Barekica

Moj suprug je također dobio darovnicom kuću u Lici. Prije 2 g smo se radi njegove teške bolesti vratili u Zagreb gdje je i umro. Kuću sam naslijedila u cijelosti ali se ne mislim tamo vraćati. U Zagrebu smo podstanari pa me zanima imam li pravo tražiti to poništenje i gdje se to podnosi

Vinkovci, potpisujem svaku riječ. Iako nisam branitelj, već samo supruga jednog bolesnog i razočaranog hrvatskog branitelja, ne mogu ostati ravnodušna na ovo što se događa svima vama. A današnji komentar ministrice prevršio je sve mjere i granice tolerancije. Njena izjava da vam je sada maćeha a bila vam je dobra kad je djelila mirovine teška je uvreda za svakog normalnog Hrvata, a o braniteljima da i ne govorim. Dakle, ako sam ju dobro shvatila, vi ste svoje mirovine dobili samo zahvaljujući njenoj milosti i dobroj volji. Niste ih zaslužili krvlju i mukom, narušenim zdravljem i invaliditetom. Niste ih zaslužili ni borbom za budućnost naše djece, bolje sutra, slobodu, pa i njenu meku kožnu fotelju. Ma, što ja pričam gluposti, niste ih uopće zalužili....ali obzirom da je ona dobra duša ipak ste ih dobili. I otkud vam sada pravo da ju kritizirate radi Purde. Vi više očito nemate pravo glasa osim na izborima (naravno pod uvjetom da glasate za nju). Ostatak vremena se pokrijte ušima i šutite jer bi se ona mogla i naljutiti i oduzeti vam mirovine koje vam je tako velikodušno dala.... SRAMOTA, za nju, za Hrvatsku, za sve nas koji komentiramo u kafićima i domovima a šutimo tamo gdje treba dići glas

Evo, još smo tu, nisu nas iskopčali. Koristim to da vam se svima još jednom zahvalim od srca. Puno ste nam pomogli financijskia ali prije svega u ove predblagdanske dane, vratili ste nam nadu i vjeru u ljudsku dobrotu. Jeste li uopće svjesni koliko to znači čovjeku koji se bori za goli život kao Goran. Svi novci ovog svijeta ne mogu platiti ovo što smo mi dobili od vas. HVALA!

Bože ljudi, što da vam kažem!!!! Iskreno se nadam da nikada nitko od vas neće biti u ovakvoj situaciji da plače za kompjutorom. A ja sada upravo to radim. Ne znam da li me više pere zahvalnost ili sram. Goran se ljuti na mene što sam uopće dala broj računa, kaže da on nikada u životu nije prosio. Nadam se da vaša pomoć ne izgleda kao milostinja, već kao suosjećanje prema suborcu u nevolji. Sve je lako kad je čovjek zdrav, ali kada teška bolest ovako stisne ne možeš se boriti i protiv nje i protiv sudbine i protiv sistema u kojem živimo. Od srca vam svima hvala i samo se nadam da ćemo i Goran i ja jednom biti u mogućnosti pomoći nekome kako vi sada nama pomažete. HVALA vam svima!

Ne bi to napravila da nisam ovoliko očajna. Ali kucala sam na sva vrata, rodbina nam se zadužila koliko je mogla i sada više nemamo kud. Nije mi za ništa drugo toliko teško koliko za lijekove. Svaki drugi dan moram po nešto u apoteku, a ništa od toga ne ide na recept. Ako zaista možete pomoći bit ćemo vječno zahvalni. Račun je: Goran Bertol Erste banka 2402006 - 3204045006 Nadam se da ću još do ponedjeljka moći na internet, da do tada neće stići iz HEP-a. U svakom slučaju hvala vam svima na razumijevanju i podršci. Pozzz

Dragi naši prijatelji, Koristim zadnju priliku da vam svima poželim blagoslovljen Božić i SVE najbolje u Novoj 2011. godini. Želim vam svima puuno zdravlja sreće i blagostanja i da vam se svima ispune barem dvije najveće želje u idućoj godini. Danas su nam javili da će nam iskljućiti struju i to je razlog što ovu čestitku šaljem toliko ranije. U željama sam zdravlje stavila na prvo mjesto jer je to jedino što ja svome suprugu želim u novoj. Molim vas sve koji nas se sjetite u dane blagdana da mu i vi poželite isto. Bog vas blagoslovio, pozdrav svim braniteljima....

Sova1, Ni ja nisam željela da me krivo shvatite. U 8. mjesecu sam se prvi puta javila na ovaj forum na suprugov nikname tražeći savjet radi plaćanja participacija za liječenje. Tada ste mi svi puno pomogli svojim savjetima, ali prije svega moralnom i ljudskom potporom. Mnogi su i tada nudili pomoć, ali mi smo se nadali da ćemo moći i sami, sram nas je tražiti milostinju. Mislila sam da tako teško bolestan branitalj ima nekakva prava i da će priskočiti udruge i institucije. Međutim od svega toga ništa, a lijećenje ove smrtonosne bolesti je užasno teško i skupo. Samo odlasci u Zagreb svaki čas su skuplji od njegove mirovine,a gdje je sve ostalo. Više ne znam kome se nisam obratila za pomoć od silnih službi, svi kažu da nema prava na ništa. A ja ne znam kako da mu objasnim da je to tako po zakonima. On sada žali što se uopće počeo liječiti, kaže da se trebao pustiti da odmah umre jer tada ne bi bili u ovoj situaciji. Stvarno se bojim da se ne ubije da meni olakša. Što da radim i kako da mu pomognem?

Na pravo za tuđu njegu i pomoć pri socijalnoj skrbi. Podnijeli smo zahtjev još u rujnu i tek sad su ga pozvali na komisijski pregled. Ako vam kažem da neurolog koji je u komisiji ima cca 90 godina i da ne zna razliku između kemoterapije i zračenja, sve vam je jasno. Išao je toliko daleko da je supruga pitao tko ga je tako dobro obrijao (ćelav je od 30 dana zračenja).Odluku o tome ima li suprug pravo na tuđu pomoć donijet će do proljeća. I sve to za 350 kn mjesećno. Nakon tog pregleda suprug se rasplakao i rekao da će se ubiti, jer nas samo uvaljuje još više u dugove i probleme dok je živ i liječi se. Više ne znam kome da se obratim za pomoć, sve institucije peru ruke, a ja ne znam čime ću ga sutra nahraniti. Od njegove mirovine ostaje 1000 kn mjesečno, ja ne radim i trenutno radi njega ni ne mogu, a samo dodaci prehrani koštaju 2000 kn mjesećno. Isključit će nam struju i telefon, autu koji mi je neophodan za doktore istekla je registracija. Znam da je i drugima teško (takva su vremena), ja se samo bojim da on zaista ne digne ruku na sebe u nadi da će meni biti lakše.

Pozdrav svima, dugo nisam bila na forumu jer nisam mogla do interneta. Čitam o ovoj temi i moram priznati da mi nije baš jasno. Zato postavljam pitanje: Suprug je u invalidskoj mirovini od 10. mj. 2009. Nema status Hrvi-a, omjer je dobio 20-80%, opća nesposobnost dg.F.43. Prije tri mjeseca dijagnosticiran mu je zločudni agresivni tumor mozga (glioblastom). Operiran je i sada se liječi. Mirovina mu je 2850 kn. Od HZMO-a je dobio rješenje o 100% invalidnosti, ali su mu rekli da nema pravo ponovnu procjenu ili pogoršanje stanja. Nema pravo ni na invalidninu, čak ni naknadu za tuđu njegu nije ostvario. On jedva hoda, gotovo ne vidi i uopće ne može ni minute bez tuđe pomoći, a stanje će na žalost biti i gore. Svaki tjedan ga vozim u ZG na kontrole, liječenja,a 6 tjedana smo stalno morali biti tamo. Kako je moguće da kao branitelj, dragovoljac (status branitelja od 91.-96.) nema nikakva preva sad kad je tako teško bolestan. Dobio je jedino sad u 10.mj. 4000 ln pomoći od zaklade fonda HB.

Sorry što se rijetko javljam, ali toliko smo opterećeni da niti stignem, niti se sjetim. Trenutno smo opet kod kuće, čekamo poziv za Zagreb. Sada me pomalo hvata panika jer nikako da započnu sa nastavkom terapije (zračenje i kemo) a mi se bojimo da tumor raste za to vrijeme. Prošlo je skoro 2 mjeseca od operacije, nikakve kontrole nema i nemamo pojma kakva je situacija u Goranovoj glavi. Odobreno mu je 4000 kn pomoći iz zaklade fonda, ali još nije uplaćena na račun jer nije imenovan novi upravni odbor. Nadam se da će biti do odlaska u ZG koji bi trebao biti idući tjedan. To je ukratko sve. Pozdrav svima PS: Dobio je rješenje od HZMO o 100% invalidnosti pa ćemo tražiti znak pristupačnosti. Zna li netko ima li pravo i na besplatnu cestarinu? Mora li auto glasiti na njega ili može biti na mene? Gdje se podnosi zahtjev?

Hvala prijatelju. Učinit ću tako, pa će me oni uputiti na Zadar.

E moji dečki, kad krene, onda stvarno krene. Na moju žalost, meni ide nizbrdo. Danas mi je u 68. godini umro tata koji je zadnjih godinu dana živio s nama. Kako je i on hrvatski branitelj, molim vas da mi javite kome se trebam obratiti za pomoć oko sahrane. Ako netko zna neka mi da i broj telefona u Zadru. Opet hvala na pomoći, pozdrav svima

Pozdrav svima, evo nas kod kuće, ali samo na tjedan dana, pa ponovo u Zagreb. Kako sam već javila,operacijom je odstranjen največi dio tumora ali ne sav. Patološki nalaz je na žalost potvrdio da se radi o IV stupnju malignog glioblastoma (najteži oblik). Ali mi i dalje živimo u nadi i borimo se. Drago mi je da vam mogu reći da sam predala zahtjev za pomoć u Zakladu HB i odmah su nam rekli da imamo pravo na financijsku pomoć i da će to biti riješeno već u rujnu, a isplata početkom listopada. Papire sam odnijela osobno (ako kome treba: Bogovićeva 2/IV kat). Tamo su toliko susretljivi i ljubazni da sam ugodno iznenađena. Sami su dopunjavali dokumente koji su nedostajali jer su znali da ja to ne stignem i sve sam riješila u 2 dana. Koliko će to biti novaca nisam ni pitala jer je svaka pomoć dobrodošla u ovoj situaciji. Ali prije svega, največu pomoć dobili smo upravo od svih vas. Vaša podrška, iskrene dobre želje i molitve dali su Goranu snagu za borbu i vjeru u ljude i njihovu dobrotu. A to sada vrijedi puno više od svih novaca svijeta. Neću vam više zahvaljivati na tome jer znam da ste tu za nas od srca i zbog dobrote, a ne radi našeg hvala. Željela bih da se svima vama ostvare želje i da riješite probleme, jer bi to bilo jedino pravedno. Pozdrav Ako može pomoći informacija: osim 100% invalida, pravo na besplatno dopunsko osiguranje imaju i oni čiji prihodi (bez obzira na kredite) ne prelaze 1,516 kuna mjesečno po članu domaćinstva. Zbrojeni svi prihodi podijeljeni sa brojem članova.

Evo, javljam se iz internet caffea u Zagrebu. Operacija je prošla više nego dobro, uspjeli su izvaditi 95% tumora. Sada slijedi mjesec odmora i oporavka pa onda onaj najodvratniji dio kemoterapije i zračenja. Ali za sada je nebo na našoj strani zahvaljujući svima vama i vašim molitvama, pa vjerujem da će tako i ostati. Goran se dobro oporavlja, već je na nogama i izgleda da ništa nije oštećeno operacijom. Pozdravlja vas i svima vam velika hvala od oboje

Evo, uspjela sam se informirati otprilike što slijedi. Nakon operacije i oporavka će Gorana pustiti kući da čeka nastavak liječenja koji će uslijediti nakon mjesec do mjesec i pol. Tada ponovo mora u Zg u bolnicu na kemoterapiju i zračenje koji traju 30 dana. Objasnili su mi da ću za to vrijeme morati biti uz njega jer je to liječenje preteško i psihički i fizički. Preporučeno mi je da nabavim lijekove za jačanje imuniteta i protiv posljedica kemoterapije, a koji na žalost nisu na listi HZZO. Mjesečna terapija će nas koštati 2-3 tisuće kuna minimalno. Ali ti lijekovi su neophodni i moram stvoriti sredstva za njih. Poslije tih 30 dana, idućih 6 mjeseci će svaki mjesec po tjedan dana ponovo morati na onkologiju na terapiju. A nakon toga možemo samo moliti Boga da mu što dulje bude dobro i da živi kao čovjek. Na žalost za glioblastom nema lijeka i prognoze su od 3 mjeseca do 5 godina preživljavanja. Dvoumila sam se da li da i vas opterećujem takvim vijestima, ali sebično mi treba da ste uz nas i da znam da nam šaljete dobre želje i pozitivne misli. A znam da hoćete i hvala vam za to. Javit ću se nakon operacije. Svima veliki pozdrav.