drago.i

G-man, hvala na odgovoru. Upravo taj izraz "temeljem ovoga Ugovora" me navodi na moj zaključak, budući da je za svaku godinu primanja stipendije potpisan poseban ugovor. Ovaj dio "odnosno onoliko dugo koliko je temeljem ovoga Ugovora primao stipendiju" se, pretpostavljam, odnosi na situaciju koja je opisana dalje u ugovoru (tj. u sva tri ugovora), a to je mogućnost produljenja stipendije po istom ugovoru (što se u praksi ne provodi već se raspisuje novi natječaj, provodi selekcijski postupak i zaključuje novi ugovor). Pozdrav!

Sivko, hvala na odgovoru. Kontaktirali smo odvjetnicu pa ćemo vidjeti što će dalje biti. Usput, što se tiče onakvog ponašanja sutkinje (stvarno je bila u najmanju ruku neugodna i nepristojna, mama je još uvijek blago pod stresom zbog toga), događa li se to inače po našim sudovima? Pozdrav!

Pozdrav! Radi se o stipendiji za koju se svake godine raspisuje natječaj, obavlja selekcijski postupak i na kraju zaključuje ugovor koji vrijedi samo za tu akademsku godinu. Student ju je primao tri godine, znači za svaku godinu ima poseban ugovor. U ugovoru za prvu godinu piše sljedeće: "Student (...) je obvezan nakon završenog studija raditi u Republici Hrvatskoj najmanje godinu dana od dana prvog zaposlenja u najkraćem trajanju od godine dana". U ugovorima za drugu i treću godinu stoji: "Student (...) je obvezan nakon završenog studija raditi u Republici Hrvatskoj najmanje godinu dana, odnosno onoliko dugo koliko je temeljem ovoga Ugovora primao stipendiju." Može li se tumačiti, budući da ista pravna osoba daje stipendiju svake godine po istom pravilniku, da je potrebno odraditi po jednu godinu za svaku godinu stipendiranja, u ovom slučaju tri godine? Po meni, student jednom godinom rada u Hrvatskoj ispunjava obvezu iz sva tri ugovora istovremeno. Hvala i lp.

Pozdrav! Priča ide ovako, prije skoro godinu dana policija nam dolazi na vrata s tvrdnjom da je naš auto (obiteljski) sudjelovao u prometnoj nesreći, odn. da je pri izlasku s parkirnog mjesta susjedni auto blago okrznut. Ta navodna nesreća se dogodila 4 mjeseca prije njihovog dolaska, a mama je na taj dan nezgode zaista bila na tom parkingu s tim autom i to ne poriče. Budući da su i mama i brat (na kojeg glasi vozilo) bili na poslu kad su ovi došli, popodne su otišli u postaju gdje je policija poslikala auto (a ispada da su to smotano uradili jer je par dana kasnije policajac opet došao kod nas doma da ponovi slikanje; na navodnom mjestu doticaja ima neki ožiljak, ali ima i na 500 drugih mjesta jer je auto poprilično star) i uzela maminu izjavu, a ona je rekla iskreno da se ne sjeća da je ikoga okrznula i da bi sigurno ostavila cedulju da je znala, kao i da joj je prilikom izlaženja s parkinga (koji je dosta uzak) pomagao neki čovjek koji se tu slučajno zatekao (a ni on nije u tom trenu ništa primijetio, odn. nije ništa mami rekao). Mjesec dana nakon toga (5 mjeseci od događaja) poštom dolazi OPN na kojem je napisan krivi OIB (ne 1, 2 znamenke nego kompletan OIB), a u njemu stoji: 1000 kn kazne za izazivanje prometne nesreće i 2000 kn za bijeg s mjesta nesreće + oduzimanje vozačke na 6 mjeseci. U zapisniku (kojeg je dobila tek nakon upornog inzistiranja) piše da postoji svjedok (iako je mama sigurna da nije bilo nikog drugog u blizini osim tog čovjeka koji ju je navodio, možda je to on?) i da je šteta na oba auta ukupno 500 kn. Međutim, datum sastavljanja zapisnika je 9 dana nakon razgovora s mamom, dakle oko 4 i pol mjeseca nakon same nesreće! Mama uredno napiše prigovor na OPN zbog: a) poricanja prekršaja, b) izrečene prekršajnopravne sankcije i prvenstveno zbog c) bitnih povreda odredaba prekršajnog i kaznenog postupka s obrazloženjem da nije navedenu nesreću prouzročila, odn. da iste nije bila svjesna (a valjda se čuje kad lim struže o lim) i navede da ju je taj neki čovjek navodio prilikom izlaska, zatim da je izrečena sankcija drastična i pozove se, između ostalog, na čl. 24.a Prekršajnog zakona (beznačajan prekršaj), a prije svega ističe da se očevid i zapisnik ne mogu raditi 4 mjeseca nakon samog događaja i da taj zapisnik ne može biti "vjerodostojna dokumentacija" na temelju koje se izdaje OPN (to je misao vodilja čitavog prigovora). Također piše u prigovoru da se, ako sud ne odbaci predmet zbog takvog zapisnika, predlaže saslušanje svjedoka i vještačenje fotografija. Uglavnom, dođe dan suđenja (neznam je li to samo saslušanje ili što, prvo pojavljivanje na sudu), sutkinja ni ne pročita prigovor već samo pita mamu osjeća li se krivom, mama kaže ne, na što ju ova napadne da joj je bolje prizna krivicu, da sad uzalud razvlači postupak, da nabija troškove i odugovlači, mama kaže da nije svjesna da je išta počinila, a ova joj odvrati da ju treba odmah sankcionirati, da je "opasna po društvo", uglavnom vrlo neugodna situacija i negativan nastup sutkinje. Reče sutkinja nakon toga da slijedi vještačenje oba automobila (ili samo fotografija, ne znam točno). Na opasku da je na OPN-u krivi OIB je odvratila da je to nebitno. Pita ju mama na kraju zašto je tako negativno nastrojena, da ju je praktički unaprijed osudila, na što sutkinja odvrati "vi ste osumnjičenik dok vam se ne dokaže suprotno" (a ja se pitam što je s onim da je svatko nevin dok mu se ne dokaže suprotno). Tražila je i zapisnik, ali joj ga je ova odbila dati. Moje je pitanje koje su daljnje radnje vezane uz sud, drži li ovaj prigovor vodu i ima li on više ikakvo značenje, odn. može li se predmet odbaciti na temelju razloga koji su u njemu navedeni, budući da ga sutkinja nije vjerojatno ni pročitala, odnosno sigurno ga nije uzela u obzir na saslušanju, a uzevši u obzir da je donesena odluka da se ide na vještačenje. Ako ne, koji nam koraci preostaju (osim uzimanja odvjetnika)? Trudio sam se da bude kratko, ali nije uspjelo, pa zahvaljujem na strpljenju