savjetujte mi preseljenje, jer to više nisam zbog financijskih mogućnosti, a ne mogu ni svake godine mijenjanti sve dokumente.