Zahvaljujem se svima na odgovorima i savjetima. Nisam znala da je moje pravo zadrzati dijete i zabraniti mu da ga odvodi kod sebe dok nadlezno tijelo nije donjelo odluku o privrmenom skrbniku. Drzim se onog pravila o ravnopravnosti roditelja i nisam ni zeljela odvajati dijete od oca posto radi u inozemstvu i ionako odlazi iduci tjedan a ni dijete nije krivo za nase probleme. Jedino me mucilo to sto se i on upravo pozivao na to svoje pravo i uredno ga odvodio svaki dan pa ja nisam bila s djetetom. Prijedlog da se dodje druziti sa djetetom u mojoj kuci i mojem prisustvu (bez da ga nekud odvodi) je odbio bez razmisljanja i odma sve protumacio da mu ja zapravo branim dijete. A kao sto sam vec navela, to ni nisam bila sigurna da li mu uopce smijem braniti. Sve u svemu, nas problem je jos uvijek na stolu jer on sve odgadja i zavlaci obecanjima za bolju skoru buducnost, ali njegovo je raspolozenje svaki dan drugacije.
Puno ste mi pomogli i barem znam odakle poceti i kako se postaviti ako stvarno dode do najgoreg.
I postovani coruptionbuster, ja osobno sam realist i svakako cu se sloziti sa vasim tvrdnjama da se u nasem sustavu (ponekad potpuno neopravdano) povjerava dijete majci na skrb i brigu od strane nadleznog tijela samo zato jer je dijete vec zivjelo kod majke ili je to najlogicnije svima da su djeca sa majkom ma kakva ona bila, ali Vam svakako moram i reci da sam u ovom konkretnom slucaju ja (a ne otac) trazila pomoc jer nisam ja ta koja sam radila probleme i razarala obitelj na sto kompliciranih nacina ako je uvijek postojalo ono jednostavno sporaumno rijesenje. a to je razgovor kojim bi se prekinula veza a ne da sad dijete koristi ko sredstvo ucjene i time povrijedjuje mene kao osobu a. i moja prava na dijete koja su jednaka ko i njegova.
Puno hvala jos jednom.