Jump to content

Spitfire

Moderator
  • Broj objava

    10428
  • registrirao se

  • Osvojio dana

    174

Članci koje je Spitfire objavio

  1. Spitfire

    Stvarno pravo
    Uvod 
    U teoriji i praksi, izuzev brisovne tužbe, ostale tužbe dopuštene po Zakonu o zemljišnim knjigama slabo su obrađene i zastupljene. U praksi je primijećeno da se pojedina zemljišnoknjižna pitanja rješavaju u parničnom postupku, mada takav postupak nije propisan ZZK-om, što svakako nije doprinos efikasnosti i brzini pružanja pravne zaštite pred sudom. Stoga se u potpunosti smatra opravdana kritika (Z.Zrilić-Pojedinačno ažuriranje zemljišnoknjižnog stanja) da "valja poći od pretpostavke da se zemljišnoknjižna problematika rješava ponajprije u zemljišnoknjižnom izvanparničnom postupku kojega regulira ZZK i da parnica kao pravni put za to može poslužiti samo u onim slučajevima koje zakon (ZZK ili koji drugi) izricito predvida. Naime, parnični postupak nije predviđen kao postupak u kojem bi sud odlučivao o tome što treba ili ne treba evidentirati u zemljišnim knjigama, več je to postupak u kojem se rješavaju građanskopravni sporovi."
     
    Tužbe po ZKK
    Odredbama ZZK-a predvidene su slijedeće tužbe: 
    -radi opravdanja predbilježbe – čl.67. ZZK: 
    (1) Tužbu radi opravdanja predbilježbe može osoba u čiju je korist predbilježba dopuštena podnijeti u roku od petnaest dana od dana dostave rješenja kojim je predbilježba dopuštena. Zemljišnoknjižni sud će na zahtjev svojim rješenjem produžiti taj rok, ako za to postoji opravdan razlog.
    (2) U parnici radi opravdanja predbilježbe na tužitelju leži teret dokaza pravnoga temelja stjecanja knjižnoga prava, a glede predbilježenoga založnog prava teret dokaza da postoji valjana tražbina u odredenom opsegu te pravni temelj stjecanja založnoga prava. 
    (3) Tuženik može tužitelju staviti sve svoje prigovore protiv postojanja knjižnoga prava, pa i ako protiv rješenja kojim je predbilježba bila dopuštena nije podnio žalbu ili ju je podnio bez uspjeha.
    -za utvrdivanje nepostojanja predbilježenog prava – čl.71.st.2. ZZK: 
    (1) Ako je predbilježba izbrisana samo zbog toga što tužba za opravdanje nije bila podnesena na vrijeme, ipak se može zahtijevati novu predbilježbu, ali će ta predbilježba proizvoditi pravni učinak tek od časa podnošenja novoga prijedloga.
    (2) Vlasnik zemljišta ili nositelj knjižnoga prava može tužbom zahtijevati da se utvrdi nepostojanje predbilježenoga prava, a u slučaju povoljne odluke da se zabilježbom te odluke sprijeći ponovno dopuštenje predbilježbe.
    -brisovna – čl.150. ZZK: 
    (1) Nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijedeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije odredeno. 
    (2) Brisovnoj tužbi ne može se udovoljiti protiv osobe koja je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevaljanoga) prava prednika, osim: 
      - ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od šezdeset dana od isteka roka za tu žalbu, odnosno 
      - ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od tri godine od kad je ta uknjižba bila zatražena. 
    (3) Na zabilježbu brisovne tužbe primjenjuju se pravila o zabilježbi spora, s time da tko ishodi zabilježbu brisovne tužbe, a bez opravdanoga razloga propusti podnijeti tu tužbu, odgovara za štetu koju je zbog toga pretrpjela osoba u ciju je korist provedena uknjižba. 
    -za opravdanje – čl.160. ZZK: 
    (1) Za opravdanje predbilježbe zajednicke hipoteke upisane kod raznih zemljišnoknjižnih sudova dovoljna je jedna tužba za opravdanje. 
    (2) Tužba za opravdanje podnosi se jednom od sudova kod kojih je upisana zajednička hipoteka ili sudu opće mjesne nadležnosti. 
    -za ispravak – čl.205. ZZK: 
    (1) Zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo: 
     - osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku; 
     - osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati. 
    (2) Pravo tužbom zahtijevati ispravak prestaje protekom rokova odredenih ovim Zakonom za podizanje brisovne tužbe, s tim da trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornoga upisa, odnosno otkad je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora. 
    (3) Na tužbu za ispravak na odgovarajući se način primjenjuju pravila po kojima se u slucaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga. 
    (4) Na tužbu za ispravak na odgovarajući se način primjenjuju pravila ovoga Zakona o zabilježbi spora.
    Zaključak
    Iz navedenog, nije svrha da parnični sudac donese pravorijek koji, najprije, nije iz njegove nadležnosti, a onda nije niti zemljišnoknjižno provediv, pa ga zemljišnoknjižni sudac odbije provesti. Gledano sa motrišta stranke to izgleda kao nadmudrivanje dva odjela istog suda, često uz ne malu pomoć odvjetnika.
    Cilj zemljišnoknjižnog postupka, uključujući i parnični kada odlučuje po tužbama iz ZZK-a, je da u Republici Hrvatskoj čim prije ustrojimo evidencije nekretnina koje će odražavati pravo stanje zemljišnih knjiga.
  2. Spitfire

    Stvarno pravo
    Etažno vlasništvo, odnosno vlasništvo posebnog dijela nekretnine, je pravni institut kojim se trajno preinačuje način izvršavanja suvlasničkih ovlasti nad nekretninom na kojoj se uspostavlja. Njegov učinak je izdvajanje određene samostalne uporabne cjeline nad kojom suvlasnik ostvaruje ovlasti i odgovara za obveze kao da je taj dio u njegovom isključivom vlasništvu. Pravna priroda etažnog vlasništva može se shvatiti kao spoj isključivog prava vlasništva, suvlasništva i eventualnog zajedničkog vlasništva u kojem svi navedeni oblici trpe određena odstupanja. Zajednica etažnih vlasnika koja može nastati uspostavom etažnog vlasništva obilježena je postojanjem zajedničkih i posebnih interesa suvlasnika koji će u slučaju međusobnog spora svoje interese morati ostvariti sudskim putem. Osim odnosa etažnih vlasnika koji će se u slučaju spora realizirati u parnici (npr. isključenje etažnog vlasnika na zahtjev većine), pravno uređenje zahtijevat će i neki odnosi etažnih vlasnika koji ne pretpostavljaju postojanje spora (npr. utvrđivanje korisne vrijednosti stana ili druge prostorije), odnosno oni odnosi stranaka koji su po svojoj pravnoj prirodi sporni, ali o kojima će se odlučivati u izvanparničnom postupku (razvrgnuće suvlasništva).
    Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima je osnovni izvor etažnog vlasništva u Hrvatskoj. Njime su propisani pravni temelji za uspostavu etažnog vlasništva, ovlasti etažnih vlasnika glede posebnog dijela i cijele nekretnine te načini prestanka etažnog vlasništva.
    Pravni odnosi
    ZVDSP određuje da se na pravne odnose etažnih vlasnika primjenjuju odredbe posebnog zakonskog dijela (Glava IV), a podredno se primjenjuju i opća pravila o suvlasništvu, čl. 66. st. 4. Nadalje, ZVDSP radi ostvarivanja odnosa etažnih vlasnika upućuje na primjenu pravila o parničnom postupku ili izvanparničnom postupku, pa će se na odgovarajući način primjenjivati i odredbe Zakona o parničnom postupku i Zakona o sudskom vanparničnom postupku, s tim da se odredbe ZVP-a od stupanja na snagu Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. 4. 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije mogu primjenjivati kao pravna pravila.
    Kako za uspostavu etažnog vlasništva nije dostatan samo titulus (pravna osnova za stjecanje vlasništva), nego i odgovarajući modus koji se ostvaruje zemljišnoknjižnim upisom, primjenjivat će se i odredbe Zakona o zemljišnim knjigama. Pravne odnose povodom najma stana regulira Zakon o najmu stanova. S obzirom da je zakonom propisano da je za uspostavu etažnog vlasništva potrebna potvrda nadležnog tijela da je stan ili druga prostorija u određenoj zgradi ili na određenoj zemljišnoj čestici samostalna uporabna cjelina te da potvrda mora sadržavati popis i opis posebnih dijelova nekretnine koji trebaju biti sagrađeni u skladu s dozvolom nadležnog tijela koju pod zakonom određenim pretpostavkama može zamijeniti i uporabna dozvola, na odgovarajući način primjenjivat će se i odredbe Zakona o upravnom postupku i Zakona o gradnji.
    Etažnopravni izvanparnični predmeti:
    1. odluka o utvrđivanju korisne vrijednosti stana ili druge prostorije, 74. st. 2.;
    2. odluka o ponovnom utvrđivanju korisne vrijednosti stana ili druge prostorije, čl. 77. i 78.;
    3. odluka o zahtjevu za davanjem primjerenog osiguranja, čl. 83. st. 3.
    4. izvanparnični sud ovlašten je na zahtjev svakog pojedinog suvlasnika donijeti i odluke o sljedećem:
    - roku u kojem treba obaviti neki posao redovite uprave, o kojem je većinom glasova donesena odluka;
    - stvaranju primjerene pričuve, primjerenom povećanju ili smanjivanju pričuve koju je odredila većina; 
    - odobrenje suvlasnika da pričuvu plaća u mjesečnim obrocima; 
    - zaključenje primjerenog osiguranja od požara ili odgovornosti trećim osobama;
    - postavljanje zajedničkog upravitelja ili smjenjivanje upravitelja koji grubo zanemaruje svoje dužnosti; 
    - ukidanje ili izmjena onih odredbi kućnog reda koje je donijela većina, ako one vrijeđaju takve interese toga suvlasnika koji zaslužuju zaštitu ili bi njihovo bilo nepravedno zahtijevati od njega; 
    - otkazivanje ugovora o najmu jednog mjesta u zajedničkoj garaži ili parkiralištu zbog potreba toga suvlasnika, ali to samo ako je on ujedno i vlasnik posebnog dijela zgrade, čl. 88.;
    5. odluka o zahtjevu da se po pravednoj ocjeni utvrdi ključ za raspodjelu troškova, čl. 89. st. 4.; </p>
    6. nalog suda upravitelju kojeg je razriješio da u roku od 14 dana pod prijetnjom ovrhe preda utvrđeni ostatak novom upravitelju, čl. 90. st. 5.
    Etažnopravni parnični postupci
    Etažnopravni predmeti koji se realiziraju u parnici jesu primjerice sporovi o isključenju suvlasnika iz zajednice etažnih vlasnika. Neovisno o tome radi li se o isključenju na zahtjev manjine ili većine suvlasnika, ovi se postupci realiziraju u parničnom postupku. Iako zakon ne sadrži takvu izričitu odredbu, zahtjev za isključenjem ostvaruje se tužbom,čl. 98. st. 5. i čl. 99. st. 1. i 3., pa će se sukladno navedenom ostvarivati u parnici.
    Ostali odnosi etažnih vlasnika koji će se ostvarivati u parničnom postupku, primjerice su zahtjevi za naknadu štete što ih jedan suvlasnik ima prema drugom suvlasniku ili suvlasnicima, a u slučaju povrede dužnosti suvlasnika posebnog dijela nekretnine da se za taj stan ili drugu samostalnu prostoriju i njima namijenjene uređaje brine i održava da drugim suvlasnicima ne nestane nikakva šteta, čl. 80. st. 1. Isto tako će se u parnici realizirati i odnosi iz ugovora o najmu i zakupu jer se radi o obveznopravnim odnosima koji se realiziraju tužbom.
  3. Spitfire

    Upravno pravo
    Prvi dio
    Glava II
    Nadležnost upravnog suda-tuža protiv pojedinačne odluke upravnog tijela
    "Tužiteljica je ovome Sudu dana 3. svibnja 2013. podnijela tužbu, pogrešno naslovljenu kao >žalba na rješenje<, protiv uvodno citiranog rješenja tuženog tijela, kojim je uvažena njezina žalba, iz drugih razloga, i poništeno rješenje Područne službe u S. broj spisa..., te je predmet vraćen tijelu prvog stupnja radi donošenja novog rješenja...
    Sukladno odredbi članka 12. stavka 2. točke 1. Zakona za odlučivanje o tužbi izjavljenoj protiv rješenja tuženog tijela od 27. rujna 2011., kao pojedinačne odluke javnopravnog tijela protiv koje nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek, stvarno je nadležan upravni sud." Vus RH, Uss-154/2013 od 13. lipnja 2013.
     
    Mjesna nadležnost-prebivalište tužitelja
    "Upravni sud u Zagrebu je pravilno ocijenio da se u predmetnom slučaju ne radi o nekom pravnom pitanju koje je povezano s mjestom, u kojem slučaju je mjesna nadležnostodređena odredbom članka 13. stavka 3 ZUS-a, već je predmet spora utvrđivanje predujma poreza na dohodak od otuđenja nekretnina i i movinskih prava u kojemu je slučaju za određivanje mjesne nadležnosti treba primjeniti opći kriterij prema mjestu prebivališta tužitelja. Kako u predmetnom slučaju tužitelj ima prebivalište u Splitu, to je u skladu s odredbom članka 13. stavka 1. ZUS-a i odredbom članka 6. Zakona o područjima i sjedištima sudova za rješavanje u sporu mjesno nadležan Upravni sud u Splitu. Stoga nije bilo osnove da se taj sud oglasi mjesno nenadležnim." Vus RH, Usll-36/14-2 od 2. travnja 2014.
     
    Mjesna nadležnost-tužitelj nema prebivalište ni boravište u RH
    "U predmetnom slučaju tužitelj nema prebivalište ni boravište u Republici Hrvatskoj, a tuženik ima sjedište na području mjesne nadležnosti Upravnog suda u Zagreu, stoga nije bilo osnove da se taj sud oglasi mjesno nenadležnimi tužbu ustupi Upravnom sudu u Osijeku." Vus RH, Usll-86/2013-2 od 22 kolovoza 2013.
     
    Prijedlog za određivanje drugog suda-tužiteljica službenica suda
    "Predsjednik Upravnog suda u Splitu predložio je da se u ovoj pravnoj stvari odredi drugi stvarno nadležni sud, umjesto stvarno i mjesno nadležnog Upravnog suda u Splitu, jer je tužiteljica službenica tog suda , a tužbom se traži i poništenje odluke predsjednika tog suda...
    Po ocjeni ovoga Suda, činjenica da je stranka zaposlena kao službenica u nadležnom upravnom sudu, koji ima mali broj sudaca i službenika, važan je ralogz koji opravdava delegaciju drugog suda." Vus RH, Usll-89/2104-2 od 16. listopada 2014.
     
    Glava III
    Stranke u postupku-Policijska uprava
    "U ovoj upravnoj stvari tužitelj je Policijska uprava P. g., zastupana po načelnici koja je kao nadležni rukovoditelj pokrenula postupak disciplinske odgovornosti protiv policijskog službenika D.D. na temelju ovlaštenja iz članka 104. stavka 2. Zakona o policiji. S obzirom da je tužitelj kao stranka sudjelovao u disciplinskom postupku jer je pokrenuo predmetni postupak, ovlašten je u ovom slučaju podnijeti i tužbu protiv rješenja tijela koje je postupalo kao drugostupanjsko tijelo sukladno članku 108. stavku 3. ZOP-a. Stoga ovaj Sud smatra pogrešnim stav prvostupanjskog suda da je upravni spor pokrenulo isto javnopravno tijelo koje je i donijelo osporeno rješenje već se može zaključiti da se drugostupanjskim rješenjem tuženika dira u pravo odnosno pravni interes tužitelja, a što je uvjet za postojanje aktivne legitimacije za podnošenje tužbe u upravnom sporu sukladno članku 17. Zakona o upravnim sporovima." Vus RH, Usž-1264/16-2 od 6. svibnja 2016.
     
    Tuženik-zastupanje
    "Međutim, u predmetnom upravnom sporu tuženik nije javnopravno tijelo. Ovdje se radi o nadležnosti upravnih sudova propisanoj člankom 12. stavkom 2. točkom 5. ZUS-a, dakle o odlučivanju u drugim zakonom propisanim slučajevima...
    Sindikat policije je prema statutu SPH od 15. rujna 2011. nezavisna, samostalna, dobrovoljna interesna i nestranačka udruga zaposlenika u Ministarstvu unutarnjih poslova i drugim državnim tijelima. Dakle, radi se o situaciji u kojoj tuženik nije javnopravno tijelo već udruga, kako to pravilno tvrdi i tuženik u žalbi, stoga nema zapreke da tuženika u predmetnom upravnom sporu zastupa opunomoćeni odvjetnik." Vus RH, Usž.1125/15-2 od 11. veljače 2016.
     
    Zainteresirana osoba-općina
    "Međutim, imajući u vidu da je odredbom članka 19. stavka 4. citiranog Zakona propisano da se zainteresirana osoba moće uključiti u spor u svakom trenutku, u konkretnom slučaju za interesirana osoba Općina L. ukjlučena je u upravni spor u žalbenom postupku, dakle nema zapreke da se zainteresirana osoba uključi u spor u drugostupanjskom upravnom sporu, odnosno u postupku povodom žalbe, slijedom čega je njezina žalba u konkretnom slučaju dopuštena." Vus RH, Usž-176/13-6 od 21. svibnja 2015.
     
    Zastupanje tuženika-odvjetnik
    "Rješenjem Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj... od 24. rujna 2015, odbačena je žalbba odvjetnika I.T. protiv rješenja poslovni broj... od 7. rujna 2015. kojim je uskračeno zastupanje tuženika I.T., odvjetniku iz Đ, u skaldu s odredbom članka 20. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima.
    Odredbom članka 71. stavka 1. ZUS-a propisano je da će nepravodobnu žalbu, nedopuštenu žalbu ili žalbu podnesenu od neovlaštene osobe upravni sud odbaciti rješenjem u roku 15 dana od njezina primitka. Iz podataka u spisu pedmeta proizlazi da je odvjetnik I.T. podnio žalbu protiv rješenja prvostupanjskog suda od 17. rujna 2015. kojim mu je uskraćeno zastupanje tuženika u ovom upravnom sporu na temelju odredbe članka 20. stavka 3. ZUS-a...
    Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. u vezi s člankom 67. stavkom3. ZUS-a, žalbu odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude." Vus RH, Usž-1811/15-2 od 25. studenoga 2015. 
  4. Spitfire

    Upravno pravo
    Prvi dio
    Glava I
    Temeljne odredbe zakona
    Odluka Zaklade HBDR-nije odluka JP tijela
    "Osporenim rješenjem Upravnog suda u Splitu odbačena je tužba tužitelja kao neosnovana temeljem članka 30. stavak 1. točka 7. Zakona o upravnim sporovima...
    ...Prema stanju spisa razvidno je da je tužitelj podnio tužu radi poništavanja odluke Zaklade hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, donesene na temelju članaka 3. Zakona o zakladi hrvatskih brenitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji te članaka 16., 17., 18. i 19. Pravilnika o uvjetima i postupku za dodjelu sredstava za ostvarivanje svrhe Zaklade hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, a kojom je odbijen njegov zahtjev za financijsku pomoć sukladno članku 3. stavku 2. navedenog Zakona...
    ..prvostupanjski Sud je pravilno, imajući u vidu naprijed citirane odredbe ZUS-a i ZUP-a, utvrdio da ne postoje pretpostavke za vođenje spora u konkretnom slučaju, jer se ne radi o stvari koja sukladno važečim propisima može biti predmet upravnog spora. U obrazloženju osporenog rješenja dani su valjani razlozi zbog kojih je ocijenjeno da predmetna stvar nije upravna stvar o kojoj se odlučuje u upravnom postupku odnosno da osporena odluka ne predstavlja odluku javnopravnog tijela u smislu članka 3. stavka 1 u vezi s člankom 2. ZUS-a koja može biti predmet upravnog spora, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud." Vus RH, Usž-1824/15-2 od 28. listopada 2015.  
     
    Upozorenje na obveze iz radnog odnosa-CZSS-nije upravni akt
    "Osporenim rješenjem odbačena je kao nedopuštena žalba tužiteljice izjavljena protiv upozorenja na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkaza ugovora o radu izdane od ravnateljice Centra za socijalnu skrb, klasa..., temeljem odredbe članka 30. stavka 1. točke 7 Zakona o upravnim sporovima...
    U predmetnoj stvari tuženi nije odlučio o pravu, obvezi ili pravnom interesu tužiteljice u upravnoj stvari, dakle nije donio upravni akt već je temeljem odredbe članka 111. tada važećeg Zakona o radu, prije redovnog otkazivanja uzrokovanog ponašanjem radnika, poslodavac pisano upozorio na obvezu iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze. Dakle, radi se o aktu poslodavca u postupku primjene Zakona o radu na radnike Centra za socijalnu skrb koja je javna ustanova, a ne javnopravno tijelo u smislu članka 3. stavka 1. točke 1 i 2. Zakona o upravnim sporovima. Stoga je pravilno zaključio sud prvog stupnja da upozorenje izdano u smislu Zakona o radu u odnosu na prava i obveze zaposlenika CZSS kao javne ustanove na čije se radne odnose primjenjuje Zakon o radu nema svojstvo upravnog akta ili postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava koji bi mogao podlijegati ocjeni zakonitosti u upravnome sporu." Vus RH, Usž-1813/15-2 0d 22. listopada 2015. 
     
    Rješenje o ovrsi JB-nije upravni akt
    "Naime, iz ovršnih prijedloga i rješenja o ovrsi imenovanih javnih bilježnika radi ovrhe neplaćenog duga po računima tuženika izdanih tužitelju za plaćanje pristojbe za radijski prijamnik, a protiv kojih akata je tužitelj pokrenuo tužbom predmetni upravni spor, proizlazi da osporenim aktima nije odlučeno o kakvom pravu ili obvezi tužitelja u upravnoj stvari, o kojoj se odlučuje upravnim aktom u upravnom postupku. Navedeno ima za posljedicu da se ovdje niti ne radi o pojedinačnoj odluci kakvu ima u vidu citirana odreda članka 3. stavka 1. ZUS-a, a koja odluka isključivo može biti predmet upravnog spora." Vus RH, Usž-3276-16 od 29. prosinca 2016.   
     
    Rješenje Visokog prekršajnog suda RH-nije upravni akt
    "Pravilno je i prema ocjeni ovog žalbenog Suda postupio prvostupanjski upravni sud kada je odbacio kao nedopuštenu tužbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Prekršajnog suda RH kojim je odbijena njegova žalba izjavljena protiv rješenja Prekršajnog suda u Z, stalna služba u S.
    Rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske o odgovornosti za prekršaj nije upravni akt niti je Visoki prekršajni sud javnopravno tijelo u smislu citirane zakonske odredbe protiv kojeg se može tražiti zaštita pred Upravnim sudom." Vus RH, Usž-3124-17-2 od 18. listopada 2017.
     
    Pritužba na rad javnog bilježnika-nije upravna stvar, nema šutnje uprave
    "Prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da predmetni podnesak-pritužba na rad javnog bilježnika, koji je tužiteljica podnijela tuženiku, po svojem sadržaju predstavlja prijedlog za pokretanje stegovnog postupka. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tuženik navedeni prijedlog proslijedio Hrvatskoj javnobilježničkoj komori tj., tijelu koje je u smislu Zakona o javnom bilježništvu i Statuta Hrvatske javnobilježničke komore, jedino nadležno za provođenje odgovarajućeg postupka u kojem se ispituje da li u postupanju javnog bilježnika postoje obilježja koja ukazuju na stegovni prijestup, o čemu je tuženik izvjestio tužiteljicu.
    Iz navedenog slijedi da se u ovome slučaju nije radilo o upravnoj stvari pa tužiteljica nije niti mogla pokrenuti upravni spor zbog šutnje uprave, kako je provstupanjski sud pravilno zaključio i obrazložio, pozvavši se pri tome na mjerodavne odredbe ZUS-a, ZoUP-a te ZoJB." Vus RH, Usž-561/15-2 od 2. srpnja 2015. 
     
    Odluka javnopravnog tijela-mora biti obrazložena
    "Sud nalazi da tužitelj osnovano prigovara tome da tuženik pobijanim rješenjem o imenovanju ravnatelja nije dao valjano obrazloženje za takvu svoju odluku. Naime, tuženik je u pobijanom rješenju nedovoljno obrazložio kao nositelj diskrecijske ocjene razloge zbog kojih daje prednost izabranom kandidatu u odnosu na ostale kandidate te ne obrazlaže o kojem se radnom iskustvu izabranog kandidata radi tj. na kojim je poslovima isti radio. Tuženik je u pobijanom rješenju trebao obrazložiti iz kojih razloga daje prednost izabranom kandidatu, što je u predmetnom slučaju izostalo, jer se ne može sagledati niti ispitati činjenično stanje kao ni razlozi koji su bili odlučni pri ocjeni dokaza koji s obzirom na utvrđeno činjenično stanje upućuju na rješenje kakvo je dano u izreci." Vus RH, Usž-922/15-3 od 3. veljače 2016.  
     
    Ocjena suglasnosti zakona s Ustavom-zastajanje s postupkom
    "Osporenim rješenjem Upravnog suda u Osijeku zastalo se s postupkom u tom upravnom sporu do donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske.
    Vezano za prigovor tužitelja da Upravni sud u Osijeku nije pokrenuo postupak za ocjenu ustavnosti pred Ustavnim sudom Republike hrvatske pa time nije imao niti zakonske osnove zastati s postupkom, ovaj Sud je na stajalištu da ukoliko jedan sud podnese zahtjev za ocjenu suglasnosti odrešene zakonske odredbe s Ustavom, drugi sud može zastati s postupkom temeljem odredbe članka 37. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske jer prihvaća stajalište da je ta odredba neustavna i pritom nije nužno da podnese istovjetan ili sličan zahtjev za ocjenu ustavnosti." Vus RH, Usž-261/14-2 od 26. ožujka 2015.
     
    Stranke-izjašnjavanje
    "U konkretnom slučaju ovaj Sud utvrđuje da je prvostupanjski sud pobijanu presudu donio pravilnom primjenom mjerodavnog postupovnog i materijalnog prava, svoju odluku obrazložio (članak 60. stavak 4. ZUS-a), odnosno nije postupio arbitrarno niti odstupio od sudske prakse. Prvostupanjski je sud u ovom sporu održao raspravu (na koju nije pristupio ovdje žalitelj, iako je prema zapisniku uredno pozvan na raspravu), sukladno članku 6. ZUS-a svakoj stranci je dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koje su predmet upravnog spora, dakle Sud je proveo postupak u kojem je žalitelju bilo omogućeno sudjelovanje i praćenje postupka, te sagledavajući upravnosudski postupak u cjelini, upravo suprotno žalbenim navodima, žalitelj je bio u mogućnosti poduzimati sve zakonom dopuštene postupovne radnje i ulagati pravne lijekove (žalba u upravnom postupku, tužba i žalba u upravnom sporu). Odluke i tuženika i prvostupanjskog suda su donesene i obrazložene prema u konkretnom slučaju mjerodavnim odredbama materijalnog i postupovnog prava, pa ovaj Sud ocjenjuje da žalitelju nisu povrijeđena prava iz odredbi Ustava Republike Hrvatske na koje se poziva u žalbi." Vus RH, Usž-1119/16-2 od 21. travnja 2016.
     
    Upravni spor treba riješiti bez odugovlačenja-učinkovitost
    "Proizlazi kako je prvostupanjski sud postupio sukladno načelu učinkovitosti propisanom člankom 8. ZUS-a prema kojem će sud upravni spor brovesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, onemogućit će zloupotrebu prava stranaka i drugih sudionika u sporu te odluku donijeti u razumnom roku. U odnosu na žalbene prigovore valja istaknuti kako je ZUS-om propisana načela vođenja upravnog spora potrebno tumačiti u njihovoj sveukupnosti i staviti ih u međusobni odnos ovisno o okolnostima konkretnog slučaja." Vus RH, Usž-1592/16-2 od 23. lipnja 2016. 
     
    Osiguran prijevod na jeziku stranke-ovlašteni prevoditelj
    "Osporavanom presudom Upravnog suda u Zagrebu pod točkom I odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za upravne i inspekcijske poslove...
    Prigovor tužitelja glede problema u sporazumijevanju s tuženikom, odnosno povrede načela pomoći neukoj stranci od strane tuženika, Sud otklanja kao neosnovan. Naime, prema podacimaspisa neosporno je da je tužitelj dobrovoljno poduzimao sve radnje u postupku, te da mu je tuženik omogućio sudjelovanje u postupku u kojem su sve radnje prevođene na farsi dari jezik putem ovlaštene prevoditeljice." Vus RH, Usž-2880/17-2 od 20. rujna 2017.
     
    Neukost stranke-ne može biti na štetu prava koja stranka ima na temelju zakona
    "Po ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je povrijedio odredbe ZUS-, i to odredu članka 9. prema kojoj će sud voditi brigu o tome da neznanje i neukost stranke i drugih sudionikau upravnom sporu ne bude na štetu prava koja imaju na temelju zakona. Iz svega navedenog proizlazi da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud propustio dvije tužbe tužitelja, a koje se odnose na ocjenu zakonitosti jednog upravnog akta spojiti i o istima odlučiti jednom odlukom čime je povrijeđen zakon na štetu tužitelja." Vus RH, Usž-1624/17-2 od 4. listopada 2017. 
  5. Spitfire

    Stvarno pravo
    Smetanje suposjeda stana jest čest slučaj u našoj sudskoj praksi. Iako nije u teorijskom smislu nešto problematičan, katkad je u činjeničnom smislu težak za dokazivanje. Čin smetanja najčešće je promjena brave na ulaznim vratima stana od strane tuženika i odbijanje da novi ključ preda tužitelju. Tuženik najčešće prigovara da se tužitelj prije utuženog čina nije nalazio u suposjedu stana, odnosno da je taj suposjed izgubio jer da u stanu nije dulje vrijeme boravio. U tom slučaju na tužitelju je teret dokazivanja činjenice da se nalazio u suposjedu. Sudska je praksa zauzela stajalište da tužitelj koji ima ključ ulaznih vrata stana, a u stanu još drži svoje stvari, nije izgubio suposjed iako neko vrijeme nije boravio u stanu. Smatra se da tužitelj već zadržavanjem ključa stana kao sredstva posjedovanja-jer imatelj ključeva stana ima i faktičnu vlast nad stanom, dokazuje neosnovanost prigovora tuženika da se nije nalazio u suposjedu istoga.
    Iz sudske prakse:
    "Iz neospornih okolnosti proizlazi da tužiteljica ne boravi u kući, već kod susjede, ali suposjed nije izgubila jer se njene stvari nalaze u kući, a ima i ključeve od ulaznih vrata. Sam tuženik priznaje da je promijenio bravu na vratima glavnog ulaza i ne želi tužiteljicu pustiti u kuću dok mu ne vrati stvari koje je odnijela." Žs u Zg, Gž-6295/93 od 14. rujna 1993.
     
    "Ne samo što se iz postupanja tužitelja, odlaska iz stana u okolnostima konkretnog slučaja ne može zaključivati utemeljeno o napuštanju stvari svojom voljom, jer je utvrđeno da je tužitelj iz stana otišao nakon svađe i fizičkog obračuna s tuženicom, ali uz to prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj iz stana otišao zadržavajući ključ od stana i ne odnoseći iz stana sve svoje stvari, pa je na temelju tako pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno ocijenio neosnovanim prigovor tuženice o prestanku posjeda napuštanjem stvari svojom voljom. Naime, već zadržavanjem ključa stana kao sredstva posjedovanja, jer imatelj ključeva stana ima i faktičnu vlast nad stanom, ukazuje na neosnovanost prigovora tuženice." Žs uZg, Gž-8738/00 od 7. studenoga 2000.
     
    "Na osnovi navedenih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi su pravilno primjenili materijalno pravo kad su tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenili osnovanim. Tužiteljica nije, kako pogrešno smatra državni odvjetnik, izgubila neposredan posjed stana kao stvari samom činjenicom što stan nije koristila za stanovanje u situaciji kada je držala ključeve spornog stana i imala ga mogučnost koristiti (neovisno o volji trećih osoba), kad je u stanu imala stvari (stan djelomično namješten po tvrdnji tuženice), te kada ga je adaptirala i tako adaptiran namjeravala koristiti, u čemu je spriječena ponašanjem tuženih. Tužiteljica je, dakle, posjed stana (faktičnu vlast na stvari) izgubila ne svojom voljom. Zbog navedenih je razloga pobijano rješenje dneseno sukladno čl. 70 st. 1, čl. 75, 77, 78 i 79 ZOVO-a." VSRH, Gzz-49/1997 od 4. veljače 1999. 
     
    "U konkretnom slučaju, činjenica da je tuženica privremeno napuštala stan zbog odlaska na rad u drugu državu, ne proizvodi učinak gubitka prava na suposjed. ... ne može se zaključiti da je napustila suposjed ako nekoliko vikenda zaredom nije dolazila u predmetni stan, osobito ako se uzme u obzir neosporna činjenica da su do trenutka promjene brave na vratima stana tužiteljica i tuženik bili u suposjedu predmetnog stana, unatoć tome što su razvedeni službeno 2006. i činjenice da tužiteljica od 2005. radi u Slovenij." Žs u Zg, Gž-8384/09 od 23. veljače 2010. 
     
     
  6. Spitfire

    Stvarno pravo
    Još prema rimskom pravu nije bilo moguće steći posjed na stvarima koje se nalaze izvan pravnog prometa, a među njima su i javna dobra, uključujući i javne putove. Pa kako se ne može steći posjed, nema ni njegove zaštite. stoga je sudska praksa u RH zauzela praksu da odlučivanje u takovim postupcima za smetanje posjeda ne ulazi u sudsku nadležnost te takove tuže trea odbaciti.
    Iz sudske prakse:
    "Pružit će se posjedovna zaštita na zemljištu koje je u ZK upisano kao javni put, ali je izgubilo svojstva i svrhu javnog puta." VsRH, Rev-67/98 od 26. studenoga 1998.
     
    "Naime, ako zbog pravnog statusa zemljišta (javni parking) za koje tužitelj tvrdi da je bio u posjedu, to zemljište ne bi moglo biti predmet posjedovanja, pa s tim u svezi niti bi se mogla tražiti tužbom posjedovna zaštita, tada bi se radilo o pitanju nepostojanja nadležnosti suda da odlučuje o predmetu spora, a ne o nepostojanju aktivne legitimacije. Nepostojanje nadležnosti suda da odlučuje o predmetu spora rezultira odbacivanjem tužbe, a ne odbijanjem tužbenog zahtjeva." Žs u Zg, Gž-10272/00 0d 16. siječnja 2001.
     
    "Ako izvjesni put nedvojbeno predstavlja javno dobro, isključeno je stjecanje posjeda, a time i posjedovna zaštita na takvu zemljištu. Međutim, ako je javni put prestao biti javno dobro odlukom nadležnog tijela, ili ako je faktički izgubio svojstvo i svrhu javnog puta, pružit će se u takvim slučajevima posjedovna zaštita u parnici zbog smetanja posjeda. Cestu, kao javno dobro, čini i cestovno zemljište uz tvrdi zasuti dio kolnika. Stoga, za ocjenu mogućnosti pružanja posjedovne zaštite, nije odlučan samo gubitak svojstva i svrhe javnog dobra na dijelu ZK čestice koja čini javno dobro-put, nego gubitak svojstva i svrhe javnog dobra kao cjeline. Kako je sud prvog stupnja utvrdio da javni put, sastavni dio kojeg je i sporna površina, nije izgubio svojstvo javnog dobra, jer je do spornog smetanja bio u funkciji puta, to je pogrešno primjenio materijalno pravo iz čl.78 ZOVO-a kada je protivno načelnoj odredbi da je na javnom dobru isključeno stjecanje posjeda, tužitelju pružio posjedovnu zaštitu." Žs u Zg, Gž-12091/01 od 5. veljače 2002.
     
    "Ako je javni put prestao biti javno dobro odlukom nadležnog organa ili ako je faktički izgubio svojstvo i svrhu javnog dobra, pružit će se u takvim slučajevima posjedovna zaštita u parnici smetanja posjeda." Pravni zaključak Gražanskog odjela VSH od 6. lipnja 1980.
  7. Spitfire

    Stvarno pravo
    Posjedovna zaštita korištenja energije, vode, plina i sl. ostvaruje se zaštitom posjeda stvari u funkciji kojoj služe, kuće, stana, poslovne prostorije itd.
    Iz sudske prakse:
    "U situaciji kada tužiteljice koriste električnu energiju u posebnom dijelu kuće, pri čemu sve troškove zbog nerazdvojenih instalacija podmiruje tuženik, jer tužiteljice neće u tome sudjelovati, nisu ostvarene pretpostavke za posjedovnu zaštitu tuženika, a slijedom toga ni za dopuštenu samopomoć, već su ostvarene pretpostavke za traženje sudske zaštite prema ZOO o stjecanju bez osnove. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, utvrdivši posljednji posjed tužiteljica i nastalo smetanje isključenjem struje, pravilno je sud prvog stupnja primjenio materijalno pravo iz čl. 22 at. 1 i 2 ZV-a, pruživši u tome dijelu tužiteljicama zahtjevanu posjedovnu zaštitu." Žs u Zg, Gž-5562/00 od 7. svibnja 2002. 
     
    "Tuženici su presijecanjem električnog voda počinili smetanje posjeda-uznemiravanjem posjeda-jer su svojim činom onemogućavali tužiteljicu, pravnu osobu koja vrši distribuciju električne energije, u posjedu na dotadašnji način, tj. isporuku električne energije krajnjim potrošačima, pa tužiteljici pripada pravo na zaštitu od takva uznemiravanja." Os u Gs, Gž-419/86 od 4 prosinca 1986.
     
    "Čin smetanja dotoka vode u radijatore, kao i uklanjanje odvodnih (kanalizacijskih) cijevi, predstavlja čin smetanja posjeda poslovnog prostora odnosno stana." Žs u Zg, Gž.4204/98 od 1. prosinca 1998.
     
    "Samovlasno je postupila elektroprivredna organizacija kad je obustavila isporuku električne energije zbog duga bivšeg korisnika." Žs u Zg, Gž-111/05 od 15. veljače 2005.
     
    "Onemogućavanjem korištenja vode tužitelju, tj. dotoka vode do njegove etaže, tuženici su počinili smetanje posjeda odnosno suposjeda obiteljske kuće, a ne smetnje dotoka vode do etaže tužitelja, iz razloga što je suvlasništvo stranaka povezano vlasništvom njihovih etaža, što znači da između stranaka, između ostaloga postoji suvlasništvo zajedničkih uređaja, a vodovod se ima smatrati zajedničkim uređajem." Žs u Vž, Gž-1382/05 od 16. kolovoza 2005.
     
    "Kako tužiteljica nije kupac, odnosno potrošač s kojim bi tuženik imao sklopljen ugovor o opskrbi električnom energijom te kako tuženik temeljem radnog naloga po obavijesti od 6. svinja 2010. upućenoj evidentiranom kupcu istu isključio, tada tuženik nije postupao samovlasno, već je s obzirom na navedeno i gore citirane odrede Općih uvjeta tuženik navedenim neospornim činom postupao u okviru svojih zakonskih ovlaštenja i time tužiteljicu nije smetao u posjedu , te je istu s tuženim zahtjevom trebalo odbiti, jer se u konkretnom slučaju nisu ispunile zakonske pretpostavke iz čl.22 ZV-a za pružanje sudske zaštite." Žs u Zg, Gž-4758/11 od 24. svibnja 2011.
     
    "Međutim, posjedovna zaštita korištenja plina ostvaruje se kroz zaštitu posjeda stana, pa je sud prvog stupnja bio dužan u smislu odredbe čl.109 ZPP-a pozvati tužitelja da u tom smislu ispravi tužbeni zahtjev, tako da on bude u skladu s odredbom čl.22 st.1 ZV-a. To znači da se tuženim zahtjevom zahtjeva da se utvrdi čin smetanja posjeda, naređuje uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja (uz točan opis uspostave radi eventualne ovrhe), te zabrana takvog i sličnog smetanja ubuduće." Žs u Zg, Gž-8469/01 od 25. rujna 2001. 
  8. Spitfire

    Stvarno pravo
    Radnja smetanja posjeda može biti počinjena i verbalnom prijetnjom kao i fizičkim napadom.
    Verbalna prijetnja
    Oblik smetanja kada tuženik prijeti tužitelju da će mu nauditi ako ne prestane provoditi faktičnu vlast nad nekom stvari ili ako se ne prestane koristiti nekim stvarnim pravom. Ona postoji ako je počinjeno tako ozbiljnom prijetnjom koja je onemogućila i pokolebala tužitelja da se koristi svojim pravom. Obična izjava tuženika tužitelju da se prestane koristiti sa stvari ili pravom nije dovoljna ako nije popraćena ozbiljnom prijetnjom koja kod tužitelja proizvede posljedicu.
    Iz sudske prakse:
    "Prvostupanjski je sud na temelju provedenih dokaza pravilno utvrdio da je tužiteljica  posljednji posjednik kuće u A. i priključka za vodu, koji se nalazi na nekretnini tuženika, te da je tuženik zasmetao tužiteljicu u posjedu kuće i priključka ozbiljnom prijetnjom, uputivši tužiteljičinu suprugu riječi: Ubit ću i tebe i suprugu ako vas još jednom vidim na ovoj šahti, što je pokolebalo tužiteljicu da pristupi do priključka za vodu i otvori ventil, zbog čega tužiteljica određeno vrijeme nije imala vodu u kući." Žs u St, Gž-6735/07 od 23. veljače 2009.
     
    "Sama izjava jedne osobe upućena drugoj osobi u kojoj se navodi da ta druga osoba ne smije prolaziti putem, nije sama po sebi čin smetanja posjeda ako ta zabrana nije izrečena u obliku ozbiljne prijetnje koja kod druge strane (tužitelja) ne proizvede posljedicu da se ta druga strana (tužitelj) sustegne od daljnjeg prolaženja. Treba, dakle, doći do promjene u stvarnom korištenju nekretnine na strani tužitelja zbog takve prijetnje" Os u Vž, Gž-978/85 od 30. rujna 1985.
     
    Smetanje fizičkim napadom
    Oblik smetanja pri kojem je potreno utvrditi da je tuženik napao tužitelja s ciljem da se ovaj prestane koristiti svojim pravom. 
    Iz sudske prakse:
    "Smatra se da je tuženik smetao tužitelja u njegovom posjedu stvarne služnosti kada ga je fizički napao zato što tužitelj prelazi preko nekretnine tuženika, jer se tužitelj nakon takvog čina tuženika ne usuđuje sam provoziti preko nekretnine tuženika." 
     
    "Zbog svega navedenoga, pravilno je zaključio sud prvoga stupnja da je tuženik opisanim činom smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti. To zbog toga jer je tuženik istukao tužitelja zato što prolazi preko njegove nekretnine, a u korist svoje nekretnine, iako se tužitelj nalazio u posljednjem mirnom posjedu. Tuženik je upravo zbog toga istukao tužitelja, kako ovaj ne bi i dalje provozio preko njegove nekretnine." Žs u Vž, Gž-784/05 od 18. srpnja 2005. 
     
     
  9. Spitfire
    "Ako samo jedan bračni drug otplaćuje dug (obročna otplata od 360 mjesečnih rata po ugovoru o otkupu stana iz 1994. na kojem je tužiteljica imala stanarsko pravo) nastao kupnjom stana (povećanjem imovine), taj se dug neće uzeti u obzir kod udjela bračnih drugova u zajedničkoj imovini samo ako drugi bračni drug pruži osiguranje da će prilikom isplate duga namiriti odgovarajući dio (čl. 291 st. 2 i 3 ZBPO-a)." VsRH , Rev-973/05-2 od 18. svibnja 2006.
     
    "Prvostupanjskom presudom usvojen je zahtjev tužitelja, bivšeg supruga, u kojem se utvrđuje da je kako je on vlasnik 96,5/336 dijela spornog stana, to je bračna stečevina stranaka kupljena na kredit, te se tuženici, bivšoj supruzi, nalaže da mu izda tabularnu ispravu za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama jer će ju u protivnom zamijeniti ova presuda. Povodom žalbe tuženice viši sud potvrđuje prvostupanjsku presudu uz obrazloženje: Tako je sud prvog stupnja pouzdano utvrdio da su za vrijeme trajanja braka stranke otplatile 193 od ukupno 336 rata, da tužitelju pripada pravo na 1/2 dijela otplaćenih rata, odnosno da mu pripada 96,5/336-na dijela spornog stana...Pravilno je, stoga sud prvog stupnja primjenio materijalno pravo, a kad je zahtjevu tužitelja u dijelu koji se odnosi na spornu nekretninu udovoljio u cijelosti." Žs u Zg, Gž-1604/12-2 od 11. veljače 2014.
     
    "Bračni drug koji je nakon prestanka bračne zajednice nastavi samostalno otplaćivati stameni kredit, nema pravo na veći suvlasnički omjer u račnoj stečevini, već ima obveznopravni zahtjev prema drugom bračnom drugu." Žs u Vž, Gž-1886/12-2 od 6. studenoga 2013. 
     
    "Okolnost što tuženik ne sudjeluje u otplati kredita ne znači da je na taj način izgubio stečeno pravo na zajedničkoj imovini. Naime, u ovakvoj se situaciji stvarnopravni odnos ne mijenja time što jedna stranka umjesto druge otplaćuje kredit koji je zajednička obveza obiju strana, kao suvlasnika. Prema tome, tužiteljici pripada pravo na obveznopravni zahtjev na temelju činjenice što je, otplaćivala kreditnu obvezu koju je u određenom dijelu trebao podmirivati i tuženik, ali to nije od utjecaja na utvrđenje suvlasništva predmetnog stana kojeg su stranke stekle kupnjom." Žs u Vž, Gž-1517/05-2 od 10. studenoga 2005.
     
    "Nije pravilno stajalište da se stvar naavljena kreditom podignutim u vrijeme trajanja bračne zajednice ima smatrati zajedničkom stvari samo u vrijednosti koja odgovara visini isplaćenog zajma za vrijeme trajanja račne zajednice. Naime, bez obzira što je na to tko je od bračnih drugova otplaćivao kredit nakon prestanka račne zajednice, stvar stečena tim kreditom u tijeku zajedničkog života zajednička je stvar, jer i obveza nastala iz kredita ostaje zajednička obveza. Prestanak zajednice i razvod braka ne mijenja pravne odnose proistekle iz zajedničke obveze: ona strana koja je umjesto druge isplatila dug sasvim ili djelomično, ima pravo tražiti od druge strane da joj namiri ono što je ona bila dužna učiniti, dakle obveznopravnim zahtjevom, a ne namirenjem da se mijenja stvarnopravni odnos." VsRH, Gž-1723/75 od 21. listopada 1975. 
     
    "U smislu odredbe čl. 248 ObZ/03, bračna stelčevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Nedvojbeno je da je bračna zajednica trajala od 1995. do 2007., kad je pravomoćno brak razveden, da je stan kupljen 2002. godine na kradit. Nesporno je da je stan kupljen na način da je žaliteljica podigla kredit u Banci, koji otplaćuje, s tim da iz sadržaja predmeta proizlazi da su stranke u nekoliko prvih godina otplaćivale kredit, a nakon toga ga je nastavila otplaćivati samo tuženica. Mežutim, okolnost da je neka nekretnina kupljena na kradit, ne utjeće na primjenu odredbe čl. 248 ObZ/03 u pogledu ocjene smatra li se imovinom ona koja je stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, jer se upravo radi o toj situaciji. Okolnost šeto će tuženica i dalje otplaćivati kredit daje joj pravo na imovinskopravni zahtjev prema tužitelju, a kako je to sud prvog stupnja jasno i nedvosmisleno obrazložio u svojoj odluci. Dakle, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se radi o imovini koja je stečena u braku kao bračna stečevina, pa je u smislu odredbe čl. 249 st. 1 ObZ/03 presumpcija da se radi o suvlasništvu u bračnoj stečevini na jednake dijelove, a upravo zbog toga što nije dokazano u postupku da su bračni drugovi drugačije uredili svoje odnose glede predmetne nekretnine bračnim ugovorom." Žs u Zg, Gž-5088/09 od 4. svibnja 2010.  
  10. Spitfire
    Sudska praksa.
    "Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio sve izvedene dokaze i na temelju rezultata provedenog dokazivanja, kao i navoda stranaka tijekom postupka, utvrdio da bračnu stečevinu stranaka ne predstavlja pravo na stambeno zbrinjavanje u vidu povlaštenog kredititranja za kupnju stana u P., pobliže opisanog izrekom presude, već je to pravo osobno pravo tuženika. Također, činjenica da je pravo na stameno zbrinjavanje ostvareno tijekom trajanja braka stranaka pa da je prilikom ocjene veličine stana za koju bi tuženik imao pravo kreditiranja uzeto u obzir da je imao suprugu i jedno dijete, ne čini činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava pogrešno utvrđenim, jer postojanje te činjenice ne mijenja zaključak da se radi o posebnoj imovini tuženika u smislu odredbe čl-254 st.2 ObZ/03. I materijalno pravo u konkretnom slučaju pravilno je primjenjeno. Prije svega, i prema stajalištu ovog suda drugog stupnja, sama činjenica da je tuženik imao mogućnost kupiti stan površine od 75,09 m2 (veći nego što bi mogao kupiti da je samac) jer je bio u braku s tužiteljicom i da je imao dijete, nikako ne implicira da se radi toga predmetno pravo na stameno zbrinjavanje predstavlja bračnu stečevinu." Žs u Zg, Gž O-800/17 od 22. kolovoza 2017.
     
    "Kako predmetni stan ne potječe iz imovine stečene radom, jer je tuženiku stan dodijeljen najprije u najam, a potom prodan za 0 kuna temeljem Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, a tuženik je koristeći svoje pravo, kao invalid od 80% invaliditeta, iskoristio popust od 100% prilikom kupnje stana sukladno odredbi čl.6 st.1 toč.2 Zakona o izmjenama i dopunama zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, tako da se ne radi o imovini stečenoj radom bračnih drugova. Žs u Zg, Gž-20/13 od 5. ožujka 2013. 
     
    "Stan stečen na temelju povlastice hrvatskog ratnog vojnog invalida, predstavlja posebnu imovinu." Žs u Vž, Gž-60/08-2 od 4. ožujka 2008.
     
    "Okolnost da je tužitelj kao 100% invalid Domovinskog rata u skladu s odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, zatim odredbi ZPHB, te Uredbe o mjerilima za stambeno zbrinjavanje HRVI Domovinskog rata, priznat popust od 100% (dakle, stan je kupljen za 0 kuna) ne mijenja karakter tog ugovora kao ugovora o kupoprodaji. Tuženik je, koristeći ovo pravo, iskoristio osobno pravo koje je stekao kao HRVI a imovina stečena na temelju toga prava ne može se smatrati imovinom koja je bila stečena radom ili koja potječe iz te imovine..." Žs u Zg, Gž-3063/08 od 4. svibnja 2010.
     
    "Točno je da se rješenje kojim je tuženiku utvrđeno pravo na kredit odnosilo na kupnju stana za potrebe tadašnje cjelovite obitelji stranaka, dakle i tužiteljice kao tadašnje supruge tuženika i njihovo dvoje djece. No činjenica jest da je tuženik to pravo na kradit za kupnju stana po povoljnijim uvjetima ostvario ne na račun toga što je bio u braku sa tužiteljicom i imao dvoje djece, već zbog toga što je bio 50%-tni ratni vojni invalid i kao takav spada u kategoriju osoba koje prema ZPHBDR ostvaruje pravo na stambeno zbrinjavanje...Dakle, pravo na kredit za kupnju spornog stana tuženik je stekao temeljem njegovih osobnih svojstva (invalidnosti 50% nastale 1991. prije braka stranaka), a time je i stekao privilegije koje mu iz toga pripadaju temeljem Zakona, zbog čega se ta njegova osobna prava i imovinske koristi koje su od tuda proizašle za tuženika, a ostvarene su nakon rastave braka stranaka, ne mogu smatrati bračnom stečevinom." VsRH, Rev-877-2008-2 od 1. travnja 2009. 
  11. Spitfire
    Kada je jedan supružnik prije početka bračne zajednice bio vlasnik neke nekretnine, a potom su u istu nekretninu supružnici tijekom bračne zajednice nastavili ulagati sredstva bračne stečevine i time povećali njenu vrijednost, dosljedno stajalište sudske prakse jest da onom drugom supružniku pripada pravo na stvarnopravni zahtjev, dakle da se ustvrdi suvlasnikom, samo ako je takvim ulaganjima bitno izmjenjen identitet nekretnine. U suprotnom, supružniku pripada samo pravo na obveznopravni zahtjev, tj. na isplatu novčanog iznosa koji odgovara njegovom ulaganju. Gdje je granica između stvarnopravnog i obveznopravnog zahtjeva, već je odavno odredila sudska praksa u sporovima s kvazikontraktnim zahtjevima općeg civila. Ona je negdje između 1/6 do 1/10 suvlasničkog dijela te nekretnine. Ako ulaganje premašuje tih od 1/6 do 1/10 dijela, onda će ono rezultirati pravom na stvarnopravni zahtjev, a u suprotnom tek na obveznopravni.
    Sudska praksa.
     
    "Pravilan je i zaključak suda prvog stupnja da je tužiteljica ulažući u nekretnine tuženika povećala imovinu tuženika te nakon toga što je brak tazveden za takva ulaganja otpala pravna osnova, dakle da se ovdje radi o stjecanju bez osnove na strani tuženika. Posljedično navedenom da tužiteljica ima pravo na povrat uloženih sredstava bez osnove po pravilima vraćanja iz čl.210 st.1 ZOO-a." Žs u Zg, Gž-5686/12 od 19. veljače 2013.
     
    "S obzirom na sadržaj odgovarajućih odredbi ZBPO-a koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine, odnosno prirodu zajedničke imovine, treba reći da bračni drug koji ulaže u imovinu drugog bračnog druga nema pravo na stvarnopravni, već na obveznopravni zahtjev. Uzevši u obzir da tužiteljica stvarnopravni zahtjev temelji na osnovi ulaganja u nekretninu tuženika koja se sastoji od uplata za izdavanje suglasnosti za uređenje prostora, za izgradnju skloništa, za pripremu građevinskog zemljišta i uplate TK centru radi uvođenja telefonskog priključka, prema mišljenju ovoga suda time nije bitno izmjenjen identitet posebne imovine tuženika, niti je nastala nova stvar, pa navedeno, s obzirom na prirodu ulaganja ne daje osnovu za stvarnopravni zahtjev." Žs u Zg, Gž-7205/09 od 10 rujna 2013.
     
    "Nadalje, sud prvog stupnja nalazi da su stranke uložile u nekretninu u G., koja je posebna imovina tuženika, zajednička sredstva koja su ostvarili radom tijekom izvanbračne zajednice u ukupnom iznosu od 18.440,00 DEM, te da su stranke tijekom izvanbračne zajednice ostvarile podjednaka primanja tako da na tužiteljicu otpada 9.220,00 DEM, odnosno sad iznos od 4.714,19 EUR, i kako je općepoznata činjenica da zamjenski stan u S. ne može vrijediti manje od 80.000,00 EUR, to je doprinos tužiteljice u stjecanju predmetnog stana manji od 1/10 njegove vrijednosti, koji doprinos, sukladno ustaljenoj sudskoj praksi ne može rezultirati suvlasničkim omjerom na toj nekretnini, slijedom čega se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđivanja da je suvlasnica predmetnog stana u 1/2 dijela..." Žs u Zg, Gž-7205/09-3 od 10. rujna 2013.
     
    "U dokaznom postupku je utvrđeno da obiteljska kuća u K. N., ne čini zajedničku imovinu bračnih drugova, jer je bila izgrađena i osposobljena za stanovanje sredstvima tuženice prije zasnivanja bračne zajednice, a u tijeku braka bračni drugovi su samo napravili na kući određena poboljšanja i uređenja. Građevinskim vještačenjem je utvrđeno da ta zajednička ulaganja nisu bila u tolikom obimu da bi izmijenila prijašnji oblik i obim kuće, pa je pravilan zaključak suda prvog stupnja da time tužitelj nije stekao pravo suvlasništva na predmetnoj kući, već prema tuženici može imati samo obveznopravna potraživanja. Kako obveznopravna potraživanja nisu predmet ovog spora, sud prvog stupnja o njima nije mogao raspravljati a niti odlučivati, jer bi time išao preko granica postavljenog tužbenog zahtjeva." Žs u Zg, Gž-8291/97-2 od 17. ožujka 1998. 
     
     
  12. Spitfire

    Obiteljsko pravo
    Bračni ugovor, odnosno ugovor o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova, uveden je u naše zakonodavstvo Zakonom o braku i porodičnim odnosima 01. siječnja 1979. Takovi ugovori propisani su u pisanoj formi. Uz to, ZBPO kao i kasniji Obiteljski zakoni propisuju da potpisi na tim ugovorima moraju biti ovjereni (Oz/15 "da moraju biti ovjereni kod javnog bilježnika"). Zanimljivo je za napomenuti da je Zakon o javnim bilježnicima u verzijama koje su bile na snazi od 01. listopada 1994 do 16. veljače 2007. propisivao da je JB akt potreban za pravnu valjanost ugovora o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova te osoba koje žive u izvanbračnoj zajednici, pri čemu se pojavljuje određena pravna nesigurnost glede valjanosti bračnih ugovora u razdoblju između 01. listopada 1994. i 17. veljače 2007. U praksi nije poznato da postoji ijedan spor o tome, no ako se pojavi za smatrati je da bi se trebao primjenjivati Obiteljski zakon kao specijalni propis.
    Osnovni smisao bračnog ugovora jest da stranke mogu unaprijed ugovoriti kako njihove zarade ostvarene tijekom bračne zajednice nisu bračna stečevina nego vlastita imovina onog supružnika koji ih je zaradio svojim radom u vrijeme trajanja iste.
    Sudska praksa.
    "Ocijenjeno je da pisana izjava bračnih drugova kako nemaju nikakvih međusobnih potraživanja u nepokretnoj, novčanoj i drugoj imovini predstavlja sporazum o diobi zajedničke imovine". VsRH Rev-1362/07-2 od 11. lipnja 2008.
     
    "Nije osnovan zahtjev tužiteljice kako su predmetne nekretnine bračna stečevina stranaka i njihovo suvlasništvo na ravne dijelove ako su prethodno zaključili valjan sporazum o podjeli bračne stečevine. Tvrdnja tužiteljice kako je sporazum sklopila u zabludi glede opsega bračne stečevine (navodno nije znala kako je predmetnu imovinu tuženik kupio za vrijeme trajanja braka) znači kako ona ističe prigovor pobojnosti (relativne ništavosti) tog ugovora u smislu odredbe iz čl.111 ZOO-a. Ali ugovorna strana se ne može pozivati na pobojnost ugovora u ovoj parnici ako taj ugovor prethodno nije poništen konstitutivnom sudskom odlukom. Stoga, kako sudska odluka o poništenju predmetnog sporazuma nije donesena, nema ni zakonskih pretpostavki za prihvačanje tužbenog zahtjeva."  Žs u Zg, Gž-3050/13 od 21. svibnja 2013.
     
    "Bračni ugovor sklopljen u usmenom obliku, s obzirom na odredbe čl.73 ZOO-a, proizvodi pravne učinke u dijelu (glede imovine) u kojem je realiziran" VsRH, Rev-1069/2005 od 8. lipnja 2006.
     
    "Izjava jednog bračnog druga, dana u skladu s čl.6 Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, kojom daje suglasnost drugovm bračnom drugu da može otkupiti stan, ne znači odricanje tog bračnog druga od prava na stan kao dijela račne stečevine. Međutim, ako ta izjava ima i dodatni sadržaj, koji u sebi sadrži propisanu i ovjerenu izjavu jednog bračnog druga da se odriče prava vlasništva na stanu koji je predmet otkupa i priznaje drugom bračnom drugu isključivo pravo vlasništva, takva izjava može imati značaj bračnog ugovora iz čl.259 ObZ/03." Žs u Bj, Gž-306/03-2 od 21. ožujka 2003.
     
    "Glede zahtjeva za raskid sporazuma stranaka od 30. srpnja 2007. godine prvostupanjski sud je ustvrdio da su taj sporazum stranke zaključile za vrijeme trajanja braka kojim su uredile svoje imovinskopravne odnose i obveze glede stečenih nekretnina za vrijeme trajanja braka te su dogovorili da će zajednička djeca stranaka...nakon razvoda nastaviti živjeti s ocem, susrete i druženje djece s majkom i doprinos majke za njihovo uzdržavanje kao i da se tužiteljica odriče u cijelosti svog suvlasničkog djela bračne stečevine pod uvjetom da tuženik ne pokrene postupak radi prisilne naplate utvrđene obveze za uzdržavanje mllj. djece stranaka..., po ocjeni ovog suda predmetni sporazum od 30. srpnja 2007. je ništav ugovor jer ima nedopuštenu osnovu i stoga ne proizvodi pravne učinke. Raskidati se, naime, ne mogu ništavi ugovori." Žs u Zg, Gž-1755/11-2 od 10 rujna 2013. 
  13. Spitfire
    Naime, kao i za sve druge imovinskopravne odnose bračnih drugova, u našem pravnom sistemu postoje dva pravna režima koja se odnose na definiranje bračne stečevine te prema stajalištu Vrhovnog suda RH na imovinu stečenu do 01.srpnja 1999 se primjenjuju odredbe Zakona o bračnim i porodičnim odnosima, a na imovinu stečenu poslije Obiteljski zakon. Općenito, prema ZBPO, je li imovina stečena ugovorom o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju posebna imovina ili bračna stečevina prosuđuje se prema doprinosu supružnika u stjecanju te imovine. Sukladno tome, ako onaj koji nije bio davatelj uzdržavanja nije značajno doprinosio u pružanju uzdržavanja, smatra se kako nije stekao suvlasništvo u toj imovini. Kada se radi o imovini na koju se primjenjuje Obiteljski zakon, postoji zakonska pretpostavka o suvlasništvu na jednake dijelove bračne stečevine, međutim isti zakon je određuje kao imovinu koju su bračni drugovi stekli radom ili potječe iz te imovine stečene za vrijeme bračne zajednice. Shodno tome sudska praksa je zauzela stajalište da će se odluka suda o imovini stečenoj na temelju ugovora o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju temeljiti na utvrđenim činjenicama je li takova imovina stečena zajedničkim radom ili potječe iz te imovine, pa kako postoje odluke kojima sudovi smatraju da imovina koju je jedan bračni drug stekao na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju ne predstavlja posebnu imovinu toga bračnog druga, ako je ta imovina stečena u vrijeme bračne zajednice i ako su oba bračna druga prihvatila i izvršavala obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sklopio jedan bračni drug, tako postoje i odluke kojima je takova imovina stečena na različitom pravnom temelju od imovine stečene radom te je imovina samo bračnog druga koji je sklopio ugovor o uzdržavanju (Gž Ob-56/2016, Gž-6403/13, Rev-95/08, Gž-1360/06...).
    Dakle, kako se radi o aleatornoj praksi, zavisnoj od slučaja do slučaja, ne može se ustvrditi da će se takovi ugovori automatizmom tretirati kao bračna stečevina. 
  14. Spitfire
    Važnije izmjene Zakona o porezu na promet nekretnina (NN 115/16) koji stupa na snagu 01.01.2017. sa izmjenom porezne stope temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu nekretnina (NN 106/18) koji je stupio na snagu sa 01.01.2019. godine.
    Kako je i najavljivano, na drugoj sjednici Sabora donesen je Zakon o porezu na promet nekretnina, 02. prosinca 2016. a stupa na snagu od 01.01.2017.

    Najznačajnije izmjene su, smanjivanje porezne stope sa 5 na 4%, međutim
     
    Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na promet nekretnina koji je na snazi od 01.01.2019 (NN 106/18) porezna stopa je ponovno smanjena na 3% i trenutno je važeća
     
    te ukidanje poreznog oslobođenja na prvu nekretninu (čl.11a i 11b). Dakle, od 01.01.2017 nema više oslobođenja poreza na promet nekretnina za kupovinu prve nekretnine.
    Također, mijenja se i način prijave porezne obveze pri prometu nekretnina odredbama u čl.18 i 19 zakona.
    Čl.18
    (1) Javni bilježnik po ovjeri potpisa na ispravama o prodaji ili drugom načinu otuđenja nekretnine ili po sastavljanju javnobilježničkog akta, a najkasnije u roku od 30 dana, obvezan je jedan primjerak isprave, kao i svake druge isprave na osnovi koje dolazi do prometa nekretnine (ugovor o ortaštvu, ugovor o osnivanju prava građenja i sl.), uz podatak o osobnom identifikacijskom broju sudionika postupka, dostaviti ispostavi Porezne uprave na području koje se nekretnina nalazi, elektroničkim putem.

    (2) Sudovi i druga javnopravna tijela obvezni su ispostavi Porezne uprave na području na kojem se nalazi nekretnina dostavljati svoje odluke uz podatak o osobnom identifikacijskom broju sudionika postupka kojima se stječe ili mijenja vlasništvo nekretnina u zemljišnim knjigama, odnosno u službenim evidencijama u roku od 15 dana nakon isteka mjeseca u kojem je odluka postala pravomoćna, prema propisima o obveznom osobnom dostavljanju pismena.

    Čl.19
    (1) Dostavom isprava i odluka iz članka 18. ovoga Zakona smatra se da je izvršena prijava prometa nekretnina.

    (2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako ispravu o stjecanju nekretnine nije ovjerio javni bilježnik odnosno nije ju izdao sud ili drugo javnopravno tijelo, porezni obveznik je obvezan prijaviti promet nekretnina ispostavi Porezne uprave na području na kojem se nalazi nekretnina, dostavom Prijave prometa nekretnina i isprave o stjecanju nekretnine u roku od 30 dana od dana njezina nastanka.

    (3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako ispravu o stjecanju nekretnine nije ovjerio javni bilježnik odnosno nije ju izdao sud ili drugo javnopravno tijelo, isporučitelj koji na isporuku nekretnine obračunava porez na dodanu vrijednost, kao i kod prijenosa porezne obveze, obvezan je u roku od 30 dana od dana isporuke prijaviti isporuku te nekretnine dostavom Prijave prometa nekretnina nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema sjedištu, prebivalištu ili uobičajenom boravištu isporučitelja.

    (4) Oblik i sadržaj Prijave prometa nekretnina iz stavaka 2. i 3. ovoga članka te način podnošenja Prijave prometa nekretnina pravilnikom propisuje ministar financija.

    Porezna oslobođenja koja se i dalje mogu koristiti pri prometu nekretnina su,
    pri unosu nekretnine u trgovačko društvo, te pri darovanju, nasljeđivanju i drugom stjecanju bez naknade. Također ostaje smanjivanje poreza na promet nekretnina pri stjecanju na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju gdje se porez umanjuje za 5% za svaku godinu uzdržavanja od dana sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju.

    Što se tiče ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju u smislu poreznog oslobođenja, novi zakon i tu propisuje značajne izmjene na način da su poreza na promet nekretnina oslobođeni bračni drugovi, potomci i preci u uspravnoj liniji, te posvojenici i posvojitelji koji su u tom odnosu sa primateljem uzdržavanja te od njega stječu nekretnine na temelju ugovora o doživotnom, odnosno dosmrtnom uzdržavanju. 
×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija