Gringo

Od svega što ste napisali najzanimljivija mi je ova rečenica na koju ću ovako odgovoriti: ako očekujete od multidisciplinarnog vještačenja da riješi problem koji imate onda lijepo te novce trošite na djecu npr. skupljajte im novce pa kada postanu punoljetni da mogu birati školovanje. Ako ste spremni na multidisciplinarno vještačenje gledati kao na dio slagalice koju slažete zajedno sa svojim odvjetnikom onda samo naprijed, šanse postoje. Jako puno materijala za tu slagalicu morat ćete sami pripremiti kako bi olakšali svome odvjetniku da taj materijal stavi na pravo mjesto i u pravo vrijeme. Vrlo često u mišljenjima centara za socijalnu skrb, tko ih prati, u mišljenjima nekih vještačkih timova, tko ih prati, primijetit će da navode, tamo gdje nema značajnijih i laiku lako uočljivih odstupanja osobnosti, "kompetentna majka, kompetentan otac, predlažemo da se dijete povjeri majci, a sa ocem će se viđati...." pa navedu u kojem opsegu. Ja vas sad pitam: koja je to fina razlika zbog koje dijete treba povjeriti baš majci? I tu sad dolazimo do vrle bitne stvari: forenzička dijagnostika. Provjerite koje institucije, odnosno vještački timovi je u svoja mišljenja stavljaju. Ja znam da se na to odlučila od 01.01.2019. jedna institucija u Zagrebu. Na vama i vašem odvjetniku je da, ako se odlučite za vještačenje, provjerite te detalje. Nadalje, nije cilj multidisciplinarnog vještačenja napisati koliko bi dijete trebalo provoditi vremena sa svakim od roditelja. Vrlo često upravo to vještački timovi čine čime prekoračuju da tako kažem svoje ovlasti. A čine to zato jer je sudu tako lakše pa se može pozivati na njihovu preporuku i mišljenje, čine to zato jer ne žele ići protiv mišljenja centra, čine to zato što nemaju dovoljno kompetencija za provesti forenzičku dijagnostiku, čine to zato jer su rijetki roditelji koji im zajedno sa svojim odvjetnicima prigovaraju zbog toga. Cilj multidisciplinarnog vještačenja trebao bi biti provesti kvalitetnu forenzičku dijagnostiku, vidjeti odnos djeteta sa svakim od roditelja i pretpostaviti kakao će taj odnos izgledati i razvijati se sada i u budućnosti.

zbunjen_ali_skroz iz vaših postova stječem dojam da bi ste najviše voljeli kad bi netko drugi, umjesto vas, preuzeo odgovornost i sa majkom djeteta pokušao riješiti probleme koji evidentno postoje. Moram vas ražalostiti, ali takav netko ne postoji. Vi ste taj koji mora preuzeti odgovornost za svoje postupke i posljedice istih. Zanima me da li ste vi sa majkom djeteta definitivno razriješili vaš partnerski odnos? Da li bi pristali da budete ponovno zajedno ako bi ona pokazala želju za time? To vas pitam zato jer način na koji razmišljate ukazuje mi iz dosadašnjeg iskustva da bi u podlozi mogao biti i takav problem. To ne mora nužno biti problem ako će vaša priča završiti sretno na način da ste opet zajedno i ja vam to od srca želim. Ali može biti ozbiljan problem ako za tako nešto nema šanse, a vi još uvijek niste sami sa sobom to definitivno razriješili. Evo nadam se da griješim : )

Iz vašeg posta, između redova, točno isčitavam u kakvoj ste dilemi. Vezano uz to moram vam reći sljedeće: za provedbu multidisciplinarnog vještačenja mora biti trenutak i okolnosti takve da ono ima pravi efekat, a to ćete postići u dogovoru sa svojim odvjetnikom s kojim morate imati razrađenu strategiju postupanja. Provoditi ovakvo skupo multidisciplinarno vještačenje koje u ozbiljnim institucijama košta 15000 - 20000 kn sa svrhom da pokažete da očevi nisu roditelji drugog reda, nisam siguran da ćete postići željeni efekat. Multidisciplinarno vještačenje provodi se u suradnji stručnjaka raznih profila: socijalni radnik, klinički psiholog, psihijatar, a po potrebi mogu im se priključiti i drugi profili. Oni će obaviti razgovore sa svakim od roditelja, obaviti razgovore sa djetetom i vidjeti odnos djeteta sa svakim od roditelja. U institucijama koje ozbiljnije pristupaju toj problematici već samim ulaskom u zgradu započinje obrada, a da nećete toga biti niti svjesni. Npr. pozvat će vas na razgovor sa djetetom, ući ćete u dugačak hodnik gdje već čeka nekolicina roditelja povodom nekih drugih obrada. Hodnik je prepun igračaka. Zamolit će vas da nakratko ostavite dijete samo u hodniku da se igra, a vas će pozvati u ured da obave razgovor sa vama. U trenutku kad su vas zamolili da nakratko ostavite dijete u hodniku započela je obrada. Roditelji vrlo često uopće nisu niti svjesni toga. Koliko to traje? Morate računati da ćete doći 3-4 puta po nekoliko sati. Da li je postupak stresan za dijete? Načelno govoreći ako je postupak proveden po pravilima struke koja se bavi mentalnim zdravljem djece, rizik od stresa sveden je na minimum. Ali rizik za stres se povećava ako vještačenje provode tzv. stručnjaci koji nemaju dovoljno kompetencija u radu sa djecom. Npr. nije vam isto ako vam dijete vještači psihijatar koji radi sa odraslima i eto sad je dobio priliku vještačiti dijete, ogromna je razlika. Da li sama ta vještačenja imaju dovoljnu jačinu da se na sudu dokaže da mi očevi nismo roditelji drugog reda? Na dio ovoga već sam odgovorio u prvom odlomku. Ali dodat ću i sljedeće: nakon što se provede vještačenje vi ćete dobiti vještačko mišljenje koje može, ali i ne mora imati utjecaja na konačnu sudsku odluku. Također, u sudskom postupku uvijek se može zatražiti nadvještačenje koje raspravna sutkinja može i ne mora prihvatiti. Isto tako morate znati da su i pojedini vještački timovi samo dio ovog sustava i vrlo često se dešava da nisu spremni u svom nalazu propitivati puno više od onoga što je nadležni centar za socijalnu skrb napisao u svome mišljenju. Dakle, na vama je i vašem odvjetniku da procijenite kada je pravi trenutak da predložite provedbu vještačenja i da saznate što više informacija o institucijama koje provode ta vještačenja npr. da li rade sa djecom?, da li osobe iz vještačkog tima imaju kakve stručne radove iza sebe? da li se nalaze na popisu licenciranih vještaka županijskog suda? itd itd

Upravo tako! Pa ne odgaja dijete roditelje već obrnuto. Ne možemo na leđa malodobnog djeteta prebaciti odgovornost nas odraslih i dovesti dijete u situaciju da ono odlučuje i bira između roditelja, to se tako ne radi. Obveza sustava u skladu sa Europskom konvencijom o ostvarivanju dječjih prava jest ispitati volju i mišljenje djeteta, ali tako ispitana volja i mišljenje nije i ne može biti obvezujuća po sud jer postoji ogromna razlika između autentične volje i mišljenja djeteta i volje i mišljenja kao posljedice dugotrajne manipulacije djetetom. I tu je sada ključna uloga stručnjaka da mogu to prepoznati i zaštititi dijete. Zašto to pišem i kako je povezano sa "Razgovarala sam s djetetom da mu docaram tj.da si on sam sebi docara da mu za taj njegov dan nema mame za stolom i da on proba s tatom o tome razgovarati." Što mislite kako će se dijete, u konkretnom slučaju, osjećati na svoj rođendan? Na dan kada bi trebalo biti sretno? Kada mu roditelj umjesto da zaželi dobar provod za rođendan, sugerira da na taj rođendan i ne bi trebalo biti baš tako sretno jer u konkretnom slučaju neće biti mame? Radi se o klasičnom primjeru nemogućnosti razdvajanja vlastitih potreba i osjećaja od djetetovih i ako se na tome ustrajava, onda govorimo o manipulaciji djetetom. I sada se vraćamo na ispitivanje djetetove volje i mišljenja. Da li će iz usta djeteta koje je dugotrajno izloženo takvom odnosu izići njegova autentična volja i mišljenje? Neće! Dijete će biti kao mali zombi, iz kojeg će progovarati majka ili otac. Kažu dijete ne želi viđati jednog roditelja!? Pa to nije normalna situacija, to je alarm!

Žao mi je što moram ovo napisati, ali ovo je primjer kako sa djetetom ne treba razgovarati. Ako se to često dešava na ovakav način onda imamo problem.

Načelno se mogu složiti sa vama. No moramo znati da je za dogovor potrebno dvoje, a za svađu je dovoljan/a i samo jedan/na. U Hrvatskoj se procjenjuje da je na godišnjem nivou cca 30 % konfliktnih brakorazvoda sa djecom, što je velika brojka, u kojima jedan ili oba roditelja nisu funkcionalni u smislu dogovaranja i nisu u stanju razdvojiti vlastite potrebe i interese od djetetovih. U takvim slučajevima nužno je da netko drugi (sustav) rješava probleme. A ako ih sustav kvalitetno ne rješava, već prepušta dogovoru nekompetentnih roditelja, onda imamo posljedice kakvih su u zadnje vrijeme mediji prepuni.

Poštovana, niti jedan zakon ne može predvidjeti sve životne situacije u kojima se djeca i roditelji mogu naći. Do sada sam vidio samo jednu sudsku odluku koja je detaljno, precizno, taksativno regulirala tridesetak životnih situacija djece i roditelja. Takva sudska odluka donesena je na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. U nju je uloženo jako puno financijskih sredstava i medijskih istupa. U ovome trenutku, a s obzirom na to kako sustav obiteljsko-pravne zaštite funkcionira kod nas, smatram da je bolje da uložite dodatne napore kroz razgovor sa djetetom i objasnite mu da u ovome trenutku to nije izvedivo i da zajednički pronađete neko drugo prihvatljivo rješenje.

Kompetentan roditelj neće uzeti djecu i otići, a da se prije toga ne dogovori sa drugim roditeljem oko buduće organizacije života djece.

Posebne skrbnice nemaju nikakvih specifičnih edukacija u pogledu razvojnih potreba djeteta, mentalnog zdravlja, privrženosti i sl., a što je nužno za ulogu koju im je namijenio zakonodavac. Stoga me ne iznenađuje kada ste napisali da je posebna skrbnica otvoreno pitala dijete s kojim od roditelja želi živjeti. Osoba koja dovodi malodobno dijete u situaciju da bira između roditelja, osoba koja teret odluke stavlja na leđa malodobnog djeteta, ili ne zna svoj posao ili je vrlo zlonamjerna jer takav pristup zove se zlostavljanje djeteta. Ovo nije jedini biser posebnih skrbnica. U zadnje vrijeme često čitam sudske odluke u kojima sutkinja citira mišljenje posebnih skrbnica pa napiše da "zbog niske kronološke dobi djeteta nije moguće utvrditi volju i mišljenje". To je vrlo opasna glupost koja pokazuje količinu njihovog neznanja. Ovo pokazuje da one ne samo da nemaju specifične edukacije koje sam gore naveo, već one ne znaju što piše u Europskoj konvenciji o ostvarivanju dječjih prava, a bome nemaju pojma niti o praksi Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u tom pogledu.

Ne određuje se alimentacija samo na temelju mogućnosti obveznika uzdržavanja, već i na temelju mjesečnih potreba djeteta. Kolike su mjesečne potrebe vašeg djeteta, odnosno u kojem dijelu su one promijenjene s obzirom na dosadašnje uzdržavanje?

Sudske odluke u kojima nisu detaljno precizirani osobni odnosi djeteta s roditeljem, naročito gdje kvalitetna komunikacija u interesu djeteta izostaje, otvaraju velik prostor za manipulaciju jednog ili drugog roditelja. Ono što djetetov otac treba napraviti jest pokrenuti novi postupak u kojem će zatražiti da se osobni odnosi djeteta sa njime ne odvijaju na temelju "dogovora oba roditelja" već da ti odnosi budu precizno uređeni. Istovremeno otac će morati odrediti/znati koji su to termini kada će dijete provoditi vrijeme sa njime pa i odlaziti u inozemstvo na više dana.

Da, postoji, u prošloj godini doneseno ih je nekoliko za koje znam.

Mene zanima tko je utvrdio da vi nemate uvjete za djecu ili ste vi sami sebe stavili na taj način u podređeni položaj!? Zašto viđate djecu po sat vremena svaki 3-4 dan? Tko je to odredio? Zašto ne predložite da djeca provode podjednako vremena i sa vama i sa majkom? Da li ste ikada razgovarali sa djecom o budućoj organizaciji njihovog života? Što oni o tome misle? Djeci će u postupku, ako se ne dogovorite, biti imenovana posebna skrbnica čiji je zadatak ispitati volju i mišljenje djece. Iako ta volja i mišljenje nije u konačnici obvezujuća po sud, iako posebne skrbnice u Hrvatskoj nemaju specifičnih edukacija u pogledu razvojnih potreba djeteta, mentalnog zdravlja, privrženosti i sl., ta volja i mišljenje djece mora se ispitati. Ako je sud i ne prihvati morao bi detaljno obrazložiti zašto je ne prihvaća. Ovo je glupost "Sutkinja je na prvom rekla da ja mogu naknadno kad steknem uvijete trazit da se djeca dodjele meni." dokle god nemate napismeno koji su to uvjeti, a napismeno ih nikada nećete dobiti. Vi trebate početi djelovati jer ćete jedino tako pomoći djeci, a onda i sebi.

Ne mogu se osobni odnosi djeteta s roditeljem kojim ne živi uvjetovati plaćanjem uzdržavanja, niti obrnuto ne može se uzdržavanje uvjetovati osobnim odnosima djeteta s roditeljem. Ono što bi meni moglo biti zanimljivo u ovom slučaju jest kako je privremenom mjerom riješeno odvoženje i dovoženje djece? Da li to prema privremenoj mjeri treba činiti isključivo otac i ako da kako je sud to obrazložio?

Roditelji će biti pozvani na razgovor u Polikliniku, a oni će procijeniti sa kime trebate obaviti razgovor (socijalni radnik, psiholog, psihijatar...) Naravno da ne morate biti na svakom terminu, oni će vam reći kada da dođete. Ako i kada vas pozovu, naročito ako su prisutna i djeca, "obrada" kako ju vi zovete počinje već onog trenutka kada otvorite ulazna vrata Poliklinike i sjedate u čekaonici čekajući svoj red za razgovor.

Kad govorimo o skrbništvu nad djetetom, statistički pokazatelji u Hrvatskoj ne idu u prilog očevima. Prema zadnjim podacima cca 84 % djece povjereno je na zajednički život majkama, 5,9 % djece je pod zajedničkom skrbi, cca 9 % djece povjereno je očevima. No ovdje je bitno da li ste vi zaista spremni na jednu dugotrajnu, financijski i emocionalnu iscrpljujuću borbu, kako bi dijete bilo povjereno vama na zajednički život ili se izborili da budete jedan od ovih 5,9 % roditelja koji podjednako viđaju djecu? Ako ste na sve to spremni onda šanse postoje. Ako očekujete rješenje "preko noći" onda šansi nema. Kakav vam je to argumenat da alimentaciju ne potražujete?! Alimentacija ionako ne pripada roditelju već djetetu, to je pravo djeteta! Odricati se alimentacije u ime djeteta nisam siguran koliko je ispravno?!

Koji je razlog po vama da dijete od 10 godina "nema volje ni želje viđati oca"?

Nemojte me krivo shvatiti, ali pisati 6 stranica žalbe na rad centra za socijalnu skrb je unaprijed osuđeno na propast ako znamo kako funkcioniraju. Vi se trebate u svojoj predstavci na njihov rad fokusirati na 1 do maksimalno 2 stvari u kojima vidite njihov propust i ta predstavka mora biti na 1 stranici A4 formata. Zatim ono što je bitno za naglasiti Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, koliko je meni poznato, provodi samo upravni nadzor nad radom centara za socijalnu skrb, dok stručni nadzor nad radom socijalnih radnika provodi Hrvatska komora socijalni radnika. Ministarstvo bi im trebalo osigurati novce za provedbu takvog nadzora Takav stručni nadzor obuhvaća sljedeće: - uvid u dokumentaciju o stručnim kvalifikacijama socijalnog radnika, njegovom opisu poslova i odgovornostima te stručnom usavršavanju -provjera stručnog rada, osobito cijeneći primjenu profesionalnih metoda koje se pružaju u obliku preventivnog ili tretmanskog postupka i poštivanje odredbi Etičkog kodeksa - način vođenja i čuvanja propisane evidencije i dokumentacije Cilj takvog nadzora je: - dobiti uvid da li socijalni radnik obavlja stručni rad u skladu s priznatim metodama i dostignućima - kroz savjetovanje otkloniti utvrđene nepravilnosti i poboljšati kvalitetu stručnog rada E sada ukoliko u opisu ovakvog stručnog nadzora prepoznajete i propuste socijalnih radnika u vašem slučaju onda se trebate obratiti i Hrvatskoj komori socijalnih radnika.

To što je otac djece napravio je za svaku osudu. Budući da vi ovdje iznosite cijelu tu situaciju iz svoje perspektive, nemamo prilike čuti perspektivu oca djece, na nama je da procijenimo dali ćemo vam vjerovati ili ne. Ja vam potpuno vjerujem u to što pišete, ali onda sam u velikoj nedoumici ako se stavim u poziciju vaše djece i pokušam sagledati situaciju iz njihove perspektive. "Kako ste? Šta radite? Da li imate čistu odjeću?" Zanima me koliko često tako zovete i postavljate ova pitanja kada su djeca s ocem i da li ste im ikada rekli "drago mi je da ste s tatom, znam da vam je lijepo!" Također me zanima da li su ikada vaša djeca dok su bila sa vama bila tužna, dosadno im je bilo, i zaprljala su odjeću? Ja sam siguran da jesu jer djeca imaju pravo biti vesela, ponekad tužna, ima im pravo biti zabavno, ponekad dosadno i imaju se pravo zaprljati. Da li ste vi uopće svjesni što čestim postavljanjem ovakvih pitanja kada su djeca s ocem implicirate, odnosno kakvu poruku šaljete djeci kada su s ocem!? Žao mi je kada čujem i vidim što su sve roditelji iz neznanja ili zlonamjernosti spremni raditi vlastitoj djeci koju doživljavaju kao objekt odnosa sa drugim roditeljem. Razmislite dobro što radite i kakve dopise šaljete nadležnim institucijama jer u jednom ozbiljnom multidisciplinarnom vještačenju ovo ne prolazi.

Prije svega, roditelj ili djelatnica sustava koja dovodi dijete u situaciju da bira između roditelja na način da ga pita s kime želi živjeti, radi direktno protiv djetetove dobrobiti jer se takav pristup tumači kao manipulacija djetetom. Gospođo ako vi to radite odmah prekinite sa time, ne zato što sam siguran da bi zbog toga mogli imati neugodnosti sa pojedinim needuciranim djelatnicama nadležnih institucija, već zato što kompetentan roditelj to ne radi. Stav Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u tom pogledu, a o čemu govori i međunarodni ugovor pod nazivom Europska konvencija o ostvarivanju dječjih prava kojeg je i RH potpisnica i trebao bi biti, ako se ne varam, u primjeni još od 2010. kaže da se treba na adekvatan način, u skladu sa djetetovom dobi, ispitati VOLJA i MIŠLJENJE djeteta i upoznati ga, na adekvatan način, sa postupkom koji se vodi u njegovo ime. Ispitivanje volje i mišljenja djeteta odnosi se i na puno mlađu djecu od vašeg djeteta, a o čemu govore brojne presude iz Strasbourga, a dio njih je obuhvatio u svom znanstvenom radu i sadašnji predsjednik Ustavnog suda RH. Naravno tako ispitana volja i mišljenje nisu obvezujući po sud, ali sud bi morao onda detaljno obrazložiti zašto tako ispitanu volju i mišljenje ne prihvaća. Na žalost svjedoci smo da u velikom dijelu naših institucija bježe od toga kao "vrag od tamjana" što zbog neznanja, a što zbog vlastite komocije, a u nekim slučajevima i zlonamjernosti.

Napisao sam s razlogom da kontaktirate Pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova s obzirom na selektivno postupanje policije, a vi ste je kontaktirali i vezano za sudsku odluku i psihičko maltretiranje djeteta i time dali manipulativnoj Pravobraniteljici dovoljno prostora da fokus svog odgovora usmjeri na ono što zaista nije njezin posao komentiranje sudskih odluka i eventualna psihička maltretiranja djeteta. Ovaj savjet može izreći samo netko tko vam ne želi dobro i pokazuje upravo ono što one očekuju od većine muškaraca koji se pojave kod njih: da priznaju nešto što nisu počinili kako bi imale što manje posla i mogle uredno popunjavati statistike o muškarcima kao univerzalnim nasilnicima jer u protivnom razne teorije o rodno uvjetovanom nasilju padaju u vodu.

Vaš partner načinio je čitav niz grešaka i nije opravdanje činjenica da statistički pokazatelji povjere djece u hrvatskoj u najvećoj mjeri (cca 85 %) su na strani majke, za njegovo nečinjenje. U postupku koji bi pokrenuo djetetu će biti imenovana posebna skrbnica sa zadatkom da ispita volju i mišljenje djeteta, tako da je jako bitno i što dijete misli o svojoj budućoj organizaciji života. To djetetovo mišljenje nije obvezujuće po sud, ali ako ga sud ne bi prihvatio, onda bi morao jako dobro obrazložiti zašto nije prihvatio.

S obzirom na ovakvo postupanje policije, preciznije rečeno nepostupanje sa vašom prijavom, obratite se Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova jer ona upravo po službenoj dužnosti treba ispitati ovakve slučajeve nejednakog tretmana s obzirom na spol. Biti će vrlo zanimljivo vidjeti njezino obrazloženje, budući da je vaš slučaj ogledni primjer dvostrukih kriterija i nezakonitih postupanja policije u slučajevima obiteljskog nasilja. Budite uporni, nemojte odustati jer je upravo to što ta sutkinja očekuje da odustanete. Javite se kada dobijete odgovore nadležnih institucija pa ako bude potrebno ta se priča može i javno zavrtiti.

Djetetova majka nije smjela bez vaše suglasnosti preseliti dijete i upisati ga u drugu školu. Mene puno više muči način na koji ste postavili pitanje pa kažete: "ima li smisla prijaviti stvar na Centar?" Razumijem da ste vjerovatno iz dosadašnjeg iskustva i raznih priča razočarani radom centra za socijalnu skrb, ali koja je alternativa!? Prepustiti malodobno dijete samovolji majke ili se pokušati boriti? Ja sam uvijek za ovo drugo. Vi morate biti svjesni da u ovim postupcima nema rješenja preko noći. To su postupci koji emocionalno i financijski iscrpljuju roditelje i dugotrajni su, ali se borite za svoje dijete. Zato, o ovome ste već trebali obavijestiti nadležni centar za socijalnu skrb, policiju da se provjeri na kojoj adresi dijete živi i prosvjetnu inspekciju da se provjeri kako je dijete upisano u školu bez vaše suglasnosti.

Što je s ocem tih djevojčica? S kime žive dvoje starije djece?