Provjerila sam u zemljišnim knjigama, otac je upisan kao vlasnik, ali definitivno se radi o bračnoj stečevini.Tu je još i pozamašma vikendica na 2 kata, također bračna stečevina.Na sudu nakon prijave smrti, samo je otac pozvan da se očituje glede imovine majke, bez mene i sestre koje smo također sunasljednice,te je spomenuo samo 3 zemljišta( pašnjaci, šume, bez neke velike vrijednosti koja su jedino ušla u ostavinsku raspravu ), nije spomenuo ništa od bračne stečevine, niti grobnicu, niti auto, ništa drugo...Ja na ostavinskoj nisam htjela podizati tu temu, tek je prebolio moždani, tada je stanovao u tom stanu i nije mi bilo moralno tražiti da se očituje o tome. NMislila sam da ćemo s vremenom sve srediti kao ljudi. Očito tu svoju obazrivost danas skupo plaćam.Sestra i on, mene potpuno izuzimajući, sada namjeravaju prodati stan( saznala sam od drugih ljudi), iznajmljuju vikendicu, te još jedan stan u Zg-u kojeg je dobio temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju sa svojom starom tetom koja je smještena u dom, a o kojoj se ja uglavnom brinem.Stan de facto nije njegov, ali se oni ponašaju kao da jest, teta ne stavlja prigovor, stara je, preko 90 godina....Promijenili su sve brave , od stana , vikendice...svega...nisu me niti obavijestili o tome iako se tamo još uvijek nalazi jako puno mojih stvari i to ne samo ekonomske vrijednosti, već i emocionalne, poput mojih foto albuma i sl. Ukratko, potpuno sam izbačena iz igre.Odvjetnik mi kaže da nemam neke šanse da pokrenem postupak za naknadno pronađenu imovinu, odnosno da će mi to odnijeti puno vremena i novaca, a rezultat da je vrlo neizvjestan.Zanima me i drugo mišljenje. Je li odvjetnik u pravu ili ipak postoji način da ostvarim svoja prava?