Gringo

Koliko godina ima dijete? Kada ste zadnji put vi i otac djeteta zajedno sjeli i razgovarali oko organizacije djetetovog života? Da li možete dogovoriti takav zajednički razgovor bez recimo povišenih tonova i sl.? Da li ste do sada već išli u obiteljsko savjetovalište i što mislite o tome?

Koliko mlađi sin ima godina? Kako ste ispunili Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u pogledu opsega osobnih odnosa djeteta sa vama?

Prije nego odgovorim na vaša pitanja zanima me sljedeće: Zašto dijete ima tako oskudne kontakte sa ocem? - "da li prema postojećem sudskom riješenju otac ima pravo uzimati djete svaki vikend" ne, osim ako se drugačije dogovorite - "da li navodno (prema njegovom rezoniranju) neiskorištene dane s djetetom može iskoristiti retrogradno" ne, osim ako se drugačije dogovorite - kakva su moja prava kao majke i Ovdje je riječ, prije svega, o pravima djeteta. - "kako mogu spriječiti oca da ne dolazi po dijete ako na to nema pravo jer se s njim ne može dogovoriti, a ne želim da dijete ispašta." Obavijestite nadležni centar za socijalnu skrb i zamolite ih za pomoć i podršku kako bi oni djetetovom ocu protumačili sudsku odluku. Kako mislite da dijete ispašta, malo detaljnije pojasnite?

Meni je zaista žao ako ste vi u mojim odgovorima prepoznali cinizam, što mi nije namjera. Također žao mi je ako vi očekujete samo odgovore kakvi se vama sviđaju. No ono što je itekako razvidno iz vaših napisa je da ne dajete kompletnu informaciju, već samo ono za što mislite da vama ide u prilog. Vi morate prvo raditi na sebi da bi mogli pomoći svome djetetu.

Dakle, ako sam dobro razumio, vi hoćete reći da ste u 2 mjeseca od kada ste se zadnji put javili pokrenuli postupak za izmjenu sudske odluke o povjeri djeteta i da je sud u 2 mjeseca, preko ljeta, donio odluku da majka dobija samostalno skrbništvo!? Ispravite me ako negdje griješim!?

Ovo je postao uobičajen način postupanja policije i prekršajnog suda u situacijama kada je za nasilje prijavljen muškarac pa makar i lažno. Sasvim drugačiji pristup je kada muškarac za nasilje prijavi ženu. Ključno je iskoristiti pravo žalbe kao što vam je već savjetovano. Ovakav pristup posljedica je višegodišnjeg djelovanja tzv. Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i njezinog traženja za "rodno osjetljivim pristupom" koji za posljedicu ima pravnu represiju prema muškarcima. Svakako žalite se Visokom prekršajnom sudu i predlažem da povrh toga zatražite sastanak sa predsjednicom Visokog prekršajnog suda na kojem ćete joj objasniti sve pojedinosti kao što su učinili i neki drugi muškarci lažno optuženi za nasilje. Potpuno ste u pravu kada kažete da će se to koristiti protiv vas u daljnjem postupku, ako postane pravomoćno, i ne samo protiv vas nego će se time puniti statistika koju će onda koristiti kako bi muškarce u hrvatskoj prikazivali kao univerzalne nasilnike.

Baš krasno djetetovog oca nazivate kretenom pa da je ne znam kakav takve izraze ne zaslužuje. Tko zna što sve govorite pred djetetom o njegovom ocu, a što bi se moglo okvalificirati i kao emocionalno zlostavljanje djeteta. Sramotno.

Samo ti potpisuj izjave kod javnog bilježnika i čekaj ........... poslije će ti svi drugi biti krivi kad dijete završi u Njemačkoj.

Naravno da je to uobičajena praksa u Hrvatskoj budući da su i posebni zastupnici djece samo dio sustava i idu linijom manjeg otpora. Posebni zastupnici djece su po struci pravnici bez specifičnih znanja i edukacija o mentalnom zdravlju djece, privrženosti i sl. Trebalo bi vidjeti iz mišljenja kako je provedeno to saslušanje volje i mišljenja djece, koje je obrazloženje. Ono što morate znati jest da iskazana volja i mišljenje djece nisu obvezujući po sud, sud to ne mora prihvatiti, ali mora detaljno obrazložiti zašto ne prihvaća. Vama uvijek ostaje mogućnost prigovarati i mišljenju centra i mišljenju posebnog zastupnika djece ako imate dovoljno argumenata za tako nešto. Pa nisu mišljenja centara i posebnih zastupnika "sveto pismo" da im se ne može prigovarati.

Stav Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu je da se volja i mišljenje i vrlo malog djeteta mora na adekvatan način, u skladu sa dobi djeteta, ispitati. Primjer toga je slučaj Sahin vs. Germany. Kada je postupak pokrenut pred nacionalnim sudom dijete je bilo u dobi od 2 godine, kada je postupak završen dijete je bilo dobi 5 godina. Kao bitnu zamjerku postupku pred nacionalnim sudom, sud u Strasbourgu našao je u činjenici da nacionalni sud nikada nije ispitao volju i mišljenje djeteta. Ono što je bitno za naglasiti da ta volja i mišljenje nisu obvezujući po sud, ali se moraju ispitati, a sud ako je ne prihvati mora obrazložiti zašto je ne prihvaća.

Drugi puta kad vam psiholog czss-a tako nešto kaže onda ga zamolite da vam napismeno to da pa ćemo njegovu ili njezinu umotvorinu javno objaviti. Da može taj psiholog czss-a vjerovatno bi pripremio lomaču za ovih 110 znanstvenika koji tvrde drugačije : )

Šanse da sutkinja donese presudu da dijete provodi 7/7 sa roditeljima prema statističkim pokazateljima su male. Ali moram isto tako reći da se tijekom ove godine počelo nešto po tom pitanju dešavati i da sam u posjedu nekoliko prvostupanjskih odluka koje su donesene u tom smislu. Dakle na vama je da se odlučite u kojem smjeru ćete ići, ako ćete ići u smjeru 7/7 morate znati da će postupak potrajati i da su to postupci emocionalno i financijski vrlo iscrpljujući. Nadalje, organizacija djetetovog života na način 7/7 nije najbolje rješenje za roditelje, kako ovdje neki pišu, već je to prvenstveno najbolja organizacija života za dijete. Ne postoji niti jedan znanstveni rad koji bi rekao da je trenutna praksa u Hrvatskoj u interesu djeteta, ali zato postoji na desetine znanstvenih radova koji kažu da je podijeljeno skrbništvo najbolje za dijete. To je takvo skrbništvo kad dijete sa svakim od roditelja provodi 35 - 50 % vremena. Uostalom pa dajte pročitajte nedugo objavljeno konsenzualno izvješće 110 znanstvenika i stručnjaka mentalnog zdravlja djece iz 15 zemalja objavljeno u prestižnom stručnom časopisu American Psychological Associations Psychology, Public Policy, and Law o toj problematici. Nadalje, važeći Obiteljski zakon ne kaže, kao onaj iz 2003., da takva organizacija djetetovog života nije moguća pa su u tom smislu i obrazlagane sudske odluke koje su donesene na način da dijete provodi 7/7 sa oba roditelja.

Da, maloprije sam i ja takvo dobio pojašnjenje od djelatnice županijskog suda. Ali zanimljivostima nikada kraja, naročito u pogledu ovoga predmeta. Općinski građanski sud u Zagrebu donosi "djelomičnu" odluku. Stranka izjavljuje žalbu i spis seli na odlučivanje po žalbi na Županijski sud u Splitu. Županijski sud u Splitu "remisorno" vraća predmet Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. Općinski građanski sud u Zagrebu u roku 3 dana odgovara Županijskom sudu u Splitu i vraća im predmet. I sada najnovija informacija Županijski sud u Splitu prosljeđuje predmet na daljnje odlučivanje Županijskom sudu u Zagrebu i zna se kod koje sutkinje, one priče o donošenju odluka u tročlanim vijećima su priče za "malu djecu". Jedino što za sada vidim kao pozitivnu okolnost je da stranka u postupku može otići na Županijski sud i zatražiti predmet na uvid.

Molio bi za pojašnjenje pojma "remisorno vraćanje spisa" i u kojim okolnostima se koristi? Naime, donesena je odluka prvostupanjskog suda i na nju izjavljena žalba. Sada županijski sud remisorno vraća spis prvostupanjskom sudu koji odgovara podneskom i nakon par dana, točno 3, vraća spis županijskom sudu. Dosta pratim postupanja sudova, ali nisam se još susreo sa "remisornim vraćanjem spisa" u predmetu u kojem se odlučuje o legitimnim pravima malodobnog djeteta. Ono kako bi ja protumačio ovaj potez županijskog suda, ne mora da je točan, da su dobili prilično kompliciran predmet tzv. vruć krumpir u kojem kakvu god odluku da donesu neće biti u dobra. Da li postoji mogućnost da županijski sud ne donese odluku ili oteže donošenje kako bi onemogućio stranku u postupku u poduzimanju daljnjih pravnih radnji, a sve kako bi se izbjeglo obraćanje Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu!?

Koji je problem bio sa prebivalištem djeteta odnosno zašto vas je ucjenjivao sa davanjem suglasnosti? Kako ste to riješili?

Da je tužba oca bila bez osnove, za pretpostaviti je da bi je sud odbacio. Da li se to dogodilo, ako je onda to tako i napišite.

Da li ste pročitali što sam napisao ili pišete napamet? Gdje sam pisao o tome da ne treba provoditi sudsku odluku?

Evo meni je baš zanimljiva ova konstatacija "Tako da uz duzno postovanje nemozete izjavit da je on brizan otac koji misli na djecu,jer da je tako nebi ih bespotrebno vukao po sudovima." , iz koje ja zaista ne vidim niti da on je, niti da on nije brižan otac, već koristi zakonske mogućnosti koje mu stoje na raspolaganju. Isto tako sad kada vi pokrenete sudske postupke, ako idemo istom logikom samo iz perspektive oca, da li ćete i vi biti manje brižna majka zato što vučete djecu po sudovima!?

Vi najbolje poznajete svoju situaciju i morate biti spremni preuzeti odgovornost za korake koje ćete poduzimati. Neki puta brzoplet, nepromišljen postupak koji se u prvi tren čini kao jedini moguć, zna se dugoročno pretvoriti u veliki problem koji se onda reflektira na cijeli postupak. Ako je suprotna strana dovoljno manipulativna, nemojte joj još i vi davati argumente da vas prijavi za nasilje.

Koliko je meni poznato možeš tražiti jedino oduzimanje odnosno deponiranje djetetovih dokumenata zbog mogućnosti odvođenja djece bez suglasnosti van granica Hrvatske. Pisanim putem izvijesti o tome nadležnu policijsku postaju i Ravnateljstvo policije, kao i nadležni centar za socijalnu skrb i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i nadaj se da će možda netko od njih u 10 dana uzeti u rad tvoje podneske. Žao mi je ali to se ne radi 10 dana prije odlaska djece u Njemačku, već puno prije.

Ako majka djeteta odvede dijete bez vaše suglasnosti van granica Hrvatske obraćate se Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku kao centralnom mjestu za pokretanje postupka na temelju Haške konvencije o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece. Resorno Ministarstvo, iz dosadašnjih iskustava, katastrofalno odrađuje taj postupak u pogledu proteka vremena pa je vjerojatnost povrata djeteta 30 %. Vi imate nekoliko opcija na raspolaganju, osobno vam ne preporučam opciju čekanja da ona odvede djecu jer ima slučajeva u kojima su djeca odvedena van granice i vrlo brzo pokrenuti postupci za izmjenom odluke u zemlji gdje su djeca dovedena. Takva situacija dodatno bi vam sve otežala. Po meni najbolja opcija vam je hitno pokrenuti novi sudski postupak u kojem ćete predložiti da se djeca povjere vama na zajednički život i tražiti hitno deponiranje dokumenata djece. Samu strategiju postupanja dogovarate sa odvjetnikom.

"i treće, ovakav model tjedan dana kod jednog, tjedan kod drugog roditelja u sustavu nije prihvatljiv jer dijete treba imati stabilnost i svoj dom. Kada se roditelji raziđu sa već većom djecom, tada , ako dijete to želi, moguće je, zašto ne." Zašto pokušavate obmanjivati roditelje koristeći uobičajene floskule centara za socijalnu skrb koje nemaju nikakvo znanstveno utemeljenje?! Zar želite reći da dijete, u ovom slučaju kod oca, nema svoj dom i stabilnost?! Umjesto da obmanjujete roditelje dajte si truda pa pročitajte desetine znanstvenih radova i mišljenja o ovoj problematici od Karen Woodall (btw. ona je krajem prošle godine 3 dana održavala radionice u Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba kako bi im prenijela svoja iskustva u radu sa otuđenom djecom), Richarda Warshaka, Craiga Childressa, Edvarda Kruka, Williama Fabriciusa itd. Spominjete pravo glasa djeteta pa dajte molim vas pročitajte Europsku konvenciju o ostvarivanju dječjih prava kojom su djeca dobila procesna prava, a u Hrvatskoj bi trebala biti u primjeni od 01.08.2010. Dajte po tom pitanju pročitajte stav Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u predmetu Sahin vs. Germany , prije nego što počnete sa ovakvim paušalnim odgovorima roditeljima.

Poštovani, nema nikakvog objektivnog razloga da dijete ne spava kod vas barem svaki drugi vikend od petka do nedjelje i polovicu zimskih, proljetnih i ljetnih praznika. Posebna soba za dijete? Poželjno, ali ne i obavezno.Djetetov krevet obavezno. Ali idemo svim roditeljima u Hrvatskoj koji su podstanari i nemaju dječju sobu oduzeti djecu?! Ja mislim da to ne bi bilo dobro!

U kojem se dijelu ne slažete?

Poštovana, pročitao sam znanstveni rad Laklija-Pećnik, čini mi se iz 2004. u kojemu su između ostalog pokušali istražiti što je to "najbolji interes djeteta" u Hrvatskoj. Poražavajuće je da odgovori više od desetak centara za socijalnu skrb uopće nisu jedinstveni, razlikuju se, što govori da oni uopće ne znaju što je to "najbolji interes djeteta", niti imaju to definirano. Prije cca godinu dana osobno sam išao istražiti na odgovorima cca 15 sudova u RH , što je to najbolji interes djeteta. Odgovori su bili šokantni, oni uopće ne znaju što je to. A svi vrlo dobro znamo koliko puta se centri za socijalnu skrb u svojim mišljenjima i sudovi u svojim odlukama pozivaju na "najbolji interes djeteta". Nedugo, prije par tjedana, prisustvovao sam okruglom stolu u hotelu Internacional u Zagrebu koji se održavao povodom najavljenih izmjena Obiteljskog zakona, na kojem su stručnjaci pokušali definirati što je to najbolji interes djeteta, nisu se mogli usuglasiti ili ne znaju. Što se tiče roditeljskih kompetencija, koje je još prije cca 30 godina definirao priznati njemački stručnjak Philippe Wendl, to je djelatnicama centara za socijalnu skrb i sutkinjama nepoznat pojam. Iako većina svjetski priznatih stručnjaka , danas, Philippa Wendla smatra već pomalo konzervativnim, njegove smjernice su još uvijek nedosanjani san našim centrima za socijalnu skrb i sudovima. Nigdje nemate definirano što je to zajednička roditeljska skrb iz vrlo jednostavnog razloga: taktika centara za socijalnu skrb i sudova je da ne čine ništa, a ako bi se ovo definiralo oni bi morali raditi više, ne bi mogli donositi kao do sada mišljenja i odluke na temelju frenologije, položaja zvijezda i sl.