Prije svega pozdrav svim braniteljima ma gdje bili !
Danas sam jako tužan jer mi je umro prijatelj,školska generacija,branitelj u oružju brat.
Umro je danas u tek navršenih četrdeset godina i iza sebe ostavio dvoje djece i suprugu.Umro je od posljedica nesretnog slučaja ali i zbog nemara nekih ljudi koji bi bar po svojoj profesiji trebali bit malo savjesniji i bliži ljudskom biću.
Ali u meni osim suza u oku ostavlja i gorčinu jer taj čovijek je branio ovu zemlju a do dana svoje smrti nije dočekao ama baš nikakva prava a kamoli zasluženu mirovinu.A kako bi i da je htio to mogao učiniti kad je živio na rubu egzistencije školujući dvoje djece i preživljavajući od danas do sutra.Pokušao je on jednom, zaputivši se iz ravne nam Slavonije u metropolu,pokucao na nekoliko vrata i naravno naišao na birokratski zid, a kako put do metropole košta više se nije odvažio na takva putovanja i odustao od svega,da li zbog inata ili ono malo ljudskog dostojanstva ali sad više njie ni važno.
Morao sam ovo napisati jer on je jedan od onih malih ljudi koji je u ovu dragu nam domovinu ugradio dio sebe i za uzvrat nije dobio ništa, niti bar malo nečeg dostatnog za dostojan ljudski život.To je branitelj za kog zna samo njegovo malo selo slavonsko i prijatelji. Zato ovo neka bude jedna mala potpora svim onima koji su u ovu zemlju ugradili sebe a još nisu ostvarili svoja prava,neka ustraju na tom putu.
Zbogom Mario,
neka ti je laka Hrvatska zemlja,počivao u miru božjem ! Amen.