Sunčana strana ulice

Vi ste nasljednica i odgovarate za naslijeđene dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, ali vas vjerovnici o eventualnom dugu moraju obavijestiti. Isto tako ne mogu pokrenuti ovrhu a da vas PREPORUČENOM poštom ne obavijeste o dugu. Telefonski pozivi ili obična pošta nisu vjerodostojni načini komunikacije. Uvijek u razgovoru i dopisivanju izjavite sumnju u postojanje duga, za to nikad nije kasno. Ako priznate dug morati ćete ga i vratiti! Ja bih zvao samo one koji su vam se javili za podmirenje duga, a oni koji nisu neka se sami brinu o naplati svojih potraživanja, pa možda sve ode u zastaru! Na zastaru se možete pozvati tek kad pokrenu JB postupak u prigovoru na Rješenje o ovrsi! To radite tako da pogledate datum na prvoj strani Rješenja o ovrsi, na pečatu javnog bilježnika. Ako je od VALUTE a ne od izdavanja računa proteklo više od godinu dana, u zastari je. Problem je uređaj za koji ga terete jer za njega vrijedi zastarni rok od pet godina! Kako ste saznali za te tri tel. pretplate? Jesu li pokušali komunikaciju sa vama? Ako nije imao uređaje moguće da je došlo do krađe identiteta! One koji vas kao nasljednicu nisu kontaktirali nemojte ni zvati! U svakom slučaju, ako potraživanja nisu u zastari i ako utvrdite da je dug stvaran morati ćete to podmiriti, dogovorom ili će vas vjerojatno ovršiti! Gotovo sigurno će to prvo pokušati ovrhom na vašim primanjima. Ovrha nekretnina i pokretnina je stvarno zadnja opcija svakog ovrhovoditelja! 🙂

Računi za telekomunikacijske usluge zastarijevaju u roku od godinu dana od dana dospijeća (članak 232 Zakona o obveznim odnosima) a ovi ostali "bankovni i kartičarski" pet godina od dana otkaza ugovora o kreditu (članak 225 Zakona o obveznim odnosima)! Zastara se prekida kad pokrenu prisilnu naplatu, danom predaje prijedloga za ovrhu javnom bilježniku. Kod vas je specifično da ne znate za stvarnu utemeljenost dugova a možete i opravdano sumnjati. Nedavno sam bio upoznat sa slučajem u kojem je odvjetničko društvo H telekoma obavijestilo nasljednike da je pokojni N.N. već deset godina dužan za telefonsku mobilnu pretplatu i telefon a sve utvrđeno pravomoćnim ovršnim rješenjem. Uz malo truda nasljednici su uvidom u spis kod suda utvrdili da se radi o osobi istog imena i prezimena iz istog sela, ali da se radi o različitim osobama. Osoba koja je bila dužna telekomu umrla je deset godina prije osobe N.N. Slučajna greška? 😎 Ja bih na vašem mjestu za početak: 1. U svim kontaktima sa navodnim vjerovnicima poricao postojanje duga i tražio da dostave dokumentaciju o dugu a prvenstveno presliku dokumenta kojim je ugovorena pretplata i na kojem je vidljiv potpis vašeg supruga, Krađa podataka je moguća, a ako se doista radi o njemu čudno je da za ta tri uređaja nisu dolazili nikakvi računi na adresu stanovanja 2. U slučaju Ferratum i Cash Expert tražio bih dokumentaciju o dugu koju posjeduju a posebno račun na koji su uplatili novac, budući da spomenute "banke koje to nisu" novac uplaćuju isključivo na račun! Radi provjere tražio bih i bankovne izvode vašeg supruga od banke ili u kućnoj evidenciji. Teoretski a naročito u slučajevima ostavine dugova moguće je da naplaćuju nepostojeći dug. Nisu to neki divni ljudi. 3. U slučaju Diners a budući da je prodan EOS-u svakako provjerite moguću zastaru U svakom slučaju nemojte priznati dug i nedajte se zastrašiti! Za plaćanje uvijek ima vremena. Prema važećem Ovršnom zakonu teško vam mogu ovršiti nekretninu jer ste zaštićeni po dvije osnove! Ako je GLAVNICA duga manja od 20 000 kn ovrha na nekretnini nije dozvoljena. Ako je glavnica duga i veća od 20 000 kn sudac u ovršnom postupku može zabraniti ovrhu zbog nesrazmjerne vrijednosti imovine koja se ovršuje i duga! Recimo da stan vrijedi 400 000 kn a vi ste dužni 40 000, sudac će vjerojatno zabraniti ovrhu na tom sredstvu! Osim toga svakako će prije pokušati ovrhu na vašim drugim primanjima, zato je važno da primate svu poštu a na preporučenu i odgovorite u skladu sa uputom o pravnom lijeku! 🙂

Dakle radi se o nenaplativom ili teško naplativom potraživanju! Ukoliko stupite u kontakt s njima pisanim putem (a mogu i snimati razgovor), vi u stvari pregovaranjem o dugu i priznajete dug u neutvrđenom iznosu te prekidate zastarni rok ili se odričete eventualne zastare potraživanja (članak 220, 240 i članak 245 stavak 2 Zakona o obveznim odnosima). Da li je 260 000 kn bila glavnica duga, kolike su zatezne kamate i troškovi za koje vas sad terete vi na žalost ne možete znati, ali pregovaranjem ili dobrovoljnom uplatom i najmanjeg dijela duga priznajete cijeli dug. Ključno je da li se radi o pravomoćnoj ovrsi, da li postoji blokada računa, tko vas blokira i gdje, imate li vrijednih nekretnina ili pokretnina! Pravomoćna ovršna isprava zastarijeva nakon 10 godina od pravomoćnosti, ali samo uvjetno (članak 233 Zakona o obveznim odnosima), a ako ovrhovoditelj/vjerovnik ne posjeduje ovršnu ispravu, zastara je pet godina od dana otkaza kredita (članak 225 ZOO ili opći zastarni rok)! Ja bih na vašem mjestu prvo potražio odgovor na ta pitanja pa onda odlučio o daljnjim postupcima. Imajte u vidu da su SVI krediti banaka prije 2013. godine imali u pravilu nezakonito ugovorenu promjenu kamatnih stopa i obračun troškova i kamata. Upravo zbog te činjenice banke su taj vrući krumpir prebacivale novim profesionalnim vjerovnicima kako bi izbjegle duga parničenja. Činjenica je da u pravilu priznanjem duga, pokušajem nagodbe ili dogovora teško možete riješiti situaciju u svoju korist jer vjerovnik kao profesionalac u poslu uvijek nađe način da dužniku uzme maksimalan iznos, iako razumijem vašu želju za regulacijom odnosa i rješenjem situacije uglavnom i zbog osobnog mira! 1. Znate li potpuni iznos duga za koji vas terete (glavnica, kamate, troškovi)? 2. Imate li vrijednu imovinu iz koje bi se vjerovnik mogao naplatiti? 3. Ima li vjerovnik ovršnu ispravu i da li je ustup proveden zakonito? 4. Provjerite da li je potraživanje u zastari. Ukoliko vjerovnik ne provodi prisilnu naplatu, vjerojatno ni ne posjeduje valjanu ovršnu ispravu i ne može vam ništa osim dosađivanja pozivima. Osim toga ukoliko ovršna isprava i postoji prema važećem Ovršnom zakonu Fina je nakon tri godine neuspjele naplate vraća vjerovniku i obustavlja ovrhu, ali je on može ponovo pokrenuti uz plaćanje troškova! Ti troškovi su u vašem slučaju zbog velikog iznosa potraživanja u iznosu od nekoliko tisuća kuna pa se ovrhovoditelj teško odlučuje na takav korak ako je naplata upitna, a kažete da jest! Na slučaju "hrvoja2908" čiji je dug u usporedbi sa vašim u stvari minoran možete zamisliti kako bi se ponašali u vašem slučaju. Na kraju, nevezano, naplatne agencije pa i B2 kupuju dugovanja zbirno nekoliko stotina ili tisuća dužnika za iznose koji se kreću od 10-30% nominalne vrijednosti duga, ali ga mogu naplatiti u 100%tnom iznosu + zatezne kamate i sve troškove, ako uspiju u tome! 😎

Niste napisali genezu duga, da li se radi o pravomoćno utvrđenom potraživanju i da li je naplata moguća. Pretpostavljam prema visini da se radi o ustupljenoj kreditnoj obvezi. Ako je naplata teško moguća preporučam da ne nudite ništa i da čekate njihovu eventualnu ponudu. Ukoliko spremno stupite u pregovore i ponudite im neki iznos vjerojatno će tražiti puno više, vi ćete priznati dug čiju stvarnu visinu možda još ne znate i na taj način postati žrtva trajnog lihvarenja! Uostalom jeste li sigurni u pravilan obračun i zakonitost dugovanja kao i druge važne činjenice, moguću zastaru, itd.

Dakle, pogledajte članak 3 stavak 1 Zakona o kamatama! Zatezne kamate se ne smiju pripisivati glavnici i to je princip koji je vrijedio još u rimskom pravu! Radi se o antocizmu ili obračunu kamate na kamatu, što je kažnjivo prema članku 9 istog zakona! U pravilu kod ustupa duga otkupitelj počinje računati zateznu kamatu na ranije obračunatu zateznu kamatu prvobitnog ovrhovoditelja, ali gotovo nitko na to ne obraća pažnju pa sve prolazi sa ekstra profitom otkupitelja duga! Vama je B2 referent upravo priznao da to tako rade! 🙂

Eh sad, nije svrsishodno govoriti o prolivenom mlijeku, ali budući da je originalno potraživanje od Addiko/Hypo banke iz 2009. godine, šteta da niste prigovorili na ovrhu i bili upućeni u parnicu jer su svi ugovori banaka iz tog vremena sadržavali nezakonite i neodredive odredbe o promjenama kamatnih stopa! Čak i primjena zateznih kamata odlukom banke, jednostrano, a ne zakonskih zateznih kamata. U principu takve parnice su banke gubile na sudu, a osobno znam za četiri takve pravomoćne presude! Kad se danas pojavi takav slučaj na sudu banka ne želi dati originalnu knjigovodstvenu dokumentaciju kako se ne bi dovodila u poziciju prevaranta!

Činjenica je da se prema odredbama Zakona o obveznim odnosima članak 172 prvo naplaćuju troškovi, pa kamate, pa tek onda glavnica i ne vidim razlog da vjerovnik postupi drugačije! Čak ni neformalno usmeno ili pismeno obećanje ne može derogirati njegovo zakonsko pravo! Prema tome, vjerojatno su vas prevarili jer su u svojim poslovnim knjigama računali da im u stvari vraćate troškove i kamatu, pa je glavnica ostala! Drugi put budite oprezni kod priznavanja duga i pregovora sa teroristima! 😉

To je poanta darkovace 1966! 1. Dug ne treba priznati sve dok niste potpuno sigurni u postojanje, zakonitost i visinu duga. Ako priznate dug, dužni ste ga i vratiti a prekidate i zastaru na način članka 240 Zakona o obveznim odnosima! 2. Dug ne treba priznati novom vjerovniku ukoliko niste sigurni u zakonitost ustupa ili ukoliko ustupitelj još uvijek vrši naplatu ustupljenog duga ovrhom na Fini, a otkupitelj duga traži da dobrovoljno plaćate na njegov račun. Na taj način dolazi do dvostruke naplate istog duga i dvostrukog obračuna zateznih kamata a bez mogućnosti kontrole dužnika! 3. Ukoliko postoji blokada na Fini a ovrha za isti dug se provodi uplatama poslodavca na račun vjerovnika, Fina zateznu kamatu računa i na dio otplaćenog duga jer ne postoji povezan sustav kontrole ovrhe na plaći i ovrhe na novčanim sredstvima. Sukladno tome vrlo je vjerojatan i dvostruki obračun kamata! O tome nitko ne vodi računa izuzev dužnika ako je svjestan problema! 4. Ukoliko ovrha nije pravomoćna dobro je prigovoriti na rješenje o ovrsi, a pogotovo ako se radi dugu prema bankama, budući da su banke do 2013. godine primjenjivale nezakonite obračune kamata u svim kreditima, karticama i tekućim računima. U principu otkupitelj duga odustaje od postupka jer mu prvobitni vjerovnik ne želi dati poslovnu dokumentaciju kako se ne bi kompromitirao ili gubi u postupku! Dovoljno je inzistirati na dokazu da dug doista postoji i da je njegova visina opravdana! 5. Većina dugova koje naplaćuju je vrlo dvojbena zbog vjerodostojnosti, zakonitosti ili zastare, tako da svakako treba izbjeći rano priznanje, otplatu dijela duga ili dogovor o otplati! 🙂🙂

Pogledajte članak 3 Zakona o kamatama i članak 31 Zakona o obveznim odnosima koji zabranjuje antocizam ili obračun kamate na kamatu a posebno se to odnosi na zatezne kamate! To je princip koji postoji još od Rimskog prava, kao i pravilo ultra duplum koje ograničava rast zateznih kamata kad prestignu glavnicu! Na žalost u Hrvatskoj je zabranjen samo antocizam ili obračun kamate na kamatu! Agencije to rade redovno a originalni vjerovnici, (obično banke) prodaju uglavničene (zbrojene sa glavnicom) zatezne kamate kao glavnični iznos i to čak tako neprikriveno prikazuju u knjigovodstvenoj dokumentaciji. Na taj nezakonito uglavničeni iznos kamata agencija računa novu zateznu kamatu! Naravno da je to protuzakonito, ali sud na to ne pazi po službenoj dužnosti nego se u postupku (kojeg ste vi propustili) na to morate pozvati. Naravno da će vam B2 reći da je sve u redu sa obračunom, a podsjećam da ste priznali dug na način iz članka 240 Zakona o obveznim odnosima! U praksi, ako prigovorite na ovrhu JB i tražite u parnici originalnu knjigovodstvenu dokumentaciju prodavatelja duga, agencija je nikad ne dostavi sudu i sud donosi presude u korist ovršenika. Originalni vjerovnik ne želi dostaviti tu dokumentaciju na koju vi imate pravo na osnovu članka 84 Zakona o obveznim odnosima jer bi sebe doveo u reputacijski rizik pa sud nikako ne može utvrditi utemeljenost duga. Naravno vi ste sve to propustili i možete pokušati razgovarati sa B2, ali oni će vjerojatno inzistirati na cijeloj uplati! 🙂

objavljeno prije 43 minuta prije 2 sati , Sunčana strana ulice je napisao: Točno, 10 godina je zastarni rok pravomoćne ovršne isprave, ali se promjenom sredstva produžuje! Samo bi malo nadopunila ovu Vašu izjavu. Znači, zastara se račun od dana pravomoćnosti i nastupa kako ste i rekli za 10. godina, ali samo ako u međuvremenu ovrhovoditelj ne poduzme radnju pred sudom, Finom ili poslodavcem radi naplate duga. Odnosno, ne mora samo biti u pitanju promjena predmeta i sredstva ovrhe, već je dovoljno da ovršnu ispravu dostavi Fini ili poslodavcu na provedbu i zastarni rok se prekida. Nadalje, po ovakvom prekidu, zastarni rok ponovno teče, ali iz početka. Evo da i ja malo ispravim, poslodavac se ne smatra nadležnim tijelom jer su to samo Sud i Fina pa promjena sredstva ovrhe na poslodavca nema učinak prekida zastare prema članku 241 Zakona o obveznim odnosima! 🙂

Nepotrebno, iako ih možete prijaviti za nametljivo ponašanje, članak 140 Kaznenog zakona! Ja bih ipak čekao da pokrenu ovrhu pa prigovorio. U međuvremenu možete se zabavljati provokativnim razgovorima! 🙂

Točno, 10 godina je zastarni rok pravomoćne ovršne isprave, ali se promjenom sredstva produžuje! Na prvu, prema Zakonu o obveznim odnosima prvi se naplaćuju troškovi ovrhe, pa kamate, pa tek onda glavnica, tako da objašnjenje B2 da ste vi gotovo otplatili glavnicu ali da troškove ni kamate niste ne pije vodu! Osim toga očito je da je Addiko prodala uglavničeni iznos kamata a B2 je na takav iznos računao kamatu na kamatu što je protuzakonito (antocizam)! Zato su u banci i nervozni i da ste prigovorili prilikom JB ovrhe takva naplata bi pala na sudu! S obzirom da je ovrha pravomoćna i da se ne radi o velikom iznosu pokušajte ispregovarati jednokratnu uplatu cijelog duga nakon pisane ponude B2. 🙂

Kako stvari stoje prigovor je bio na rješenje o ovrsi Javnog bilježnika pa je došlo do parnice koja je završena u korist ovrhovoditelja! Jedan nasljednik se žalio i presudom Županijskog suda ne mora vratiti dug zbog nepostojanja ostavine u skladu sa člankom 139. Zakona o nasljeđivanju, a druga nasljednica nije uložila žalbu na presudu jer je nije ni dobila zbog selidbe, pa je sud dosudio da mora vratiti dugovanje, iako ni ona nije ništa naslijedila! Nije bila ni prisutna na ročištu na Općinskom sudu iz istog razloga neuručivanja poziva, zapravo dostave putem oglasne ploče za koju nije znala! Dakle, budući da je presuda ŽS pravomoćna postoji li način da uloži neki izvanredni pravni lijek? U svakom slučaju predložio sam joj pokretanje osobnog stečaja potrošača jer ima sve uvjete za pokretanje, neznatnu imovinu i male prihode uz praktički neotplativ iznos dugovanja!

Ovršenica je prihvatila nepostojeće nasljedstvo a samim tim i odgovornost za ostaviteljeve dugove sa sudskim postupkom u tijeku! U žalbi drugostupanjskom sudu propustila se pozvati na članak 139. stavak 3, Zakona o nasljeđivanju budući da imovina do vrijednosti koje odgovara za dugove ne postoji. Drugostupanjski sud dosuđuje da je odgovorna za dugove ostavitelja i da ih mora vratiti. Kakve su njene daljnje moguće opcije i da li je moguće još nešto svrsishodno poduzeti? 🙂

Očito je da pokušavaju naplatiti nepostojeći dug generiran iz njihove knjigovodstvene evidencije u kojoj su računali zatezne kamate i na dio koji ste ovrhom na Fini otplatili pa tako pokušavaju dva puta naplatiti isti dug. Dakle, ja bih na vašem mjestu ustrajao na činjenici da je dug otplaćen i da ne postoji, ni glavnični dio a ni zatezne kamate. Razgovarajte što kraće kako ne biste nehotice priznali takav nepostojeći dug i uputite ih da svoje potraživanje pokušaju naplatiti prisilnim putem što će rezultirati sudskim postupkom kad prigovorite na eventualno JB rješenje. Recite im i da će zbog svoje tvrdoglavosti imati i znatne sudske troškove. Dokumentaciju koju imate a spomenuli ste obavijesti od banke ne morate im dostavljati, ali kažite da ćete im rado to predočiti na sudu ako ustraju u nezakonitoj naplati! Realno, radi se o sistemu APP (ako prođe, prođe) i do pokušaja prisilne naplate vjerojatno neće doći, ali budite oprezni!

Naplatne agencije se obično očituju pisanim putem i pokušavaju osujetiti pokretanje postupka. Možete otići raditi van a dio za vjerovnike ćete odrediti zajedno sa dodijeljenim stečajnim upraviteljem. Doista se brišu svi dugovi nakon roka kušnje, ali nitko ne može garantirati da netko neće protuzakonito pokušati ovrhu nakon toga jer za to nema sankcije. Vrlo je vjerojatno da neće. Postupak OS je relativna novost, stečajni povjerenici su novi i još se uhodavaju pa je vaša skepsa djelomično na mjestu.

1. Svatko vam može poslati ovrhu, ali vi uvijek možete prigovoriti pa će pasti na sudu. 2. Može ako vjerovnici vaš zahtjev ospore, ali to je malo vjerojatno. 3. Ne, dugovi su osobni i za njih osoba odgovara samo svojom imovinom. Držite se priče da ne posjedujete ništa osim bezvrijedne osobne imovine, starog mobitela. Visina dug u vašem slučaju nije bitna. 4. Onda će sud vjerojatno otvoriti i zatvoriti stečajni postupak, pod uvjetom da nemate imovine i ne zarađujete.

Prema svemu navedenom vi živite u zajedničkom kućanstvu sa roditeljima a najbolji dokaz za to je izvadak iz zemljišnih knjiga koji možete isprintati i sa portala "uređena zemlja", zemljišne knjige! Osim toga imate uporište i u Zakonu o HRT-u članak 34, stavak 2 i 6 pa se na to pozovite na sudu! Mislim da imate prilično dobre šanse da izbjegnete prekršajnu kaznu ako se budete držali priče o zajedničkom kućanstvu u kojem živite sa roditeljima uz priloženi dokaz o vlasništvu roditelja nad cijelom nekretninom!

Ako su utvrdili postojanje prijemnika NEPOSREDNIM OPAŽANJEM onda znaju i o kojem prijemniku se radi i kojeg proizvođača! Naime, u prijavi uvijek navode "da posjedujete TV prijemnik SONY tip taj i taj" Takvi su im i obrasci za prijavu. Dakle ja bih se tako branio na sudu, da nisu ni bili u objektu nego su izmislili postojanje uređaja i da uopće ne posjedujem uređaj ma koliko teško bilo uvjeriti Sud da postoji takav freak koji u današnje vrijeme nema ni TV, ni auto radio, muzičku liniju, mobitel ni laptop!

Nakon prvostupanjske presude u parničnom postupku sud određuje žalbeni rok od 15 dana. Jedna strana u postupku podiže presudu na ročištu za objavu presude, recimo da je to bilo 1. u mjesecu. Rok za žalbu u tom slučaju je 15 dana od slijedećeg dana ili zaključno sa 16. danom u tekućem mjesecu. Druga strana u postupku nije prisutna ročištu za objavu presude već čeka objavu na oglasnoj ploči suda koja je uslijedila istog dana, i tamo stoji slijedećih osam dana. Pitanje je: od kojeg dana se drugoj strani u postupku računa rok za žalbu od 15 dana? Od 1. dana kad je presuda objavljena ili od zadnjeg dana objave na oglasnoj ploči? U tom slučaju bilo bi to zaključno sa 24. danom tog mjeseca.

Građani sigurno nisu preuzeli obvezu plaćanja jednostrano odredive kamatne stope, pristali na antocizam i zatezne kamate prema odluci kreditora! Cilj foruma je pravno savjetovanje građana pa i zakoniti načini rješenja teških situacija u kojima su se našli kao neuka i slabija strana. Ili da okrenemo ploču, i da je ovrhovoditelj dužan ovršeniku u ovom slučaju, bi li banka, agencija, osiguravajuće društvo postupilo u skladu da je moralno plaćati dugove ili bi iskoristilo sve mogućnosti da ne plati ništa. Na žalost imamo slučajeve da banke ne poštuju pravomoćne sudske presude a osiguravatelji ucjenjuju kod naknade štete. Moraliziranje samo jedne strane je jedan od češćih oblika manipulacije!

Shvatio sam namjeru vraćanja tih 25% Mister-X! I dalje mislim da je to nepotreban način ako se bilo kako može izbjeći plaćanje i najmanjeg iznosa. U osobni stečaj ljudi ulaze nakon dugotrajnog, višegodišnjeg lihvarenja vjerovnika koji naplaćuju dug na sve moguće načine, pripisujući i obračunavajući nezakonite kamate i troškove, vršeći psihološki pritisak ponekad na cijelu obitelj ovršenika i dovodeći ljude do ruba egzistencije. Moralna dvojba je tu suvišna a pogotovo kad osoba u postupku stečaja ne mora vratiti ništa u skladu sa zakonom, pa zašto to ne iskoristiti. Konačno, ne radi se o dugu prijatelju ili nekoj sirotinji već obično o bankama, osiguravajućim društvima ili nekim profesionalnim lihvarima poput naplatnih agencija. Dakle, Melchiore ako baš ne moraš, ne plaćaj im ništa u skladu sa starom parolom "Ni zrna žita okupatoru"!

Ako je netko spreman plaćati 25% duga pet godina, stečaj mu nije ni potreban jer će u tih pet godina otplatiti 125% duga.😏 Najbolje za stečajca je da nema ništa i ne može otplatiti ništa. 🙂

Znam za slučaj od prije petnaestak dana u kojem se radi o stečaju nezaposlene osobe kao što je i vaš slučaj! Na ročištu se pojavio jedan vjerovnik (iako ih je bilo više) i inzistirao na roku kušnje od pet godina pa je to sud i prihvatio! Sudac je dužniku rekao da bi postupak odmah bio gotov bez roka kušnje da se nije pojavio nitko od vjerovnika, ali na žalost to nije bio slučaj. Uglavnom, preporučam da izjavite da trenutno nemate prihoda i da kako stvari stoje ne možete ništa podmirivati a ne znate ni kada ćete moći. Izjavite i da aktivno i neuspješno tražite posao. U najgorem slučaju dobiti ćete rok kušnje od pet godina i "nadzor" stečajnog povjerenika! Nadzor sam stavio u navodnike jer se svodi na rijetku komunikaciju, uglavnom elektronskom poštom, bez stvarnog upliva na vaš život. Završetkom roka kušnje nemate nikakve obveze prema vjerovnicima, a i tijekom roka kušnje morate komunicirati samo sa svojim stečajnim povjerenikom.

Ne morate vratiti NIŠTA! Niste njegova nasljednica, a i da jeste, nasljednik odgovara za dugove do visne naslijeđene imovine! Zašto ste uopće pristali vraćati njegove osobne dugove i jeste li potpisali u banci da ćete vratiti njegov dug?