Već više od 3 godine radim u turizmu kod poslodavca koji krši sva moguća prava radnika. Većinu godine radimo više od 250 sati mjesečno, bez redovitog slobodnog dana, dnevnog odmora i pauze, godišnji odmor ne uspijem iskoristiti... U ugovoru stoji da su mi u plaći sadržani svi dodatci na palaću (noćni rad, prekovremeni rad, rad nedjeljom i blagdanom...), tako da mi ništa osim osnovice i prijevoza nije plaćeno, niti navedeno na platnim listama. Uz uobičajeni presing, sada mi još prijeti i otkaz kao tehnološkom višku. U slučaju da se navedeno ostvari zanima me koja su moja prava. Vjerojatno bih mogao privatnom tužbom tražiti da mi se isplate odrađeni sati, ali onda mi u maloj sredini ne treba više ni tražiti posao. Imam li pravo na kakvu odštetu, s obzirom na izrabljivački način rada i povredu većine radnih prava propisanih zakonom, i kolika bi ona mogla po dosadašnjim primjerima biti. Jer ako su sati sve što mogu naplatiti, onda mi je pametnije šutati i barem se nadati da ću moći pronaći novi posao u ova krizna vremena.
Nisam spomenuo da nemam radno vrijeme. Znam što svakodnevno moram napraviti pa prema tome radim. U slučaju da nisam na poslu, imam službeni mobitel na koji se moram javiti u svako doba dana i biti na raspolaganju poslodavcu, te u slučaju potrebe doći na posao. Znam da novi zakon diferencira radno vrijeme, dežurstvo i pripravnost. Imam li pravo na ikakvu naknadu za vrijeme koje sa proveo u pripravnosti, ako isto nije navedeno u ugovoru.