martina0701

Imam situaciju da je bivši suprug 3 mjeseca nakon prekida zajednice uzeo kredit i 100% svojim novcem kupio kuću bivšoj supruzi i djeci. U ugovoru je ona kupac a on plaća sa svoga račua prodavatelju. Ona se uknjižila i poinju problemi između njih. On bi sada htio vlasništvo nad kućom jer smatra da ju je on kupio, on platio, samo ne zna ni on sam zašto je kupio na njeno ime. Što sada ima uopće na raspolaganju, tužiti za utvrđivanje prava vlasništva baš i ne može, možda za povrat posudbe pa u ovrhu? Ima li netko ideju?

Između srednje škole i roditelja i učenika je zaključen ugovor o školovanju. Tim ugovorom je ugovorena je: A) cijena školarine za svaku godinu B)ugovara se način plaćanja školarine i da se roditelji obvezuju plaćati školarinu u 4 obroka za svaku godinu školovanja sa rokom dospijeća za svaki obrok posebno. Polovicu iznosa školarine za prvu godinu smo platili. Ugovor je jednostrano raskinut o strane nas roditelja nakon prve godine i sada škola tuži nas roditelje i naše dijete da smo nas troje solidarno dužni platiti školi preostali neisplaćni dio školarine. Moje pitanje je: 1. da li škola može tužiti moje dijete budući on po ugovoru nije preuzeo ikakv obvezu obvezu plaćanjaveć mi roditelji? 2. jesmo li nas troje solidarno odgovorni? ja smatram da mi roditeli nismo solidarno odgovorni za isplatu već da je naša odgovornost podjeljena jer solidarna odgovornost nije ugovorena Hvala.

Molim odgovor može li se za sklopljenu sudsku nagodbu tražiti ponavljnje postupka jer je sud počinio bitnu procesnu pogrešku, nagodbu je sklopio između stranaka i umješača (i to običnog umješača)? A u nagodbi se raspolaže imovnom umješača.

Molim vas informaciju kada nastupa zastara za KZ prijevare većeg iznosa od 100.000 kn a koje je navodno počinjeno u 8 mj 2011 godine? Koliko sam našla za to djelo je bila zapriječena kazna do 5 godina pa je i zastara progona tada bila 5 godina. Novim zakonom iz 2013 zastara je 15 godina ukoliko se on primjenjuje i njegov članak 86. Molim mišljenje.

Po meni zastara naknade štete zastarjeva za isto vremena za koliko zastjeva i kazneni progon za to djelo a koje je vrijedilo od vremena počinjenja djela do pavomoćnosti kaznene presude (ako se zakon mijenjao uzima se povoljniji rok za optuženika). Zastara pogon za bludne radnje 2012 godine bila je 3 godine pa bi po meni zastara za naknadu štete bila 3 godine od pravomoćnost presude (jer do tada nismo ni znali jeli optuženik pravomoćno kriv). Materijana šteta je u uništenim stvarima. Imovisko-pravni zahtjev nije postaljenen u kaznenom predmetu. Molim komentar gdje griješim.

Kazeno djelo iz čl 193.st.1. KZ-a - bludne radnje, je počinjeno 24.9.2012. Počinitelje je pravomoćno osuđen 23.2.2013. godine. Podnijela bi tužbu za naknadu nematerijalne i materijalne štete prouzročene tim kaznenim djelom. Koliki je ok zastare za podnošnje tužbe za nakndu štete u ovom konkretnom slučaju?

Hvala G-man u na odgovoru ali moje pitanje je i dalje što ta odredba ima veze sa Ovršnim zakonom. Tijek i prekid zastare se odnosi samo na parnični postupak. Ovršni zakon ne poznaje riječ zastara uopće. Nadalje, u više tumačenja OZa neke osobe tumače da ako se ovrha obustavi krivnjom ovrhovoditelja ne prekida se zastara (prekida se samo ako nije radi krivnje ovrhovoditelja došlo do obustave ovrhe). Može li mi tko detaljno to objasniti?

Hvala na odgovoru ali gdje to piše točnu u OZ? Nigdje se ne spominje zastara i novi tijek zastare. Samo se spominje rok od 10 godina u kojemu ovrhovoditelj može pokrenuti ovrhu na osnovu pravomoćne i ovršne presude. Po meni ako ovrhovoditelj pokuša ovrhu 2016. godine na osnovu ovršne isprave iz 2002. godine ona će se odbaciti povodom žalbe jer je protekao rok u kojemu se ovrha mogla tražiti. Upitno mi je najviše može li ovrhovoditelj ići u ovrhu na osnovu rješenja o ovrsi iz 2009. godine koja je obustavljena jer sam vidjela da je to ponegdje praksa.

Imam protiv sebe ovršnu ispravu iz 2002. godine. 2009. godine je započeta ovrha koja je bila bezuspešna i 2015. godine je doneseno rješenje o obustavi ovrhe. Može li ovrhovoditelj sada 2016. godine podnijeti novi prijedlog za ovrhu i to na temelju rješenja o ovrsi iz 2009. godine? Ima li se u konkretnom slučaju ukoliko dođe do pokretanja nove ovrhe primjeniti žalbeni razlozi iz čl.50.st.3. OZ (da se ovrha ne može tražiti jer je rješenje stavljeno izvan snage to ukinuto ili je izgubilo djelotvornost)? Je li obustavom postupka rješenje o ovrsi stavljeno van snage? U novu ovrhu ovrhovoditelj ne može ići na temelju ovršne isprave iz 2002. godine jer je protekao rok od 10 godina. lp

Molim pomoć, dobila sam ovrhu za dug za isporučenu vodu u objektu na moru a koje rješenje je donio bilježnik u Zadru iako sam ja prijavljena u Osijeku. Ne sporim da dug postoji i odmah sam po primitku rješenaj uplatila komunalnom poduzeću iznos duga, kamata i troškova ovrhe. mogu li bez obzira na to što sam platila sve uložiti prigovor na ovrhu jer je bilježnik bio dužan provjeriti moje prebivalište i prijedlog za ovrhu odbaciti? Hvala

Trebao bih podnijeti tužbu za utvrđenje ništetnosti ugovora o leasingu sklopljen s Hypo Steiermark gmbh Graz iz 2004 godine pozivajući se na odredbe čl. 19.j. Zakona o potrošačkom kreditiranju. Je li ima tko iskustava o ovome? Hval

Molim pomoć! Jedan sam od tri suvlasnika nekretnine. Pokrenula sam postupak etažiranja i ishodila potvrdu o etažiranju no međutim samo jedan od nas troje suvlasnika uopće ne želi da se predmetna nekretnina etažira niti želi potpisati izjavu o etažiranju kako bi se predmetno etažiranje provelo do kraja. Zanima me kakav postupak moram pokrenuti (parnični ili izvanparnični) i (da li je to postupak razvrgnuća suvlasništva uspostavom etažnog vlasništva) da bi uspjela sudskom odlukom zamijeniti potpis suvlasnika koji odbija sudjelovati, a po Zakonu smo svi dužni provesti etažiranje.

Ima li smisla pokretati radni spor zbog utvrđenja odluke odluke o otkazu nedopuštenim i tražiti vraćanje na rad? Naime, radnik (učitelj) je dobio od poslodavca (škole) izvanredni otkaz ugovora o radu jer mu je prema naputku ministarstva škola dužna dati otkaz budući svoju inozemnu diplomu nije priznao u RH. (dipolma datira iz 2007 g). Kad je sklapao ugovor to uopće nije znao i tadašnji ravnatelj je s njim zaključio ugovor o radu na neodređeno iako nije imao zakonsku osnovu za sklapanje ugovora, odnosno odgovorajući dokaz o potrebnoj stručnoj spremi. Protivo odluke ministarstva radnik je izjavio žalbu o kojoj do danas nije rješeno. Protiv odluke o otkazu izjavio je zahtjev za zaštitu prava u roku.

Molim hitan savjet: tužbom tražim da: 1.da se utvrdi da sam bila izvrgnuta maltretiranju od strane suradnice čime je povrijeđeno moje pravo osobnosti, dostojanstvo, ugled, 2.nalaže se tuženiku da poduzme hitne mjere radi sprečavanja daljnjeg uznemiravanja tužiteljice 3. tuženiku se nalaže da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete plati 4. + privremena mjera Tužba je predana na sud 12. 03. 2014, a odgovoru na tužbu mi je poslodavac priznao da je izmjestio na drugo radno mjesto moju suradnicu koja me neprestano uzmenirava, i vratila sam se na rad 14. 03. 2014. nakon što me je tuženik izvijestio da je izmjestio suradnicu na drugo radno mjesto. Moje pitanje je što da radim sa I i II. toč. tužbenog zahtjeva? Da li da to povučem? I da ostanem kod zahtjeva za nakadu štete?

To mi je sve jasno, samo me zanima mogu li ta njihova tumačenja poslanog zahtjeva za ispravak ugroziti postupak na način da sud odbaci tužbu???

Ispunio sam sve zakonske pretpostavke za podnošenje tužbe protiv nakladnika zbog naknade štete. Zahtjev za objavu ispravka informacije nakladnik nije objavio već se samo očitovao na predmetni zahjev navodeći kako isti ne udovoljava zakonskim pretpostavkama za objavu istog, kako je predmetni dopis nerazmjeno duži od informacije za koju se objava ispravka traži, da iz dopisa nisu vidljive niti jasne koje se netočne informacije ispravljaju, a zbog čega smatraju da zahjev za ispravak nije niti podnesen, kao i da navodi iz zahtjeva predstavljaju puko komentiranje. Zanima me može li to ikako naštetiti u postupku, odnosno da li je dovoljno da je zahtjev na ispravak poslan na vrijeme (a što je) i nakon toga tužba, (također na vrijeme), a što predstavlja osnovne procesne prepostavke za podnošenje tužbe za naknadu štete protiv nakladnika sukladno zakonu o medijima?

Žena je tužila muža zbog utvrđenja i podjele bračne stečevine. Kaže da su u braku stekli nekretninu i da su u gradnju kuće zajednički uložili novac. Muž je stekao nekretninu na način da mu je brat ugovorom o darovanju darovao nekretninu 1983. godine. A ulaganja se odnose na 2002. godinu. Zanima me kolika je zastara za ta ulaganja, odnosno može li ona tražiti polovicu novaca od tih ulaganja?

Točno tako....U svakom slučaju hvala Vam na pomoći i što ste tako brzi u razjašnjavanju pravnih pitanja....

Podnjela sam tužbu (žena) za razvod braka i uzdržavanje dana 15.12.2013., tuženik (suprug) ju je primio dana 31.01. 2014. godine. Suprug je podnio tužbu radi razvoda braka i uzdržavanja dana 19.12.2013., i ja sam ju primila 27.12. 2013. g. U tom predmetu je CZSS već napravio posredovanje ali nije dostavio strankama stručno mišljenje. Znam da parnica počinje teći od dana dostave tužbe tuženiku. U mom predmetu sud je prvi zakazao raspravu i rješenjem odbacio tužbu kao nedopuštenu jer se u istoj pravnoj stvari vode dva ista postupka među istim stranka. Moje pitanje je da li je sud to morao napraviti ili je mogao jednostavno mom spisu mogao priklopiti tužbu mog supruga kako bi se postupak mogao nastaviti. Imam li ikakve šanse da uspijem sa žalbom protiv tog rješenja kojim se moja tužba odbacije kao nedopuštena. Mišljenja sam da je sud taj koji je dužan po službenoj dužnosti paziti da li među istim strankama u pogledu iste pravne stvari već teče postupak. Molim pomoć za sastav žalbe!

Zahtjev za ispravak informacije sam poslala nakladniku 28. 4. 2013., nakladnik ga je primo 29. 4., a 21. 5. 2013. objavio ispravak informacije i mi posali tužbu 31. 5. 2013. Tuženik daje odgovor na tužbu, mi se očitujemo i zakazuje se očište. na ročištu se određuje izvođenje još nekih dokaza i na kraju tuženik stavlja prigovor da nisu ispunjene sve procesnopravne pretpostavke za podnošenje tužbe jer uz zahtjev za ispravak nije dostavljena punomoć potpisana od odvjetnika i prilaže u tu svrhu sudsku praksu. Nakon toga predmet dobiva novog suca, (raniji otišao u mirovinu) i novi sudac donosi rješenje kojim odbacuje tužbu iz tog razloga. Naime uz zahtjev je doista dostavljena punomoć, ali u samom zahtjevu nije riječima napisano da se dostavlja punomoć. Tuženik na ročištu laže i tvrdi suprotno, no međutim računalo se da se preslika punomoći dostavi na idućem ročištu, ali najednom se mjenja sudac i stiže odluka – negativna za tužitelja! Kako spasiti stvar? Po meni je sudac najprije trebao izvršiti uvid u izvornik zahtjeva koji je primio tuženik i vidio bi da je dostavljena punomoć uz zahtjev (jer je bio priheftan) i vidio bi se trag na njemu, na tu okolnost saslušati i tužitelja, a i iz potvrde o primitku pošiljke je vidljiva i masa – dakle nije ista masa kada se šalju dva lista ili tri lista papra, i da li uz žalbu priložiti presliku te punomoći? Ima li još tko kakvih savjeta, rok mi ističe u četvrtak...

Znam da je bilo već govora o tome može li se zatvoriti tekući račun koji je blokiran. Ja ih molila konkretna saznanja za ZABA-u i Sberbank. Povrđeno znam da Hypo banka sama zna zatvorti tekući račun koji je blokiran više godina radi nepaćenih mjesečnih naknada. Koji bi propis uopće branio zatvarnje računa pod ovhom?

što se tiče tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji na njima je da ispituju imaju li ispunjene sve uvjete za podnošenje iste. Ali imam jedno drugo pitanje u vezi pobijanja dužnikovih pavnih radnji. Naime, imala sam situciju da je moju firmu tužila bivsa zaposlenica radi isplate. Ona je taj spor pravomocno izgubila i sad se povodom revizije nalazi na VSRH. Međutim u tom postupku ja sam na raspravi predala prijedlog radi određivanja privremene mjere zabranom otuđenja njezinih nekretnina. To je bilo recimo 15. 01. 2013. godine. Ona je odmah sutra dan, dakle 16. 1. 2013. ovjerila Ugovor o zajmu sa zasnivanjem osiguranja na nekretninama sa trećom osobom. Kad sam to saznala podnjela sam tužbu protiv nje radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, no njezini odvjetnici su to tako spretno odigrali na način da su Ugovor o zajmu datirali na recimo više od godinu unatrag, tako da su mi u odgovoru na tužbu istaknuli kako je protekao rok od 1 godine za pobijanje te pravne radnje. Za nepovjerovati. Kad sam proučila sudsku praksu, ustanovila sam da se gleda datum zaključenja ugovora, a ne datum ovjere i provedbe istog u gruntovnici. A ja sam formalno to mogla saznati tek onoga dana kad je to bilo provedeno u gruntovnici. Moje pitanje je gleda li se pobojnost ugovora od dana zaključenja ili od dana kada je ugovor ovjeren i proveden? Zahvaljujem.

I ja se slažem da je obiteljski zakon jasan i da tu treća osobe nema mogućnost tužbe za prekid uzdržavanja. Ali eto, ta osoba je tužila moju stranku za prekid pa ćemo vidjeti što sud kaže. Ali što se tiče paulijanske tužbe pitanje je koju bi to radnju NN osoba pobijala kod moje stranke. Ne može pobijati valjda to što moja stranka postupa po presudi suda i plaća alimentaciju. A ne može ni pobijati presudu suda jer to nije dužnikova radnja.

Imam situaciju da NN osoba tuži moju stranu (oca i njegovo dvoje djece koji su punoljetni i zaposleni) za prestanak uzdržavanja. Uvjeti za prestanak uzdržavanja su se davno stekli ali mojoj stranci (ocu) je bilo u interesu da joj ovrha za alimentaciju bude u naplati kako se drugi vjerovnici kao i ova NN osoba ne bi naplatili pa stoga i nije pokretala tužbu radi prestanka uzdržavanja. Pitanje je: može li netko drugi osim roditelja pokrenuti postupak za utvrđivanje prestanka uvjeta za uzdržavanje, odnosno u mom slučaju vjerovnik kojeme je to u interesu a svoj pravni interes dokazuje svojom ovršnom ispravom. Molim pomoć što žurnije