Postoji i razlika između "učiti" i "efektivno učiti". Svatko može sjediti uz knjigu deset sati dnevno, ali koliko od toga prođe baš u primanju i pohranjivanu informacija u glavu?
Na fakultetu čovjek nauči osnove o svojoj struci i to je, na žalost sve. Mislim da je problem naših fakulteta (govorim o pravnim) što , do uvođenja bolonje, nije bilo nikakve specijalizacije. Svaki ispit smo morali učiti kao da je najvažniji na svijetu i nakon svakog ispita zaboravimo barem 60% gradiva. Jer, kao što je netko rekao, mi ne "učimo", mi "štrebamo", jer je tako koncipiran pravni fakultet. Fizički je nemoguće "naučiti" 600 stranica informacija u mjesec dana ili manje. Dosta toga će nam ostati u glavi, što više učimo, to ćemo bolje povezivati gradivo i sl., ali ostaje tužna činjenica da nakon što završimo faks i negdje se zaposlimo, morat ćemo učiti opet sve ispočetka.
Ono, čega po mom mišljenju najviše nedostaje pravnom fakultetu je praksa. Čovjek završi faks, dođe u sud i ne zna napisati tužbu ili presudu.
Recimo, nadobudan ste student, učite i polažete ispite kao od šale, i onda vam netko u ruke stavi ovršni prijedlog. I džabe vam odlična ocjena iz svih predmeta kad se ovršno pravo na pravnom fakultetu spomije samo sporadično. A da se i detaljno uči o tome, kad bi vam netko stavio u ruke prazan papir i rekao da napišete presudu, koliko bi svježe diplomiranih pravnika to znalo?