Jump to content

poweref

Isključen
  • Broj objava

    77
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

Sve što je poweref objavio

  1. Koji zakoni se trebaju koristiti u sastavljanju tužbe? Dva susjedova psa ubili su 14 košuta kada su ušli u privatno područje udruge, ograđeno žicom. Jedan pas je ubijen na licu mjesta, te je odvezen na analizu gdje mu je u želucu dokazano prisutno srneće meso. Drugi pas je pobjegao kući. Bila je policija, veterinari, svi su odradili svoj posao. Zna se za oba psa čiji su, te kada su vlasnici pokazali kakva je šteta nastala ona je priznala krivnju te rekla da će namiriti štetu. Drugi dan vlasnica pasa se predomislila i ne priznaje krivnju, te kaže neka je tužimo. Košuta košta oko 2000-3000 kn i više, tako da je nastala šteta sa odvozom lešina i testiranjima oko 40,000 do 50,000 kuna. Koji zakoni mogu pomoći u sastavljanju optužnice? Pošto vjerujem da će se slučaj odugovlačiti, mislim da bi bilo dobro u tužbu ubaciti i kamate. Šteta je sada minimalno 40,000 kuna, no ako to bude isplaćeno tek za npr godinu dana, onda je nama šteta mnogo veća, zato želimo i kamatu. Angažirati ćemo odvjetnika, no želim se pobrinuti da tužba bude što bolje sastavljena.
  2. prophet_47 Poslao sam ti svoje mišljenje kao privatnu poruku, jer post ovdje su morali biti obrisati pošto sadrži neugodne informacije za pravni sistem.
  3. Poštovani lijetozima, koliko vidim dobro si prošao te se pri padu nisi ozljedio, što je najbitnije. Ne postoji zakon po kojem je padanje sa mokrim ostatkom jointa koji nije gorio kažnjivo. Preporučio bi da napraviš što možeš da smanjiš kaznu, iako sam siguran da je svejedno jel duhan ili trava, jel joint gorio ili ne, pošto je oboje po zakonu dozvoljeno. Ipak, pošto imaš hvalevrijednu mogućnost ispljuvavanja novca, preporučio bi ti da ispljuneš 5000, pa makar i na glupost, jer tako ćeš najlakše riješiti problem, a nije da te košta. Zanimljivo pitanje je i tko je tu tužitelj? Tužitelj je vjerojatno neki čovjek na kojeg si opao sa mokrim jointom koji nije gorio, pa te sad taj čovjek tuži za odštetu. Traži suočavanje sa tužiteljem i ponudi mu odštetu za sve tvrdnje koje dokaže pred sudom. Ukoliko se ne pojavi na sudu, tim bolje, nećeš morati ispljuvavati novac. Ništa nemoj priznavati prije utvrđivanja činjenica, a to su da padanje nije kažnjivo, te da se utvrde točne ozljede koje si prouzročio čovjeku na kojeg si opao.
  4. Jučer je djelatnik Zagrebačkog Holdinga d.. bio tako dobar da mi je na auto stavio srećku za parkiranje. Dobio sam 100 kuna kazne! Planiram se zahvaliti na igri, no ne namjeravam sudjelovati u preuzimanju nagrade. Osim uplatnice te dnevne karte (nisu na slikama), dobitnici dobivaju i Odluku o načinu naplate parkirne karte, a to izgleda ovako: http://postimg.org/image/63ne3w0yb/ http://tinypic.com/view.php?pic=mv0yvk&s=8#.VXgyq8_tlBc Već sam im poslao odgovor danas po kojem osporavam obvezu plaćanja dnevne karte/kazne. Znam da mnogi ovdje ne odobravaju moje metode, da me ne smatraju iskusnim u pravu, no ja niti ne tvrdim da sam iskusan. Znam nešto, a to nešto je poprilično visoko u hijerarhiji prava. Primjer, kada učite pravo na pravnom faksu, vi počinjete učiti od najnižih stepenica i učite nadugo i naširoko, te tek nakon više godina/desetljeća učite važnije, sveobuhvatnije stvari u hijerarhiji prava. Ljudi poput mene jednostavno su dobili priliku naučiti nešto sa VRHA hijerarhije prava, pa onda se spuštaju dolje tek kada im nešto zatreba, dok oni koji su učili odozdola, velika većina njih nikada neće imati priliku dobiti širu sliku. Neki znaju, a ako rade za sistem o tome moraju šutiti, jer će ostati bez svojih dragih pravnih licenca. Ja nisam zaposlen za sistem na takav način, ništa me ne ograničava kao one koji rade za državu. Ukratko, pokušaj naplate dnevne kazne za parkiranje temelji se na "Odluci o organizaciji i načinu plaćanja naplate parkiranja", a pogotovo na članak 24, stavak 3 gdje smatraju kako je ugovor sklopljen samim time što nisam kupio kartu. Ovaj jednostavan temelj osporavam te tvrdim da nikada nikakvu vrstu ugovorne obveze nisam ugovorio sa Holdingom. Nemam se šta više pričati o tome, osnova je vrlo jednostavna i to je to. Sa tom tvrdnjom ću osporiti obvezu plaćanja putem suda ako dođe do tamo. Imam sva prava sklapati/ne sklapati ugovore koje želim, a parking karta jedan je od najjednostavnijih primjera pokušaja oduzimanja prava na samostalno sklapanje ugovora. Drugi dio mog odgovora sastoji se od cjenika usluga koje ću naplatiti Holdingu ukoliko poduzme više bilo što po tom predmetu (što je izvan ugovorne obveze između Holdinga i mene), što zahtijeva moju aktivnost. Znači ako me utuži te budem morao gubiti vrijeme i energiju po tom predmetu, sve ću naplatiti. Stavke cjenika su primjer moj radni sat, prijeđeni kilometri, isprintane a4 stranice teksta, drugi troškovi. Osnova za cjenik je ta da Holding traži usluge od mene koje nisu definirane nikakvim ugovorom, pa stoga moj cjenik predstavlja ugovor na kojeg Holding pristaje ukoliko se odluči tužiti me/poduzimati više išta po predmetu parking karte koja nije dio nikakve ugovorne obveze sa menom i Holdingom. Spakirao sam sve što su mi stavili na auto (nalog za plaćanje, odluke, drugo), zajedno sa mojim pismom i cjenikom te poslao Holdingu. Ako dobim išta više od njih po tom predmetu, izvršavam uslugu i šaljem im račun za izvršene usluge kojeg ću naplatiti putem ovršnog zakona (pod pretpostavkom da ne plate odmah po računu). Eto, ništa ja tu nikog ne savjetujem, ništa nikom ne tvrdim niti ne pokušavam solit pamet. Vi radite kako hoćete i kako morate, a ja ću po svojem. Nikakvu parking kartu ne namjeravam platiti, a ukoliko sudac namjerava suditi protiv mene, ići ću na njega, tj RH kao odgovornu osobu i tako ću iskoristiti sve što je u mojoj pravnoj moći i svo izgubljeno vrijeme i energiju ću svima naplatiti pa neka se spore. Ako imate volju dodati nešto, objasniti zašto se ne slažete, bit će mi zadovoljstvo razmisliti o vašim stavovima
  5. Nisam ja nikakav gospodin, a vama nije na hvalu da se predstavljate kao nešto što niste i ne možete biti. Ne pozivam na nepoštivanje, to je blaga riječ, meni su smiješni zakoni/autoriteti koje je izmislio jedan čovjek da bi robovao nad drugima, a vaš nemir izvire sa drugih mjesta. Niti prvi niti zadnji puta da zakone tumačite po pretpostavljanju, po nekoj "vašoj logici". Tako i pretpostavljate da sam rekao da treba tužiti suca dok sam napisao suca/RH, što je samo još jedan mali dokaz kako vaše neutemeljeno pretpostavljanje nema granica. Jedan. Čitam li ja to robovlasnički mentalitet? Pa tko je vama drote13 dao pravo da upravljate vodom, sunčevom energijom, zrakom, hranom, šumom? Nije li to imovina koju ste ukrali od naroda pa je sada svojatate kao svoju privatnu? Jel sam ja "mali čovjek" propisao OBAVEZNO priključivanje na struju, vodovod ili ste to učinili vi kako bi me napravili ovisnima o usluzi koju i ne trebam? Niste li vi taj koji mi vašim zakonima ne dozvoljava imati bunar nego me sredstvima prisile natjerava da se prikopčam na vodovod? Jeste li vi taj koji mi zakonima i silom onemogućava da solarnim kolektorima tj samoproizvedenom električnom energijom opskrbljujem cijelo susjedstvo? Mislim da je vaša pravednost samo u smjeru gdje ste vi monopolist. Ja se sa time ne slažem. Namećite svoju volju i robovlasničku ideologiju nekom drugom. Ako sam dobro razumio, jedini argument koji ste ponudili je taj da stanovništvo nije jedan, nego neki nedefinirani broj u mnoštvu. Ja sam mišljenja da je stanovništvo i jedan, pojedinac. Ne vidim nikakav temelj da bi se opisano djelo moglo smatrati kaznenim djelom protiv opće sigurnosti. Tako bi se i pljačka Konzuma mogla smatrati kaznenim djelom protiv opće sigurnosti. Smatram upravo suprotno - nikakva šteta nije nastala, osim vrlo mala financijska šteta za proračun monopolističkog giganta koji suludo rasipa novac ljudi na stvari poput reklamiranja svoje monopolističke usluge. Ne može HEP biti u službi općeg dobra i privatna firma u isto vrijeme. Šteta nastala privatnoj firmi nije/ne bi trebala biti predmet kaznenog djela protiv opće sigurnosti. Klasična obmana može biti u tumačenju pravne osobe kao fizičke. Konkretno, ovaj zakon definira da se obustavi energija KUPCIMA, no ako se ne radi o kupcima pod posebnom zaštitom. Kupac je i pravna osoba - kompanija. Drugi zakon zabranjuje isključivanje struje stanovništvu. Kompanije nisu stanovništvo, a oboje su kupci. Može li tko sa sigurnošću potvrditi da kupci/stanovništvo ne potpadaju pod posebnu zaštitu? Nigdje nije definirano da taj "zaštićeni kupac" mora biti definiran isključivo u Zakonu o električnoj energiji. Stoga po mojoj logici, i kazneni zakon čl 216 može se odnositi na kupce koji su dio stanovništva, te je njima zabranjeno isključivati struju. Kupac, krajnji kupac, kupac iz kategorije kućanstvo, mali kupac.. Imamo mnogo tumačenja riječi kupac no niti jedna ne kaže kupac koji nije dio stanovništva te ne potpada pod Kazneni zakon 216. Kupac ili neko od drugih imena i dalje može potpadati pod tumačenje "stanovništva", i može biti obihvaćen i drugim zakonima. Nisu li Hrvatske Vode opljačkane, oduzete narodu i postale privatna firma? Privatna koliko i sve ostale oduzete narodu. Što se sad radi, sad se prodaju te privatne firme strancima. Vodu će nam zatvarati stranci iz npr Engleske. Upravo sada robovlasnici rade na tome da se vodi oduzme status općeg dobra, a većim dijelom u tome su i uspjeli pošto su firme koje imaju vodu privatne. Klasični robovlasnički mentalitet i taktika uklanjanja sasvim normalnih pitanja i dijaloga. Novine i TV su puni toga. Nema problema u vrijeđanju onog tko je pokrenuo dijalog, no ima problema kada pokretač uzvrati sličnom mjerom. U biti, za robovlasnike je provokacija bilo kakvo pitanje koje izlazi iz okvira gdje je robovlasništvo prihvaćeno. Korisnik može pokušati napraviti posebnu vrstu uvjeta korištenja njegove imovine i cijenik koji obuhvaća dolazak na njegov posjed, ulazak u kuću ili osobni susred sa njim osobno, pa taj dokument urudžbirati HEPu pa nakon potvrde o isporuci pošiljke čekati da HEPovac dođe odraditi svoj posao. Kada HEPovac odradi svoj posao, poslati račun HEPu zbog isporučenih usluga, poslati na ovrhu ako ne plate. Netko će reći da to nije pravno, no netko se neće složiti. Netko misli da ugovor može promijeniti samo jedna strana, a da druga strana nema nikakvu osnovu mijenjati pravila unutar svoje kuće. Nakon isporučene pošiljke i proteka zadanog vremena, ako HEP ne ospori dokument ili ne poduzme nešto, on se složio sa novim izmjenama a tu nastaje pravna osnova da se dolazak HEPovca i čitanje brojila naplati. Ponovno robovlasnički mentalitet u kojem se pravo na život čovjeka, što uključuje i vodu, uspoređuje sa ograničenim resursima poput man-made radio signala. Tvrdnja da netko mora posjedovati i upravljati vodom/zrakom/šumom je protučovječna, protuprirodna. Onaj tko raspodjeljuje vodu ili ju posjeduje, uvijek ima više prava od svih onih koji vodu trebaju, a to su svi ljudi. Netko jednostavno smatra da neki ljudi imaju pravo vladati nad životima drugih ljudi, i da imaju pravo birati tko će živjeti a tko mora umrijeti. To su ljudi duboko izgubljeni u svojim lažnim ideologijama. Normalan čovjek nikada neće razumijeti zašto bi se morao pokoriti neprirodnim zakonima koje je izmislila manjina ljudi kako bi vladali nad većinom. Nisam stvarao zakone, nisam pristao na njih, ne slažem se sa njima, a tko si ti da mi ih namećeš protiv moje volje? Jesi li ti običan čovjek kao i ja ili nešto drugo? Ako želiš vladati nad menom onda si tiranin. Tiranin koji se poziva na autoritet. Znači autoritet kad ti kaže da me ubiješ, ti ćeš tako napraviti jer ti je tako naređeno. Odričeš se slobodne volje, no u potpunosti si odgovoran što si me ubio, jer autoritet je ideologija, stanje uma, vjerovanje koje je tvoje osobno, te nema veze sa stvarnim svijetom. Čovjek i osoba nisu isto. Čovjek i građanin nisu isto. Čovjek ima slobodnu volju. Osoba/građanin ima ovlasti, licence i dopuštenja. Čovjek je slobodan, osoba je vlasništvo države. Zahvaljujem na svim odgovorima. Nisam očekivao da će dići toliko prašine. I dalje smatram da bez obzira na druge zakone, KZ 216 je poprilično jasan, i ne ostavlja mnogo prostora da se shvati na drugačije načine, no sa druge strane, možemo ga tumačiti kao što vidimo na 100 načina.
  6. A gledajte, i ja sam se mnogo nebuloza načitao ovdje, pa i vaša tumačenja koja sada čitam su u tom rangu. Vi zažmirite i onda "čitate" zakon. Nisam ni iz ŽZ iako ih podržavam, dok vi podržavate kriminalce na vlasti, pa shodno tome tako često i savjetujete što njima ide u korist, a na štetu čovjeka. Kako nema primjenu? Nisam platio račun, imam novca, no ne namjeravam platiti. Ako žele neka pokrenu ovrhu no to je posebna tema. Pokrenuli ovrhu ili ne, nemaju mi pravo isključiti struju/plin/vodu, tj ako to naprave napravili su kazneno djelo te ih tužim, te potražujem odštetu a oni riskiraju i zatvor. Kako nije kazneno djelo ako USRH kaže da je? USRH je viši sud od ostalih, niži sudovi nemaju nikakav temelj da odbijaju poslušnost. Radeći tako i oni čine kaznena djela, što znači nova tužba protiv suca/RH i nova odšteta. Nije stvar u tome ima li novca ili ne. Recimo da novca ima, no nema volje za platiti račune. Novac postoji, dug postoji bez namjere da se plati. Tko isključi struju/vodu/plin kazneno ću ga goniti. Ne vidim problem pošto je zakon takav da se tumači/čita onako kako piše a ne onako kako je ne daj bože pravedno.
  7. Isključenje struje/vode/plina je kazneno djelo. Zakon nije definirao nikakve posebne uvjete koji govore o nekakvom vandalizmu, tj oštećenju elektroničkih i drugih oprema. Ostao je otvoren prema tome. Znači, ako ne platim struju, samo je pitanje vremena kada će neki čovjek ovlašten u HEPu doći i pokušati isključiti struju, čime taj čovjek, a i nalogodavci, kao i pravna osoba rade kazneno djelo. Zakon definira da je isključenje struje/plina/vode za stanovništvo kazneno djelo, što znači da ovo ne vrijedi i za kompanije. Kako ćemo u ovom primjeru pronaći "logiku" koja ignorira činjenicu da je isključenje struje/vode/plina stanovništvu zbog neplaćanja računa kazneno djelo?
  8. Evo kvalitetna tema je ugašena, osobna na uvid: http://www.legalis.hr/forum/showthread.php/80469-Osobna-na-uvid Adminu se nije svidjelo tumačenje koje se kosi sa njegovom robovlasničkom ideologijom pa je odlučio ugasiti temu. Klasika. Kako sam već napisao, prečesto se vide mišljenja koja ismijavaju ljudska prava, a veličaju pokvareni i korumpirani sistem koji gnječi čovjeka na svim nivoima, a u korist nekolicine. Tako je i ovaj forum samo jedan od alata kojim se širi ta ideologija beznađa i ideologija obespravljenosti pred sistemom. Ljudima se govori kako su glupi, neuki, a suce, policajce, ovršitelje, nekakve imaginarne kompanije se veliča u nebesa njihovom pravednošću i opravdanošću u njihovim postupcima. Kad se povede razgovor o bitnim temama onda "pojma nemaju", šute ko zaliveni, riječ ne bi rekli, ignoriraju i prave se kao da ništa nije bilo. Zapravo nisam iznenađen. Iznenadilo me čak da su mi i bile dopuštene neke teme. Pravo je realno igra okultizma, satanizma, laži, obmane i prijevare.
  9. Morati ćeš se braniti na prekršajnom sudu ako želiš smanjiti ili izbjeći kaznu. Sve što piše u zapisniku zbog čega te mogu kazniti trebaš osporavati (ako možeš dokazati). Primjer, ako dokažeš da nisi ti narušavao JRM, nego netko drugi, tada te očito po toj osnovi ne bi smjeli niti kazniti. Nevrijeđanje policajca ćeš teže dokazati nego da nisi narušavao JRM, jer vrijeđanje se desilo i nakon što si ostao bez svjedoka koji bi to potvrdili (ako sam dobro shvatio). Meni je upalo u oko to što su bez naloga ušli u kuću/stan. To ti neće pomoći u prekršajnom postupku protiv tebe, iako su gotovo sigurno ušli bez dopuštenja i bez naloga. To možeš okrenuti u svoju korist samo ako ćeš potraživati odštetu u tužbi protiv njih, no to kako kažeš nećeš.
  10. Imamo "Vatikanske ugovore". Pokušavam objasniti kako motu proprio vrijedi i za RH. U RH postoji čak i vojni ordinarijat, jedan od 33 u svijetu i najnoviji. Prema ZAKONU O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU SVETE STOLICE I REPUBLIKE HRVATSKE O DUŠOBRIŽNIŠTVU KATOLIČKIH VJERNIKA, PRIPADNIKA ORUŽANIH SNAGA I REDARSTVENIH SLUŽBI REPUBLIKE HRVATSKE u članku 5 vidjeti ćemo što sve prema kanonskom pravu potpada pod jurisdikciju vojnog ordinarijata: 1. vojnici i pripadnici redarstvenih službi... 2. članovi njihovih obitelji.... 3. kadeti vojnih škola i škola redarstvenih službi... 4. svi vjernici, muškarci i žene koji stalno obavljaju službu... - ukratko: sve uniformirane službe u RH i svi vjernici pod jurisdikcijom su vojnog ordinarijata. Drugim riječima, to bi po mojem tumačenju moglo značiti da se obveze/prava vojnog ordinarijata primjenjuju i na suce. Ako je tako, to bi moglo značiti da se motu proprio primjenjuje i u RH, te da vrijedi i za suce, tj, da je/mogao bi biti veći izvor prava nego zakon o sudovima.
  11. Ispričavam se na pogrešnom savjetu. Odgovor nije bio u skladu sa RH zakonom, nego po mojoj logici i shvaćanju prava. Također, hvala na prilici da naučim nešto novo. Ovo je brzi odgovor jer onaj kojeg sam radio malo duže greškom nije objavljen pa pišem sve ispočetka iz glave. Istina je da RH odgovara za propuste suca, tj treba tužiti RH, a ne suca. RH je odgovorna osoba no sudac je počinitelj štete. Može biti nepravilan rad, ili nezakonit. Ovaj drugi potpada pod kaznenu odgovornost, zloupotrebe položaja i ovlasti. U konačnici, čak i da RH isplati odštetu, sudac može odgovarati, no i ne mora, a to ovisi o nekom drugom sucu te o načinu na koji će tužba biti sastavljena. Moje mišljenje je da to nije u redu te ohrabruje suce da zloupotrebljavaju zakon. Vjerujem da postoje i drugi izvori prava. Konkretno, "motu proprio" iz 2013. koji govori o kaznenoj odgovornosti ljudi (sudaca). Problem sa ovim je jedino nedovoljno poznavanje kako upotrebljavati ovakva prava. Može li mi netko sa sigurnošću potvrditi da ovaj motu proprio nije veći izvor prava od Zakona o sudovima? No kako ga upotrijebiti je veći izazov.
  12. Ukoliko si siguran da si u pravu, te da ne postoje dokazi za takvu presudu, onda je odštetu najbolje potraživati privatnom tužbom protiv čovjeka koji je sudio. Od tog čovjeka potražuješ odštetu. Ukoliko taj čovjek ipak bude u mogućnosti dokazati da si ti pravilno kažnjen, tad ćeš morati platiti troškove te parnice. Neka te ne plaši što je "sudac" onaj kojeg bi tužio. Gledaj kao na to da ti je provalio u kuću pa ga tužiš za provalu i krađu. Ako imaš dokaze da je prekršio zakon i tebe oštetio, tuži ga i dobit ćeš odštetu, onoliko koliko ćeš tražiti, koliko sud prihvati, koliko uspješno opravdaš.
  13. Paypal je servis za online kupovinu i transakcije. Ljudi kupuju i prodaju razne stvari, a novac im se skida i uplaćuje na karticu. Od 01.07.2015. Paypal uvodi nova pravila, izmjene uvjeta sa korisnicima, koji su u pravom smislu riječi nevjerovatni. Pravo je čudo da mediji ovo ne prenose. Senzacija će proći neopaženo. Po tim novim pravilima, koliko shvaćamo, Paypal proglašava intelektualno vlasništo nad svim sadržajem svojih korisnika. Link koji govori o novim pravilima: https://www.paypal.com/ie/webapps/mpp/ua/upcoming-policies-full Sporni dio novih pravila na: Ukoliko je moje shvaćanje ispravno, Paypal se proglašava vlasnikom sveg sadržaja svojih korisnika, te čak i dobiva pravo redistribuirati taj isti sadržaj dalje, za svoj profit. Recimo primjer: Imate knjigu/pjesmu/tečaj koju prodajete preko Paypala putem svoje web stranice - Paypal postaje vlasnik tog sadržaja u toj knjizi/tečaju/pjesmi, a i sadržaja na web stranici. U teoriji ako dobro shvaćam, on bi vašu knjigu mogao prodavati ne dijeleći ikakvu zaradu sa vama kao autorom. Imate paypal na svojoj web stranici, to znači da paypal polaže intelektualno pravo na sav sadržaj na vašoj web stranici - ima copyright na sav sadržaj. Što mislite o ovom? Jel sam pogrešno protumačio ili Paypal doista uvodi nešto ovako drastično?
  14. a sto ako postoje, i to po medunarodnom pravu. U tom slucaju, drzava je to kao i svaka druga. Jedino sto u tom slucaju rh moze je vojnim putem raditi okupaciju. Da cak i bude tako, Ne bi me uopce iznenadilo da mali liberland po medunarodnom pravu izbori i odstetu. Mislite da bi to pisalo u novinama? Vjerujem da ne bi. Clanci u smjeru omalovazavanja da, no otkrivanje prave istine ne. Maja serzic lukavo je izbjegla odgovor na prava pitanja, neukom citacu promaklo je sve bitno. Jel liberland u skladu sa medunarodnim pravom ili ne, to je pitanje.
  15. Sva odgovornost je na poslodavcu. Ti ne moras niti razgovarati sa poreznicima. Ako te iko ista pita, ne odgovaraj na nista nego preusmjeri sva pitanja na poslodavca. On mozda i moze odgovarati, ovisi o tome kako se postavi. Svaka tvoja izjava, bila istinita ili ne moze nastetiti tvom poslodavcu.
  16. Prisilna indoktrinacija, tj školstvo, prisilno zdravstvo, poput npr cijepljenja tek rođene djece protiv spolnih bolesti hepatitisa B (učinkovito "samo" 7 godina), prisilna naplata komunalnih usluga: neki ljudi donose pravila kojima putem neživih entiteta koji predstavljaju "autoritet" putem zaposlenih prisiljavaju druge ljude na poslušnost. U korist čovjeku? O tome bi se dalo razgovarati. Definitivno možemo zaključiti da to nije u korist svih ljudi, nego samo nekih ljudi. Neki ljudi su protiv ovih "pravila" i "zakona". Neki ljudi će stoga upotrijebiti prisilu kako bi ih natjerali sve ljude na poslušnost. Govorimo o opravdavanju upotrebljavanja prisile i sile prema ljudima koji nikome i ničemu ne nanose nikakvu štetu. Kako god da se okrene, ne postoji opravdanje za nepravdu. Šteta ne postoji.
  17. Građani su obavezni plaćati sve što im stvoritelj (država, općina) odredi. Tako je matična kompanija RH donijela zakon po kojem je njena imovina (građanin) dužna plaćati koncesionaru za dimljačarske usluge. U najboljem slučaju građani mogu provjeriti da li je koncesija važeća ili je možda istekla. To možete provjeriti ovdje: http://servisi.fina.hr/regkonc/index.do Da je napisano u kojoj općini građanin ima registrirano prebivalište, tada bi znali da li postoji koncesija za dimljačarske usluge, il je istekla. Čovjek nije obavezan plaćati dimljačarske usluge, osim ako ih sam ne zatraži.
  18. Ukratko, građanima, tj osobama je zabranjeno posjedovanje sjemenki, kao i biljaka. Ukoliko se prepoznaješ u tome bolje, ne radi išta protuzakonito. Nadugo Čovjek ima više prava od onih koje imaju građani/osobe. Građani su vlasništvo države, i kao takvi moraju poštivati sva pravila, sve zakone koje je propisao neki čovjek, za druge ljude, za građane i osobe. Čovjek pristaje da drugi čovjek gospodari njime, samo svojom vlastitom voljom. To je jedina osnova po kojoj je građanu zabranjeno posjedovati sjemenke. Čovjekov vlastiti pristanak da bude građan - imovina države. Kada i ako država donese zakon da je zabranjeno disati, svi građani i osobe morati će umrijeti. Nasreću, ljudi će ostati živi jer na njih se ti zakoni ne odnose Isto je i sa sjemenkama. Postoji univerzalno pravilo u pravu. Za ugovor je potrebno imati pristanak obje strane. Pristanak može biti dan i nesvijesno. Čovjek je dao pristanak da bude kažnjen za posjedovanje sjemenki samim poistovjećivanjem sa time da je građan. Zapamti to prvo pravilo. Za ugovor potreban je i pristanak - pravo koje je čovjeku garantirano čak i u rodnom listu (po bečkoj konvenciji, članak 7). Drugo univerzalno pravilo. U sudskom procesu uvijek postoji oštećena strana/tužitelj, i obrana/počinitelj štete. Postoje prava koje se odnose samo na kompanije/tvrtke tj pravne osobe, a postoje i prava koje govore o sporovima između živih ljudi. Pravne osobe su nežive, i postoje samo kao iluzija, neopipljive su, obična ideja na papiru. Pravi ljudi, živi ljudi, oni postoje u stvarnom svijetu. Postoji jedno pravilo da neživo ne može poslovati sa živim. Uzevši to u obzir, kako je moguće da živi čovjek posluje sa kompanijama koje su nežive? To se danas radi putem dva temelja. Jedan je trgovačko pravo, koje uređuje odnose među neživima, tj među tvrtkama, a drugi temelj je taj da su građani/osobe "tvrtke" vlasništvo države. Čovjek je pristao biti građanin, pristao je biti osoba, pristao je vjerovati kako je on osoba koja piše na npr osobnoj/putovnici. Tako je dao pristanak da bude smatran osobom, tako je dao pristanak da bude "kompanija", i tim temeljem on može poslovati sa drugim neživima, tj drugim kompanijama, i to po trgovačkom pravu. Čovjek je tako uvučen u trgovačko pravo pristankom i poistovjećivanjem sa osobom/građaninom koji mu je dan u trenutku upisa u maticu rođenih. U slučaju sa sjemenkama, država kao neživi entitet je oštećena strana, a prekršitelj zakona je građanin/ vlasništvo države koji se ogriješio o zakone koje je država propisala za građane. Građanin mora poštivati zakone države, jer država je njegov vlasnik. Sud će po trgovačkom pravu uvući čovjeka u ovo lažno vjerovanje i kazniti će ga kao i svaku drugu kompaniju koja prekrši ugovor sa drugom kompanijom. U ovom slučaju, građanin/kompanija, prekršilo je ugovorni odnos koji ima sa državom/kompanija. Oboje kao neživi entiteti/kompanije, potpadaju pod nadležnost trgovačkog prava. U stvarnosti, čovjek nije oštetio nikog. Oštećena strana ne postoji. Tužitelj ne postoji, on je iluzija, postoji samo kao ideja na papiru. Sa druge strane, nesretnik koji se poistovjetio sa osobom je stvaran živi čovjek, i on će platiti svojim radom, vremenom i energijom, te činjenicom da je pristao smatrati se vlasništvom države. Klasično pitanje koje pita čovjek: "Zahtjevam suočavanje sa tužiteljem." Čovjekovo je to pravo. Tko će doći na suočavanje? Država? MUP? Sve su to samo iluzije. Ne može doći niti RH, niti MUP jednostavno zato jer ne postoje u fizičkoj stvarnosti u kojoj postoji i čovjek. Čovjek se ne može suočiti sa tužiteljem tj oštećenikom, jer on ne postoji. Ne postoji šteta. Šteta nije napravljena. Za kraj, ne igrajte se sa vatrom. Građani moraju poštivati sve zakone koje donosi država, a jedan od tih zakona je kako je sjemenke kanabisa zabranjeno posjedovati, kao i samu biljku. Oštećena strana/država tužiti će svakog građana koji se ogriješi o ugovorni odnos između države i građana.
  19. Dobio sam odgovor od HGK (preko drugog emaila), što oni preporučaju u ovom slučaju: Poštovani, slijedom Vašeg upita šaljemo Vam informacije vezane uz EBN. Prema našim saznanjima i iskustvima sa sličnim tvrtkama koje na taj način posluju po Europi, nije zabilježen slučaj da je tvrtka potpisnica bila primorana platiti bilo kakvu štetu. Ipak, budući su u poslanom dopisu navedeni svi elementi ugovora i ugovorena je nadležnost njemačkih sudova, ne možemo isključiti mogućnost prisilne naplate. U konačnici, svaka potpisnica mora sama odlučiti o tome kako će dalje postupiti. Nastavno Vam dostavljamo preporuku dobivenu iz Njemačke. Kako bi tvrtke riješile ovaj slučaj postoji više mogućnosti. U svakom slučaju treba reagirati. Na stranici http://www.duf.de/news_schwindelfirmen.htm nalaze se sljedeće upute: - raskinuti ugovor (Vertrag kündigen, auch fristlos) - osporiti izjavu (razloge nije potrebno navesti) (Abgegebene Erklärung anfechten (Angabe von Gründen nicht erforderlich)) - protiviti se potraživanju (Forderung widersprechen) - Osporiti prosljeđivanje osobnih podataka SCHUFA-i (Weitergabe der personenbezogenen Daten an die SCHUFA widersprechen) - Izjave treba dati, bez dužeg čekanja, preporučenom poštom (Diese Erklärungen sollten unverzüglich und per Einwurf-Einschreiben abgegeben werden.) Tvrtke to mogu učiniti same ili uz pomoć odvjetnika. TEKST O RASKIDU UGOVORA: Ja bih još dodao neke sitnice na ovu obavijest. 1. Pozvati se na direktive EU o kojima smo pisali po kojima se vidi kako je definirano lažno oglašavanje. 2. Dodati na kraj rečenicu tipa: "Ukoliko ne odgovorite potvrdom da je predmet zaključen i ugovor poništen u roku od npr 30 dana od zaprimanja obavijesti, tada se smatra da dajete izričitu suglasnost da se ugovor raskine, te da se ugovor može smatrati raskinutim."
  20. Možda, no zašto zastrašivanje? Možda su me stavili na spisak za zaobilaženje U konačnici, moj rad za njih tj ispostavljanje usluga može biti naplativo, pa neka dođu. Nije da ja imam što sakrivati, niti da radim "protiv zakona", no moje vrijeme košta. Pokazao sam da sam otvoren za suradnju, nisam ništa odbijao niti pokušavao izbjeći, samo sam potraživao na što smatram da imam pravo. Da je strah u pitanju, ne bih im slao niti predračun. Sama mogućnost da postoji nekakav spisak za "odstrijel" je porazna za naše društvo, općenito za čovječanstvo u cjelini.
  21. Znači došli su nadzirati primjenu propisa o radu i zapošljavanju. Temeljem Zakona o inspektoratu rada čl 33 pozvali su vlasnika obrta da pristupi u ured inspektorata rada, i donese neke dokumente na uvid. Ujutro sam im faksirao obavijest sa uvjetima poslovanja obrta, u kojem su definirane usluge dolaska naplative/izvršenja naloga prema Zakonu o PDVu, i drugim izvorima prava. Uz obavijest priložena je i ponuda sa navedenim uslugama koje će biti isporučene u trenutku dolaska, a naplaćena od naručitelja usluge po računu koji će biti ispostavljen naknadno. U ponudi bila je ostavljena mogućnost otkazivanja poziva vlasniku obrta da osobno prisustvuje. To je dostavljeno faksom u 8:00. U 13:00 (taman nešto poslije moje prethodne poruke) sam dobio potpisan i pečatiran dopis od ministarstva rada da ne moram dolaziti niti osobno prisustvovati. Možda su odlučili biti ekonomični.. a možda je do trgovačkog prava.
  22. Hvala na odgovoru sivko. Da li bi mogao malo opširnije objasniti zašto, tj kako moj dolazak ne bi bio isporuka usluge opisana u Zakonu o PDVu? Ne shvaćam kojim temeljem se takva vrsta usluge ne bi mogla naplatiti? Konkretno, radi se o prijeđenim kilometrima, utrošenom vremenu, i sve je definirano u uvjetima poslovanja o kojima je ministarstvo rada bilo pravilno obaviješteno. Obavljam usluge po nalogu državnih tijela, po unaprijed predviđenom cjeniku, i po njihovoj suglasnosti.
  23. Odgovor bi mogli pronaći u Zakonu o PDVu, članak 8: Obavljanjem usluga se smatra: 3. obavljanje usluga po nalogu nadležnih državnih tijela ili u njihovo ime ili na temelju odredbi zakona. Sa Općim poreznim zakonom članak 39 može se dokazati da je neko državno tijelo, npr ministarstvo, gospodarski subjekt, tj da obavlja gospodarsku djelatnost. U Zakonu o obveznim odnosima, članak 3: "Sudionici u obveznom odnosu ravnopravni su." Razmišljam sad sljedeće. Pozvan sam u ministarstvo rada da predam neke dokumente i da osobno prisustvujem. Vjerujem da su ovo dijelovi zakona po kojem će moj dolazak moći bitinaplaćen, sukladno prema općim uvjetima poslovanja moje firme.
  24. Poštovani, imam u sječanju da sam čitao neki zakon u kojem se govori o naknadi za izvršenje zapovjedi/naredbi koje izdaju državne institucije, državna tijela. Ne mogu se sjetiti koji je to zakon i ne mogu ga naći. Da li tko zna za nešto slično?
  25. Citat se odnosi na javno korištenje autorskog djela. Korisnik je onaj tko sklopi ugovor sa nositeljem prava autorskih djela, no ako ne sklopi ugovor ne može se smatrati korisnikom (moje tumačenje). To bi značilo da je onaj tko organizira privatnu zabavu KORISNIK autorskog djela iako nije sklopio ugovor. Korisnik autorskog djela ima posebne obveze po zakonu. Ako je organizator privatne zabave doista korisnik autorskog djela, to bi značilo da je prema članku 15, stavak 2 Zakona u autorskim pravima dužan prije svake pjesme naznačiti autora: "Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora,..." Tu obvezu korisnik preuzima na sebe samo potpisivanjem ugovora, no ako ugovora nema, nema niti ove obveze. Nema ugovora, nema korisnika, nema korištenja. Također, moramo objasniti i to da je zabava PRIVATNA, te kao takva NIJE otvorena za javnost nego za određenu grupu ljudi. Također i prostor, koji je u javnom vlasništvu, za vrijeme trajanja privatne zabave nije otvoren za javnost. Ne može bilo tko doći na privatnu zabavu. Citat iz članka 3 stavak 4 takvim tumačenjem ne bi se trebao primjeniti na privatnu zabavu. Potrebna nam je definicija "javnosti", po članku 3: "Javnost označava veći broj osoba koje su izvan uobičajenoga užeg kruga osoba usko povezanih rodbinskim ili drugim osobnim vezama." To bi značilo da ukoliko ljudi koji organiziraju privatnu zabavu imaju rodbinske ili druge osobne veze (npr prijatelji) sa pozvanima na zabavu, tada oni nisu javnost. Ne znam niti koje bi bile ovlasti inspektora da dođe na privatnu zabavu i radi svoj posao. Kako bi inspektor legitimirao organizatora kada na to nema prava, niti je organizator dužan išta raditi sa inspektorom. Može ga jednostavno ne pustiti u prostor, jer radi se o privatnoj zabavi na koju on nije pozvan, jer zabava nije javna, nego privatna.
×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija