Znam da bi me sigurno mogli bolje shvatiti kad bi znali cijelu pricu ali na zalost ne stane ode sve ..mogla bih pisati do sutra...
Ja nemam namjeru ici prije kraja skolske godine...zato sam pisala ode za savjet...dali bi bilo dobro odmah na sudu spomenuti namjeru ili da nakon rastave pokrenem taj postupak....dakle...svakako nisam htjela niti bjezati niti skriti vec da znam posto sam sama u svemu...bez odvjetnika ....borim se sama kao majka i kao covjek....
Nikad on nije izrazio svoje misljenje kako treba...nego ona recenica...ja necu dopustiti da mi odvedes djecu...nekako imam osjecaj da tu stavlja mene u misli ..pokusava meni docarati svoje nezadovoljstvo zbog mojeg izbora a ne stavlja pritom u misli djecu koja to zele i da svojom voljom i zeljom zele ici s majkom...razumijete?
Zato se iskreno nadam da ce dobro promislit i pokusati staviti djecu u misli i viditi koliko bi skodilo djeci da se protivimo njihovim zeljama.