Potočnica, na zalost nisam, jer kao i većina zaposlenih mogla sam biti sretna što uopće imam posao. Kakav, takav i ovakav je dobar, bolje i 2.600 i neš plus svakih par mjeseci nego nula kuna svaki mjesec, a imam i dijete koje traži svoje.
Mali čovjek, očito da na moju žalost moram prihvatiti još jednu nepravdu koja se nanosi radnicima. Molim da li imate kakav savjet šta mi je sada činiti, osim nadati se da će ipak pronaći nekog za moju zamjenu.
Ha, a šta se dešava ako ne pronađu osobu, da li me mogu zadržati protiv moje volje i nakon isteka otkaznog roka?
Lp, p
n