Jump to content

Gringo

Korisnik
  • Broj objava

    1658
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

  • Osvojio dana

    10

Sve što je Gringo objavio

  1. Znam da postoje takve sutkinje i odvjetnici, a to govori jako puno o njima. Jedine situacije kod kojih bi se trebalo razmatrati kraće (bez noćenja) a češće vrijeme djeteta sa ocem: ako je dijete dojeno ili ako je sa posebnim potrebama pa da se vrijeme prilagodi djetetovoj rutini. Inače nema razloga da dijete već od godine dana noći kod oca, to je prije svega u interesu tog djeteta. O tome imate čitav niz znanstvenih i stručnih radova na stranici American Psychological Association (https://www.apa.org/) Sreća je da na toj stranici još uvijek ne može objavljivati bilo tko.
  2. Zanima me kako pravomoćna kaznena presuda utječe na radni odnos državnog službenika, odnosno da li zakon radi razliku između pravomoćne uvjetne i bezuvjetne presude?
  3. "Dobar razvod" je bolji nego "loš brak", odnosno djeci šteti roditeljski sukob, a ne razvod sam po sebi. Konfliktne razvode obilježava da pojedini roditelji ne uspijevaju svoje partnerske probleme staviti po strani i graditi roditeljski odnos, već u probleme uključuju dijete. Roditelj koji se osjeća povrijeđenim i zbog toga uskraćuje djetetu njegovo pravo na susrete sa drugim roditeljem ne može se zvati kompetentnim roditeljem. U takvim situacijama, ako su one dovoljno učestale, možemo govoriti o emocionalnom zlostavljanju djeteta. Dijete nije i ne može biti objekat odnosa roditelja. Zaista se zna desiti, ponekad, da rad na komunikacijskim vještinama daje rezultate. No u situacijama konfliktnih razvoda, gdje se problem ponavlja, poboljšanje komunikacijskih vještina ne daje rezultate, već samo odvlači pozornost od ključnog problema. A česti ključni problem u pozadini je problem mentalnog zdravlja. Stručnjaku ga je relativno jednostavno uočiti, ali na žalost u našim centrima za socijalnu skrb time se ne bave, a to bi trebao biti 1. korak kod konfliktnih razvoda. Vrijeme je veliki protivnik vašeg djeteta i vas. Nema jednostavnog i brzog rješenja, ali upornost i dosljednost daju rezultate. Ono što morate obavezno raditi jest svaku primjedbu na skrb majke prema djetetu u pisanom obliku slati nadležnim institucijama. Mene sad zanima kome ste od nadležnih institucija u pisanom obliku uputili problem kršenja legitimnih prava vašeg zajedničkog djeteta?
  4. Tražite podjelu troškova, odnosno da po dijete dolazi onaj roditelj koji ga vodi k sebi. To nije samo pitanje financijske prirode, već je za dijete puno bolje da nema osjećaj da ga uvijek jedan te isti roditelj ostavlja.
  5. Neka vam dijete da račun i samo nastavite uplaćivati djetetu.
  6. Nepridržavanje pravomoćne sudske odluke u pogledu zaštite prava djeteta je kazneno djelo. Kome ste se obratili pisanim putem za pomoć i podršku?
  7. Mišljenju centra treba prigovarati i podneskom sudu i na glavnoj raspravi. Da li je posebna skrbnica ispitala volju i mišljenje djece, što su djeca izjavila? Kakvo je mišljenje posebne skrbnice?
  8. Moram priznati da mi je zaista nejasno što točno želite, ali ako imate želju ponešto naučiti o razvojnim potrebama djeteta, mentalnom zdravlju, privrženosti i znate malo engleskog, preporučam vam American Psychological Association (APA) Na toj stranici imate čitav niz znanstvenih i stručnih radova o ovoj problematici i ono što je bitno na toj stranici još uvijek ne može bilo tko objavljivati. U RH predlažem da malo pretražite stranicu Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba možda ponešto nađete o ovoj tematici koja vas zanima.
  9. Nažalost može i ne samo u vašem slučaju već u RH postoji dosta sličnih slučajeva kojima je zajedničko da sustav postupa gotovo na identičan način - na štetu djeteta i ciljanog roditelja. Nemam za vas riječi ohrabrenja. Savjetujem vam, prije svega, da čuvate zdravlje i da pokušate, ako ste u mogućnosti, iskoristiti sve pravne puteve u RH i obratite se Europskom sudu za ljudska prava, ne zato što bi imali ne znam kakvu korist od toga već radi vlastite djece koja zaslužuju živjeti u uređenijoj državi. Nije normalno da djeca odbijaju susrete sa vama osim ako ste ih zlostavljali, zanemarivali pa čak i u takvim okolnostima djeca vole roditelja i očekuju da se popravi. Djeca mogu odbijati susrete sa vama ako je to uvjet bezrezervne ljubavi od strane roditelja sa kojim žive i to je emocionalno zlostavljanje djece koje može biti gore i od fizičkog zlostavljanja. Uvjetovanje plaćanja alimentacije osobnim odnosima s djecom i obrnuto ne smije se raditi i time bi samo napravili dodatnu štetu.
  10. Kad se radi o konfliktnim slučajevima gdje izostaje dogovor roditelja onda je od velike važnosti inzistirati na detaljnim sudskim odlukama. Takve sudske odluke postoje. Naravno nije moguće predvidjeti sve životne situacije u kojima se mogu naći djeca i roditelji, ali uz malo više truda od strane vas, vašeg odvjetnika i raspravne sutkinje moguće je dobiti odluku koja će biti precizno razrađena.
  11. Nikakve ona zakonom propisane sankcije neće snositi. Daj se fokusirajte na ono što je u ovome trenutku bitno, to su djeca i pridržavanje sporazuma. Ako krenete putem vaših sumnji onda širom otvarate vrata nekom zlonamjernom da kaže kako imate nerazriješene partnerske odnose.
  12. Pročitao sam početak teksta. Predmet je na sudu, znači niste se uspjeli dogovoriti pred centrom, a viđanje djeteta i oca svaki drugi vikend i par sati u tjednu nije podjednako.
  13. Žalosno je kad raspravna sutkinja nije u stanju staviti dijete u fokus te ga tretira kao objekt odnosa roditelja. Zanima me zašto se niste dogovorili sa ocem djeteta da dijete provodi podjednako vremena sa vas oboje?
  14. Roditelji odgajaju dijete, a ne obrnuto. Ne može dijete od 4 godine donositi odluke umjesto roditelja. Vi se trebate pobrinuti da dijete prespavljuje kod vas, osim ako je to odbijanje posljedica manipulacije drugog roditelja. Moraju postojati pravila i granice. "veli socijalna radnica, treba uvijek slušati djetetove špotrebe." Ako vam je ovo rečeno u kontekstu što dijete od 4 godine ne želi kod vas prespavljivati onda je najblaže rečeno smiješno. Kako ćete postupiti ako vam dijete jednog dana kaže da ne želi ići u školu? Da li ćete udovoljiti njegovoj potrebi?
  15. Kad govorimo o pravu djeteta na iskazivanje volje i mišljenja onda je situacija sljedeća (ovo pišem jer vidim da baratate poluinformacijama i netočnim informacijama): od 01.08.2010. u Hrvatskoj je u primjeni Europska konvencija o ostvarivanju dječjih prava koja je po svojoj snazi iznad nacionalnih zakona. Kako ne bi duljio navest ću samo najznačajnije što ta Konvencija omogućuje djeci u zaštiti njihovih prava: 1. pravo na iskazivanje volje i mišljenja, 2. pravo da budu upoznata u skladu sa svojom dobi sa postupkom koji se vodi u njihovo ime, 3. pravo da budu upoznata u skladu sa svojom dobi sa svim posljedicama postupka koji se vodi u njihovo ime. U tom pogledu stav Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, a što se najbolje vidi i iz postupka koji je vođen pred sudom u predmetu Sahin protiv Njemačke, je sljedeći: volja i mišljenje i vrlo malog djeteta moraju se na adekvatan način ispitati. Naime, u predmetu Sahin protiv Njemačke kad je pokrenut postupak pred nacionalnim sudom dijete je imalo 2 godine, kad je postupak završen dijete je imalo 5 godina. Kao bitnu zamjerku postupku pred nacionalnim sudom Europski sud je našao u činjenici da nacionalni sud niti u jednom trenutku nije ispitao djetetovu volju i mišljenje. Tako ispitana volja i mišljenje nije u konačnici obvezujuća po sud, ali sud onda mora detaljno obrazložiti zašto ne. Tako da u eventualnom budućem postupku kojeg bi pokrenuli vašoj djeci biti će imenovana posebna skrbnica koja ima upravo zadatak ispitati volju i mišljenje djece. Nerijetko se dešava da posebne skrbnice nemaju dovoljno kompetencija za ispitivanje volje i mišljenja djece jer za tako nešto nije dovoljno biti samo pravne struke, već se treba nešto znati i o razvojnim potrebama djece, mentalnom zdravlju djece, privrženosti, ipak to se mora obaviti jer ako se ne obavi radi se o ozbiljnoj povredi prava djece.
  16. Takve situacije se nerijetko dešavaju u slučajevima gdje je dijete samo objekat odnosa roditelja, a pojedini roditelji znaju biti vrlo, vrlo maštoviti. Problem možete donekle riješiti tako da sud odredi koju vrstu skrbi oko djeteta povjerava vama: izvanškolske aktivnosti, brigu o djetetovom zdravlju, obrazovanje ... i sl. Postoje vrlo detaljne presude u tom smislu.
  17. Žao mi je, ali ja ne dajem odgovore po narudžbi ili da bi se nekome svidio. Sve što ste napisali ukazuje na to da je ovo itekako razlog za izmjenu plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.
  18. Ovo je itekako razlog za izmjenu Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Iz ovoga što ste napisali proizlazi da ste ga vi samoinicijativno mijenjali preseljenjem djece. Na koji način je otac djece sudjelovao u tom dogovoru oko preseljenja ili je doveden pred gotov čin? Da li bi vama dodatnih 600 - 700 kn na mjesečnoj razini troškova bila prepreka za viđanje djece? Ako ne, da li ste ponudili ocu da preuzmete na sebe dio tih troškova?
  19. Da li je sa djetetom razgovarala posebna skrbnica?
  20. Prije svega, napisali ste vrlo malo informacija za konkretniji odgovor. Odgovor na ovo pitanje je da moguće je. Na ovo pitanje odgovaram protupitanjem, zašto bi uopće posebna skrbnica razgovarala sa bilo kojim roditeljem ako znamo da je njezin zadatak ispitati volju i mišljenje djeteta? Po meni bi pravo pitanje bilo zašto se posebna skrbnica priklonila mišljenju centra, a da nije obavila razgovor sa djetetom, ako se tako nešto desilo!?
  21. Dijete će dobiti pravo na susrete i druženja sa bakom i djedom. Za procjenjivanje u kojem opsegu ovo je premalo informacija. No puno ozbiljniji problem vidim u ovome što navodite "i dijete kaze da nezeli bez mame i baca se i udara.", to nije normalno i oko ovoga trebate se posavjetovati sa strukom.
  22. Ako govorimo o samom prespavljivanju djeteta onda mogu reći da ne postoje nikakvi razlozi da dijete već u ovoj dobi ne bi spavalo kod vas. Štoviše, postoji konsenzualno izvješće 110 stručnjaka mentalnog zdravlja djece iz preko 20 zemalja da bi djeca već od najranije dobi trebala prespavljivati kod oba roditelja i to nema nikakve veze sa privrženošću na način kako se nerijetko može pročitati u mišljenjima centara za socijalnu skrb, a onda i u obrazloženjima pojedinih sudskih odluka. Navodite da je dijete dojeno. U slučaju vašeg djeteta možemo govoriti o produženom dojenju koje se obično obavlja 2-3 puta dnevno: ujutro, navečer prije spavanja i otprilike sredinom dana. Ključno je da li roditelji u ovom trenutku dok je dijete još uvijek dojeno mogu postići dogovor, kompromis oko prespavljivanja, a da se ne remeti uobičajeni ritam produženog dojenja?
  23. Da, osim ako ne piše drugačije u rješenju.
  24. Sa SAD-om je specifična situacija što se tiče uzajamnosti sa pojedinim saveznim državama, uvjet je stalni boravak. To znači da uz uobičajenu dokumentaciju morate još pribaviti potvrdu iz MUP-a da u RH imate stalni boravak (5 godina, za vrijeme kojeg smijete samo 6 mjeseci u kontinuitetu izbivat iz RH ili 10 mjeseci sa prekidima)
×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija