Gringo

Budući da kanite stjecati pravo vlasništva na nekretnini u RH kao državljanin Kraljevine Norveške procedura je sljedeća: uz ispunjen i potpisan zahtjev Ministarstvu pravosuđa potrebno je dostaviti: pravnu osnovu stjecanja, zk izvadak, uvjerenje o pravnom statusu nekretnine, ovjerenu presliku putovnice i 105 kn državnih biljega (35 kn za zahtjev + 70 kn za rješenje). U upravnom postupku koji provodi Ministarstvo pravosuđa zatražit će se očitovanje lokalne samouprave na čijem području se predmetna nekretnina nalazi da li se eventualno protive stjecanju prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, budući je to jedan od uvjeta uzajamnosti sa Kraljevinom Norveškom. Nakon toga sastaje se gradsko ili općinsko vijeće na čijem području se nekretnina nalazi i donose zaključak. Ako je zaključak da se ne protive i ako je ostala dostavljena dokumentacija uredna ministar zadužen za resor pravosuđa donosi rješenje kojim se daje suglasnost za stjecanje prava vlasništva na nekretnini. S tim rješenjem odlazite u zk odjel na sudu upisati se na nekretninu. U nekim slučajevima potrebno je dodatno zatražiti klauzulu pravomoćnosti.

Često primjećujem da roditelji kad se obraćaju nadležnim institucijama napišu jedan dopis i onda ga pošalju na različite adrese tražeći pomoć i podršku. Pa tako nerijetko se dešava da npr. isti dopis dobije Pravobraniteljica za djecu i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova i to ne valja. Ured Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova bavi se slučajevima nepovoljnijeg postupanja prema vama s obzirom na spol, dob, rasu ... Ako ste u centru za socijalnu skrb ili nekoj drugoj instituciji dovedeni u takvu situaciju onda će taj dopis biti napisan u tom smislu i super ako još uz to možete priložiti i neke materijalne dokaze, ali nije nužno jer teret dokazivanja nije na vama. Ono što hoću naglasiti, u tom dopisu nećete navoditi sve situacije u kojima majka krši prava djeteta jer ako to navodite onda je to zaista predmet kojim se treba pozabaviti Pravobraniteljica za djecu.

Od kada je sudska odluka pravomoćna? Kada ste poslali dopise institucijama koje navodite i kakva je njihova rekacija nakon toga? Da li si doma radite arhivu dopisa koje šaljete prema nadležnim institucijama, odnosno zanima me da li imate dokaze da su vaše dopise zaprimili? Da li primjećujete promjene u djetetovom ponašanju? Ako je ovo točno što navodite onda je ovo školski primjer zlonamjernog ometanja vremena koje provodite sa djetetom. Majka na to nema pravo. Pretpostavljam da ti pozivi i poruke idu preko vašeg mobitela? Djetetu je dovoljno 1-2 puta dnevno da se čuje sa majkom. Vaše je pravo da organizirate to vrijeme i ta pozivanja prilagodite tome.

U istom postu pritužujete se na rad centra i postavljate pitanje "ne znam ima li ikakve svrhe...."?! Po meni to nema ama baš nikakve logike. Ako ste nezadovoljni radom nadležnog centra za socijalnu skrb prvo ćete pokušati problem riješiti sa ravnateljicom istog. Ako ne riješite problem sa njom predstavku na rad centra šaljete resornom Ministarstvu koje je nadležno za provedbu upravnog nadzora. paralelno šaljete predstavku Hrvatskoj komori socijalnih radnika koja bi trebala provoditi stručni nadzor. Sve ove radnje poduzimaju se slanjem dopisa uz priložene dokaze, a ne razgovora koji obično završavaju na "rekla-kazala". Ako ste zadovoljni sa radom centra za socijalnu skrb onda nećete ništa od ovih radnji poduzimati. Ovo ovisi o čitavom nizu okolnosti i ako vam je preostalo samo "nadati se" onda to nije dobro. Ako sud nije naložio provedbu vještačenja raspravni sudac može jednostavno odbaciti ovo vještačenje i naložiti provedbu novog. Isto tako protustranka može predložiti provedbu nadvještačenja. Da li vi uopće imate odvjetnika koji bi vas posavjetovao?

Svjestan sam činjenice da niti jedan zakon, niti jedna sudska odluka ne može predvidjeti sve životne situacije u kojima se djeca i roditelji mogu pronaći jer u suprotnom za njihov prijevoz koristili bi vagone. Isto tako iz iskustva znam da se nerijetko dešava da zbog nepreciznih sudskih odluka ispaštaju i djeca i roditelji. Brojni su primjeri kada manipulativni roditelj tumači sudsku odluku na način kako mu tog trenutka odgovara. Moje mišljenje je da se ovo što ste napisali može tumačiti na više načina i jedini način da to spriječite u budućnosti jest da zatražite izmjenu te odluke.

Kada je u pitanju obiteljsko nasilje potrebno ga je prijaviti nadležnim institucijama onda kada se dogodi, bez obzira na vrstu nasilja i reakciju nadležnih institucija, a ne sakupljati dokaze pa prema potrebi koristiti. Budući da iz vašeg posta proizlazi da je u konkretnom slučaju žrtva muškarac, a počinitelj žena, njemu će svakako trebati daleko više vremena, truda ,novaca, sreće ....... da to i dokaže s obzirom da su dijelovi našeg sustava duboko uronjeni u rodnu ideologiju koja smatra muškarce univerzalnim nasilnicima. Najlakše bi bilo savjetovati na temelju ovih nekoliko rečenica koje ste napisali da se makne od takve osobe, ali za kvalitetan savjet potrebno je poznavati do u detalje dinamiku te obitelji. Siguran sam u sljedeće: nasilje obavezno prijaviti kada se dogodi i još hitnije pronaći odvjetnika sa kojim ćete započeti konzultacije oko narednih koraka.

Nema nikakvog razloga da se susreti i druženja djeteta i roditelja ne bi odvijali i u ovim uvjetima na temelju pravomoćne sudske odluke, osim ako je roditelj u samoizolaciji ili karanteni. Problemi manipulacije djetetom od strane zlonamjernih roditelja nisu počeli proglašavanjem ove pandemije, niti će završiti njezinim završetkom, oni traju dugo i kontinuirano bez adekvatnog odgovora nadležnih institucija. Proglašenjem pandemije ovaj problem dodatno se produbio jer su zlonamjerni roditelji dobili dodatni alat kako bi mogli postupati na štetu djeteta i ciljanog roditelja. Vama ne preostaje ništa drugo nego pojačati slanje dopise na adrese svih nadležnih institucija obavještavajući ih o kršenju prava djeteta i tražeći ih pomoć i podršku. Inače danas ili sutra, najvjerojatnije u Slobodnoj Dalmaciji, objavit će se članak na ovu temu. Biti će zanimljivo što će o ovom problemu, uz ostale sugovornike, reći i Pravobraniteljica za djecu

Kakvih dokaza, možda nevjere? Pa ako mislite na takve dokaze onda vam kažem da to nikoga ne zanima. Vaš brak će i ovako i onako biti razveden, a to što je netko bio nevjeran ne mora nužno utjecati na njegove roditeljske kompetencije.

Obiteljski zakon točno propisuje okolnosti kod kojih dolazi do oduzimanja skrbništva, a i kada se to desi nije trajnog karaktera. Okolnosti koje vi opisujete ne dovode do gubitka skrbništva. U eventualnom sudskom postupku koji bi se proveo ako ne dođe do dogovora roditelja, sud bi mogao razmotriti i varijantu da jedan roditelj ima samostalno skrbništvo, a to znači da drugi roditelj nema mogućnost suodlučivanja oko npr. izbora škole, vanškolskih aktivnosti, izbora zdravstvene skrbi za djecu i sl. Vaš prijedlog oko buduće organizacije života djece na način da provode podjednako vremena sa oba roditelja u skladu je sa desetinama znanstvenih i stručnih radova objavljenim u posljednjih dvadesetak godina kao najbolji interes djece.

Iz ovoga što ste naveli ne vidim u kojem dijelu je centar pristran?! Pa vama je dijete povjereno na zajednički život? Ako ima još nešto što niste napisali, a odnosi se na njihovu pristranost prema djetetovom ocu, onda to i napišite.

Znate kako ćete najbolje odgovoriti na situaciju u kojoj ste se našli? Tako da se testirate na droge i na taj način pokažete da su tvrdnje suprotne strane neistinite! Nije mi jasno zašto gubite vrijeme baveći se time dali će se suprotna strana testirati ili ne?!

Ako se vodimo mišljenjima i odlukama koje se donose na temelju prevaziđenih mitova, predrasuda i stereotipa, onda zaista ovo uopće nije jednostavno. No, ako ponekad zavirimo u znanstvene i stručne radove, onda možemo pročitati da ne postoje dovoljni dokazi koji bi podržali odgađanje uvođenja redovitih i učestalih sudjelovanja oba roditelja s bebama i djecom. Koga zanima može na stranicama prestižne American Psychological Association pronaći konsenzualno izvješće 110 vrhunskih znanstvenika upravo o ovoj problematici. Donosim link samo na sažetak https://psycnet.apa.org/record/2014-03984-002

U ime malodobnog djeteta odričete se nečega što pripada djetetu?! Naravno da sud niti u kom pogledu ne obvezuju međusobni dogovori roditelja na štetu djeteta. Dijete ima pravo na uzdržavanje isto kao što ima pravo na osobne odnose sa vama.

Uz ovo što vam je već odgovoreno, dodao bi samo nekoliko rečenica za koje smatram da su vrlo bitne za razvoj postupka jer imam dojam da već u startu malo krivo postavljate stvari. Otac djece mora biti svjestan sljedećeg: Nema rješenja preko noći i nemojte očekivati da će se netko drugi boriti za vašu djecu ako to niste spremni sami! Ovo su postupci u kojima nema univerzalne formule u koju ćete uvrstiti nepoznanice i dobiti rješenje, već postupak oko buduće organizacije života djece može potrajati nekoliko godina. Da li je otac spreman na jednu dugotrajnu i iscrpljujuću borbu (emocionalno i financijski) i da li već zna odvjetnika sa kojim će dogovarati strategiju postupanja? Nemojte se ljutiti, ali kad čujem pitanje "Da li tu otac ima uopće šanse u borbi za dijete?" uputim ga Vidovitom Milanu ili u kladionicu. Od svega što ste napisali, meni bi za početak bilo puno važnije dobiti odgovor na sljedeća pitanja: Koliko se otac do sada bavio djecom? Kako vidi svoj odnos sa njima? Kako vidi buduću organizaciju života djece?

Vještačenje koje je svrha samo sebi ništa neće riješiti. Pokušajte prvo dogovoriti termine za razgovor sa djetetom u Poliklinici za zaštitu djece i mladih grada Zagreba uz liječničku uputnicu. Morate uzeti u obzir da se na takve termine čeka par mjeseci. Ono što je kod vas otežavajuće prilikom dogovora tih termina jest da je dijete sa vama određenim danima u određeno vrijeme, ali uz malo truda sve se može uskladiti. Ako odradite ovaj dio sa djetetom Poliklinika će dati mišljenje koje onda možete koristiti za eventualno početak nekog budućeg postupka.

Nemojte se ljutiti, ali već nakon prvog vašeg posta uočio sam ove dvije vrlo problematične rečenice koje niste dovoljno razjasnili. U prvoj vi sebe prikazujete kao žrtvu sustava, ali nigdje ne pojašnjavate kako se ta vaša uvjerenja i razmišljanja odnose na zajedničko malodobno dijete?! Nema znaka jednakosti između vaših potreba i osjećaja i djetetovih, to je nešto što roditelji vrlo često zanemaruju! I druga u kojoj navodite da dijete neprestano izjavljuje da želi živjeti sa vama. Nigdje niste naveli dob djeteta? Ali bez obzira na to tvrdim da dijete te dobi, osim ako nije pod pritiskom, neće to neprestano kao papigica ponavljati. Sad me zanima tko navodi dijete te dobi da neprestano izjavljuje da želi živjeti sa vama? Ako to netko radi ispred institucija onda takvu osobu treba prijaviti nadređenima u skladu sa procedurom. Ako to radite vi, onda ste na vrlo skliskom terenu, a jedna od posljedica može biti i ova izmijenjena sudska odluka. A ovo sve pišem zato što sam u zadnjem vašem postu pročitao sljedeću rečenicu: Sad me zanima sljedeće: Da li otac zlostavlja dijete? Ako je vaš odgovor da, da li ste ga prijavili nadležnim institucijama i što su poduzele? Ako je vaš odgovor ne, onda tvrdim da ovo nije normalna situacija da dijete plače kad ide kod oca i prema pokazateljima u ovakvim slučajevima velika je vjerojatnost da se radi o izmanipuliranom djetetu. Prema tim pokazateljima u samo dvije situacije dijete će odbijati roditelja: a) ako ga taj roditelj zlostavlja, b) ako je to odbijanje uvjet bezrezervne ljubavi od strane roditelja s kojim je dijete do sada živjelo i to je ta manipulacija. Nadam se da sam pogriješio.

Kao što sam i napisao, pošaljite mi obrazloženje sudske odluke i mišljenje Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba. Zacrnite imena, ostavite naziv suda i može ime sutkinje

Pročitao sam na stotine presuda u postupcima obiteljsko-pravne zaštite. S posebnom pozornošću pratim obrazloženja istih i zaista nakon nekih bi mi dobro došlo jačanje tijela i uma uz jogu. Moram priznati da još nikada nisam pročitao ovo što vi tvrdite i samim time to je jako zanimljivo za mene. Volio bi pročitati obrazloženje te presude i naročito mišljenje Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba. Ako ste sigurni u ovo što tvrdite, anonimizirajte presudu, pošaljite mi je u inbox, nisu mi bitna imena, bitno mi je samo naziv suda koji je donio takvu presudu. Za desetak dana imam sastanak sa ministrom pravosuđa također u vezi jedne presude obiteljsko-pravne zaštite i mogao bi mu pokazati vašu.

Čitajući postove koje ste objavili imam dojam da bi ste vi nešto željeli, ali onda stalno nađete neku izliku, opravdanje zašto to ne činite? U čemu je problem? U konkretnom slučaju trebali ste najjednostavnije nazvati 192, prijaviti verbalno nasilje i nakon toga pisanim putem obavijestiti nadležni centar za socijalnu skrb. Svaki poziv na 192 se snima i njihova je dužnost izići na svaki poziv. Naravno ima i slučajeva kad nastoje izbjeći tu svoju obavezu, na to može utjecati i stav samog pozivatelja. U takvim slučajevima "nacrtate" se osobno u policijskoj postavi.

Iz vašeg posta nije mi jasno da li postoji sudska odluka u pogledu ostvarivanja osobnih odnosa sa djetetom?

Poštovana, predstavku na rad nadležnog centra šaljete Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Nije nužno na nikoga poimence nasloviti jer dolaskom vaše predstavke u ministarstvo oni tu predstavku delegiraju nadležnoj službi. Vi morate samo jasno napisati da se radi o predstavci ili pritužbi na rad određenog centra za socijalnu skrb. Ono što je bitno ovdje za naglasiti da resorno ministarstvo provodi upravni nadzor nad radom centra, a Hrvatska komora socijalnih radnika trebala bi provoditi stručni nadzor nad radom centra. Za tu provedbu oni dobivaju novce od resornog ministarstva. Ovo mi je malo čudno pitanje, možda zato što nisam detaljno upoznat sa predmetom!? Ako imate materijalne dokaze kojima možete potkrijepiti priču vezano uz pritužbu na rad centra onda ih svakako priložite. Kad govorimo o mišljenju centra prigovarat morate, prije svega, podneskom sud. Ako je iz tog mišljenja vidljiv i upravni i stručni propust onda također ministarstvu i komori. Ministarstvo neće kontaktirati oca već će proslijediti njegovu predstavku na očitovanje nadležnom centru za socijalnu skrb. Rokovi postoje, koliko će ih se pridržavati je upitno. Uz dužno poštovanje prema ocu djeteta kojemu nije lako, ali on je punoljetna osoba i mora preuzeti odgovornost za posljedice svojih postupaka. Pa ne može njemu netko stalno sa strane suflirati što da učini. On najbolje poznaje svoju situaciju i da li će spomenuti centru ili neće mora on odlučiti i nositi se sa posljedicama te odluke. Pa kako će preuzeti odgovornost kad djeca budu sa njime? Centri rade loše, ali nemojte im i vi davati argumente za isto.

Ovaj "dogovor" kako ga vi opisujete nije u interesu djeteta, nije normalno da dijete ne spava kod vas. Da li sam dobro razumio navodite da kćer vas optužuje za razvod!? Ako se to dešava kćer pokazuje osobine induciranog djeteta i to je razorno po dijete. Prebacujući odgovornost na djetetovu majku koja je velika, ne možete izbjeći vlastitu koja se ogleda u izostanku pravovremenih reakcija. Ovo što navodite za mene je oksimoron ili kako kažu "drveno željezo". Vama skrb nije oduzeta, a povjeru djeteta na zajednički život ili barem daleko opsežnije vrijeme sa djetetom trebali ste zatražiti puno prije. Ono što je bitno da to možete zatražiti i sada. Što se tiče drugog dijela vašeg pitanja moram reći da bi bilo prilično neozbiljno na temelju nekoliko rečenica koje ste napisali licitirati o tome. Ono što je bitno u cijeloj ovoj priči da li ste vi zaista spremni na jedan dugotrajan postupak? Dali ste spremni interese djeteta staviti ispred vlastitih i majčinih? Na ovo vam je već željac odgovorio. Mene jedino zanima kako ste došli do iznosa od 2.450,00 kn?

Kod koga je to otac ostavio dijete pa da po vama to nije normalna situacija?

Kada dijete odbija viđati jednog roditelja onda je to znak za alarm! To nije normalna situacija. Dijete će iz 2 razloga odbijati viđati roditelja: 1. ako ga je taj roditelj zlostavljao, 2. ako je to odbijanje uvjet bezrezervne ljubavi od strane roditelja s kojim dijete živi - i to je ta manipulacija. U obje situacije, ako se dešavaju, roditelj koji to čini trebao bi snositi sankcije. Eventualni stres djeteta prouzročen multidisciplinarnom obradom neusporediv je sa dalekosežnim posljedicama slučaja 1. i 2.

Kakvo vam je ovo pitanje "da li je to dobro za nju?" Vi bi rađe da dijete ne viđa oca ili sam nešto krivo razumio!?