dobroslav

Molim vaše mišljenje,od onih koji nešto o tome znaju: bon bon mi je za pružene (prepaid) usluge od 01.04.-30-04 ispostavio račun za te usluge 01.05.-dospjeće 16.05. predhodno je moj broj konkretno 03.04. prenesen na drugog operatera iz kog razloga nisam platio navedeni račun bon bon je sada potraživanje po tom računu ustupio nekoj agenciji,koja se meni odjedanput javila i pod prijetnjom ovrhe traži plačanje duga. Budući mene o tom prijenosu potraživanja nitko nije obavjestio,osim SMS poruka od te agencije,mogu li ja tvrditi da naprijed pomenuti račun za travanj nisam primio i da ne znam na što se taj račun odnosi i o kakvom se dugu radi. Inače u SMS prepisci sa agencijom,svašta sam im nagovorio,sam tvrdio da ja nikakvog duga nemam i pitao sam ih tko su oni. Od njih ništa napismeno nisam dobio s tim u vezi,dakle osim SMS prepiske. Molim vas za mišljenje i savjet.

Pokušat ću pojasnit: Agencija je ,kako su u mailu napisali,tražila naplatu duga po nalogu banke,koja je bila svjesna da je dug iz pokrenute ovrhe zastario,budući po ovrsi nije ništa poduzimano više od 12 godina,te je banka iz tog razloga odlučila naplatu duga u zastari povjeriti agencij. Nevjerojatno,ali istinito.Agencija je mene više od mjesec dana pritiskala da platim dug što je kod mene razumljivo izazvalo zabrinutost jer sam znao da je ovrha bila pokrenuta ali nikad nije provedena. Razumljivo da je to kod mene izazvalo osječaj zabrinutosti,straha i nelagode jer sam stalno razmišljao što će se desiti,kojike će biti kamate na to dugovanje (eur 5000). Naravno da sam posumnjao u njihove poštene namjere bdući sam razmišljao zašto te poslove banka ustupa agenciji. Nakon uvida u spis i mišljenja odvjetnika zahtjeva sam od banke da izvrši otpis duga,što su oni i učinili i pismeno potvrdili. Dakle na mene je vršen pritisak da platim dug koji je pao u zastaru,a taj pritisak je kod mene izazvao osječaj straha,zabrinutosti... Zaprijetio sam agenciji da ću protiv njih podnijeti tužbu za izazivanje straha,ali bi prije konačne odluke voli čuti neko relevantno mišljenje.

Hvala za vaš odgovor i savjetom koji ste dali. Je istina ja sam pitao za podnošenje tužbe za pretrpljene boli,a dokaz liječnika za to nemam. Mene zanima da li osim tužbe za pretrpljene boli postoji li mogučnost podnijeti tužbu iz razloga pretrpljenog straha (jer me uistinu bilo strah),narušavanje ugleda i dostojanstva i tsl. Hvala Nisam bio dovoljno jasan,dug više ne postoji,jer je banka otpisala dug i likvidirala kredit. To je rješeno,ali strah koji sam trpio zbog pritiska agencije je uistinu bio nenormalan,a uz to jemci pritišću.

potrudit ću se oslikati najvažnije: javila mi se agencija za naplatu potraživanja koja traži da u kratkom roku banci platim dug,a ukoliko to ne učinim u kratkom roku da će po punomoći banke nastaviti pokrenuti ovršni postupak . Napisali su u mailu da to rade po nalogu banke te da za početak uplatim bar nešto i da napišem banci molbu za otpis dijela duga,naravno ukoliko sam za to zainteresiran.Sjužio sam,klasično priznanje duga u zastari. I uistinu kada sam putem odvjetnika izvršio uvid u ovršni spis dug je,da sad ne opisujem,razloge pao u zastaru.S tim u vezi sam banci poslao oštar prigovor nakon kojeg je banka uvažila prigovor zastare i izvršila otpis i likvidiranje kredita. Ovo iscrpljivanje od strane agencije i prijetnje jemcima,koji su potom zvali mene trajalo je više od mjesec dana. Naravno da me je ovo kod mene izazivalo nelagodu i strah,jer pritisak je bio konstatan,a ja sam pri tom bio nesiguran da li dug stvarno postoji,budući se u tom ovršnom predmetu više od 10 godina nije ništa dešavalo. Uistinu me je bilo strah što je kod mene izazivalo duševne boli. Imam dokaze u vidu mail poruka koje sam razmjenjivao sa agencijom i sa bankom.Banka je u jednoj mail poruci izrazila i žaljenje za neugodnosti koje sam trpio. Imam li pravo na naknadu štete za pretrpljene duševne boli,pogotovo što su oni očigledno bili svjesni da je dug u zastari ,a od mene su tražili da opisanim radnjama praktično priznam dug? Molim vas savjetujte me postoje li i minimalne šanse za uspjeh sa tužbom za pretrpljene duševne boli.

Pojednostavit ću svoje pitanje,sud je na temelju vjerodostojne isprave donio rješenje o ovrsi koje je postalo pravomočno 30.06.2011.godine. Od tog datuma pa do danas 22.09.2023.godine nije provedena nijedna ovršna radnja,apsolutno nijedna.Da li je nastupila zastara???

Zelim još ukazati na činjenicu da se ovaj ovršni postupak vodi punih 11 godina i da je posjedovni list x postojao i u njemu su bile upisane nekretnine koje su predmet ovrhe.Međutim taj posjedovni list više ne postoji.Moje je mišljenje da je prije treće prodaje i prije donošenja rješenja o dosudi tražitelj ovrhe trebao tražiti promjenu broja posjedovnog lista. Još jednom molim one koji o ovom nešto znaju za hitan savjet,jer ja ne znam kako mogu ući u posjed ako katastar odbija upis u posjed,a nekretnine iz ovrhe ionako nisu upisane u zemljišne knjige ,što znaći da kupac ne može legalizirati ni vlasništvo ni posjed? VRLO HITNO U rješenju o dosudi je doslovno napisano. "Kupcu xy dosuđuju se nekretnine ovršenika upisane u posjedovni list PL br.x KO ta i ta,sa pravom posjeda 1/1,a oznaćene kao a,b,c." Navedeni posjedovni list pod tim brojem ne postoji,a oznaćene parcele postoje ali navedene u drugom broju posjedovnog lista,ista KO i isti posjednik. Kako ja laički razmišljam sud je formalno pravno prodao maglu,jer u nepostojećem PL ne mogu biti oznaćene nikakve nekretnine. Inaće nekretnine nisu upisane u Zemljišni knjigu niti je dokazivano da je ovršenik njihov vlasnik. Molim vas za hitna odgovor jer sam u očaju,a kakav bi i bio ako je sud izvršio temeljem takvog rješenja deložaciju. Dobroslav Radi upotpunjenja,pogrešan broj posjedovnog lista nije upisan greškom suda,već se radi o greški ovrhovoditelja i to nije sporno. Još i ovo,nevjerovatno ali istina: Sud je prije deložacije svojim zaključkom izvršio ispravak rješenja o dosudi te je umjesto nepostojećeg upisao postojeći broj PL i temeljem tako izvršene ispravke donio je zaključak o deložaciji u kojem je naveden ispravan PL- Naravno na zaklučak nije dopušten prigovor.Ovakovo postupanje suda je po mom mišljenju kriminal,budući se ispravke sudskih odluka vrše rješenjem suda na koje nezadovoljna stranka ima pravo uložiti žalbu. Ovo su nevjerovatne stvari i molim vas za HITAN savjet Dobroslav

imam jedno pitanje u vezi sa mojim ovršnim postupkom u FBIH Sud je donio rješenje o dosudi nakon izvršene nekretnina po posjedovnom stanju budući iste nisu upisane u zemljišne knjige. U rješenju o dosudi je naveo da se kupcu dosuđuju nekretnine upisane u posjedovnom listu x i naveo brojeve katastarskih parcela. Broj posjedovnog lista x identičan je onom iz rješenja o ovrsi.Međutim uvidom u Katastarsku evidenciju ustanovio sam da posjedovni list x ne postoji u elektronskoj bazi podataka,već su identićne katastrske ćestice upisane u posjedovni list xy sa mojim pravom posjeda 1/1. Katastar odbija provesti rješenje o dosudi budući posjedovni list x ne postoji. Tražitelj ovrhe nije prije treće prodaje i prije donošenja rješenja o dosudi tražio promjenu broja posjedovnog lista,za koji sam već rekao da je identičan onom koji je upisan u rješenju o ovrsi. MOLIM VAS UKLJUČITE SE SVI KOJI O OVM NEŠTO ZNATE JER MI JE OVO VRLO,VRLO HITNO. Očigledno je da nije u pitanju greška suda i po tom osnovu nisu ispunjeni uvjeti za ispravku greške.Rješenje je pravomočno već 9 mjeseci.Kupac nekretnine podneskom od suda traži ispravku broje posjedovnog lista i traži ulaženje u posjed na nekretninama koje su upisane u posjedovni list xy koji nije naveden niti i u jednom ovršnom dokumentu. Kako on može biti upisan u posjedovni list xy ako taj posjedovni list nije naveden u rješenju o dosudi i kako može ostvariti pravo ulaska u posjed temeljem izvršene kupovine po posjedovnom listu koji ne postoji. MISLIM DA ĆETE ME RAZUMJETI I MOLIM VAS ZA HITNE SAVJETE. SITUACIJA JE VRLO ČUDNA. HVALA

Matrix,molim vas za kratko mišljenje

Gotovo sam siguran da Ustavni sud ne može ignorirati ovaj moj prijedlog budući je utemeljen na činjenicama i njihovoj praksi. Ipak šta vi mislite

Ustavni sud odbio je moju apelacij AP-4953/16 : APELACIJA Br. 4953/16 -ČINJENICE: -30.11.2005.godine Općinski sud Travnik donio je rješenje o ovrsi broj I-944/05 kojim je određena procjena i prodaja nekretnina ovršenika.bliže opisanih u samom rješenju,te namirenje duga ovršenika koji ima prema tražitelju ovrhe -12.05.2008.godine ročište za prvu prodaju nije uspjelo jer nije bilo prijavljenih ponuđaća -23.06.2008.godine ponovljeno ročište za prvu prodaju nije uspjelo jer nije bilo prijavljenih ponuđaća -21..08.2008.godine ročište za drugu prodaju nije uspjelo jer nije bilo prijavljenih ponuđaća -18.09.2008.godine ponovljeno ročište za drugu prodaju nije uspjelo jer nije bilo prijavljenih ponuđaća -…2013.godine ovršenik apelant prvostupanjskom sudu pozivom na čl.87 stav 1 i 63 stav 3 ZOP-a podnosi prijedlog za obustavu ovrhe budući se ni nakon više održanih ročišta nije pojavio nijedan ponuđać,te s istovremenoe u tom svom prijedlogu poziva na relevantnu sudsku praksu u identičnom slučaju. Nakon što 4 zakazana ročišta za javno nadmetanje-prodaju nisu uspjela jer nije bilo prijavljenih ponuđaća su zakazuje 30.03.2017.godine i prodaje nekretninu. U odnosu na opisane činjenično stanje ovršenik-apelant podnosi apelaciju Ustavnom sudu tražeći zaštitu svog prava na imovinu i prava na dom budući je prodaja nekretnina izvršena suprotno čl.87 stav 1 ZOP-a kojim je propisano da će se ročište za javno nadmetanje održati i kad prisustvuje samo jedan ponuđać. Ovršenik-apelant u navedenoj apelaciji posebno istiće postojanje relevantne sudske prakse,primjenjene u identičnom slučaju,podržane stajalištem Ustavnog suda BiH (AP-681/10). Ustavni sud BiH je donio odluku kojom je odbio apelaciju ovršenika-apelanta potpuno suprotno svojoj praksi koja proizilazi iz njegovih drugih odluka,apsolutno primjenjiva na odluku ustavnog suda u konkretnoj apelaciji: PRAKSA USTAVNOG SUDA BiH 1. USTAVNI SUD BIH-AP-5522/15 „Međutim, s obzirom na apelacijske navode, Ustavni sud će izuzetno razmotriti je li u kasnijoj fazi predmetnog izvršnog postupka u kojoj je došlo do prodaje predmetnog stana došlo do kršenja apelantičinog prava na imovinu, te je li prodaja izvršena u skladu sa standardima tog prava.“ 2. USTAVNI SUD BIH-AP-681/10 „Razmatrajući navode apelanta Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke primjenjujući relevantne odredbe materijalnog prava, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, Ustavni sud zapaža da je odredbom člana 87. stav 1. ZIP-a propisano da će se ročište za javno nadmetanje održati i kad prisustvuje samo jedan ponuđač.Stoga kako u konkretnom slučaju nije bilo prisutnih ponuđača prvostepeni sud je prvu javnu prodaju zakazivao tri puta“ 3. USTAVNI SUD BIH-AP-2478/06, „Isti se stav(AP-681/10) može primijeniti i u konkretnom slučaju(AP-4953/16) koji se činjenično ne razlikuje od navedenoga predmeta. U svezi s tim, Ustavni sud također naglašava kako je pravna sigurnost neodvojiv element načela vladavine prava koji je ugrađen u same temelje prava na pravično suđenje iz članka 6. Europske konvencije. Stoga, različito pravno tumačenje u istim slučajevima, osobito ako nije razvidno i razložno obrazloženo na način koji bi zadovoljio zahtjeve navedenoga članka, narušava pravnu sigurnost a time i načelo vladavine prava iz članka I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te samu suštinu prava na pravično suđenje“ 4.USTAVNI SU BIH-iz obrazloženja Odluke AP-4953/16 –stavak 44. (član 2. ZIP-a), između ostalog značenja izraza „tražilac izvršenja“, „izvršenik“ odnosno „stranke“proizilazi razlika u procesnom položaju tih stranaka koja je utemeljena na njihovom materijalnopravnom odnosu u pogledu zahtjeva za zaštitu nekog prava odnosno ispunjenja obavezeu odnosu na koju/e se zaštita zahtijeva, što podrazumijeva razliku u njihovim pravima i njihovim obavezama u ovisnosti od uloge stranke, kako u postupku pred redovnim sudom tako i uapelacionom postupku u vezi s pravima koja su zaštićena Ustavom BiH i Evropskom konvencijom Osim toga, Ustavni sud napominje da se stavovi redovnih sudova nužno prilagođavaju i stoga razlikuju u ovisnosti od uloge stranke u postupku i postavljenih zahtjeva i to zavisi od činjeničnih okolnosti svakog konkretnog slučaja, pa shodno tome, Ustavni sud prigovore u pogledu sopstvenih tumačenja apelanata u svojstvu „izvršenika“ u vezi radnji za koje smatraju da ih je redovni sud trebao poduzeti (kao da su imali svojstvo „tražioca izvršenja“) a nije, smatra neutemeljenim“ Apelant-ovršenik smatra nevjerovatnom konstataciju Ustavnog suda :…“ razlikuju u ovisnosti od uloge stranke u postupku“ kojom se implicira nejednakost pred zakonom. 5. Protokol broj 12.-Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava „Države potpisnice, članice Vijeća Evrope, Imajući u vidu osnovne principe u skladu s kojima su sve osobe jednake pred zakonom i imaju pravo na jednaku zaštitu zakona; Odlučne da preduzmu dalje korake za unapre|enje jednakosti svih osoba kroz zajedničko sprovođenje opšte zabrane diskriminacije na osnovi Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, potpisane u Rimu 4. novembra 1950. godine (u daljem tekstu: Konvencija);..“ Apelant-ovršenik svjestan je svoje pravne neukosti i neimaštine koja ga onemogućuje da radi zaštite svojih prava angažira advokata,ali zna sa razumjevanjem ćitati i izvoditi logičke zaključke koji u konkretnom slučaju upućuju na činjenicu da se Ustavni sud u donošenju svojih odluka za identične slučajeve koristi razlićitim „aršinima“. Apelant-ovršenik prepušta Ustavnom sudu da iz naprijed navedenog sam izvede odgovarajuće zaključke ,te ocjeni postoje li opravdani razlozi za preispitivanje i izmjenu svoje odluke br.AP-4953/16. šTA MISLITE?????

Dugo,dugo sam dvojio o skandaloznosti ovakovog obrazloženja Ustavnog suda,ali sad sam siguran da je skandalozno,jer ja u vaše rjeći vjerujem,ne slijepo jer vidim da na sva moja pitanja odgovarate kratko i jasno.Za ovršne postupke prema praksi Ustavnog suda ne primjenjuje se čl II stav 3 točke e,ali u ovom se slučaju radi o OČIGLEDNOJ DISKRIMINACIJI Hvala Matrix

Upravo to ja sam samo inzistirao da se i u mom slučaju primjene isti "aršini" jer su činjenice apsolutno iste,a to je više bezuspješno zakazanih ročišta na kojima nije bilo prisutnih ponuđaća. Za vašu praksu evo još jedan dio obrazloženja u istoj odluci po mojoj apelaciji:Ne upuštajući se u daljnju analizu pravnog stanovišta iz osporenog rješenja koje je bilopredmet razmatranja Ustavnog suda u odluci AP-681/10 na čijoj primjeni apelanti insistiraju i u konkretnom (njihovom) slučaju, Ustavni sud ukazuje da već iz značenja pojedinih zakonskih izraza (član 2. ZIP-a), između ostalog značenja izraza „tražilac izvršenja“, „izvršenik“ odnosno „stranke“ proizilazi razlika u procesnom položaju tih stranaka koja je utemeljena na njihovom materijalnopravnom odnosu u pogledu zahtjeva za zaštitu nekog prava odnosno ispunjenja obaveze u odnosu na koju/e se zaštita zahtijeva, što podrazumijeva razliku u njihovim pravima i njihovim obavezama u ovisnosti od uloge stranke, kako u postupku pred redovnim sudom tako i u apelacionom postupku u vezi s pravima koja su zaštićena Ustavom BiH i Evropskom konvencijom" Da li je po vašem mišljenju u ovom slučaju očigledna diskriminacija??

Imam još jedno malo duže,ali mislim interesantno pitanje:U mom slučaju činjenice su slijedeće: -ročište za prvu prodaju nije uspjelo jer nije bilo prijavljenih ponuđaća -ponovljeno ročište za prvu prodaju nije uspjelo jer nije bilo prijavljenih ponuđaća -ročište za drugu prodaju nije uspjelo jer nije bilo prijavljenih ponuđaća -ponovljeno ročište za drugu prodaju nije uspjelo jer nije bilo prijavljenih ponuđaća Nakon što je sud bezuspješno zakazivao više ročišta za javnu prodaju na kojima nije bilo prijavljenih ponuđaća ja sam sukladno čl.90 stav 2,čl 87 stav 1 ZOP-a tražio obustavu postupka kojom prilikom sam se pozvao na relevantnu sudsku praksu potvrđenu i stajalištem Ustavnog suda BiH koji u obrazloženju te svoje odluke između ostalog navodi: „Razmatrajući navode apelanta Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke primjenjujući relevantne odredbe materijalnog prava, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, Ustavni sud zapaža da je odredbom člana 87. stav 1. ZIP-a propisano da će se ročište za javno nadmetanje održati i kad prisustvuje samo jedan ponuđač. Stoga kako u konkretnom slučaju nije bilo prisutnih ponuđača prvostepeni sud je prvu javnu prodaju zakazivao tri puta.“ Inače u citiranom slučaju prvostupanjski sud je nakon bezuspješno zakazana tri ročišta za prvu prodaju obustavio ovršni postupak,a to je potvrdio i Ustavni sud. Kako u je mom slučaju prvostupanjski sud odbacio moje prijedloge da iz navedenenih razloga obustavi ovršni postupak ja sam uputio apelaciju Ustavnom sudu koji je donio odluku kojom se moja apelacija odbija.Za nevjerovati isti sud ,isto veliko vjeće,ćak isti ovrhovoditelj,iste činjenice a dvije potpuno suprotne odluke,Ponavljam činjenice potpuno iste jer i u jednom i u drugom slučaju radi se o više bezuspješno zakazanih ročišta za javno nadmetanje na koja se nije prijavio nijedan ponuđać. Ali toj besmislenosti nije kraj jer u mom slučaju Ustavni sud u svojoj odluci između ostalog piše: „Osim toga, Ustavni sud napominje da se stavovi redovnih sudova nužno prilagođavaju i stoga razlikuju u ovisnosti od uloge stranke u postupku i postavljenih zahtjeva i to zavisi od činjeničnih okolnosti svakog konkretnog slučaja, pa shodno tome, Ustavni sud prigovore u pogledu sopstvenih tumačenja apelanata u svojstvu „izvršenika“ u vezi radnji za koje smatraju da ih je redovni sud trebao poduzeti (kao da su imali svojstvo „tražioca izvršenja“) a nije, smatra neutemeljenim“ Da li se u ovom slučaju radi o očiglednoj diskriminaciji stranke u postupku budući Ustavni sud prigovore „izvršenika smatra neutemeljenim jer ih on iznosi kao da ima svojstvo „tražioca izvršenja#. Inače je obrazloženje Ustavnog suda puno još drugih „bisera“. Postoji li osnov za pisanje pritužbe Europskom sudu za ljudska prava

Neuspjela ročišta idu u prilog ovršeniku samo u smislu odugovlaćenja postupka,a to u konačnici ne rješeva ništa. Ja sam mislio ako ročište nije održano onda nije održana ni dražba te se ne može govoriti je li prodaja uspjela ili nije uspjela budući nije ni održana,a ako je tako,a jeste,onda je tu prodaju trebalo ponoviti.Moje je pitanje bilo u tom smislu. Sud je zakazivao naredno ročište kao da nekretnina nije prodana na predhodnom a predhodno nije ni održano iz kog razloga nekretnina nije ni prodavana.Kako ja to pojednostavljeno tumaćim to bi bilo isto kad na zakazano ročište ne bi došao sudac iz kog razloga ročište a i prodaja ne bi bila održana.

Oprostite ,ali kao čovjek u nevolji moram pitati i ovo: Sud je 2008.godine s ovim u vezi održao četiri ročišta i to dva ročišta za prvu i dva ročišta za drugu prodaju.Sud je svojim zapisnicima konstatirao da se ni na jedno od ovih ročišta nije opojavio nijedan ponuđać i da su ta ročišta neuspjela.Usprkos toj činjenici sud je nako 6 godina zakazao ročište za treću prodaju. Da li i s ovim u vezi postoji osnov za žalbu budući je čl.87 stav 1 predviđeno da će se ročište održati ako pristupi ijedan ponuđać,a na zakazano ročište nije pristupio nijedan.Sud nije u smislu čl.90 stav 2 ustanovio da su ispunjeni uvjeti za održavanje ročišta niti je objavljivao održavanje dražbe.Moglo bi se reći da ova ročišta uopće nisu ni održana,barem formalno.