hanja

napisali ste da niste pravnik. za razliku od vas, ne polazim od pretpostavke da forumaši izmišljaju činjenice kad se obraćaju za pomoć. inače, kad sumnjate u istinitost onoga što netko kaže, dovoljno je reći da nije iznio istinu. akademski ste građanin, nemojte se ljudima obraćati riječima kako lažu. forumašici koja je otvorila temu i dalje savjetujem da nađe dobrog odvjetnika.

opet nagađam ... bojim se da ga rad na crno neće spasiti od ovrhe. i očevi bez prihoda obvezni su plaćati alimentaciju, u obzir se uzima i imovina, radna sposobnost ... nešto mi, međutim, visi u zraku. sve je nešto navodno (navodno je upisan kao otac djeteta), nije dosad znao da dijete nosi njegovo prezime ... kad je uopće došao do saznanja da je dijete njegovo? prije ili poslije djetetove 7. godine života? usput, zašto ovdje raspravljaju međusobno samo laici? gdje su pravnici? oni se eventualno uključuju tu i tamo da bi c/p neki članak zakona. to znamo i sami. ono što ne znamo je riješiti problem kao ovaj, gdje postoji niz nejasnoća. smisao ovog foruma je valjda da ljudi dobe upute i savjete u ovakvim slučajevima koje ne znaju sami riješiti. ako sam ja kao laik osjetila potrebu da pomognem ljudima koji su možda nasamareni, zašto nitko od stručnjaka ne pomogne? ponavljam ono što sam rekla u prethodnom postu, znam da se u brakorazvodnoj parnici može uzeti u obzir i vrijeme prestanka postojanja bračne zajednice. može li se i ovdje uzeti u obzir? također, ako otac dosad nije imao saznanja da je dijete njegovo, može li se i to uzeti u obzir?

nisam pravnik, pa samo nagađam, ispričavam se unaprijed ako sam u krivu. čini mi se da kod razvoda postoji prestanak braka (sudska odluka) i prestanak postojanja bračne zajednice, i da to nije isto. prestanak bračne zajednice je vrijeme prije sudskog rješenja o razvodu, vrijeme u kojem je ustanovljeno da su bračni odnosi trajno narušeni, ili supružnici čak i ne žive zajedno. je li tako bilo i u vašem slučaju? ako je, možda se može iskoristiti na sudu. znam za slučajeve kad se to uzimalo u obzir prilikom dijeljenja imovine. predlažem vam da se o tome raspitate, i da angažirate dobrog odvjetnika!

hvala, gringo. i svima ostalima hvala na savjetima, podršci ... da javim što je bilo danas. bili smo kod pravnice u ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi, potvrdila nam je ono što je već prije rekla telefonom, a što sam i ja napisala ovdje. majka nije imala pravo odvesti dijete u drugu državu bez očeve suglasnosti. budući da se otac ne slaže s tim preseljenjem, jer to nije dobro za dijete iz više razloga, poduzet će korake koji su mu na raspolaganju. prvo, podnijet će preko ministarstva zahtjev za vraćanje. drugo, podnijet će sudu prijedlog za donošenje nove odluke s kojim će roditeljem dijete živjeti. nadam se da će ovo ohrabriti sve one koji se nalaze u istoj situaciji, a misle da se ništa ne može učiniti. može

hm, malo ironiziraš tko kaže da ne možeš prijeći granicu s djecom? pitanje je možeš li se s djecom preseliti trajno u drugu državu, a da se o tome nisi dogovorila s ocem djece. tek ako napraviš ovo drugo, i ako je to kontra zakonu, pa ako otac napravi prijavu itd., tek onda valjda možeš očekivati da te na granici carinik nešto pita. ali i ne samo on.

e sad, ne lovi me za riječ, govorim o odluci, sporazumu, kako li se to već naziva, koji se uvijek radi prilikom rastave supružnika koji imaju djecu. ono gdje se regulira čija je skrb (u pravilu je skrb zajednička), s kim će dijete živjeti (logično ne može s oba roditelja), kako će se viđati s drugim roditejem, visina alimentacije itd. e tu, kaže žena, ako nije izrijekom spomenuto i pravo onog roditelja kojem je dijete povjereno na čuvanje da samostalno odlučuje o promjenama prebivališta (ili boravišta, nikad ne znam što je što od toga dvoga), onda o tome odlučuju oba roditelja, dakle ne može jedan odlučiti bez suglasnosti drugoga. e sad, otkad je to, i je li tome doista tako, ne znam, ja sam tu laik. da li se to odnosi samo na jnozemstvo, ili i na promjene prebivališta u hrvatskoj, to također ne znam. sutra ću, nakon razgovora, znati više, i napisat ću ovdje što sam saznala. a to što kažeš, da te nitko ne kontrolira kad s djecom prelaziš granicu, pa znaš i sama da nije to baš tako banalno. nije isto jesi li s djecom otišla na vikend izlet u beč, ili si trajno odselila s djecom. kad-tad doći će vikend kad po rasporedu djeca moraju biti s ocem. pa se ti nemoj vratiti s njima ...

ok, sad se moram ispričati, sad vidim da je to (da ne vidi u čemu je tu problem) napisala jedna druga forumašica. sorry žena mi je danas preko telefona rekla da, ako prilikom donošenja sporazuma o skrbi nije izričito napisano i to da majka (kojoj je dijete povjereno na čuvanje) ima pravo sama odlučivati gdje će dijete živjeti (a to nije nigdje izrijekom spomenuto), onda o tome odluku donose oba roditelja, tj. majka ne može tu odluku donijeti bez suglasnosti oca. ovdje se slučajno radi o odlasku u susjednu državu, pa to kao ide u prilog djetetu i ocu (premda ja to tako ne bih nazvala). što da je majka odlučila odseliti u kanadu? zakon je zakon, jedan jedini, primjenjuje se u svakom slučaju, ne?

draga pahuljice, ne radi se o tome da ja od vas nisam čula ono što sam možda priželjkivala, nego o tome da jednostavno od starta ne vjerujem ženi koja mi prije svega kaže da uopće ne vidi u čemu je tu problem. naravno da nije ovo jedino mjesto dje tražimo savjet, tražimo ga na relevantnijim mjestima, za sutra imamo dogovoren sastanak sa ženom koja je pravnica, radi u ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi i bavi se ovakvom problematikom. ona mi je preko telefona rekla da majka nije imala zakonsko pravo odseliti s djetetom u drugu državu bez sugrasnosti oca. dok čekam da se vidimo s njom, htjela sam čuti još koje mišljenje. kad sva mišljenja saberemo, ako se pokaže da je majka postupila kontra zakonu, poduzet ćemo konačno odgovarajuće korake. otac je inače dosad već razmišljao da pokrene postupak za promjenu roditeljske skrbi, no nikad dovoljno odlučno, nikad nije išao dokraja, jer je i kod njega uvijek prevladala ona "majka je ipak majka". unatoč tome što je ta majka svako malo pravila raznorazne scene, kod kojih se uvijek uključivao CZSS, koji bi na kraju uvijek našao neko opravdanje za nju. a scene nisu bile baš banalne, bilo je tu svega, od učestalih zabranjivanja djetetu da se viđa s ocem, do svjesnog i namjernog odvođenja djeteta izvan granica hrvatske bez putovnice, itd. itd. ovo je sad samo kap koja je prelila čašu.

draga pahuljice, jasno sam postavila konkretna pitanja. prvo, ima li jedan roditelj zakonsko pravo preseliti trajno malodobno dijete u drugu državu bez znanja drugog roditelja ako je skrb zajednička? drugo, budući da sam čula da je to regulirano nekom haškom konvencijom čiji je i naša država potpisnik, zna li nekto o kojoj se točno konvenciji radi te što se točno u toj konvenciji kaže? primjedba o tome da se i dalje fino s djetetom može raditi matematika na relaciji zagreb-mostar i dalje mi je smiješna. vaše je mišljenje (kako čitam među redovima) da je jednostrana odluka jednog roditelja u redu. moje mišljenje je da nije u redu. vi ste si uzeli za pravo da iznosite svoje mišljenje, pa imam ga onda i ja pravo reći. ali, ponavljam, to nije predmet rasprave, a pogotovo nije za pravni forum. zato vas molim da se vratite na gore ponovljena pitanja. pritom me zanimaju potkrijepljene informacije, a ne one koje se temelje na "čini mi se da je tako i tako".

otac je nezaposlen, unatoč tome uspijeva redovito plaćati alimentaciju. kako će taj otac ubuduće financijski podnositi viđanja s djetetom, to je "piece of cake", ne? nije to tema za pravni forum, ali moram reći da zvuči jako simpatično kad netko kaže da se veoma lako može, primjerice, pokazivati matematika djetetu na relaciji zagreb - mostar ono što jest za ovaj forum je to da je u našem sustavu majka ta koja je na pijedestalu, ona je zaštićena, ispred svih, pa i ispred djeteta. tako je u praksi, nadam se da nije i u zakonu. jer da nije tako, ne bi majka sama po svojoj volji mogla vuči dijete kamo ona sama hoće, bez dogovora s drugim roditeljem. otežavanje ostvarivanja roditeljske skrbi drugom roditelju je zapravo zakidanje prava djeteta, koje ima pravo na oba roditelja. dijete je samo jednom od njih povjereno na čuvanje. pritom, roditeljska skrb ne znači da je roditelj upoznat s tim i tim, roditeljska skrb podrazumijeva da roditelj sudjeluje u tom i tom (škola, slobodne aktivnosti, odlazak liječniku ...)

dijete je povjereno majci na čuvanje, a skrb je zajednička. kako će otac participirati u svojim obvezama brige za školu, zdravlje i ostalo, ako se njegovo dijete može tako seljakati i bez njegovog znanja, a kamoli suodlučivanja o tako bitnim stvarima kao što je preseljenje u drugu državu?

čula sam da se prema nejkoj haškoj konvenciji odvođenje djeteta u drugu državu s namjerom da se tamo trajno preseli, a bez znanja i bez dopuštenja drugog roditelja koji također ima skrb nad djetetom, da se dakle to prema toj konvenciji smatra otmicom. zna li netko nešto više o tome? @ mariofilius - hvala na trazumijevanju i podršci. jest da je ovo pravni forum, ali podrška nestručnjaka koji možda imaju jednaka iskustva također je dobrodošla. @ darla - vjerujem da nisi mislila ništa loše, ali ako ne vidiš u čemu je problem ako se tvoje malodobno dijete, kojem si usto i zakonski skrbnik, odvede bez tvog znanja u drugu državu, onda preskoči temu. ovaj forum nije za iznošenje svog mišljenja o pojedinoj temi, nego za davanje pomoći i savjeta.

ima li majka pravo odseliti se s djetetom (13 godina) u drugu državu bez znanja oca? naime, moj suprug, koji ima dijete iz prvog braka, jutros je obaviješten sms-om, koji mu je poslala bivša žena i majka djeteta, da su ona i dijete u mostaru, ona na poslu a dijete u školi, da je to pomno pripremano i dogovarano u SZSS-u i u školi koju je dijete dosad pohađalo. otac se s djetetom zadnji put vidio prekjučer, u nedjelju, prije toga proveli su zajedno dva zadnja vikenda. isto tako, u zadnjih tjedan-dva suprug i bivša mu žena čuli su se u nekoliko navrata telefonom. nitko ni jednom jedinom riječju, ni migom oka, ničim nije dao naslutiti što se priprema. na stranu moralna strana priče, pitanje je ima li majka djeteta zakonsko pravo to tako učiniti? jesu li u CZSS-u postupili pravilno? što otac djeteta sad može učiniti?

to se mora napraviti, ali ne daj da te obeshrabri! ako ti na poslu plaćaju troškove poslijediplomskoga, vidi mogu li ti platiti i troškove kopiranja, uvezivanja i lekture. ako ne, probaj se sjetiti imaš li među rođacima ili prijateljima nekog tko je profesor kroatistike, tko ti je dovoljno blizak da ti to napravi besplatno. ako ni to ne može, onda se javi meni na pp, pa ćemo se nešto dogovoriti u pola cijene.

imaš pp

slažem se sa svim što kažeš, i to je bila suština i mog posta, a ne marte. s martama sam karikirala, namjerno, idu u isti koš s instrumentima. htjela sam reći, ako se krene tim putem, onda nikad kraja. a imala sam pritom na umu one slučajeve u kojima žene, iako redovito primaju solidnu alimentaciju, na jedan ne fer način vrše dodatan pritisak, ucjenjuju, uvaljuju osjećaj krivnje i sl. mislim da se slažemo da to nije u redu, prema tome nema potrebe dalje vrtjeti istu priču

možda zato što živimo tu gdje živimo i imamo standard takav kakav imamo (prosjek)? slažem se da dijete ima pravo na raznorazne tečajeve, glazbene škole, instrumente ... možeš slobodno dodati i skijanje zimi jer dijete ima pravo naučiti skijati, ljetne kampove za učenje stranog jezika jer dijete i na to ima pravo, bar jedno kvalitetno putovanje godišnje jer dijete ima pravo i duhovno se obogaćivati. možeš slobodno dodati da dijete ne želi nositi bilo kakve cipele, ono ima pravo poželjeti marte koje koštaju soma kuna. koji roditelj ne bi svom djetetu volio omogućiti sve što dijete poželi? samo, jedna je priča kod "normalnih" obitelji ako svojim primanjima ne mogu dijetetu sve to omogućiti, onda nikom ništa, čovjek se pokriva koliko mu je duga deka. e, ali kad se roditelji rastave, kad na dnevni red dođe alimentacija, onda se svim mogućim bilda djetetov proračun. ne daj bože da otac nešto ne može financirati, onda je on bešćutan gad. i tko onda govori o trgovini? ako majka koja svaki mjesec za dijete dobiva 1500 kn nije u stanju djetetu nabaviti ni najosnovnije stvari, nego ga šalje ocu bez ičega, onda je problem u njoj, a ne u visini alimentacije. zna se što spada u osnovne životne potrebe, tj. u osnovne životne troškove, i to se dijeli i svako podmiruje svoj dio redovitim mjesečnim iznosima. sve ostalo, kao što je kupovanje instrumenata, ne spada u osnovne potrebe nego u ekstra izdatak pa se onda valjda i plaća ekstra, prema dogovoru i prema mogućnostima roditelja.

koliko znam, prvi i osnovni uvjet da dijete bude dodijeljeno roditelju jest da mu taj roditelj može osigurati stanovanje. ako majka ne mkože osigurati stan i režije, dakle ono najosnovnije za djetetov dostojanstven život, onda se dijete povjerava drugom roditelju. je li tako ili nije? samo sam to htjela reći, ni manje ni više od toga. nije to nikakva trgovina, i ne radi se o tome tko ima više para. ne mislim da dijete mora ići onom tko ima više para niti da je dijete igračka koja se nabacuje sad jednom sad drugom.

imaš pravo, prešle smo okvire ove teme. ma ja se nekad možda previše "zapalim" za neku temu pa onda želim dati i neko drugačije mišljenje, pokazati da stvari nisu crno-bijele, da svaka priča ima i drugu stranu. i onda odem u neke širine, dubine, i onda me se krivo shvati ...

nisam implicirala kako si shvatila, nego sam postavila pitanje na temelju čega su majke, kojima 85 % participiranja u procijenjenim životnim troškovima djeteta od strane bivšeg supruga nije dovoljno ni da opskrbe dijete najosnovnijim potrebama, uopće dobile dijete? a kad se već spominju stan i režije, nek me netko ispravi ako sam u krivu, ali koliko je meni poznato, da bi jednom roditelju dijete bilo dodijeljeno, prvi je uvjet da taj roditelj djetetu može osigurati najosnovnije životne uvjete, kao što su stan i režije. ako će drugi roditelj ovom roditelju plaćati mjesečno stan i režije, onda zašto dijete nije kod tog drugog roditelja?

ne znam da li ima pravo (to će pravnici bolje znati), ali mislim da nije u pravu. ovdje češće laici iznose svoja mišljenja, pa ću onda i ja iznijeti svoje. dakle, mislim da se o problemu plaćanja alimentacije stvari postavljaju prilično jednostrano. u pravilu je otac (u slučaju da je dijete kod majke) taj koji se prikazuje negativac koji nikad ne daje dovoljno, dok je majka uvijek u pravu i nikad ne dobiva dovoljno. izračunato je da su troškovi dijeteta 1800 kn. ovdje svako malo netko kuka kako dijete traži više mjesečno. koliko točno više, u državi gdje je prosječna plaća 4 i nešto tisuća kuna? koliko se na dijete izdvaja u obiteljima koje žive od prosječne plaće? dalje, ako je dijete povjereno na brigu i čuvanje majci, onda se pretpostavlja da majka ima minimalne uvjete za uzdržavanje djeteta. logično je da oba roditelja dijele troškove za uzdržavanje djeteta. pritom nisam nikad čula da je omjer izdvajanja 50:50 posto, u pravilu otac izdvaja više. recimo da je i to u redu ako majka ima više briga samim tim što je dijete kod nje. međutim, ovdje se svako malo kuka i na omjer 85:15 posto (1500 kn od oca, 300 kn od majke). koliko bi to otac trebao izdvajati, 100 posto od iznosa za uzdržavanje djeteta? zar to onda ne pokazuje da majka nema minimalnih uvjeta za djetetovo uzdržavanje? zar shodno tome, u takvim slučajevima, ne bi dijete trebalo povjeriti na brigu i čuvanje ocu, ako on jedini ima uvjete da skrbi o djetetu, tj. ako majka nije u stanju participirati u troškovima za dijete? ako vaša bivša supruga redovito od vas dobiva 1500 kuna, i ako se pretpostavlja da je valjda i sama u stanju izdvojiti koju kunu za svoje dijete (budući da je dobila dijete), onda se nikako ne bi smjelo dogoditi da dijete šetka do oca bez ičega sa sobom. to je onda prilično prljava igra, neopravdano nametanje krivnje i grižnje savjesti ocu, koji uredno ispunjava svoje obaveze, a sve preko djetetovih leđa.

što god ti mislio, ne može bez toga, nije dovoljno da ti sam "pripaziš na gramatiku", u radu ne bi smjelo biti jezičnih pogrešaka. ne samo da ćeš morati dati rad na lekturu, nego ćeš morati predati i potvrdu lektora. ako imaš sažetak na stranom jeziku, onda ćeš i sažetak morati dati lektoru za taj jezik, za što ćeš također morati predati potvrdu o obavljenoj lekturi. da je skupo, je. i vaše su odvjetničke, bilježničke i druge tarife skupe običnim ljudima

ovisi koliko imaš teksta. ako imaš na istoj stranici, npr. dva kratka naslova ili podnaslova, ili ako imaš više kraćih odlomaka (pa imaš više kratkih redaka i uvlačenja teksta) stranica ti može imati oko 1200 (plus - minus) slovnih mjesta. ako na stranici imaš neki slikovni prikaz, ili ako imaš neko nabrajanje po točkama (dakle kratke retke), onda će broj slovnih mjesta biti i bitno manji. ako nemaš ništa od toga, stranica će imati više slovnih mjesta, može biti i veća od jedne autorske kartice. sve gore navedeno odnosi se na dvostruki prored.

Rad se daje na lekturu kad je gotov, kad više nema nikakvih izmjena, dopuna. Cijena lekture kreće se od 10 do 15 kuna po autorskoj kartici, autorska kartica iznosi 1800 slovnih mjesta.

imala bih u ovom kontekstu jedno potpitanje. slučaj supružnika koji godinu dana ne žive zajedno, pokrenuli su brakorazvodni postupak, ali brak još nije formalno razvrgnut. je li točno da se pri eventualnom sporu oko podjele imovine utvrđuje (ili dokazuje) da tih zadnjih godinu dana nije postojala bračna zajednica pa imovina koju je jedan od supružnika stekao u tom periodu ne podliježe podjeli?