Hvala na odgovoru. Ali cu pitati, jeste li sigurni? Kod osnivanja prava, osobi A ne treba pravo plodouzivanja jer joj nije namjera iznajmljivati nekretninu i ubirati plodove, nego zivjeti u nekretnini dok je ziva. Osoba B je na svoju polovicu vlanistva osobi B dala pravo doživotnog stanovanja i na taj je nacin ograničila dio svojeg pravo vlasnistva (a to je stanovanje, jer je to pravo dala nekom drugom.
U članku 217 zakona o vlasništvu piše da vlasnik zadržava pravo raspolagati onim dijelovima nekretnine koji nisu namijenjeni stanovanju i onim dijelovima koji nisu predmetom stanovateljeva prava stanovanja, ali ne tako da time spriječi izvršavanje prava stanovanja. Kako biste vi to protumacili? Taj me članak buni i po njemu iscitavam da se osoba B ipak ne može useliti u nekretninu. U zakonu postoji i pravo da imatelj prava stanovanja može tužiti vlasnika za uznemiravanje. Po meni, tim je danim pravom osoba B ograničila svoja prava vlasništva. Napominjem da osoba B ne zivi u toj nekretnini (to je starina) već ima svoj stan. Voljela bih da sam ipak ja u pravu, bar kako ja isčitavam Zakon (on se može svakako tumačit). Hvala još jednom!