Arthuria

Hvala lijepo na odgovoru! Molim Vas samo još informaciju vezano za rokove zastare glede mog pravnog zahtijeva prema ocu glede isplate mog dijela. Hvala unaprijed...

Poštovanje! Molim Vas savjet što da radim i isplati li se uopće išta poduzimati. Naime, saznala sam sasvim slučajno da su moj otac i sestra prodali bez mojega znanja stan koji je u vlasništvu mog oca iako se radi o bračnoj stečevini moje pokojne majke koja je bila radnom odnosu cijelo vrijeme braka.Ja sam udana i živim u drugom gradu, kao i oni, ali često sam dolazilia u rodni grad za koji sam, kao i stan, vrlo emotivno vezana. U stanu su se nalazile i neke moje stvari, uspomene i sl...Što mogu poduzeti i koliko se isplati poduzimati išta? Zastarijeva li pravo bračne stečevine i može li se parnica pokrnuti nakon nekoliko godina...nakon smrti mog oca ili sl? Napominjem da sa sestrom i ocem već dugo nisam u kontaktu, više od dvije godine, nakon nekoliko mučnih godina teških odnosa njihovom krivnjom...I dosad su imali slične ispade, ali nikad ovako nešto iza leđa... Hvala!

Nakon smrti majke u ostavinsku masu nije ušlo ništa od bračne stečevine (stan , velika vikendica i auto) koju je stekla u više od 45 godina braka s mojim ocem.Odnosno nakon smrti majke moj otac nije prijavio ništa osim onoga što je isključivo njezino vlasništvo( dva zemljišta).Zanima me da li moj brat i ja imamo pravo potraživati i naš dio od zajedničke bračne imovine i na koji način?

Provjerila sam u zemljišnim knjigama, otac je upisan kao vlasnik, ali definitivno se radi o bračnoj stečevini.Tu je još i pozamašma vikendica na 2 kata, također bračna stečevina.Na sudu nakon prijave smrti, samo je otac pozvan da se očituje glede imovine majke, bez mene i sestre koje smo također sunasljednice,te je spomenuo samo 3 zemljišta( pašnjaci, šume, bez neke velike vrijednosti koja su jedino ušla u ostavinsku raspravu ), nije spomenuo ništa od bračne stečevine, niti grobnicu, niti auto, ništa drugo...Ja na ostavinskoj nisam htjela podizati tu temu, tek je prebolio moždani, tada je stanovao u tom stanu i nije mi bilo moralno tražiti da se očituje o tome. NMislila sam da ćemo s vremenom sve srediti kao ljudi. Očito tu svoju obazrivost danas skupo plaćam.Sestra i on, mene potpuno izuzimajući, sada namjeravaju prodati stan( saznala sam od drugih ljudi), iznajmljuju vikendicu, te još jedan stan u Zg-u kojeg je dobio temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju sa svojom starom tetom koja je smještena u dom, a o kojoj se ja uglavnom brinem.Stan de facto nije njegov, ali se oni ponašaju kao da jest, teta ne stavlja prigovor, stara je, preko 90 godina....Promijenili su sve brave , od stana , vikendice...svega...nisu me niti obavijestili o tome iako se tamo još uvijek nalazi jako puno mojih stvari i to ne samo ekonomske vrijednosti, već i emocionalne, poput mojih foto albuma i sl. Ukratko, potpuno sam izbačena iz igre.Odvjetnik mi kaže da nemam neke šanse da pokrenem postupak za naknadno pronađenu imovinu, odnosno da će mi to odnijeti puno vremena i novaca, a rezultat da je vrlo neizvjestan.Zanima me i drugo mišljenje. Je li odvjetnik u pravu ili ipak postoji način da ostvarim svoja prava?

Da, proveden je ostavinski postupak, ali stan se u raspravi uopće nije spominjao.Otac je tada živio u stanu i sestra i ja nismo uopće pokretale tu temu.Ne znam je li upisan u zemljišne knjige.Mogu li to sama doznati i postoji li kakva procedura?Sve ovo me zanima jer otac želi prodati stan i novac podijeliti sa sestrom, mene izuzimajući iz svega, a nemajući nikakav poseban razlog za to, osim "njima kao treba novac, a meni nije potreban".

Stan se još uvijek otkupljuje u ratama koliko znam, ne vjerujem da je otkup završen.

Moj otac je za vrijeme braka s mojom pokojnom mamom dobio društveni stan od svog poduzeća koji nije ušao u ostavinsku masu na ostavinskoj raspravi nakon njene smrti.Mislila sam da tako mora biti jer ga je on i dalje koristio. Ali, sada ga želi prodati, te me zanima imam li ja pravo na svoj nužni dio i kako da to pravo ostvarim?

Hvala na pomoći.Tako ću i učiniti.

Moje je otac pred točno 5 godina, sa sada već 3 godine pokojnom majkom, sklopio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju za koji sam slučajno saznala tek nedavno.Sporno je što je moja majka u trenutku potpisivanja ugovora bila teško bolesna i dementna o čemu postoji i medicinska dokumentacija( istog dana kada je ugovor potpisan smještena je u privatnu zdravstvenu ustanovu na odjel dementne gerijatrije).Kako dosad, u dobroj vjeri, nisam potraživala niti koristila nikakve nekretnine koje su njoj pripadale , niti išta posumnjala tijekom ostavinske rasprave gdje sam nešto kao nasljedila( kasnije saznavši da se radi o bezvrijednoj zemlji), te kada sam pregledala pažljivije gruntovnicu naknadno shvatila da je zemlja koja vrijedi ( građevinsko zemljište) prepisana na oca.Postoji li ikakva mogućnost s obzirom na protek roka za tužbu (od 3 godine ako se ne varam )da tužim oca za krivotvorenje ili nemoralne radnje? To mu inače nije bila ni prva ni posljednja slična pravna radnja...Jednostavno, nisam mogla ni tužiti, kada nisam ni znala za postojanje ugovora.Mama nikada, dok je još bila lucidna i zdrava, nije spominjala da bi išta slično sklopila s njim, dapače,čak tijekom braka nisu bili u dobrim odnosima.