Niniel

Da osoba A je veoma glupo darovala 1/3 osobi C. Nema dokaza o ulaganju osobe C. Kad razgovaramo o ulaganju u nekretninu, nakon urušenja stropa ostali su praktički samo vanjski zidovi (kamena kuća) dakle obnova je bila kompletna, struja, podovi, stopovi, pregradni zidovi, ostale instalacije... Nije to sitnica, ali osoba C nije u to ulagala.

Pa to i je pitanje, je li ugroženo neko drugo dobro (brak) osobe A? No to je labav argument. Zanima me više što mogu učiniti djeca?

Poštovani, zanimaju me vaša mišljenja i savjeti o sljedećoj pravnoj situaciji. Osoba A (otac) i B (majka) nakon skoro 2 desetljeća braka pokrenu i dovrše proces razvoda. Iz tog braka postoji dvoje djece, sin i kćer, tada maloljetni. I osoba A i osoba B su u trenutku razvoda u vlasništvu imali svatko po jedan stan koji su dobili od roditelja. Jedan od ta dva stana je taj u kojem su za vrijeme braka živjeli, no on nije stečen u braku (dar oca sinu). Kako su supružnici A i B imali nekoliko nekretnina njih su dogovorom podijelili, nikakvih tužbi za alimentaciju nije bilo, ali su zato usmenim ugovorom dogovorili da nekretninu u kojoj su za vrijeme braka živjeli (a nakon razvoda ostaje osobi A) ostaje pola-pola njihovoj djeci. Navodno postoji i pismeni sporazum, no on je negdje izgubljen (ako je uopće postojao). Nakon toga osoba A upoznaje osobu C i njih dvoje se kasnije vjenčaju. Osoba A u brak donosi stan i auto, osoba C auto (koji je neposredno prije prepisala na svoju kćer) i iznos od otprilike 70 000 € koje je stekla prodajom svoje polovice kuće nakon razvoda od bivšeg supruga. Stan osobe A jednim djelom biva uništen (urušio se kat iznad).Osoba C zatječe takvo stanje,osoba A je krenula u obnovu prije braka s osobom C. Osoba C živi na druge dvije lokacije- inozemstvo i kod svog oca. Osoba C kasnije, nakon stupanja u brak, traži da osoba A njoj na račun uloženog u stan prepiše 1/3 vlasništva u nekretnini. Osoba A tvrdi kako osoba C nije ulagala u stan osim jednog klima uređaja, dva madraca kauča, tv-a i opremanja kuhinje, dakle samo u pokretnu imovinu. Ne zna se kamo je ostatak novaca otišao (dugovi, kćerkini dugovi, auto , kćerkin auto...???) I osoba A i osoba C osobe su bile zaposlene čitav period, osoba C za svoju kćer (razvedena, dvoje djece,bez alimentacije) svaki mjesec izdvaja pola svoje plaće, otprilike 500 € mjesečno (podstanarstvo, hrana, režije i dr.), s ostatkom svoje plaće financira jednim dijelom hranu a jednim djelom svoje osobne potrebe. Dakle nije vjerojatno da je soba C ulagala u stan više od navedenog. Ono što se događa od trena stupanja u brak je vršenje pritiska od strane osobe C i njenog oca na osobu A, da izvrši prijepis na osobu C. To traje oko 3 godine braka. Osoba A taj prijepis ne želi ostvariti prije nego se nekretnina etažira. Prije godinu dana otac osobe C u razgovoru nasamo osobi A maltretiranjem, prisilom i prijetnjama da će se njegova kćer/osoba C razvesti od njega /osobe A, nagovara da prepiše taj dio stana. Osoba C je u tom trenu u inozemstvu i navodno tek kasnije doznaje o tom događaju ali priznaje da se otac i ranije miješao u brak i nudio pomoć u rješavanju problema. Osoba A u roku od jednog dana od razgovora odlazi prepisati trećinu svoje nekretnine na osobu C putem darovnog ugovora. Da bi stvar bila bolja, susjed ima pravo na jedan dio podruma (nekoć zajedničko vlasništvo) koji je potrebno etažirati i prepisati pripadajući dio susjedu. Situacija, unazad godinu dana (toliko je prošlo od darovnog ugovora) osoba A ne može spavati, stalno je u svađi s osobom C, kojoj nudi da preprave ugovor da dobije 1/3 nakon etažiranja i to kao ugovor o nasljeđivanju nakon smrti- etažiranje bi se provelo i zbog nekih promjena (taj stan je spojen s još jednim i podijeljen na tri stambena dijela). Osoba C to odbija učiniti, iako je kada se prvi put raspravljalo o nepravdi tvrdila kako će sve prepisati natrag na osobu A, tvrdi da ne želi razvod, ali mučne svađe, periodi ne razgovaranja, nepomirive nesuglasice vezane za upravljanje novcem (čitav period njihove veze imaju odvojene bankovne račune i ne dijele novac, niti otvoreno o tome komuniciraju). Osoba A sada sve više želi razvod, ali želi prekinuti darovni ugovor no ne zna na koji način da to učini, da je osoba C htjela prepraviti ugovor sad bi bila vlasnik jednog (etažiranog) dijela i nastavili bi brak, no to više ne postoji kao opcija, a čini se kako osoba C također priželjkuje rastavu, jer komentira s drugim osobama prodaju svog dijela nekretnine, što bi osobu A dovelo u iznimno nezgodnu situaciju, da ne govorimo o oštećenju djece iz prvog braka, koja su u početku htjela da osoba C dobi trećinu, ali pod uvjetom da brine o ocu doživotno. Da napomenem da niti djeca osobe A niti osoba B (bivša supruga) nisu do nedavno imali saznanja o prijepisu 1/3 nekretnine na osobu C-što je ovjereno kod javnog bilježnika i uknjiženo u zemljišnu knjigu, pa nisu niti mogli postupiti u roku žalbe. Što biste vi učinili da ste osoba A ili njegova djeca da dođe do raskida tog darovnog ugovora? Može li se uopće išta poduzeti? Unaprijed hvala na svim mogućim savjetima.